Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3288/08, rješavajući apelaciju Mekine Toskić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Mekine Toskić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi u Vrhovnom sudu Republike Srpske pod brojem 71 0 P 031724 09 Rev.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Mekina Toskić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupaju advokati Branislav Kosić i Sanjin Kosić, podnijela je 17. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 031724 07 P (ranije RS-291/93).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 26. decembra 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor na apelaciju je 25. marta 2010. godine zatražen i od "Elektroprenosa" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi).
  • 3.
    Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. januara 2009. godine, a tuženi 13. aprila 2010. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantici 5. maja 2009. godine, a odgovor tuženog je dostavljen apelantici 3. septembra 2010. godine.
  • 5.
    Osnovni sud je 13. aprila 2010. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti dostaviti spis tog suda jer je 23. septembra 2009. godine dostavljen Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) radi odlučivanja o reviziji.
  • 6.
    Vrhovni sud je, na traženje Ustavnog suda, dostavio na uvid spis Osnovnog suda broj 71 0 P 031724 07 P (ranije RS-291/93).

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Apelantica je 5. augusta 1993. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu radi povrede prava iz radnog odnosa. Apelantica je tužbom tražila da sud obaveže tuženog da joj naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu zbog nezakonito donesenog rjeŠenja o prestanku radnog odnosa.
  • 9.
    Rješenjem Osnovnog suda broj RS-291/93 od 1. decembra 1995. godine prekinut je postupak povodom apelanticine tužbe jer se apelantica nalazila na području koje je zbog ratnih zbivanja odsječeno od sjedišta suda. Stavom drugim rješenja je određeno da će sud nastaviti postupak na prijedlog stranaka, zakonskih zastupnika, novog punomoćnika ili staraoca zaostavštine, te je određeno (stav tri izreke) da svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji prestaju teći.
  • 10.
    Budući da je apelantica, prema podacima pošte, bila nepoznata na adresi iz tužbe, dostava ovog rješenja apelantici je izvršena putem oglasne ploče suda 5. januara 1996. godine.
  • 11.
    Apelantica je 6. februara 2007. godine podnijela prijedlog za nastavak sudskog postupka. Podneskom od 4. maja 2007. godine apelantica je urgirala uzimanje predmeta u rad.
  • 12.
    Osnovni sud je Rješenjem broj RS-291/93 od 17. jula 2007. godine odredio nastavak postupka u konkretnoj pravnoj stvari. Također je navedeno da će se postupak dalje voditi pod oznakom 071-0-P-07-003 166.
  • 13.
    Rješenjem suda broj 071-0-P-07-003 166 od 17. jula 2007. godine apelantici je vraćena na ispravku i dopunu tužba zaprimljena 5. augusta 1993. godine, kako bi je uredila shodno čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03; u daljnjem tekstu: ZPP). Podneskom od 23. jula 2007. godine apelantica je ponovo urgirala uzimanje predmeta u rad. Istog dana apelantica je primila rjeŠenje o nastavku postupka.
  • 14.
    Podneskom od 31. jula 2007. godine apelantica je uredila tužbu. Podneskom od 13. decembra 2007. godine apelantica je ponovo urgirala uzimanje predmeta u rad.
  • 15.
    Pripremno ročište zakazano za 30. januar 2008. godine sud je odgodio na prijedlog tuženog. Sud je održao pripremno ročište 14. marta 2008. godine.
  • 16.
    U daljnjem toku postupka sud je zakazao pet ročišta za glavnu raspravu (11. aprila, 16. juna, 11. septembra i 9. oktobra 2008. godine, te 29. januara 2009. godine) na kojim je izvodio dokaze čije je izvođenje usvojio na pripremnom ročištu, osim ročiŠta od 16. juna 2008. godine koje je odgođeno zbog bolesti uređujućeg sudije. Na ročištu održanom 29. januara 2009. godine sud je zaključio glavnu raspravu.
  • 17.
    Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 031724 07 P od 2. marta 2009. godine sud je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev na način da je poništio kao nezakonito rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa apelantici, naložio tuženom da apelanticu vrati na rad, da joj uplati doprinose i naknadi štetu na ime izgubljene zarade sa zakonskim zateznim kamatama, te da joj naknadi troŠkove postupka.
  • 18.
    Tuženi je protiv presude Osnovnog suda izjavio žalbu 13. marta 2009. godine. Apelantica je 30. marta 2009. godine odgovorila na žalbu. Spis je 12. juna 2009. godine dostavljen Okružnom sudu radi rješavanja o izjavljenim žalbama.
  • 19.
    Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 031 724 09 Gž od 29. juna 2009. godine djelimično je usvojena žalba tuženog. Naime, prvostepena presuda je ukinuta u dijelu u kojem je tuženi obavezan da apelantici isplati naknadu štete zbog izgubljene zarade i u dijelu odluke o troškovima, te je u tom dijelu vraćena prvostepenom sudu na ponovni postupak. Presuda je preinačena u dijelu u kojem je tuženom naloženo da apelanticu vrati na rad. Žalba tuženog je odbijena u preostalom dijelu tako Što je prvostepena presuda potvrđena u dijelu odluke kojim je poništeno rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa apelantici.
  • 20.
    Apelantica je 12. augusta 2009. godine izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda. Iz dopisa Osnovnog suda proizlazi da je spis 23. septembra 2009. godine dostavljen Vrhovnom sudu radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji.
  • 21.
    Prema stanju spisa, Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 22.
    Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. U apelaciji se navodi da je apelantica tužbu u konkretnoj pravnoj stvari podnijela 5. augusta 1993. godine, te da je tužba zavedena pod brojem RS-291/93. U apelaciji se, također, navodi da sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju sve do 1. decembra 1995. godine kada je donio rješenje o prekidu zbog ratnog stanja. Dalje se navodi da je postupak nastavljen tek na apelanticin prijedlog i to RjeŠenjem broj RS-291/93 od 17. jula 2007. godine ali da sud nakon toga i nakon održanih Šest ročišta do dana podnošenja apelacije nije donio meritornu odluku premda se radi o postupku koji se smatra hitnim u smislu člana 420. ZPP. Apelantica je predložila da Ustavni sud zbog povrede njenih prava obaveže Republiku Srpsku da joj za svaku godinu odlaganja donošenja odluke isplati iznos od 687,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj naknadi troŠkove za sastav i podnoŠenje apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

