USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 900/08, rješavajući apelaciju Slaviše Milidragovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Slaviše Milidragovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-07-000 232 od 18. decembra 2007. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebno odjeljenje za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala, broj 011-0-K-07-000-003-p od 2. augusta 2007. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Slaviša Milidragović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, kojeg zastupa Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnio je 24. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Kž-07-000 232 od 18. decembra 2007. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebno odjeljenje za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-K-07-000-003-p od 2. augusta 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 9. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. aprila, Okružni sud 25. aprila, a Tužilaštvo 23. aprila 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 15. maja 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Okružni sud je, postupajući prema Optužnici Tužilaštva broj KT-1/06 od 27. februara 2007. godine, donio Presudu broj 011-0-K-07-000-003-p od 2. augusta 2007. godine. Navedenom presudom apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383.a stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ u stjecaju sa krivičnim djelom nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. KZ. Na osnovu toga, sud je apelanta osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, te mu je izrekao mjeru sigurnosti oduzimanja ručne bombe i obavezao ga na plaćanje troškova postupka. U vijeću koje je donijelo odluku kao predsjednica vijeća učestvovala je sutkinja Daniela Milovanović. Naime, ona je učestvovala i u postupku koji se vodio i koji je povodom iste optužnice okončan protiv Slobodana Milidragovića.
- 7.U dispozitivu odluke Okružni sud je naveo da je apelant bio pripadnik zločinačkog udruženja koje su činili Miodrag Ateljević i Željko Ilić (u daljnjem tekstu: M.A. i Ž.I., oba u bjekstvu), te Slobodan Milidragović. Zločinačko udruženje se bavi kupovinom, prijenosom i prodajom većih količina opojne droge marihuane, a oni su međusobno povezani radi trajnog i povremenog izvršenja krivičnih djela. Apelant i ostali su na način, u vrijeme i u mjestu pobliže opisanom u presudi dogovorili prijevoz i prodaju droge nepoznatom licu u Ljubinju, a drogu su prethodno nabavili Ž.I. i M.A. Apelant i Slobodan Milidragović su drogu preuzeli od M.A., koji se dovezao u automobilu za koji je apelant znao da je prethodno otuđen, te su vozilo sa drogom sakrili u šumu, a sljedećeg dana su se apelant i Slobodan Milidragović vratili po vozilo i drogu. U presudi je navedeno da je Slobodan Milidragović upravljao vozilom u kojem je bila droga, a apelant je imao zadatak da ga u drugom vozilu prati i obavještava ga ukoliko bi uočio policijske patrole. Međutim, policija iz Ljubinja ih je zaustavila i pronašla drogu koja se nalazila u autu Slobodana Milidragovića. U apelantovom vozilu policija je pronašla ručnu bombu i dva noža koji su služili za napad ili odbranu, što je protivno odredbama člana 7. Zakona o oružju i municiji.
- 8.Apelant je u toku postupka negirao da je učestvovao u izvršenju ovog krivičnog djela. Međutim, nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je izveden veliki broj dokaza (saslušanje svjedoka, materijalni dokazi, vještačenja i dr.), Okružni sud je zaključio, na osnovu svih provedenih dokaza koje je ocijenio samostalno i u međusobnoj vezi, da je apelant znao da se u vozilu kojim je upravljao Slobodan Milidragović nalazi droga i da je imao zadatak da svojim automobilom prati gdje su policijske patrole, kako bi ga o tome i obavijestio. Dalje, sud je zaključak da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret izveo i iz iskaza Slobodana Milidragovića koji je dat u Zapisniku o saslušanju broj KTA-85/07 od 26. februara 2007. godine. Sud je naveo da se odbrana u toku postupka protivila čitanju ovog iskaza, ali sud se pozvao na odredbe člana 280. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP) i pročitao iskaz jer je u toku postupka nesporno utvrđeno da ovaj svjedok nije dostupan sudu i organima gonjenja a protiv njega je donesena pravosnažna presuda. Sud je, dalje, naveo da je iskaz ovog svjedoka jasan, detaljan i saglasan svim drugim dokazima provedenim u toku postupka (materijalnim dokazima, izjavama drugih svjedoka), kao i da nema razloga da sumnja u istinitost iskaza ovog svjedoka, kojim je zapravo priznao izvršenje krivičnog djela navedenog dana (kada je uhvaćen sa drogom u autu), ali i svih ranijih radnji preduzetih prije kritičnog dana. Na osnovu provedenih dokaza, sud je zaključio da su članovi zločinačkog udruženja, apelant, Slobodan Milidragović, M.A. i Ž.I., bili međusobno povezani i imali podijeljene zadatke radi izvršenja krivičnog djela, te da su izvršili krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ. Sud je zaključio da je apelant u izvršenju ovog krivičnog djela djelovao sa direktnim umišljajem. Također, na osnovu provedenih dokaza sud je utvrdio da je apelant u vozilu kojim je upravljao imao bombu, čije je držanje zabranjeno odredbom člana 7. Zakona o oružju i municiji, čime je počinio krivično djelo koje mu je također stavljeno na teret.
