USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1571/08, rješavajući apelaciju Dare Đerić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Dare Đerić, Slavka Đerića i Zdravka Đerića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-GŽ-07-000 356 od 7. aprila 2008. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Dara Đerić, Slavko Đerić i Zdravko Đerić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Nevesinja podnijeli su 28. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-GŽ-07-000 356 od 7. aprila 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), koje zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, zatraženo je 4. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. juna, a tuženi 12. juna 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda i tuženog su dostavljeni apelantima 3. jula 2008. godine.
- 5.Ustavni sud je 12. oktobra 2010. godine, u skladu sa članom 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje Nevesinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatražio dostavu spisa broj P-101/05.
- 6.Osnovni sud je 23. novembra 2010. godine dostavio Ustavnom sudu na uvid spis broj P-101/05, te ujedno dao odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 8.Apelanti su 19. augusta 2005. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog radi naknade štete.
- 9.Osnovni sud je 27. februara 2006. godine zatražio dostavu odgovora na tužbu. Tuženi je 31. marta 2006. godine dostavio odgovor na tužbu.
- 10.Sud je održao pripremno ročište 30. oktobra 2006. godine na kojem je odredio provođenje dokaza vještačenjem vještaka finansijske struke. Vještak je dostavio nalaz i mišljenje 4. januara 2007. godine.
- 11.Podneskom od 17. januara 2007. godine apelanti su precizirali tužbeni zahtjev. Podnesak je dostavljen tuženom na očitovanje.
- 12.Ročišta za glavnu rasprava zakazana za 8. februar, 19. mart i 30. april 2007. godine su odgođena zbog nepristupanja vještaka finansijske struke na čiji nalaz su stranke imale primjedbe.
- 13.Glavna rasprava je održana i zaključena 7. juna 2007. godine.
- 14.Presudom Osnovnog suda broj P.101/05 od 5. jula 2007. godine djelimično je usvojen precizirani tužbeni zahtjev apelanata, pa je tuženi obavezan da im isplati zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 1.989,51 KM, obračunatu za period od 1. januara 2001. godine do 6. jula 2005. godine, zbog kašnjenja u isplati dijela porodične invalidnine, te im naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim su apelanti potraživali isplatu mjesečnih invalidnina za august, septembar i oktobar 2001. godine u iznosu od 252,00 KM. Zahtjev tuženog za naknadu troškova (stav tri izreke presude) je odbijen. U obrazloženju presude sud je naveo da je u dokaznom postupku izvršen uvid u Rješenje tuženog broj 03-2-562-38-2/01 od 8. juna 2005. godine i nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke od 2. januara 2007. godine. Navedeno je da je uvidom u rješenje sud utvrdio da je apelantima priznato pravo na porodičnu invalidninu u iznosu od 80% od iznosa lične invalidnine vojnog invalida prve kategorije. Istaknuto je da je sud iz nalaza sudskog vještaka, koji je pojašnjen na glavnoj raspravi, kojem je sud poklonio vjeru, utvrdio da je apelantima od 1. novembra 2001. godine do 31. maja 2005. godine tuženi obračunavao i isplaćivao invalidninu u procentu od 40%, a što je manje za 5.577,00 KM od iznosa koji je tuženi obračunao i isplatio prema rješenju od 8. juna 2005. godine. Sud je utvrdio da je ovaj iznos razlike porodične invalidnine tuženi isplatio apelantima 6. jula 2005. godine. Budući da je tuženi kasnio sa isplatom pojedinačnih mjesečnih invalidnina, vještak je za sve dane zakašnjenja obračunao zakonske zatezne kamate u iznosu od 1.989,51 KM. Ocjenom navedenih dokaza Osnovni sud je utvrdio da je tuženi dužan da apelantima po osnovu zakonske zatezne kamate, nastale u kašnjenju u isplati pojedinačnih mjesečnih invalidnina, isplati iznos utvrđen nalazom sudskog vještaka. Navedeno je da se, iako se potraživanje apelanata odnosi na zakonsku zateznu kamatu zbog kašnjenja u isplati porodičnih invalidnina, to potraživanje u predmetnom parničnom postupku smatra dugom koji je tuženi dužan naknaditi apelantima u skladu sa članom 262. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da "povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten od dužnika tražiti ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno kako ona glasi". Suprotno ovom utvrđenju Osnovnog suda, navedeno je da je preostali dio tužbenog zahtjeva apelanata (za isplatu mjesečnih invalidnina za august, septembar i oktobar 2001. godine) neosnovan, jer apelanti u postupku nisu dokazali da im tuženi nije isplatio ove invalidnine, a iz finansijskog nalaza proizlazi da je tuženi isplatio sve porodične invalidnine apelantima.
