USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 606/08, rješavajući apelaciju Šabana Avdića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Šabana Avdića, Omera Avdića i Mevlije Avdić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 082098 10 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 082098 10 P.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Šabanu Avdiću, Omeru Avdiću i Mevliji Avdić u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati ukupan iznos od 5.000 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Šaban Avdić, Omer Avdić i Mevlija Avdić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banovića, koje zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 5. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci u predmetu broj P-2077/01.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zatraženo je od Osnovnog suda 15. juna 2008. godine, a od Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) i Općinskog suda u Živinicama 11. oktobra 2008. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda u Banjoj Luci je naknadno, 3. juna 2010. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis P-2077/01.
- 3.Osnovni sud je dostavio traženi spis 15. juna 2010. godine, ali nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Općinski sud u Živinicama je dostavio odgovor na apelaciju 18. oktobra 2010. godine, a Sud BiH 25. oktobra 2010. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 26. novembra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelanti su 18. decembra 1989. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu u Živinicama protiv tužene (tadašnje države SFRJ) radi naknade nematerijalne štete koja je nastala 23. juna 1988. godine, kada je apelant Šaban Avdić povrijeđen prilikom vojne vježbe gađanja puškom dok je služio redovni vojni rok u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (u daljnjem tekstu: JNA) u VP 6565 Banja Luka, usljed čega je nastupila 80% invalidnost za apelanta Šabana Avdića. Tužba je zavedena pod brojem P-1067/89. Osnovni sud u Živinicama je zakazao pripremno ročište za 23. juli 1994. godine, ali je ovo ročište odloženo na neodređeno vrijeme zbog poznatih okolnosti i neodređenog pravnog sljednika.
- 8.Općinski sud u Banovićima je 17. decembra 1997. godine uputio apelantima poziv za odmah koji je apelantima uredno dostavljen, ali u spisu nema podataka da li su se apelanti odazvali pozivu Općinskog suda. Također, apelantima je upućen i poziv za ročište za 20. novembar 2000. godine, koji je također apelantima uredno dostavljen, ali nema podataka u spisu da li je ovo ročište održano.
- 9.Dopisom Općinskog suda u Banovićima broj P-720/95 od 4. juna 2001. godine od apelanata je zatraženo da urede tužbu u pogledu označenja tuženog, zastupanja i vrijednosti spora.
- 10.Podneskom od 12. juna 2001. godine apelanti su uredili tužbu i umjesto prvobitnog tuženog kao tuženog su označili Republiku Srpsku, Vojsku Republike Srpske, koju zastupa vojni pravobranilac Banjaluke (u daljnjem tekstu: VRS). Općinski sud u Banovićima je donio Rješenje broj P-720/95 od 10. jula 2001. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim i tužbu s prilozima ustupio Osnovnom sudu u Banjoj Luci.
- 11.Predmetni spis je dostavljen Osnovnom sudu u Banjoj Luci 24. jula 2001. godine.
- 12.Osnovni sud u Banjoj Luci je zakazao pripremno ročište za 5. juni 2003. godine. Ročište je održano i na njemu je određeno provođenje dokaza medicinskim vještačenjem. O ličnosti vještaka, kao i o naknadi troškova vještačenja, je trebalo biti odlučeno posebnim rješenjem. Međutim, to nikada nije učinjeno. Novo ročište je zakazano za 18. decembar 2003. godine, ali je ročište opozvano zbog bolesti sudije a novo ročište nije zakazano.
- 13.Apelanti su 15. juna 2005. godine uredili tužbu u skladu s novim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
- 14.Osnovni sud je 7. jula 2006. godine poslao dopis strankama kojim ih je obavijestio da je u toku uvođenje medijacije kao alternativnog načina rješavanja sporova i predložio apelantima ovakav način rješavanja njihovog spora. Apelanti su se složili s navedenim prijedlogom i 8. juna 2006. godine dostavili Osnovnom sudu popunjen obrazac u svrhu odlučivanja o njihovom sporu medijacijom.
- 15.Osnovni sud u Banjoj Luci je zakazao pripremno ročište za 25. mart 2008. Na tom ročištu apelanti su kao tužene označili Bosnu u i Hercegovinu (u daljnjem tekstu BiH) i Oružane snage BiH, koje je zastupalo Pravobranilaštvo BiH, a koje su preuzele sva prava i obaveze bivše VRS i Vojske Federacije BiH.
- 16.Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-2077/01 od 25. jula 2008. godine Osnovni sud u Banjoj Luci se proglasio nenadležnim i predmet ustupio Sudu BiH na nadležno odlučivanje.
- 17.Apelanti su izjavili žalbu koja je odbijena Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-Gž-09-000 072 od 12. februara 2009. godine.
- 18.Predmet je dostavljen Sudu BiH 16. marta 2009. godine i zaveden pod broj P-93/09.
- 19.Sud BiH-sudija prvostepenog parničnog odjeljenja je dopisom broj P-93/09 od 14. aprila 2009. godine dostavio Upravnom odjeljenju Suda BiH predmet apelanata radi rješavanja sukoba nadležnosti između Suda BiH i Osnovnog suda u Banjoj Luci.
- 20.Rješavajući o sukobu nadležnosti između Osnovnog suda u Banjoj Luci i Suda BiH, Vijeće Upravnog odjeljenja Suda BiH je donijelo Rješenje broj UR-155/09 od 5. novembra 2009. godine, kojim je utvrdilo da je za suđenje u konkretnoj pravnoj stvari stvarno nadležan Osnovni sud u Banjoj Luci.
- 21.Rješenje Suda BiH broj UR-155/09 od 5. novembra 2009. godine i predmetni spis Osnovni sud u Banjoj Luci je primio 11. novembra 2009. godine i od tada nije preduzeo nijednu procesnu radnju.
