USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1175/08, rješavajući apelaciju Kasima Islamovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se apelacija Kasima Islamovića podnesena zbog neizvršenja Rješenja broj I-23085/02 u razumnom roku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u predmetu koji je okončan pred Općinskim sudom u Sarajevu.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Kasim Islamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelića, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 17. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o dozvoli izvršenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-23085/2002 od 15. januara 2003. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Federalnog pravobranilaštva Sarajevo zatraženo je 23. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju, a 11. novembra 2010. godine zatraženo je da dostavi spis.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. maja 2008. godine, a spis je dostavljen 29. novembra 2010. godine. Federalno pravobranilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 9. juna 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je od Federacije Bosne i Hercegovine, Vojske Federacije FBiH, Ministarstva odbrane, koje zastupa Pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: izvršenik), potraživao novčani iznos od 1.497 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Ovaj novčani iznos je apelantu dosuđen na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Tuzli broj P-2552/97 od 21. februara 2000. godine kao naknada štete za oduzeto putničko motorno vozilo marke "Fiat Tipo" za vrijeme ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini. Na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Tuzli broj P.2552/97 apelant je 13. maja 2002. godine pokrenuo postupak izvršenja protiv izvršenika kojim je tražio da se dozvoli izvršenje skidanjem novčanog iznosa sa žiroračuna izvršenika i isplatom apelantu.
- 7.Općinski sud je donio Rješenje broj I-23085/2002 od 15. januara 2003. godine kojim je sud dopustio predloženo izvršenje.
- 8.Izvršenik je izjavio prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja 28. februara 2003. godine. Općinski sud je pokušao dostaviti prigovor apelantovom advokatu, ali je dopis vraćen sa adrese sa naznakom da se advokat odselio i da adresa nije poznata.
- 9.Apelantova opunomoćenica Aida Smajić obavijestila je sud 17. januara 2005. godine da je ona angažirana umjesto dotadašnje opunomoćenice Ajne Demirović i dostavila je račun na koji treba da se uplate sredstva, kao i račun izvšenika.
- 10.Općinski sud je dostavio apelantu prigovor izvršenika, a apelant je podnio odgovor na prigovor 21. februara 2005. godine.
- 11.Općinski sud je donio Rješenje broj I-23085/02 od 11. aprila 2005. godine kojim je odbio prigovor izvršenika kao neosnovan. Općinski sud je rješenje od 11. aprila 2005. godine dostavio izvršeniku i UPI banci 14. aprila 2005. godine.
- 12.Izvršenik je izjavio žalbu protiv Rješenja broj I-23085/02 21. aprila 2005. godine.
- 13.Apelant je podnescima od 20. aprila i 20. juna 2005. godine urgirao da se provede rješenje o dozvoli izvršenja.
- 14.U međuvremenu, po naredbi Općinskog suda, spis je dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi. Kantonalni sud je dao uputu Općinskom sudu u dopisu broj Gž-1737/05 od 14. augusta 2006. godine da se izvrši ispravka u rješenju Općinskog suda. Spis je sa Kantonalnog suda vraćen Općinskom sudu 3. oktobra 2006. godine.
- 15.Općinski sud je donio Rješenje broj I-23085/2002 od 6. novembra 2006. godine kojim je ispravljeno Rješenje broj I-23085/2002 od 11. aprila 2005. godine tako što se u uvodu rješenja, umjesto dotadašnje opunomoćenice Ajne Demirović, označava opunomoćenica Aida Smajić.
- 16.Apelant je ponovo urgirao 22. decembra 2006. godine da se provede izvršenje i tražio informaciju o stanju predmeta. Općinski sud je, po apelantovoj urgenciji, dostavio apelantu rješenje o ispravci rješenja od 6. novembra 2006. godine, te rješenje od 11. aprila 2005. godine kojim je odbijen prigovor izvršenika i žalbu izvršenika od 21. aprila 2005. godine.
- 17.Apelant je poslao upit UPI banci d.d. Sarajevo 11. januara 2007. godine u kojem je tražio informaciju o razlozima neizvršenja rješenja o izvršenju koje joj je dostavljeno 14. aprila 2005. godine.
- 18.Općinski sud je poslao dopis UPI banci d.d. Sarajevo 16. maja 2008. godine da obavijesti sud da li je provedeno rješenje o izvršenju.
- 19.UPI banka d.d. Sarajevo obavijestila je sud 20. maja i 5. augusta 2008. godine da je, u skladu sa Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji Federacije BiH, poslovna banka izvršenika UniCredit Bank d.d. Mostar.
- 20.Općinski sud je donio zaključak broj I-23085 od 5. septembra 2008. godine kojim je, po apelantovom prijedlogu, određeno provođenje izvršenja na računu izvršenika kod UniCredit Bank d.d. Mostar.