- 9.Protiv prvostepene presude apelant i Okružno tužilaštvo Banja Luka, Posebno tužilaštvo za suzbijanje organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala, Specijalno tužilaštvo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), izjavili su žalbu.
- 10.Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0-Kž-07-000 232 od 18. decembra 2007. godine. Navedenom presudom Vrhovni sud je odbio kao neosnovane žalbe apelanta i Tužilaštva, te je potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude, u odnosu na apelantovu žalbu u kojoj se apelant žalio na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka b) ZKP jer je sutkinja Daniela Milovanović, predsjednica vijeća, učestvovala i u postupku koji se vodio i koji je povodom iste optužnice okončan protiv Slobodana Milidragovića, Vrhovni sud je naveo da bi povreda na koju se apelant pozvao postojala samo: "Š...Ć ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti (član 37. tačke od a) do g) ZKP)". Vrhovni sud je ukazao na to da apelantova žalba u pretežnom dijelu zastupa tezu da je sutkinja prvostepenog suda Daniela Milovanović pristrana zato što je postupala u drugim krivičnim postupcima povodom iste optužnice pa je iste dokaze ocijenila po drugi put. Međutim, ovakva situacija nije kao takva propisana odredbama člana 37. tačke od a) do g) ZKP, tako da sudija koji postupa u više ovakvih predmeta ne mora po sili zakona da se izuzme, odnosno ne radi se obaveznom izuzeću tog sudije, pa stoga i nema navedene bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Štaviše, Vrhovni sud je podsjetio na to da u praksi nije rijetka situacija da se protiv saučesnika vodi odvojen krivični postupak (npr., kada je jedan od saučesnika nedostupan sudu), a da odredbama ZKP nije propisana zabrana da jedan sudija učestvuje u svojstvu člana ili predsjednika vijeća u više takvih postupaka. Činjenica da se radi o istom životnom događaju, te da se saslušavaju isti svjedoci u različitim krivičnim postupcima protiv različitih lica, ni pravno ni logički ne čini sudiju koji učestvuje u takvom postupku pristranim, odnosno nepodobnim za suđenje. Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo razloga ni za izuzeće propisano odredbom člana 37. tačka đ) ZKP, na što se apelantova žalba neopravdano poziva.
Krivični postupak protiv Slobodana Milidragovića
- 11.Apelant je uz apelaciju dostavio Presudu Okružnog suda broj 011-0-K-07-000-001-p od 29. marta 2007. godine, kojom je Slobodan Milidragović proglašen krivim da je počinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383.a) stav 2. KZ u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ, pa ga je sud, primjenom odredaba 28, 32, 38. i 39. ZKP, osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i izrekao mu mjeru sigurnosti oduzimanja pronađene droge.
