USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3681/09, rješavajući apelaciju Šabana Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Šabana Šarića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Cazinu pod brojem I-1699/04, a koji je trenutno u toku u Kantonalnom sudu u Bihaću pod brojem 01 0 I 004525 10 GŽ.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 01 0 I 004525 10 GŽ, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Šabanu Šariću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šabana Šarića u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Šaban Šarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa advokatica Jadranka Lojić, podnio je 26. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-1699/04. Apelant je dopunio apelaciju 4. decembra 2009. godine i 2. septembra 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. augusta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je 8. septembra 2010. godine obavijestio Ustavni sud da nije "u mogućnosti izjasniti se o stanju spisa" jer je predmetni spis 29. juna 2010. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odluku o žalbi.
- 4.Ustavni sud je 14. decembra 2010. godine ponovo zatražio od Općinskog suda dostavu odgovora na apelaciju, te da, u skladu sa članom 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dostavi spis broj I-1699/04. Dostava spisa je zatražena i od Kantonalnog suda.
- 5.Općinski sud je 21. decembra 2010. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti da se izjasni na navode apelacije niti da dostavi svoj spis broj I-1699/04 budući da se spis nalazi: "Š...Ć na odluci po žalbi u Kantonalnom sudu".
- 6.Kantonalni sud je 17. decembra 2010. godine dostavio Ustavnom sudu na uvid spis Općinskog suda broj I-1699/04.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 8.Rješenjem Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu Ministarstva zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) broj 09/2-34-4753-UP-1/00 AB-4075 od 25. juna 2002. godine utvrđeno je da apelant ima status zaposlenika na čekanju posla, u skladu sa članom 143. stav 2. Zakona o radu, te je naloženo poslodavcu, Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova, da apelantu uspostavi radnopravni status sa danom javljanja, tj. 3. januara 2000. godine, te da mu 5. maja 2000. godine utvrdi prestanak radnog odnosa po sili zakona i utvrdi visinu otpremnine, u skladu sa članom 143. st. 4-7. Zakona o radu. Dio apelantovog zahtjeva kojim je tražio vraćanje na posao odbijen je zbog nenadležnosti Kantonalne komisije. Predmetno rješenje je potvrđeno Rješenjem Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34-375/02 od 7. jula 2003. godine.
- 9.Apelant je 24. februara 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi izvršenja Rješenja Kantonalne komisije broj 09/2-34-4753-UP-1/00 AB-4075 od 25. juna 2002. godine. Apelant je podnesenim prijedlogom tražio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će naložiti izvršeniku da apelantu uspostavi radnopravni status zaključno sa 3. januarom 2000. godine, te da mu 5. maja 2000. godine utvrdi prestanak radnog odnosa po sili zakona i utvrdi visinu otpremnine, u skladu sa članom 143. st. 4-7. Zakona o radu. Apelant je, također, tražio da sud izrekne novčanu kaznu izvršeniku i odgovornom licu ukoliko ne postupi prema nalogu suda.
- 10.Budući da sud nije donio rješenje o izvršenju, apelant je podnescima od 21. maja 2004. godine i 4. aprila 2005. godine urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu.
- 11.Rješenjem Općinskog suda broj I-1699/04 od 7. aprila 2005. godine apelantu je naloženo da sudu dostavi original rješenja Kantonalne komisije i Federalne komisije pod prijetnjom da će prijedlog biti odbačen ukoliko apelant ne postupi prema traženju suda. Ovo rješenje apelant je primio 7. aprila 2005. godine.
- 12.Apelant je 15. aprila 2005. godine dostavio Općinskom sudu originale traženih rješenja.
- 13.U narednim godinama apelant je više puta (osam) urgirao uzimanje predmeta u rad (podnescima od 13. septembra i 5. decembra 2005. godine, 30. marta i 4. jula 2006. godine, 15. februara, 5. marta i 29. oktobra 2007. godine, te 14. aprila 2010. godine).
