USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3948/08, rješavajući apelaciju Selme Hamamdžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Selme Hamamdžić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo, zatim pred Ministarstvom prostornog uređenja i okoliša Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, te Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj 23-04/III-23-0-17/2000.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Selmi Hamamdžić, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Selme Hamamdžić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1916/03 od 29. septembra 2008. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se apelacija Selme Hamamdžić u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Selma Hamamdžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 24. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana i Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1916/03 od 29. septembra 2008. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da joj se "omogući otkup spornog stana" koji se nalazi u Sarajevu u ulici Gradačačka broj 112/IV, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) i Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zatraženo je 12. januara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Vrhovni sud i prvostepeni organ su dostavili 20. januara 2009. godine, a drugostepeni organ 27. januara 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 4. augusta 2010. godine.
- 5.Od prvostepenog organa je 5. augusta 2010. godine zatraženo da dostavi fotokopiju predmetnog spisa, koju je ovaj organ dostavio Ustavnom sudu na uvid 17. augusta 2010. godine.
- 6.Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3948/08 od 12. februara 2009. godine, kojom je odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
III. Činjenično stanje
- 7.Apelantica je 19. januara 2000. godine prvostepenom organu podnijela zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, za stan u ulici Gradačačka broj 112/IV u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan), iza smrti nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, njene nane/bake F. H., navodeći da je sa njom živjela u zajedničkom domaćinstvu od 1987. godine.
- 8.Rješenjem prvostepenog organa broj 23-04/III-23-0-17/2000 od 8. novembra 2001. godine apelantica je iza smrti nosioca stanarskog prava F.H. određena za nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Istim rješenjem utvrđeno je da će se umjesto ugovora o korištenju predmetnog stana, koji je trebao biti zaključen između JSP "Sarajevostan" Sarajevo i apelantice, primjenjivati navedeno rješenje, kojim je određeno da sva prava i obaveze utvrđene ugovorom o korištenju stana, zaključenim između SIZ-a stanovanja Grada Sarajeva i F.H. kao ranijeg nosioca stanarskog prava, ostaju na snazi i dalje, ali će glasiti na ime apelantice kao sadašnjeg nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Također je odlučeno da će se ugovor o korištenju stana na apelanticino ime zaključiti po pravosnažnosti donesenog rješenja.
- 9.Rješenjem drugostepenog organa broj UPII/05-23-5-199/03 od 13. juna 2003. godine, koje je doneseno povodom žalbe vlasnika stana Općine Stari Grad Sarajevo, žalba je uvažena, te rješenje prvostepenog organa poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.
- 10.Protiv Rješenja drugostepenog organa (Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša) broj UPII/05-23-5-199/03 od 13. juna 2003. godine apelantica je pokrenula upravni spor, isključivo na okolnosti da li je tužena (Općina Stari Grad Sarajevo) u zakonom propisanom roku izjavila žalbu drugostepenom organu.
- 11.Presudom Vrhovnog suda broj U-1916/03 od 29. septembra 2008. godine apelanticina tužba je odbijena kao neosnovana. Vrhovni sud je, nakon što je ispitao zakonitost osporenog rješenja, a koji se odnosio na blagovremenost žalbe vlasnika stana izjavljene drugostepenom organu, zaključio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na apelanticinu štetu. Vrhovni sud je naveo da je odredbama Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) propisano da je za pravni učinak i djelovanje pismena bitno da je izvršeno pravilno dostavljanje onome kome je ono upućeno. Prema odredbama člana 80. citiranog zakona, dostavljanje pismena vrši se, u pravilu, licu kojem je i namijenjeno, a u konkretnom slučaju to je zakonski zastupnik tužene, tj. Pravobranilaštvo Općine Stari Grad (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo). Prema podacima iz spisa, prvostepeni organ je rješenje dostavio Pravobranilaštvu 21. marta 2003. godine. Rok za žalbu za svako lice i za svaki organ se računa od dana urednog dostavljanja prvostepenog rješenja, a prema članu 227. ZUP-a, žalba se izjavljuje u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno. Kako u konkretnom slučaju zakonom nije određen drugi rok, to je tuženi (Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša) žalbu koja je predata 5. aprila 2003. godine pravilno ocijenio kao blagovremenu i postupio u skladu s time. Prema ocjeni Vrhovnog suda, drugostepeni organ, postupajući povodom žalbe tužene, nije povrijedio odredbe člana 236. stav 1. ZUP-a jer je žalba o kojoj je odlučivao izjavljena u zakonom propisanom roku od 15 dana. Stoga je Vrhovni sud ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na apelanticinu štetu, pa je primjenom člana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) tužbu odbio kao neosnovanu.
