USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3511/08, rješavajući apelaciju Senada Smailbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Senada Smailbegovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 056966 09 P, a okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 056966 09 Rev. od 25. marta 2010. godine.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Senadu Smailbegoviću iznos od 900 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Senad Smailbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 5. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-4398/99 (novi broj 71 0 P 056966 09 P).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 5. januara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je zatraženo 11. augusta 2010. godine da dostavi spis broj P-4398/99 (novi broj 71 0 P 056966 09 P).
- 3.Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju ali je 26. augusta 2010. godine dostavio spis broj P-4398/99 (novi broj 71 0 P 056966 09 P).
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelant je 2. oktobra 1996. godine Ministarstvu odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) podnio prijedlog za vansudsko poravnanje vezano za naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio uslijed ranjavanja kao pripadnik Vojske Republike Srpske u toku rata u BiH.
- 6.Kako tuženi nije dostavljao nikakav odgovor na prijedlog za vansudsko poravnanje, apelant je 18. juna 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih povreda uslijed ranjavanja tokom rata u BiH.
- 7.Osnovni sud je zakazao ročište za 21. juni 2001. godine, međutim, ročište je odgođeno na neodređeno vrijeme.
- 8.Nakon toga, budući da je 29. novembra 2005. godine stupio na snagu Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava ("Službeni glasnik RS" broj 103/05; u daljnjem tekstu: Zakon), kojim je propisano da se predmeti koji se tiču naknade ratne štete u kojima nije donesena pravosnažna sudska odluka ustupaju Pravobranilaštvu Republike Srpske, predmet je ustupljen Pravobranilaštvu Republike Srpske. Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banja Luka, donijelo je 2. septembra 2008. godine Zaključak broj Un-772/07 kojim je obustavljen postupak vansudskog poravnanja sa apelantom. U obrazloženju zaključka je navedeno da je članom 10. Zakona propisano da će se postupak obustaviti zaključkom ukoliko podnosilac zahtjeva ne prihvati poravnanje.
- 9.Nakon što je 19. januara 2009. godine Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banja Luka, vratilo predmetni spis Osnovnom sudu, Osnovni sud je održao tri ročišta i 6. jula 2009. godine donio Presudu broj 71 0 P 056966 09 P kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev.
- 10.Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci. Okružni sud u Banjoj Luci je Presudom broj 71 0 P 056966 09 Gž od 1. oktobra 2009. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
- 11.Protiv navedene presude tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Presudom broj 71 0 P 056966 09 Rev. od 25. marta 2010. godine odbio reviziju.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je još 1999. godine podnio tužbu Osnovnom sudu ali da do dana podnošenja apelacije nije održana niti jedna rasprava. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 14.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak bio u toku, te da je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 056966 09 Rev. od 25. marta 2010. godine, što znači da je i u vrijeme podnošenja apelacija ispunjavala uvjet dopustivosti. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
- 22.Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 23.Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
b) Period koji se uzima u obzir
- 24.Predmetni postupak je započeo 18. juna 1999. godine kada je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu, a konačna odluka u ovom predmetu je Presuda Vrhovnog suda broj 71 0 P 056966 09 Rev. od 25. marta 2010. godine, iz čega proizlazi da je postupak trajao 10 godina i devet mjeseci. Kako se apelant žali na dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom, Ustavni sud će u ovoj odluci razmatrati samo period u kojem je predmet bio pred Osnovnim sudom, te neće uzimati u obzir trajanje postupka pred ostalim instancama. Dakle, od podnošenja tužbe Osnovnom sudu pa do ustupanja predmeta Pravobranilaštvu Republike Srpske proteklo je šest godina i pet mjeseci, što je period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 25.U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje da li apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio uslijed ranjavanja kao pripadnik Vojske RS u toku rata. Dakle, predmetni spor se ne može okarakterizirati kao naročito složen.
- 26.U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvo ročište u apelantovom predmetu zakazao dvije godine nakon podnošenja tužbe i da je na tom ročištu rasprava odgođena na neodređeno vrijeme i nije zakazana ni održana u narednom periodu od četiri godine kada je zbog stupanja na snagu lex specialis zakona predmet ustupljen Pravobranilaštvu RS u decembru 2005. godine. Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta nije vidljiv razlog zbog kojeg je rasprava na prvom ročištu odgođena na neodređeno vrijeme, te da Osnovni sud nije ponudio nikakve razloge za nepostupanje u predmetu u periodu od šest godina i pet mjeseci prije ustupanja predmeta Pravobranilaštvu RS. Dalje, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi apelantov eventualni doprinos ukupnoj dužini postupka. Činjenica da je, nakon što je postupak vansudskog poravnanja pred Pravobranilaštvom RS obustavljen i predmet vraćen na postupanje Osnovnom sudu, prvostepena odluka donesena za manje od šest mjeseci, ne umanjuje odgovornost Osnovnog suda za potpunu, ničim opravdanu neaktivnost u konkretnom predmetu u periodu od šest godina i pet mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da je isključivi doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju dao Osnovni sud.
- 27.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava standard "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Kompenzacija
- 28.Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 29.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove tužbe pred Osnovnim sudom trajao šest godina i pet mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište nadležnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak u predmetu koji se tiče naknade nematerijalne štete pred Osnovnim sudom trajao šest godina i pet mjeseci, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnom Osnovnom sudu koji nije pružio nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.