- 14.Rješenjem Općinskog suda broj I-1699/04 od 8. juna 2010. godine apelantov prijedlog za izvršenje odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je Zakonom o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 32/03; u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave (član 22. ZIP-a), a da je članom 23. ZIP-a propisano da su izvršne isprave: izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, izvršna notarska isprava, druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava. Dalje je navedeno da je članom 29. stav 2. ZIP-a propisano šta predstavlja vjerodostojnu ispravu. Sud je istakao da u konkretnom slučaju apelant prijedlog za izvršenje zasniva na rješenju Kantonalne komisije koje, prema ZIP-u, "ne predstavlja ni izvršnu ni vjerodostojnu ispravu temeljem koje bi se moglo dozvoliti predloženo izvršenje", pa je sud na osnovu navedenih zakonskih odredaba i člana 36. stav 6. ZIP-a odbio prijedlog za izvršenje kao neosnovan. Apelant je primio rješenje Općinskog suda 21. juna 2010. godine.
- 15.Protiv rješenja Općinskog suda apelant je 25. juna 2010. godine uložio žalbu.
- 16.Spis je 29. juna 2010. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe.
- 17.Prema informacijama Kantonalnog suda, predmet se u tom sudu vodi pod brojem 01 0 I 004525 10 GŽ, a drugostepena odluka u navedenom predmetu još nije donesena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 18.Apelant je naveo da su mu zbog pasivnosti i neefikasnog postupanja suda povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U apelaciji se navodi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" zato što, kako navodi: "Š...Ć nedopustivo dugo traju postupci usljed nezakazivanja ročišta od strane Općinskog suda". Dalje, apelant navodi da je u međuvremenu penzioniran pa mu je zbog neuspostavljanja radnopravnog statusa penzija znatno manja od one koju bi imao da mu je uvezan radni staž, te ističe da njegov predmet u sudu stoji od 2004. godine, premda se radi o predmetu koji je hitne prirode, te ističe da predmetni postupak "traje već ukupno pet godina i devet mjeseci". Navedeno je da svako vođenje postupka koje rezultira neizvjesnošću predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku, jer odugovlačenje postupka često vodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava. Apelant navodi da je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi utvrdio da apelantima za svaku godinu odgađanja donošenja odluka domaćih sudova treba isplatiti približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na navedeno, apelant traži da Ustavni sud, ukoliko utvrdi opravdanost apelacije, naloži Općinskom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča ovaj predmet i isplati apelantu odgovarajući iznos nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.Općinski sud je naveo da ne može odgovoriti na apelaciju budući da se njegov spis nalazi u Kantonalnom sudu radi rješavanja o apelantovoj žalbi.
V. Relevantni propisi
- 20.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona
(1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
a) Preuranjenost apelacije
- 21.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u odnosu na navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
Š...Ć
- 22.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
- 23.U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije se nalazi u fazi odlučivanja povodom apelantove žalbe izjavljene protiv Rješenja Općinskog suda broj I-1699/04 od 8. juna 2010. godine, pa slijedi da je apelacija preuranjena, u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, a u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Dopustivost u odnosu na razuman rok
- 24.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 25.U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" zato što, kako navodi: "Š...Ć nedopustivo dugo traju postupci usljed nezakazivanja ročišta od strane Općinskog suda". Predmetni postupak se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, nalazio u fazi odlučivanja povodom apelantove žalbe protiv rješenja Općinskog suda kojim je prijedlog za izvršenje odbijen kao neosnovan. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 26.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 27.Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije navodeći da je od podnošenja prijedloga za izvršenje proteklo pet godina i devet mjeseci, a da predmetni postupak još uvijek nije okončan.
Pravo na pravičan postupak
- 28.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 29.Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja Kantonalne komisije o uspostavi radnopravnog statusa, u skladu sa članom 143. Zakona o radu, pa, shodno svojoj ranijoj praksi, zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u apelantovom slučaju.
