USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1720/08, rješavajući apelaciju Helene Smoljan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Helene Smoljan.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001 303 od 24. januara 2008. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Helena Smoljan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 10. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001 303 od 24. januara 2008. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1720/08 od 28. oktobra 2008. godine odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere kao neosnovan.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, te Dobroslava Borasa i Mate Smoljana, kao druge strane u postupku, zatraženo je 2. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Vrhovni sud je 14. jula 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Dobroslav Boras i Mato Smoljan 16. jula 2008. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, te Dobroslava Borasa i Mate Smoljana dostavljeni su apelantici 21. septembra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Presudom Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-P-06-000 111 od 29. maja 2006. godine utvrđeno je da je ništav Ugovor broj 01/04 od 8. septembra 2004. godine o kupoprodaji udjela u privrednom društvu "Mate commerce" export-import d.o.o. Ljubuški, koji je zaključen između Dobroslava Borasa (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Mate Smoljana (u daljnjem tekstu: drugotuženi). Također je utvrđeno da su apelantica i drugotuženi zajednički vlasnici poslovnog udjela u navedenom privrednom društvu, slijedom čega je određeno da se briše upis prvotuženog kao jedinog člana društva i vlasnika poslovnog udjela u privrednom društvu u registru kod nadležnog suda. Prvotuženi i drugotuženi su obavezani da apelantici solidarno naknade troškove postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da su apelantica i drugotuženi bili u braku od 1972. do 2005. godine, te da je u toku braka, tj. 1991. godine, osnovano predmetno privredno društvo. Dalje, Općinski sud je naveo da iz Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj U/I-00770/04 od 23. septembra 2004. godine proizlazi da je nakon izvršene promjene vlasnika osnivačkog udjela u predmetnom privrednom društvu, odnosno istupanja drugotuženog i pristupanja prvotuženog u društvo, privredno društvo nastavilo da posluje pod istim nazivom, te da je drugotuženi, kao direktor, jedini i dalje ovlašten da zastupa privredno društvo bez ograničenja. Također, Općinski sud je naveo da je utvrđeno da je vrijednost kapitala predmetnog privrednog društva prije i nakon izvršene promjene vlasnika ista i da iznosi 396.019,40 KM.
- 8.Općinski sud je naveo da je u konkretnom slučaju sporno pitanje da li je udio u predmetnom privrednom društvu u vrijednosti kapitala od 396.019,40 KM zajednička imovina apelantice i drugotuženog, ili je to posebna imovina drugotuženog. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je nesporno da je predmetno privredno društvo osnovano 1991. godine, tj. nakon 19 godina braka, da su apelantica i drugotuženi bili zaposleni, kao i da su, osim toga, obrađivali zemlju, te da je apelantica brinula o njihovo troje djece. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je logična pretpostavka da su sredstva za osnivanje privrednog društva bila zajednička, te da je i kasnija dobit koja je ulagana u proširenje privrednog društva bila zajednička, bez obzira na činjenicu da je samo drugotuženi bio upisan kao osnivač i da je samostalno vodio poslovanje. Općinski sud se pozvao na odredbe člana 264. stav 2. Porodičnog zakona kojima je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine čine zajedničku imovinu. Također, Općinski sud se pozvao na odredbe člana 265. st. 1. i 2. Porodičnog zakona kojima je propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, te da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati, niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. S obzirom na to da je drugotuženi zaključio predmetni ugovor bez apelanticine saglasnosti, dakle, protivno navedenim zakonskim odredbama, Općinski sud je zaključio da je takav ugovor ništav u smislu odredaba člana 103. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
- 9.Odlučujući o žalbama prvotuženog i drugotuženog protiv navedene presude, Kantonalni sud u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Presudu broj 008-0-GŽ-06-000 336 od 21. septembra 2006. godine kojom su žalbe odbijene i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te u obrazloženju odluke naveo valjane razloge koje u cijelosti prihvata i taj sud. Naime, Kantonalni sud je naveo da je u toku prvostepenog postupka nesporno utvrđeno da je drugotuženi za vrijeme trajanja bračne zajednice sa apelanticom registrirao predmetno privredno društvo i da je kod nadležnog suda bio upisan kao jedini osnivač. Također, Kantonalni sud je naveo da je nesporno utvrđeno da je drugotuženi za vrijeme trajanja bračne zajednice, tj. 8. septembra 2004. godine, zaključio sa prvotuženim ugovor o kupoprodaji udjela predmetnog privrednog društva bez apelanticine saglasnosti. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je predmetni ugovor ništav, budući da je protivan odredbama člana 265. st. 1. i 2. Porodičnog zakona. Pri tome Kantonalni sud je istakao da su neosnovani žalbeni navodi da je apelantica u konkretnom slučaju propustila da zahtijeva "poništenje upisa predmetnog ugovora u registru kod nadležnog suda", budući da je predmetni ugovor ništav u smislu člana 103. ZOO jer je protivan prinudnim propisima.