- 15.Tuženi je protiv Presude Osnovnog suda izjavio žalbu 17. augusta 2007. godine, koja je dopisom od 22. augusta 2007. godine dostavljena apelantima. Ovaj dopis apelanti su primili 4. septembra 2007. godine.
- 16.Apelanti su 5. septembra 2007. godine Osnovnom sudu predali odgovor na žalbu.
- 17.Presudom Okružnog suda broj 015-0-GŽ-07-000 356 od 7. aprila 2008. godine usvojena je žalba tuženog i preinačena presuda Osnovnog suda na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili isplatu zakonske zatezne kamate počevši od 1. januara 2001. godine do 6. jula 2005. godine za iznos glavnog duga od 2.948,00 KM na ime prvoapelantice, za iznos od 1.394,00 KM na ime drugoapelanta i trećeapelanta. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju je navedeno da "odgovora na žalbu nije bilo". Dalje, Okružni sud je ponovio činjenično stanje, ali je istakao da pravni stav Osnovnog suda, prema kojem je tuženi dužan apelantima isplatiti navedene iznose, nije pravilan. Naime, Okružni sud je istakao da je uvidom u rješenje tuženog od 8. juna 2005. godine vidljivo da je apelantima priznat status porodice poginulog borca po osnovu umrlog supruga i oca Radoljuba Đerića, te da imaju pravo na invalidninu u iznosu od 80% od iznosa lične invalidnine vojnog invalida I kategorije, a da je stavom 3. predmetnog rješenja utvrđeno da ova prava apelantima pripadaju od 1. novembra 2001. godine. Istaknuto je da je ovim rješenjem, koje je doneseno 8. juna 2005. godine, konstituirano pravo apelanata na isplatu porodične invalidnine. Navedeno je da prije tog datuma apelanti ovo pravo nisu ni imali pa s obzirom na navedeno, nisu ni mogli ostvariti pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, nezavisno od činjenice da je stavom 3. izreke rješenja utvrđeno pravo na porodičnu invalidninu počevši od 1. novembra 2001. godine. Dalje, sud je istakao da je, prema stanju spisa, isplata po navedenom rješenju tuženog izvršena u julu 2005. godine, dakle, nepun mjesec nakon donošenja predmetnog rješenja, odnosno konstituiranja prava apelanata, a ta činjenica nije bila sporna među strankama. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da nedvosmisleno proizlazi da je tuženi blagovremeno i bez docnje ispunio svoje obaveze. Pošto po utvrđenju Okružnog suda tuženi nije zapao u docnju prilikom isplate po predmetnom rješenju, zaključeno je da se na tuženog ne može primijeniti odredba člana 277. ZOO. Istaknuto je da predmetno rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg su apelanti mogli izjaviti žalbu, odnosno nakon toga pokrenuti upravni spor, što prema stanju spisa nisu učinili. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan zbog čega je u ovom dijelu preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtjev apelanata.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 18.Apelanti smatraju da su osporenom presudom Okružnog suda povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti vide u proizvoljnosti osporene presude, jer se navodi da apelanti nisu dali odgovor na žalbu tuženog a odgovor je dostavljen blagovremeno. Apelanti posebno ističu da je Okružni sud propustio ocijeniti kao dokaz akt tuženog od 9. augusta 2005. godine kojim je odbio obavezu obračuna i isplate kamata kojim je upravni postupak okončan. Dalje, apelanti smatraju da se stoga Okružni sud u osporenoj presudi nepravilno i bez razloga poziva na upravni postupak. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide i u, kako navode, "dužini spora", jer je tužba podnesena 19. augusta 2005. godine, a konačna odluka donesena 7. aprila 2008. godine, te smatraju da im je tuženi obavezan isplatiti još 900,00 KM. Povredu prava na imovinu apelanti nalaze u izostanku iznosa dosuđenog prvostepenom presudom.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.Okružni sud navodi da je svojom presudom preinačio presudu Osnovnog suda a da su razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva apelanata navedeni u obrazloženju presude Okružnog suda, te da, s obzirom da nije došlo do povrede ustavnih prava apelanata, smatraju da je apelacija neosnovana.