  • 23.
    U odgovoru na apelaciju koji je Osnovni sud dostavio 30. januara 2009. godine, dakle prije nego što je u ovom predmetu donio prvostepenu presudu, ističe se da je rješenjem tog suda od 1. decembra 1995. godine prekinut postupak u konkretnoj pravnoj stvari, te da je Rješenjem suda broj RS-291/03 određen nastavak postupka. Istaknuto je da je sud nastavak glavne rasprave zakazan za 16. juni 2008. godine odgodio zbog bolesti uređujućeg sudije, da je nastavak koji je određen za 11. septembar 2008. godine odgođen zbog promjene postupajućeg sudije, te je glavna rasprava morala teći iznova. Dalje je navedeno da je sud u toku postupka putem Ambasade Kraljevine Norveške a zatim i putem Međunarodne pravne pomoći morao tražiti podatke o apelanticinom statusu u toj zemlji (da li je zasnovala radni odnos, gdje i kad, te da li je primala socijalnu pomoć i u kojem iznosu). Istaknuto je da je sudija koristio godišnji odmor od 25. decembra 2008. godine do 23. januara 2009. godine, te da je nastavak glavne rasprave zakazan za 29. januar 2009. godine.
  • 24.
    Tuženi je naveo da je tek iz podneska kojim je apelantica uredila tužbu 30. jula 2007. godine saznao da apelantica sada živi u Kraljevini Norveškoj, te da smatra bitnim dostavu podataka o njenom statusu, a koje do dana davanja odgovora tuženi nije dobio. Istaknuto je da je Osnovni sud u međuvremenu donio Presudu broj 71 0 P 031724 07 P od 2. marta 2009. godine. Također, vezano za dužinu postupka, tuženi je istakao da je: "Š...Ć otvoreno pitanje zašto je apelantkinja od 19. juna 1996. godine, kada je ukinuto ratno stanje, čekala do 2007. godine da tek tada zatraži nastavak postupka".