- 10.Vrhovni sud, odlučujući o reviziji prvotuženog i drugotuženog, donio je Presudu broj 070-0-Rev-06-001 303 od 24. januara 2008. godine kojom je revizija uvažena, pa su nižestepene presude preinačene tako što je apelanticin tužbeni zahtjev odbijen. Apelantica je obavezana da prvotuženom i drugotuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 30.081,59 KM. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 48. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar ("Službene novine FBiH" broj 4/00) propisano da lice koje ima pravni interes može podnijeti registarskom sudu zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa iz sudskog registra, kao i da se taj zahtjev može podnijeti u roku od osam dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izvršenog upisa. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da se apelantica u tužbi pozvala na oglasni dio "Narodnih novina" Zapadnohercegovačkog kantona od 30. novembra 2004. godine u kojem Kantonalni sud obavještava da su Rješenjem broj U/I-00770/04 od 23. septembra 2004. godine upisani u sudski registar podaci koji se odnose na kupoprodaju udjela u predmetnom privrednom društvu. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelantica podnijela tužbu 21. juna 2005. godine, dakle, znatno nakon proteka roka koji je predviđen odredbama člana 48. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je istakao da se revizijom pravilno ukazuje da je drugostepeni sud zanemario odredbe Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, a koji je lex specialis u odnosu na ZOO i Porodični zakon. Također, Vrhovni sud je istakao da ni Zakon o privrednim društvima, ni Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar ne predviđaju davanje saglasnosti drugog bračnog druga pri vršenju transakcija, odnosno prilikom kupoprodaje. Pored toga, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi propustili ocijeniti činjenicu da je apelantica na glavnoj raspravi izričito navela "da nije pokrenula postupak za podjelu bračne imovine, ali da ima namjeru". Dalje, Vrhovni sud je naveo da apelantica u toku postupka nije ni tvrdila da je na bilo koji način doprinijela osnivanju predmetnog privrednog društva, da je uplatila dio osnivačkog kapitala, da je povećala osnivački kapital, odnosno da je na bilo koji način sudjelovala u osnivanju i upravljanju društvom. Također, Vrhovni sud je naveo da "domaće zakonodavstvo ne poznaje termin zajedničkog vlasništva poslovnog udjela", budući da nije vidljivo koji je to omjer suvlasništva. Vrhovni sud je naveo da je odluku o troškovima postupka donio u skladu sa odredbama člana 397. stav 2. u vezi sa članom 396. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelantica se "ali da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica smatra da se u konkretnom slučaju radi o zajedničkoj imovini koja je stečena u toku trajanja bračne zajednice, a da je osporenom odlukom Vrhovnog suda lišena svoje imovine. Dalje, apelantica smatra da osporena odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Apelantica navodi da je Vrhovni sud u osporenoj presudi istakao da nižestepeni sudovi nisu ocijenili činjenicu da apelantica nije pokrenula postupak radi podjele bračne imovine. U vezi s tim, apelantica navodi da iz osporene odluke nije vidljivo koje su to odredbe materijalnog prava povrijedili nižestepeni sudovi zbog tog navodnog "propuštanja". Također, apelantica navodi da je Vrhovni sud u identičnoj pravnoj stvari donio drugačiju odluku. Naime, apelantica navodi da je Vrhovni sud u identičnoj pravnoj stvari zaključio da je privredno društvo koje je osnovano u toku trajanja bračne zajednice zajednička imovina bez obzira na to ko je upisan kao vlasnik društva (Rješenje broj GŽ-39/99 od 24. novembra 1999. godine).
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u svojoj odluci. Također, Vrhovni sud je naveo da je odluka tog suda donesena u skladu sa domaćim procesnim i materijalnim zakonima, odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama Evropske konvencije.
- 13.U odgovoru na apelaciju prvotuženi i drugotuženi su naveli da drugotuženi prilikom zaključivanja predmetnog ugovora nije tražio apelanticinu saglasnost zbog toga što nijednim zakonskim propisom nije predviđeno da treba da traži saglasnost. Također, prvotuženi i drugotuženi su naveli da je apelantica eventualno mogla tražiti dio kupoprodajne cijene kao ekvivalent imovini stečenoj tokom trajanja braka, ali da nikako ne može isticati zahtjeve prema prvotuženom koji je pri zaključenju predmetnog ugovora ispunio sve uvjete predviđene zakonom.
V. Relevantni propisi
- 14.U Porodičnom zakonu ("Službeni list SRBiH" br. 21/79 i 44/89) relevantne odredbe glase:
Član 264.
Š...Ć
- 2)Imovina koju su bračni drugovi stekli radom tokom trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, čine zajedničku imovinu.
Š...Ć
Član 265.
- 1)Zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno.
- 2)Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.
- 15.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase:
- 15.
Član 103.
- 1)Ugovor, koji je protivan Ustavu Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima, te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje šta drugo.