- 12.U presudi je navedeno da je Okružni sud postupao prema Optužnici broj KT-1/06 od 27. februara 2007. godine, koja je podnesena protiv svih optuženih, a u sudskom vijeću je bila i sutkinja Daniela Milovanović, koja je kasnije učestvovala u vijeću koje je donijelo presudu protiv apelanta. Okružni sud je donio navedenu presudu nakon što je održao ročište za razmatranje sporazuma o priznanju krivice i pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije jer je Slobodan Milidragović sa Tužilaštvom sklopio sporazum o priznanju krivice, koji je sud prihvatio i izrekao sankciju. Dispozitiv presude Okružnog suda u odnosu na Slobodana Milidragovića je gotovo identičan dispozitivu presude Okružnog suda koja je donesena u postupku protiv apelanta. Također, u obrazloženju te presude je navedeno da je sud prilikom odmjeravanja sankcije Slobodanu Milidragoviću kao olakšavajuću okolnost, između ostalog, ocijenio i njegovo iskreno priznanje i kajanje i spremnost da svjedoči u krivičnom postupku protiv apelanta.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je u njegovom slučaju pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer je u oba postupka, pokrenuta Optužnicom broj KT-1/06 od 27. februara 2007. godine, a okončana Presudom Okružnog suda broj 011-0-K-07-000-001-p od 29. marta 2007. godine i Presudom Okružnog suda broj 011-0-K-07-000-003-p od 2. augusta 2007. godine, sutkinja Daniela Milovanović bila članica vijeća. Pri ovakvom činjeničnom stanju ozbiljno se dovodi u sumnju pitanje objektivnosti i nepristranosti postupajuće sutkinje u predmetu koji je vodila protiv apelanta. Naime, imajući u vidu odredbu člana 37. stav 1. tačka g) ZKP, kojom je propisano da sudija ne može vršiti sudijsku dužnost ako je u istom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, te ako se ima u vidu propis iz člana 303. stav 1. tačke a) i b) ZKP, gdje je propisano da učestvovanje sudije koji se morao izuzeti predstavlja bitnu povredu postupka, kao i činjenicu da je u članu 6. Evropske konvencije propisana obaveza i odgovornost sudova da osiguraju poštivanje odredbi člana 6. Evropske konvencije i da se svako ima smatrati nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže, navedena presuda je donesena nezakonito. Apelant smatra da je sutkinja Daniela Milovanović suštinski postupala kao sutkinja za prethodno saslušanje, kao sutkinja predsjednica vijeća i u postupku određivanja krivičnopravne sankcije, zatim da se upoznala sa dokazima, ocjenjivala dokaza, ocijenila dokaze kao valjane o istoj Optužnici broj KT-1/06 od 27. februara 2007. godine i tako postupajući povrijedila odredbe člana 37. stav 1. tačka g) ZKPRS, kao i principe nepristranosti sudije, a samim vođenjem postupka protiv apelanta, apelant je stekao utisak da je postupajuća sutkinja već unaprijed donijela odluku o njegovoj krivici, što se potvrdilo donošenjem presude i izricanjem duplo veće vremenske kazne nego optuženom Slobodanu Milidragoviću kojem je suđeno povodom iste optužnice. Razlozi za izuzeće sudije i njihovo postupanje i odvojenost krivično-procesnih funkcija mora postojati, i svaka funkcija mora imati posebnog nosioca jer je to preduvjet objektivnog postupanja svih subjekata. Prema apelantovom mišljenju, sudija koji je postupao u bilo kojem postupku povodom iste optužnice i upoznao se sa dokazima koji dokazuju optužnicu, a posebno ako je povodom te optužnice odobrio sporazum o priznanju krivice i održao pretres o izricanju krivičnopravne sankcije, što znači da je ocijenio valjanost priloženih dokaza i prihvatio ih, ne može u postupku protiv drugog optuženog povodom iste optužnice učestvovati u postupku. S obzirom na postojanje bitnih povreda postupka iz člana 303. stav 1. tačke a) i b) ZKPRS, što je Vrhovni sud odbio utvrditi, apelant smatra da je povrijeđeno pravo iz domaćeg zakona, kao i pravo iz Evropske konvencije, zbog čega traži da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporene presude.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da su apelacioni navodi već izneseni u žalbi pred Vrhovnim sudom, te je Vrhovni sud u presudi iznio svoj stav. Također, Vrhovni sud ističe da navodi o pristranosti suda nisu ničim potkrijepljeni, već da se ponavljaju navodi o povredi ZKP, što, prema stavu Vrhovnog suda, ne može biti predmet apelacije.