V. Relevantni propisi

  • 25.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 26.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa Što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 27.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 28.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 29.
    U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 30.
    U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da redovni sudovi nisu donijeli konačnu odluku o njenoj tužbi koju je podnijela 5. augusta 1993. godine. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 31.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 32.
    Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 33.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 34.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36).
  • 35.
    Ustavni sud konstatira da se u predmetnom parničnom postupku odlučuje o apelanticinom tužbenom zahtjevu usmjerenom na ostvarivanje prava iz radnog odnosa, te zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je u konkretnom predmetu povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Relevantni principi

  • 36.
    Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivajući se na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnosioca zahtjeva i nadležnih vlasti kao i važnost onoga što se za podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 26).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 37.
    Ustavni sud ukazuje na to da je nadležan za ispitivanje navodnih povreda ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije koje su se desile nakon 14. decembra 1995. godine kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga je Ustavni sud nadležan ispitati apelanticine navode o nerazumno dugom trajanju postupka nakon tog datuma. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka Ustavni sud će uzeti u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37).
  • 38.
    U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje preko 17 godina i da još uvijek nije pravosnažno okončan. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke povodom ove apelacije, a to je period od preko 14 godina i osam mjeseci.

c) Analiza dužine postupka

  • 39.
    U konkretnom slučaju se radi o radnom sporu koji se prema odredbama ZPP smatra hitnim i koji nema nekih posebnih okolnosti na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da se radi o posebno složenom predmetu.
  • 40.
    Analizirajući dužinu postupka, Ustavni sud prvenstveno konstatira nespornom činjenicu da predmetni postupak zaista dugo traje. Međutim, Ustavni sud zapaža da se ovako dugo trajanje ovog postupka može u pretežnome dijelu staviti upravo na teret apelantici koja u periodu dužem od 11 godina i mjesec dana, računajući od momenta zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, nije dostavila prijedlog za nastavak postupka već je to učinila tek 6. februara 2007. godine. Naime, prema relevantnim odredbama ZPP, do nastavka prekinutog postupka može doći isključivo na prijedlog stranke, odnosno stranaka u postupku. S druge strane, posmatrajući ponašanje redovnih sudova, evidentno je da je Osnovni sud, nakon što je apelantica podnijela zahtjev za nastavak postupka, u relativno primjerenim rokovima preduzimao procesne radnje (donio rješenje o nastavku postupka, rješenje o uređenju tužbe, zakazao dva pripremna ročišta i pet ročišta za glavnu raspravu, te donio prvostepenu odluku). Dalje, evidentno je da je odluka o žalbi donesena u vrlo kratkom roku. Činjenica da Vrhovni sud, kojem je spis dostavljen 23. septembra 2009. godine, još uvijek nije donio odluku o reviziji, u situaciji kada je apelantica svojom neaktivnošću u periodu dužem od 11 godina sama prouzrokovala da postupak tako dugo traje, ne ukazuje na to da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku.
  • 41.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da su joj redovni sudovi povrijedili pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da su apelacioni navodi o povredi ovog prava u cijelosti neosnovani.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 42.
    Vezano za apelanticin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata. S obzirom na to da je u prethodnim tačkama ove odluke zaključeno da je apelacija neosnovana, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII. Zaključak

  • 43.
    Nezavisno od činjenice da predmetni postupak od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje preko 14 godina i osam mjeseci, nema povrede apelanticinog prava na donoŠenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je upravo apelantica svojom apsolutnom neaktivnoŠću u periodu od 11 godina i jedan mjesec u pretežnom dijelu doprinijela dužini predmetnog parničnog postupka.
  • 44.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 45.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.