- 12.Prema podacima iz spisa, postupak o apelanticinom zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana još uvijek je u toku pred prvostepenim organom uprave.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelantica se žali da joj je zbog nerazumno dugog trajanja postupka u upravnoj stvari donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelantica smatra da joj je Presudom Vrhovnog suda broj U-1916/03 od 29. septembra 2008. godine povrijeđeno pravo na "pristup sudu" jer Vrhovni sud nije proveo odgovarajući dokazni postupak vezano za dostavljanje prvostepenog rješenja tuženoj. Također, navodi da je prvostepenim rješenjem, koje je poništeno na nezakonit način, ostvarila pravo na dom, te da su joj poništenjem tog rješenja povrijeđeni pravo na dom, zagarantirano članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri činjeničnim i pravnim zaključcima sadržanim u obrazloženju Presude broj U-1916/03 od 29. septembra 2008. godine navodeći da je ona donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava i uz poštivanje apelanticinih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 15.U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša je navelo da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na apelanticinu štetu. Također je navelo da je prvostepeni organ pogrešno ocijenio dokaze i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je i odlučio da poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak prvostepenom organu. Naime, dokazi koje je ocijenio prvostepeni organ nisu mogli na nesporan način potvrditi zajednicu života između nosioca stanarskog prava F.H. i apelantice ni po jednom osnovu iz člana 6. Zakona o stambenom odnosima. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.U odgovoru na apelaciju Općina Stari Grad je navela da osporenim odlukama nisu povrijeđena apelanticina prava na način i u obimu kako je navedeno u apelaciji. Predložila je da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
V. Relevantni propisi
- 17.U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Članak 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Članak 227. st. 1. i 2.
ŽŽalba protiv rješenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno.
Rok za žalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja.
Članak 236.
Ako je žalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostupanjski organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi.
- 18.U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 28. stav 1.
O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sudiji pojedincu ili na sjednici.
Član 34. stav 1.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.
Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 21.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navodne povrede ustavnih prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena; (...)
- 22.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Ustavni sud zapaža da je rješenjem drugostepenog organa poništeno prvostepeno rješenje doneseno u postupku povodom apelanticinog zahtjeva za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, te je predmet vraćen prvostepenom organu uprave na ponovni postupak. Kako je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred prvostepenim organom, slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
- 23.Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku
- 24.Apelantica se žali da joj je zbog nerazumno dugog trajanja postupka u upravnoj stvari donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da postupak nije okončan ni u vrijeme donošenja ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o propuštanju da nadležni organ donese odluku u razumnom roku o apelanticinom zahtjevu.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u dijelu koji se odnosi na nerazumno dugo trajanja postupka u upravnoj stvari, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog sud broj U-1916/03
- 26.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je i Presuda Vrhovnog suda broj U-1916/03 od 29. septembra 2008. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 12. novembra 2008. godine, a apelacija je podnesena 24. decembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
- 27.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
- 28.Apelantica se žali da joj je u upravnoj stvari donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
- 29.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
- 30.Ustavni sud zapaža da je upravni postupak u kojem je apelantica tražila da se donese rješenje koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana započeo 19. januara 2000. godine i do danas nije završen. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud pri ocjeni dužine predmetnog postupka treba ispitati je period od 10 godina.
Analiza dužine trajanja postupka
- 31.Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku donošenja rješenja koje će zamijeniti ugovor o korištenju stana, odnosno rješenja kojim će se, de facto, utvrditi prijenos stanarskog prava sa ranijeg nosioca stanarskog prava na apelanticu. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj suštini i dokazima koje je trebalo izvesti i procijeniti, ne može smatrati složenim. Osim toga, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanticu s obzirom na to da se tiče daljnjeg osnova za korištenje i raspolaganje predmetnim stanom.
- 32.Analizirajući dužinu predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da ovaj postupak zaista dugo traje. Ustavni sud primjećuje da su upravni organi u konkretnom postupku donijeli dvije odluke, te da je drugostepeni organ vraćao predmet na ponovni postupak zbog nepotpunih činjeničnih utvrđenja i do danas postupak nije okončan. Do trenutka kada je drugostepeni organ vratio predmet na ponovni postupak prošlo je oko tri godine, što je, prema mišljenju Ustavnog suda, dug period imajući u vidu jednostavnost konkretnog predmeta. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je i postupak o apelanticinoj tužbi u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom trajao preko pet godina. Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje Vrhovnog suda, a imajući u vidu jednostavnost činjeničnih i pravnih pitanja koja proizlaze iz apelanticine tužbe.