- 21.Općinski sud je dostavio rješenje o izvršenju UniCredit Bank d.d. Mostar 5. januara 2009. godine.
- 22.UniCredit Bank d.d. Mostar prenijela je 13. januara 2009. godine na račun apelantovog opunomoćenika u cijelosti iznos dosuđen pravosnažnom presudom sa kamatama i troškovima postupka.
- 23.U međuvremenu Općinski sud je dostavio spis Kantonalnom sudu na rješavanje o žalbi (22. juna 2007. godine), a Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-GŽ-07-001581 od 7. aprila 2009. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 24.Općinski sud je, postupajući po uputama Kantonalnog suda, donio Rješenje broj 65 0 I 109922 02 I od 9. oktobra 2009. godine kojim je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan, pa se Rješenje o izvršenju broj I-23085 od 15. januara 2003. godine u cijelosti održava na snazi.
a) Navodi iz apelacije
- 25.Apelant je podnio apelaciju u kojoj je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se nije izvršavalo Rješenje o dozvoli izvršenja broj I-23085/2002 od 15. januara 2003. godine. Apelant je naveo da "nema zakonskih smetnji za izvršenje Rješenja broj I-23085/2002, ali da se ono ne provodi". Također, u momentu podnošenja apelacije apelant se žalio da postoji zakonska obaveza suda da u postupku izvršenja postupa hitno, ali to nije slučaj u njegovom predmetu. U prilog tome najviše govori činjenica da je prigovor i žalbu izvršenika Općinski sud dostavio apelantu nakon dvije godine, a rješenje o dozvoli izvršenja od 15. januara 2003. godine dostavljeno je banci nakon više od dvije godine (14. aprila 2005. godine). Apelant je, dok je postupak još bio pred Ustavnim sudom, realizirao svoje potraživanje, ali je ostao pri zahtjevu da se utvrdi povreda, jer je postupak okončan nakon šest godina i šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za izvršenje, i tražio naknadu za neizvršenje rješenja u tako dugom vremenskom razdoblju.
b) Odgovor na apelaciju
- 26.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je donio rješenje o izvršenju 15. januara 2003. godine na koje je izvršenik izjavio prigovor. Općinski sud navodi da ?e prigovor pokušao dostaviti, ali da se tadašnji apelantov advokat odselio sa adrese, pa je odgovor na prigovor apelant dostavio 22. februara 2005. godine. Općinski sud je rješenje o izvršenju dostavio banci (primljeno 14. aprila 2005. godine), u skladu sa članom 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku, nakon odluke o prigovoru. Dalje, prema stavu Općinskog suda, sud nije mogao utjecati na bančino izvršenje pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da banka nije obavijestila sud da ima smetnji sa neprovođenjem rješenja. Općinski sud je naveo da je postupljeno u skladu sa odredbama ZIP-a, kao i da nije bilo povreda koje apelant navodi.
IV. Relevantni propisi
- 27.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12.
Pravni lijekovi
(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
Član 15.
Rokovi za postupanje
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
- 5.Izvršenje na potraživanju po računu kod banke
Član 166. Prinudno izvršenje
(1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
Š...Ć
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
Š...Ć
Član 170.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja
(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljnjem postupanju.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu
Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
V. Dopustivost
- 28.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 29.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 30.Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da se ne izvršava pravosnažna presuda iako je prošlo pet godina od donošenja Rješenja o izvršenju broj I-23085/02, nakon čega je apelant zahtijevao od Ustavnog suda da ispita da li je pravosnažna presuda izvršena u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iako je, u međuvremenu, pravosnažna presuda izvršena, s obzirom na to da je apelant čekao skoro sedam godina i da je pokrenuo pitanje razumnog roka, tj. dužine vremena, dok mu nisu isplaćena potraživanja u skladu sa pravosnažnom presudom, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 31.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 32.Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-23085/2002 povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 33.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 34.U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, koje je doneseno na osnovu pravosnažne sudske presude u kojoj je odlučeno o naknadi materijalne štete u apelantovu korist. Iako je postupak u međuvremenu okončan i apelant naplatio svoje potraživanje po osnovu pravosnažne presude, apelant se žali da je postupak izvršenja neopravdano dugo trajao, a Ustavni sud je ustanovio da se u konkretnom slučaju radi o predmetu u kojem apelant nije mogao da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke.