- 20.Osnovni sud je u dopisu kojim je Ustavnom sudu dostavio na uvid svoj spis broj P.101/05 naveo da "smatra da je u toku prvostepenog postupka pravilno primijenio materijalno i procesno pravo, te da ni u jednoj fazi postupka nije bilo kršenja prava apelanata - tada tužitelja", pa je ovaj podnesak Osnovnog suda Ustavni sud tretirao kao odgovor na apelaciju.
- 21.Tuženi je istakao da je njegov stav iznesen u odgovoru na tužbu, kao i u podnesenoj žalbi, te da smatra da ne postoji povreda prava na pravično suđenje.
V. Relevantni propisi
- 22.U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 23.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik RS" broj 17/93) relevantne odredbe glase:
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 26.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 015-0-GŽ-07-000 356 od 7. aprila 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 16. aprila 2008. godine, a apelacija je podnesena 28. maja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 28.Apelanti pobijaju navedenu presudu, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
- 29.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
- 30.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A broj 18, stav 36).
- 31.Ustavni sud konstatira da se u parničnom postupku koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda odlučivalo o tužbenom zahtjevu apelanata usmjerenom na naknadu štete na ime zakonske zatezne kamate, te zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv na slučaj apelanata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Donošenje odluke u razumnom roku
- 32.Ustavni sud konstatira da apelanti navode da povredu svojih prava vide, između ostalog, u "dužini spora", jer je tužba podnesena 19. augusta 2005. godine, a konačna odluka donesena 7. aprila 2008. godine. Stoga će Ustavni sud prvo ispitati da li je u konkretnom predmetu, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, došlo do povrede prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 33.U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema njegovoj i praksi Evropskog suda, razumnost dužine postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti predmeta i pozivajući se na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnosioca zahtjeva i mjerodavnih vlasti, kao i važnost onog što se za podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 26).
a.b) Period koji se uzima u obzir
- 34.Predmetnu tužbu apelanti su podnijeli 19. augusta 2005. godine, a prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, odluku o podnesenom tužbenom zahtjevu Osnovni sud je donio 5. jula 2007. godine a Okružni sud je odluku o žalbi donio 7. aprila 2008. godine. Dakle, cjelokupan parnični postupak povodom tužbe apelanata je trajao ukupno dvije godine, sedam mjeseci i osamnaest dana.
a.c) Analiza razumnosti dužine postupka
- 35.U konkretnom slučaju se radi o tužbenom zahtjevu apelanata usmjerenom na isplatu zakonskih zateznih kamata zbog navodnog kašnjenja u isplati dijela porodične invalidnine, a koja prava su apelanti ostvarili u upravnom postupku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema nekih posebnih okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o posebno složenom predmetu.
- 36.Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini postupka.
- 37.Vezano za ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u početnoj fazi postupka imao određene periode neaktivnosti (od podnošenja tužbe do dostave tužbe na odgovor, te nakon dostave odgovora na tužbu do zakazivanja pripremnog ročišta), ali da je nakon toga procesne radnje iz svoje nadležnosti preduzimao u primjerenim rokovima, pa je u periodu od 30. oktobra 2006. godine do 7. juna 2007. godine zakazao pet rasprava, a rasprave je odgađao isključivo zbog spriječenosti sudskog vještaka na čiji su nalaz i mišljenje parnične stranke imale primjedbi. Također, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon zaključenja glavne rasprave, donio odluku u zakonom propisanom roku, kao i da je u zakonskom roku preduzeo radnje vezane za dostavu žalbe na odgovor. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je on odluku o žalbi tuženih donio u relativno kratkom roku (sedam mjeseci i sedam dana).