- 33.Ustavni sud smatra i da je apelantica djelimično doprinijela odgađanju donošenja konačne odluke u predmetnom postupku tako što je tražila odgodu ročišta pred prvostepenim organom zbog termina poroda, kao i zbog toga što je tražila od nadležnog organa uprave da zastane sa rješavanjem u upravnoj stvari u ponovnom postupku dok Ustavni sud ne donese odluku o njenoj apelaciji. Ustavni sud primjećuje i da apelantica nije koristila pravne lijekove propisane relevantnim odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu koji se odnose na tzv. "šutnju administracije".
- 34.Međutim, imajući u vidu trajanje predmetnog postupka u cjelini, te posebno činjenicu da se predmetni postupak zaista ne može smatrati složenim, Ustavni sud smatra da odgovornost za ovako dugo trajanje snose prvenstveno organi uprave i Vrhovni sud. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da apelanticin zahtjev upućen organima uprave, a kojim je traženo da se u ponovnom postupku ne donosi odluka do okončanja postupka pred Ustavnim sudom o apelanticinoj apelaciji, nije zakonom propisan, odnosno nije objektivan razlog za prekid predmetnog postupka. Osim toga, posebno imajući u vidu dugotrajnost postupka pred Vrhovnim sudom, koji je de facto i de iure trebao samo ispitati i odlučiti da li je prvostepeni organ uprave podnio žalbu drugostepenom organu uprave u zakonom propisanom roku, a s obzirom na to da je u tom dijelu predmetni postupak trajao preko pet godina, Ustavni sud smatra da insistiranje da apelantica iscrpi pravne lijekove (tzv. "šutnja administracije") iz čl. 216. i 243. Zakona o upravnom postupku, odnosno člana 10. Zakona o upravnom sporu ne bi značilo djelotvornu pravnu zaštitu za apelanticu, odnosno da bi to samo doprinijelo daljnjem odlaganju donošenja konačne odluke u ovom predmetu.
- 35.Ocjenjujući sve navedeno kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred upravnim organima, uzimajući u obzir i postupak pred Vrhovnim sudom, kao i apelanticin doprinos, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 36.Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 37.Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelanticinog zahtjeva traje preko deset godina, apelantici se utvrđuje naknada u iznosu od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
b) Ostali aspekti prava na pravično suđenje
- 38.Apelantica ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da joj je onemogućen "pristup sudu" jer Vrhovni sud nije proveo odlučujuće dokaze koje je predlagala u tužbi a vezano za dostavljanje prvostepenog rješenja tuženoj.
- 39.U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda, prema kojoj je zadatak redovnih sudova, a prvenstveno prvostepenog suda, da ocijene izvedene dokaze i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu. Ustavni sud, stoga, neće procjenjivati kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine; i Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
- 40.Prema prethodno iznesenom principu, pitanje koji će se dokazi izvoditi i kako će se ti dokazi kvalificirati zavisi prvenstveno od suda koji vodi postupak. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je utvrdio da drugostepeni organ, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, nije prekršio odredbe člana 236. stav 1. ZUS-a nalazeći da je žalba tužene povodom koje je postupao drugostepeni organ izjavljena u zakonom propisanom roku od 15 dana. To je ujedno bilo i osnovno pitanje iz apelanticine tužbe. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, jasno obrazložio da u postupanju drugostepenog organa nije bilo ničeg što bi ukazivalo na to da je osporenom odlukom povrijeđen zakon na apelanticinu štetu i u takvom obrazloženju Vrhovnog suda ne postoji ništa na osnovu čega bi Ustavni sud zaključio da je odluka tog suda proizvoljna.
- 41.Zbog toga, Ustavni sud smatra da se i ovi apelanticini navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije moraju odbiti kao neosnovani.
VIII. Zaključak
- 42.Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak o zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana nije okončan ni nakon više od 10 godina od dana pokretanja postupka, a takvo neopravdano trajanje postupka se može, u pretežnom dijelu, pripisati ponašanju upravnih organa i Vrhovnog suda, koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati objektivnim i razumnim za ovakvo dugo trajanje postupka.
- 43.Ustavni sud zaključuje da presudom Vrhovnog suda nije povrijeđeno apelanticino pravo u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, jasno obrazložio da u postupanju drugostepenog organa nije bilo ničeg što bi ukazivalo na to da je osporenom odlukom povrijeđen zakon na apelanticinu štetu.
- 44.Na osnovu člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 45.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.