- 35.Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije" (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, i broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant u ovom slučaju uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 36.Ustavni sud, također, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odgađanja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
- 37.Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u više odluka u kojima je odlučivao, a koje su po činjenično-pravnom supstratu vrlo slične predmetnoj apelaciji, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog neizvršenja pravosnažne odluke u razumnom roku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1537/08 od 14. septembra 2010. godine, Odluka broj AP 1264/08 od 13. oktobra 2010. godine i dr.). Međutim, bitna razlika između navedenih predmeta i konkretnog slučaja jeste činjenica da je u konkretnom predmetu pravosnažna presuda izvršena, za razliku od navedenih predmeta u kojima pravosnažne presude nisu izvršene i u kojim je realizacija, tj. izvršenje, zbog zakonskih propisa neizvjesna.
- 38.U konkretnom slučaju nije sporno da je apelant na osnovu pravosnažne sudske odluke pokrenuo postupak izvršenja 13. maja 2002. godine, koji je okončan kada je UniCredit Bank izvršila isplatu apelantu 13. januara 2009. godine, dakle, skoro sedam godina nakon podnošenja zahtjeva za izvršenje.
- 39.Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio rješenje kojim je dopustio izvršenje 15. januara 2003. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor, koji je sud pokušao da dostavi apelantovom advokatu, ali nije uspio jer se apelantov advokat odselio sa adrese. Ustavni sud primjećuje da je sud mogao da dostavi prigovor o izvršenju i apelantu lično, ali, isto tako, primjećuje da je apelant tek u januaru 2005. godine angažirao novog advokata, a da u međuvremenu nije nikada kontaktirao sa sudom, niti se interesirao za predmet. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant tek nakon što je angažirao novog advokata, u januaru 2005. godine, dostavio sudu transakcijski račun izvršenika, u skladu sa važećim zakonskim odredbama, mada je broj računa morao biti dostavljen već u prijedlogu za izvršenje. Nakon toga, Općinski sud je riješio prigovor izvršenika i odmah dostavio rješenje na izvršenje UPI banci koja je bila označena kao banka kod koje se vodi transakcijski račun u skladu sa odredbama ZIP-a. Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud slao dopis banci u kojem je tražio informaciju o izvršenju predmeta. Dakle, u skladu sa odredbama ZIP-a, nakon odluke o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju, u roku od tri dana sud je dostavio rješenje na izvršenje izvršeniku i banci.
- 40.Ustavni sud, dalje, primjećuje da je UPI banka tek u maju 2008. godine obavijestila sud o drugoj banci koja je poslovna banka izvršenika. Također, Ustavni sud primjećuje da banka, kako je naveo sud u odgovoru na apelaciju, nije u skladu sa odredbama ZIP-a obavijestila sud da ima problema sa izvršenjem, odnosno da postoje smetnje za izvršenje. Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 170. ZIP-a propisano da je banka dužna izvijestiti sud ukoliko postoje određene smetnje za izvršenje rješenja, te ako su te smetnje trajne, da će sud obustaviti postupak. Iz dostavljene dokumentacije, kao i iz odgovora na apelaciju jasno proizlazi da UPI banka nije dostavljala bilo kakve informacije sudu u vezi sa navedenim.
- 41.S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 175. ZIP-a kojom je utvrđeno da banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja prema općim pravilima o naknadi štete.
- 42.U skladu sa utvrđenim činjenicama, Ustavni sud u radnjama koje je proveo Općinski sud ne može naći elemente iz kojih bi zaključio da je postupak izvršenja od suda trajao neopravdano dugo i da se teret za nedonošenje odluke o prigovoru protiv rješenja o izvršenju može staviti na teret Općinskom sudu, jer tu ima i velikog apelantovog doprinosa koji se ogleda u činjenici da je adresa njegovog advokata bila sudu nepoznata, kao i da je, što je važnije, tek 2005. godine u januaru dostavio transakcijski račun izvršenika. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da u najdužem vremenskom periodu izvršenje nije provodila UPI banka, a zatim se ispostavilo da ona i nije banka kod koje se vodi transakcijski račun izvršenika. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantov navod da mu je prekršeno pravo na izvršenje pravosnažne presude u "razumnom roku" u postupku izvršenja broj I-23085/02 od Općinskog suda neosnovan.
- 43.Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nema povrede pravila u izvršnom postupku i da, stoga, uprkos činjenici da apelant nije ishodovao izvršenje pravosnažne sudske odluke u periodu od skoro sedam godina, nema kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se ne može utvrditi da je za takvu situaciju odgovoran nadležni sud.
- 44.Imajući u vidu zaključak u pogledu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je ustanovio da nije potrebno posebno ispitivati apelaciju u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII. Zaključak
- 45.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupku izvršenja čak i kada je postupak izvršenja trajao skoro sedam godina, jer je za ovako dug vremenski period u najvećem dijelu odgovorna banka koja je trebalo da realizira izvršenje, kao i apelant koji je u znatnoj mjeri doprinio neizvršenju rješenja svojim nepostupanjem, odnosno nedostavljanjem sudu računa izvršenika.
- 46.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 47.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.