- 15.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da u postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo zagarantirano Evropskom konvencijom i domaćim pravom. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da činjenica da je predsjednica vijeća postupala u drugim krivičnim predmetima povodom iste optužnice, te da se upoznala sa dokazima, ne može upućivati na zaključak da je ta sutkinja pristrana. Okružni sud je ponovio dio obrazloženja svoje presude da sudija koji u različitim predmetima postupa za više saoptuženih ne mora da se izuzme po sili zakona jer takvo izuzeće nije propisano odredbama člana 37. tačke od a) do g) ZKP. Osim toga, u praksi nije rijetka situacija da isti sudija učestvuje u više postupaka za saoptužene ukoliko se ne vodi jedinstveni postupak, a činjenica da se radi o istom životnom događaju, te da se provode isti dokazi i saslušavaju isti svjedoci, ni pravno ni logički ne čini tog sudiju pristranim. Okružni sud je posebno istakao da je potpuno neosnovana apelantova tvrdnja da je predsjednik prvostepenog vijeća u ovom krivičnom predmetu postupao u drugom krivičnom predmetu tog suda broj 011-0-K-07-000-0001-p kao sudija za prethodno saslušanje, jer je, također, u tom krivičnom predmetu sutkinja Daniela Milovanović postupala kao predsjednica prvostepenog vijeća koje je razmatralo, a zatim i usvojilo sporazum o priznanju krivice, a nakon pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije donijelo i presudu od 29. marta 2007. godine. U tom predmetu optužnica je razmatrana i zatim ju je potvrdio i drugi sudija koji je postupao kao sudija za prethodno saslušanje. Odlučivanje o sporazumu o priznanju krivice i utvrđivanje da postoji dovoljno dokaza o krivici drugog optuženog, a to je Slobodan Milidragović, potpuno je odvojen krivični postupak i u tom krivičnom postupku je razmatrano i utvrđeno da postoji dovoljno dokaza o krivici samo optuženog Slobodana Milidragovića, a nikako apelanta. Prema tome, potpuno se isključuje bilo kakva mogućnost da je postupajući sudija već unaprijed donio odluku o apelantovoj krivici, a prilikom odmjeravanja kazne pretresno vijeće je u svakom slučaju ocijenilo sve okolnosti koje su bitne za odmjeravanje kazne, u smislu odredbe člana 37. KZRS i te okolnosti su decidirano navedene i obrazložene u prvostepenoj presudi. Zbog svega navedenog, Okružni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo se pozvalo na relevantne odredbe ZKP o izuzeću sudije, te je navelo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđene zakonske odredbe, niti je povrijeđen član 6. Evropske konvencije.
V. Relevantni propisi
- 17.Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 37.
Razlozi za izuzeće
Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:
Š...Ć
- g)ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili je postupao kao branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog, odnosno tužioca, ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak;
- d)ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom;
- đ)ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.
Član 38.
Izuzeće po zahtjevu stranke
(1) Izuzeće predsjednika suda i sudije može tražiti stranka ili branilac.
(2) Stranke i branilac mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka glavnog pretresa, a ako su za razlog izuzeća iz člana 37. tačka a) do d) ovog zakona saznale kasnije, zahtjev podnose odmah po saznanju.
Š...Ć
(4) Stranka i branilac mogu tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije, odnosno predsjednika vijeća koji u predmetu postupa.
(5) Stranke i branilac su dužni da u zahtjevu navedu okolnosti zbog kojih smatraju da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi razlozi koji su isticani u ranijem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.
Član 40.
Odlučivanje po zahtjevu za izuzeće
(1) O zahtjevu za izuzeće iz člana 38. ovog zakona odlučuje opšta sjednica.
(2) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribaviće se izjava sudije, odnosno predsjednika suda, a po potrebi sprovešće se i drugi izviđaji.
(3) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće nije dopuštena žalba.