- 38.S obzirom na navedeno, te okolnost da je cjelokupan postupak na dvije sudske instance trajao ukupno dvije godine, sedam mjeseci i osamnaest dana, koje se u okolnostima konkretnog predmeta ne može smatrati "nerazumnim", Ustavni sud zaključuje da redovni sudovi nisu povrijedili pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Ostali segmenti prava na pravično suđenje
- 39.Apelanti, dalje, ukazuju na proizvoljnost osporene presude, ističući da ona pogrešno konstatira da apelanti nisu dali odgovor na žalbu, te da je Okružni sud propustio ocijeniti kao dokaz akt tuženog od 9. augusta 2005. godine u čemu se, također, prema mišljenju apelanata, ogleda povreda njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 40.U vezi s tim navodima, Ustavni sud prvenstveno ističe da okolnost da je drugostepeni sud propustio konstatirati da su apelanti dali odgovor na žalbu sama po sebi ne znači da je došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje, budući da su stavovi apelanata vezani za isplatu zakonskih zateznih kamata ostali identični tokom cijelog postupka.
- 41.S druge strane, u vezi sa navodima apelanata o proizvoljnosti drugostepene odluke, te o navodima da drugostepeni sud nije ocijenio akt tuženog od 9. augusta 2005. godine, Ustavni sud zaključuje da ovi navodi apelanata implicitno ukazuju da se oni u suštini žale na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava Okružnog suda. Međutim, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).
- 42.U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u osporenoj presudi uvažio žalbu tuženog, te preinačio presudu Osnovnog suda na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata sa obrazloženjem da tuženi nije zapao u docnju prilikom isplate po Rješenju tuženog broj 03-2-562-38-2/01 od 8. juna 2005. godine, te da se stoga na tuženog ne može primijeniti odredba člana 277. ZOO. Vezano za akt tuženog od 9. augusta 2005. godine, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud na pripremnom ročištu prihvatio sve dokazne prijedloge parničnih stranaka, pa, dakle, i izvođenje ovog dokaza. Međutim, iako iz stanja spisa proizlazi da ovaj dokaz nije izveden na glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom, evidentno je da apelanti u tom pogledu nisu iznijeli primjedbe na zapisnik, niti su insistirali na provođenju tog dokaza, niti su u tom smislu izjavili žalbu protiv presude Osnovnog suda koji, također, nije ocijenio ovaj dokaz. Stoga, izostanak ocjene akta tuženog od 9. augusta 2005. godine, koji, dakle, nije izveden pred prvostepenim sudom, od drugostepenog suda ne predstavlja povredu ustavnih prava apelanta, budući da je Okružni sud za svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, odnosno o osnovanosti žalbe tuženog, dao potpuna i logična obrazloženja utemeljena na dokazima provedenim pred prvostepenim sudom a iz kojih nedvojbeno proizlazi da ne postoji docnja tuženog, što je činjenica ključna za utvrđivanje eventualnog prava apelanata na isplatu kamata.
- 43.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelanti u apelaciji ne nude argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje osobito imajući u vidu da je Okružni sud u osporenoj odluci za svoje stanovište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata dao detaljne, jasne i logične razloge za primjenu relevantnog prava ( ZPP i ZOO), koji su u skladu sa zahtjevima člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te Ustavni sud nije mogao zaključiti da u datim obrazloženjima postoji bilo šta što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava u konkretnom slučaju.
- 44.S obzirom na navedeno, a budući da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost, Ustavni sud smatra da u odnosu na ove navode apelanata nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 45.Apelanti smatraju da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 46.S obzirom na to da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu vezuju za navode o kršenju prava na pravično suđenje u segmentu koji je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
VIII. Zaključak
- 47.Ustavni sud zaključuje da redovni sudovi nisu povrijedili pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao aspektu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad je predmetni parnični postupak na dvije sudske instance trajao ukupno dvije godine, sedam mjeseci i 18 dana pri čemu su sudovi procesne radnje iz svoje nadležnosti obavljali u relativno primjerenim rokovima.
- 48.Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ostalih aspekata prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kad u osporenoj presudi ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno proizvoljnost u primjeni materijalnog prava a obrazloženje osporene odluke sadrži detaljne, jasne i logične razloge za odlučenje.
- 49.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 50.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.