Š...Ć
- 16.U Zakonu o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar ("Službene novine FBiH" broj 4/00) relevantne odredbe glase:
Član 48.
Osoba koja ima pravni interes može podnijeti registarskom sudu zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa iz sudskog registra. Ovaj zahtjev može se podnijeti u roku od osam dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izvršenog upisa.
- 17.U Zakonu o privrednim društvima ("Službene novine FBiH" br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05 i 91/07) relevantne odredbe glase:
Član 309.
- 1)Društvo sa ograničenom odgovornošću je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na udjele.
Š...Ć
Član 328.
- 1)Udjeli u društvu su prenosivi.
- 2)Prenos udjela vrši se pismenim ugovorom i nasljeđivanjem.
Š...Ć
Član 332.
- 1)Ako su više lica vlasnici jednog udjela, zajednički ostvaruju prava i solidarno odgovaraju za obaveze koji se odnose na taj udio.
Š...Ć
Član 334.
Udio u društvu može se dijeliti na idealne dijelove i tako prenositi u slučaju nasljeđivanja i prenosa na druge članove društva i drugim slučajevima izričito utvrđenim ugovorom ili statutom, uz pismenu saglasnost društva, ali ne prije isteka jedne godine od dana upisa osnivanja društva u sudski registar.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001 303 od 24. januara 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 11. aprila 2008. godine, a apelacija je podnesena 10. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 22.Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 24.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 1)
- 25.Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje ništavosti ugovora, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u tom dijelu. Također, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi i na utvrđivanje prava vlasništva, dakle, na spor privatnih lica koji se tiče imovinskog prava. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju podržava i Ustavni sud, sporovi između privatnih lica koji se tiču imovinskih prava uvijek spadaju u građanska prava, te se stoga na njih primjenjuju i standardi koje propisuje član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda, Pretto protiv Italije od 8. decembra 1983. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je predmetni postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi, Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 303-A, stav 29). Evropski i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).
- 27.Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud svoju odluku zasnovao na odredbama člana 48. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, obrazlažući da je taj zakon lex specialis u odnosu na Porodični zakon i ZOO. Shodno tome, Vrhovni sud je odbio apelanticin tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je apelantica propustila da u rokovima predviđenim Zakonom o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar podnese "zahtjev registarskom sudu za brisanje neosnovanog konačnog upisa iz sudskog registra". S druge strane, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 265. st. 1. i 2. Porodičnog zakona propisano da "zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, te da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među "ivima". Ustavni sud zapaža da se relevantne odredbe Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar odnose na "sva lica" koja imaju pravni interes za brisanje neosnovanog upisa iz sudskog registra, a relevantne odredbe Porodičnog zakona odnose se samo na apelanticu kao bračnog druga drugotuženog. Dakle, za razliku od trećih lica na koja se odnose samo relevantne odredbe Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, na apelanticu se odnose odredbe tog zakona, ali i relevantne odredbe Porodičnog zakona. Međutim, Ustavni sud zapaža da Vrhovni sud nije uzeo u obzir navedeno, odnosno nije obrazložio kako je došao do zaključka da je u apelanticinom slučaju Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar lex specialis u odnosu na Porodični zakon. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud propustio da obrazloži generalnu primjenu relevantnih odredaba Porodičnog zakona na imovinskopravne odnose, tj. kakve posljedice nastaju po pravni promet u slučaju postupanja suprotno odredbama člana 265. st. 1. i 2. Porodičnog zakona.
- 28.Dalje, Ustavni sud zapaža da iz osporene odluke nije jasno na osnovu kojeg propisa je Vrhovni sud zaključio da "domaće zakonodavstvo ne poznaje termin zajedničkog vlasništva poslovnog udjela". Naime, Ustavni sud ukazuje da se odredba člana 264. stav 2. Porodičnog zakona odnosi na svu imovinu stečenu radom tokom trajanja bračne zajednice, bez obzira na to o kojoj se vrsti imovine radi i pri tome se u zakonu koristi upravo termin "zajednička imovina". Osim toga, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 332. stav 1. i člana 334. Zakona o privrednim društvima iz kojih proizlazi da više lica mogu biti vlasnici "udjela", kao i da se "udio" može dijeliti na idealne dijelove. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj odluci naveo da su nižestepeni sudovi propustili ocijeniti činjenicu da je apelantica na glavnoj raspravi izričito navela "da nije pokrenula postupak za podjelu bračne imovine, ali da ima namjeru". Međutim, Vrhovni sud nije obrazložio zbog čega smatra da je ta činjenica značajna za rješenje predmetnog spora, već se samo paušalno pozvao na propust nižestepenih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporena presuda Vrhovnog suda ne sadrži obrazloženje koje zadovoljava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.
Ostali navodi
- 29.S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud propusti da u obrazloženju odluke navede jasne i razumljive razloge na kojima je zasnovao donesenu odluku.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.