(4) Ako je zahtjev za izuzeće iz člana 37. tačka đ) ovog zakona podnesen poslije početka glavnog pretresa ili ako je postupljeno protivno odredbama člana 38. st. 4. i 5. ovog zakona, zahtjev će se odbaciti u cjelini, odnosno djelimično. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi vijeće iz člana 24. stav 5. ovog zakona. U donošenju tog rješenja ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dozvoljena žalba.
Član 41.
Valjanost radnji preduzetih nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće
Kada sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je da odmah obustavi svaki rad na predmetu, a ako se radi o izuzeću iz člana 37. tačka đ) ovog zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Član 237.
Razmatranje izjave o priznanju krivnje
(1) Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivnje, sud provjerava:
- a)da li je do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja o mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev i troškove krivičnog postupka,
- b)da postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog.
Š...Ć
Član 239.
Odluke suda o priznavanju krivnje
(1) Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, izjava osumnjičenog odnosno optuženog će se unijeti u zapisnik. Istovremeno će se odrediti datum održavanja pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom iz stava 3. ovog člana i to u roku od najkasnije tri dana.
Član 311.
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
Š...Ć
- b)ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti (član 37. tač. a) do g));
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 30. januara 2008. godine, a apelacija je podnesena 24. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 22.Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog toga što sud nije bio nepristran.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Š...Ć
- 23.Apelant se žali na pristranost sutkinje koja je donijela odluku u njegovom predmetu, a koja je učestvovala i u donošenju odluke povodom sporazuma o priznanju krivice u predmetu protiv Slobodana Milidragovića, koji je optužen istom optužnicom kao i apelant. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na pristranost postupajuće sutkinje jer smatra da su postojali razlozi zbog kojih se sutkinja sama morala izuzeti, ali, isto tako, ne tvrdi da je sam u toku postupka zahtijevao njeno izuzeće zbog istih ili drugih zakonom predviđenih razloga, niti to proizlazi iz osporenih presuda.
- 24.U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ističe da se prilikom odlučivanja da li je neki sud bio pristran mora napraviti distinkcija između subjektivnog i objektivnog pristupa pristranosti. Subjektivni pristup se odnosi na ličnu nepristranost članova vijeća i ona se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hauschildt protiv Danske, stav 47). S obzirom na to da apelant nije ni doveo u sumnju subjektivnu nepristranost, Ustavni sud se tim pitanjem neće ni baviti.
- 25.Apelant je osporio sutkinjinu nepristranost prema objektivnom principu navodeći da je ona bila članica vijeća koje je odlučilo u njegovom slučaju, a da je ranije kao članica vijeća učestvovala u donošenju odluke u slučaju Slobodana Milidragovića a povodom iste optužnice. Ustavni sud podsjeća na to da se u okviru objektivnog testa mora odrediti da li je, potpuno odvojeno od sudijinog ličnog ponašanja, bilo dokazivih činjenica koje mogu dovesti do sumnje u njegovu nepristranost. U ovom pogledu čak i dojam može imati izvjesnu važnost. Ono što je ovdje važno jeste povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju ulijevati javnosti i, najviše od svega, kada su u pitanju krivični postupci, koje moraju ulijevati samom okrivljenom. To podrazumijeva da pri odlučivanju o tome da li u nekom konkretnom predmetu postoji opravdan razlog za strah da određeni sudija nije nepristran, stav okrivljenog je važan, ali ne i odlučujući. Ono što je odlučujuće jeste da li se takav strah može smatrati objektivno opravdanim (vidi Evropski sud za ljudska prava, Fey protiv Austrije, presuda od 24. februara 1993. godine, i Ustavni sud, Odluka broj AP 2247/07 od 17. decembra 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 23/10).
- 26.Dalje, u pogledu iznesenih apelacionih navoda, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Ferrantelli i Santangelo protiv Italije (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava, Ferrantelli i Santangelo protiv Italije, aplikacija broj 19874/92 od 7. augusta 1996. godine), u kojem je Evropski sud za ljudska prava zaključio da je povrijeđeno pravo iz člana 6. Evropske konvencije, odnosno da je sud bio pristran. Evropski sud za ljudska prava je našao da postoji osnovana bojazan u objektivnu nepristranost sudije koji je u predmetu protiv ova dva apelanta bio predsjednik vijeća, kao i u predmetu protiv G.G. za isto krivično djelo, u kojem je G.G. osuđen na doživotni zatvor. Evropski sud za ljudska prava je naveo da sumnja u objektivnu nepristranost sudije proizlazi iz činjenice da se veliki dio ranije donesene odluke (protiv G.G.) odnosio na apelante, te da su u presudi protiv G.G. apelanti označeni kao "pripremaoci radnje", "saoptuženi" i dr.