Donošenje odluke u razumnom roku
- 30.Ustavni sud naglašava da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
- 31.U konkretnom slučaju nije sporno da apelant posjeduje pravosnažnu odluku Kantonalne komisije o uspostavi radnopravnog statusa, u skladu sa članom 143. Zakona o radu, za koju apelant smatra da je podobna za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio prijedlog za izvršenje 24. februara 2004. godine, zatim da je Općinski sud svojim Rješenjem broj I-1699/04 od 8. juna 2010. godine odbio apelantov prijedlog za izvršenje kao neosnovan, te da se spis trenutno nalazi u Kantonalnom sudu radi rješavanja o apelantovoj žalbi. Prema tome, predmetni izvršni postupak traje već šest godina i 10 mjeseci i još uvijek nije okončan.
- 32.U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme dok se predmet nalazio u Općinskom sudu, koji u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije bio donio odluku o apelantovom prijedlogu za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije, te da Ustavni sud, shodno članu 32. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. S obzirom na to da se nakon donošenja rješenja Općinskog suda i izjavljene žalbe Kantonalnom sudu apelant nije obraćao Ustavnom sudu radi eventualne dužine postupka pred Kantonalnim sudom, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od 24. februara 2004. godine, kad je apelant pokrenuo predmetni izvršni postupak, pa do donošenja odluke o apelantovom prijedlogu broj I-1699/04 od 8. juna 2010. godine.
- 33.Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od šest godina, tri mjeseca i 12 dana.
b) Analiza dužine trajanja postupka
- 34.Ocjenjujući faktor složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se sa aspekta pravnih pitanja koja pokreće ovaj predmet, koji se praktično svodi na tumačenje relevantnih odredbi ZIP-a, konkretan predmet ne može smatrati osobito složenim.
- 35.Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta (deset) urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 21. maja 2004. godine, 4. aprila, 13. septembra i 5. decembra 2005. godine, 30. marta i 4. jula 2006. godine, 15. februara, 5. marta i 29. oktobra 2007. godine, te 14. aprila 2010. godine) i da je u ostavljenom roku postupio prema rješenju suda (dostava originalne dokumentacije). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.
- 36.S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih predmeta, Ustavni sud smatra da je okončanje predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku od izuzetne važnosti za apelanta budući da je ishod postupka od ključne važnosti za ostvarivanje njegovog prava na uspostavu radnopravnog statusa, te, imajući u vidu činjenicu da je apelant u međuvremenu penzioniran, i za ostvarivanje prava iz proisteklog penzijskog osiguranja.
- 37.Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo šest godina, tri mjeseca i 12 dana za donošenje prvostepenog rješenja o apelantovom prijedlogu za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.
- 38.Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji je do donošenja prvostepenog rješenja trajao šest godina, tri mjeseca i 12 dana, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.
- 39.Ustavni sud je u ovoj odluci već naglasio kako postupak povodom apelantove žalbe podnesene Kantonalnom sudu nije obuhvaćen apelacijom i prema tome nije ni bio predmet razmatranja (vidi tačku 32). Međutim, imajući u vidu cjelokupno trajanje postupka i činjenicu da je već utvrđeno kršenje apelantovog prava na pravično suđenje zbog nerazumno dugog perioda odlučivanja u jednoj fazi postupka, Ustavni sud, pozivajući se na svoju praksu u sličnim predmetima (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/10), smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da, bez daljnjeg odgađanja, donese odluku o apelantovoj žalbi kako svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka ne bi bila dovedena u pitanje.
- 40.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni izvršni postupak neopravdano dugo trajao i da je prešao granice "razumnog roka" u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 41.U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- 42.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi, ukoliko se radi o hitnom predmetu, za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. S obzirom na značaj koji ovaj predmet ima za apelanta, te ocjenjujući da se predmetni postupak prema odredbama ZIP-a smatra hitnim, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 43.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na "donošenje odluke u razumnom roku" u situaciji kada je prvostepeni sud odluku o apelantovom prijedlogu za izvršenje donio u roku od šest godina, tri mjeseca i 12 dana, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
- 44.S obzirom na to da predmetni postupak još uvijek nije pravosnažno okončan, tj. da se vodi postupak o apelantovoj žalbi na odluku Općinskog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelacija preuranjena u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 45.Na osnovu člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 46.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.