- 22.Postupak pred Osnovnim sudom još uvijek nije okončan.
- 23.Apelanti su Osnovnom sudu u Banjoj Luci podnijeli veliki broj urgencija.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 24.Apelanti smatraju da im je, zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti također ističu da im je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti traže da ime se na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku dosudi ukupan iznos od 5.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 25.Sud BiH je u svom odgovoru istakao da je predmetna tužba u tom sudu prvi put primljena 16. marta 2009. godine i predmet signiran parničnom odjeljenju, a 14. aprila 2009. godine predmet je proslijeđen Upravnom odjeljenju na rješavanje sukoba nadležnosti. Vijeće za upravne sporove je donijelo Odluku broj Ur-155/09 od 5. novembra 2009. godine o nadležnosti Osnovnog suda u Banjoj Luci za rješavanje, te je predmetni spis dostavljen Osnovnom sudu u Banjoj Luci 9. novembra 2009. godine kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupak. Sud BiH je zaključio da je kompletan postupak od prijema predmetne tužbe (16. marta 2009. godine) pa do određivanja nadležnog suda trajao oko osam mjeseci, te da se to ne može smatrati nerazumno dugim periodom.
- 26.Općinski sud u Živinicama je u svom odgovoru na apelaciju istakao da apelanti u apelaciji navode okolnosti na koje taj sud, koji je osnovan spajanjem bivših općinskih sudova Kladanj, Banovići i Živinice, ne može uticati, s obzirom da se postupak vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci,
Relevantni propisi
- 27.Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
V. Dopustivost
- 28.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 29.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 30.U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što parnični postupak, koji je pokrenuo još 1989. godine radi naknade nematerijalne i materijalne štete zbog povređivanja za vrijeme služenja redovnog vojnog roka u JNA, nerazumno dugo traje navodeći da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 31.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 32.Apelanti smatraju da im je zbog toga što nije donesena konačna odluka u ovom predmetu, koji se odnosi na naknadu štete, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
- 33.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 34.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 34.
a) Relevantni principi
- 35.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 36.Osim toga, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18.
b) Period koji se uzima u obzir
- 37.Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 18. decembra 1989. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine kao datum" kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37).
- 38.U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od 15 godina. Međutim, Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak traje ukupno 21 godinu i još uvijek nije okončan.
c) Analiza dužine trajanja postupka
- 39.U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku koji je pokrenut radi naknade štete nastale zbog apelantove povrede za vrijeme služenja redovnog vojnog roka u JNA. Ustavni sud smatra da se predmetni slučaj ne može smatrati naročito složenim kako u vezi s činjeničnim stanjem tako u vezi s primjenom propisa.
- 40.Osim toga, ustavni sud zapaža da se u konkretnom postupku radi o naknadi nematerijalne štete nastale zbog povreda apelanta Šabana Avdića koje su prouzrokovale njegovu 80% invalidnost, pa je evidentno da se radi o predmetu koji ima poseban značaj, kako za ovog apelanta tako i za drugo dvoje apelanata, njegovih roditelja.
- 41.Sumirajući navedeno, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje ukupno 21 godinu od čega 15 godina u relevantnom periodu a da prvostepena presuda nije donesena, te da se radi o predmetu koji se ne može smatrati naročito složenim kao i da je od izuzetnog značaja za apelante.
- 42.Ustavni sud smatra da određenu odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snose i apelanti, posebno za period od 1997. godine do 2000. godine kada je apelantima upućivao pozive Općinski sud u Banovićima, na koje apelanti nisu odgovorili. Može se reći i da je odgovornost apelanata za neaktivnost Općinskog suda u Živinicama odnosno Banovićima za period od početka 1996. godine pa do početka 1997. godine, zbog toga što se nisu interesovali za svoj predmet a znali su da je Općinski sud u Živinicama, još 1994. godine, odložio donošenje odluke u ovom predmetu na neodređeno vrijeme.
- 43.Međutim, Ustavni sud smatra da, u odlučujućem dijelu, odgovornost za ovako dugo trajanje predmetnog postupka snosi Osnovni sud u Banjoj Luci. Taj sud je, po mišljenju Ustavnog suda, prvo zakazivao procesne radnje u vremenskim intervalima van razumnog roka da bi se onda (svojom greškom) proglasio nenadležnim za vođenje postupka, a zatim (nakon što mu je predmet vraćen na nadležno postupanje) nije preduzeo niti jednu procesnu radnju uprkos urgencijama apelanata, što je sve doprinijelo da ovaj postupak ovoliko dugo traje.
- 44.S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom razumnog roka, te da je povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
- 45.Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 46.Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 5.000 KM zbog nedonošenja pravosnažne sudske odluke po njihovom tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete zbog povreda nastalih za vrijeme služenja redovnog vojnog roka. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Rukovodeći se ovim principom i svojom praksom da u pravilu ne dodjeljuje veći iznos naknade od iznosa koji zahtijeva apelant, a kako zahtijevani iznos naknade ulazi u okvir navedenih principa, Ustavni sud je dodijelio apelantima naknadu u ukupnom iznosu od 5.000 KM. Ustavni sud smatra da je ovaj iznos apelantima dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
- 47.Ustavni sud zapaža da im je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 2. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U svjetlu utvrđene povrede u odnosu na pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata.
VII. Zaključak
- 48.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tužbe radi naknade nematerijalne štete u periodu od 21 godine, od čega 15 godina spada u nadležnost Ustavnog suda, može u odlučujućem dijelu staviti na teret Osnovnog suda u Banjoj Luci, te kada taj sud nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka
- 49.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
- 50.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.