- 27.Međutim, Ustavni sud podsjeća i na stav Evropskog suda za ljudska prava u kojem je jasno navedeno da sama činjenica da je isti sudija već ranije donio odluku za saoptuženog u odvojenom postupku nije dovoljna da se zaključi da je sudija pristran. S tim u vezi, Evropski sud za ljudska prava je naveo da je svaki predmet slučaj za sebe, da treba dobro ispitati sadržaj ranije donesene presude (u predmetu koji se ne odnosi na apelanta već na drugog saoptuženog). Od sadržaja presude i načina na koji se tretiraju saoptuženi zavisi i ocjena o realnoj sumnji u objektivnu nepristranost sudije. Dakle, osim činjenice da je isti sudija donio odluke za saoptužene u različitim postupcima, koja sama po sebi nije dovoljna, sasvim je druga situacija ako ranija presuda sadrži nalaz i prejudicira pitanje o krivici optuženog u postupku koji treba tek da se vodi protiv jednog od saoptuženih. S tim u vezi, Evropski sud za ljudska prava je naveo da od slučaja do slučaja treba ispitati okolnosti i kako ranije donesena presuda tretira u tom predmetu lice protiv kojeg se poslije vodi postupak.
- 28.S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je u predmetu Schwarzenberger (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Schwarzenberger protiv Njemačke, aplikacija broj 75737/01 od 10. augusta 2006. godine), Evropski sud za ljudska prava zaključio da nema povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na nepristranost sudije. Naime, u navedenom predmetu aplikant je bio optužen za krivično djelo ubistva i pljačke, a prije presude aplikantu već je bila donesena presuda za isto krivično djelo u postupku protiv D., koja se bazirala samo na izjavi optuženog D. Evropski sud za ljudska prava je zaključio da presuda protiv optuženog D. opisuje izvršenje krivičnog djela na bazi njegove izjave (koji je pokušao svu krivicu da prebaci na aplikanta) i da redovni sud nije izvodio nikakve dokaze niti utvrđivao činjenice u vezi sa aplikantovom krivicom. Redovni sud je naveo da je aplikant bio nedostupan sudu jer je služio kaznu u Španiji i sudije su navele da slučaj nije ispitan sa aplikantove tačke gledišta. Sudija koji je učestvovao u oba postupka je, u aplikantovom slučaju, dao izjavu povodom zahtjeva za izuzeće koji je u redovnom postupku podnio aplikant, u kojoj je naveo da je svjestan činjenice da je "ograničen saznanjima dobijenim samo na osnovu izjave gospodina D", te da je presuda u predmetu protiv D. donesena samo na osnovu saznanja koje je sud dobio na osnovu njegove izjave, a da će aplikantova krivica biti detaljno ispitana u postupku protiv njega. Dalje, Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je presuda koja je donesena protiv aplikanta bazirana na bitno različitim činjenicama od presude koja se odnosila na optuženog D., što upućuje na zaključak da je sud, odlučujući o optužbi protiv aplikanta, imao sasvim drugi pristup.
- 29.Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o vrlo sličnoj situaciji kao što je u presudi Schwarzenberger, jer je presuda protiv Slobodana Milidragovića donesena na osnovu sporazuma zaključenog između Slobodana Milidragovića i Tužilaštva. Također, Ustavni sud primjećuje da se u presudi protiv Slobodana Milidragovića u dispozitivu navodi apelantovo ime i to da je bio pripadnik zločinačkog udruženja i da je zajedno sa Slobodanom Milidragovićem i drugima počinio određene radnje, ali bez bilo kakve kvalifikacije ili daljnjih opisa apelantovih radnji. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se u obrazloženju presude navodi da je Slobodanu Milidragoviću kao olakšavajuća okolnost ocijenjena njegova spremnost da svjedoči u postupku protiv apelanta. Dakle, jasno proizlazi da je sud osudio Slobodana Milidragovića na osnovu sporazuma koji je on zaključio sa Tužilaštvom i koji ima elemente priznanja krivice, a iz presude, bez bilo kakvog prejudiciranja, proizlazi da će se tek voditi postupak protiv apelanta u kojem će, između ostalog, svjedočiti i Slobodan Milidragović.
- 30.Zatim, Ustavni sud zapaža da je sutkinja Daniela Milovanović u postupku protiv Slobodana Milidragovića bila u vijeću koje je donijelo odluku o prihvatanju sporazuma zaključenog između Tužilaštva i Slobodana Milidragovića i izreklo sankciju, što opet upućuje na posebnu specifičnost ovog postupka i mali obim "ovlaštenja" koje sud ima u takvoj situaciji, jer sud u takvom slučaju procjenjuje samo da li je sporazum sklopljen u skladu sa zakonom i da li za onoga ko je sklopio sporazum postoji dovoljno dokaza o krivici. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je prvostepena presuda koju apelant osporava donesena nakon provedenog obimnog dokaznog postupka (saslušanje svjedoka, izvođenje materijalnih dokaza, vještačenje i dr.) na kojem je zasnovao svoj zaključak o apelantovoj krivici, među kojim dokazima je, ali ne i jedini i odlučujući, i izjava Slobodana Milidragovića koja je pročitana zato što se on, dok se vodio postupak protiv apelanta, nalazio u bjekstvu, odnosno nije bio dostupan sudu.
- 31.Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant navod o pristranosti suda, odnosno sutkinje, mogao iznijeti u zahtjevu za izuzeće, na način propisan odredbama člana 38. ZKP, što apelant nije uradio. Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji ponavlja razloge iznesene u žalbi protiv prvostepene presude ističući da se radi o bitnoj povredi ZKP i to člana 37. stav 1. tačke od a) do g) u vezi sa članom 303. stav 1. tačka 2. ZKP. Međutim, Ustavni sud zapaža da se u apelantovom predmetu nije radilo o situaciji predviđenoj članom 37. stav 1. tačke od a) do g), jer niti jedan od slučajeva predviđenih ovim tačkama člana 37. ZKP ne može se primijeniti na apelantov predmet. Stoga, iako je evidentno da apelant nije slijedio redovnu zakonsku proceduru da "dokaže", odnosno ukaže na eventualnu pristranost prvostepenog suda, odnosno da nije podnio zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje iz nekog od zakonom predviđenih razloga, Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud u svojoj odluci dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje u smislu da postupajuća sutkinja nije imala razlog predviđen ZKP da se izuzme iz postupanja u postupku protiv apelanta, kako sa proceduralnog aspekta, tako i sa suštinskog. Ustavni sud ne može zaključiti da se ti razlozi čine proizvoljnim, već jasnim i opravdanim, kako u odnosu na domaći zakon, tako i u odnosu na standarde Evropske konvencije o pravu na pravično suđenje.
- 32.Na osnovu svega iznesenog, činjenica da je isti sudija odlučio u predmetu Slobodana Milidragovića u postupku u kojem je donio odluku o sporazumu o priznanju krivice i u postupku protiv apelanta, a zatim učestvovao u vijeću u kojem je donesena presuda protiv apelanta kao saoptuženog nakon provedenog obimnog dokaznog postupka, ne utječe na njegovu objektivnu nepristranost, zbog čega Ustavni sud smatra da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da nema povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pristranost suda kada je isti sudija učestvovao u postupku protiv apelanta i donio odluku na bazi velikog broja provedenih dokaza, a nije se izuzeo jer je prije toga učestvovao u postupku protiv drugog lica - saoptuženog, u kojem je donio odluku povodom sporazuma o priznanju krivice, a apelant sam nije zatražio izuzeće tog sudije zbog nekog od razloga propisanih odredbama ZKP.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.