USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3801/09, rješavajući apelaciju Kose Milinković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Kose Milinković, podnesena zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-07-001150 od 27. aprila 2007. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Kosa Milinković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića podnijela je 4. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-001150 od 27. aprila 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu je 21. juna 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je naknadno, 23. decembra 2010. godine, zatraženo da dostavi spis na uvid.
- 3.Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. juna 2010. godine, a traženi spis 30. decembra 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantici 16. jula 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu Federalna komisija) broj 03-34-11-416/06 od 28. juna 2006. godine naloženo je poslodavcu "ZRAK HOLDING" Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) da, u skladu s odredbama Zakona o radu, reguliše apelantici radno-pravni status u smislu člana 143. Zakona o radu. Navedenim rješenjem Federalne komisije je usvojena apelanticina žalba i poništeno Rješenje Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu Kantona Sarajevo(u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) broj 13-04-34-Ž-13388/00 od 5. maja 2006. godine, kojim je bio odbijen apelanticin zahtjev za ponovnom uspostavom radno-pravnog statusa na osnovu člana 143. Zakona o radu, zbog toga što apelantica nije Kantonalnoj komisiji dostavila tražene dokumente na osnovu kojih bi se nesumnjivo utvrdilo da li ispunjava zakonom postavljene kumulativne uvjete.
- 7.Apelantica je 24. aprila 2007. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, na temelju Rješenja Federalne komisije broj 03-34-11-416/06 od 28. juna 2006. godine, protiv izvršenika ("ZRAK HOLDING").
- 8.Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-I-07-001150 od 27. aprila 2007. godine dozvolio predloženo izvršenje. Rješenje o izvršenju je dostavljeno izvršeniku 11. maja 2007 godine. Izvršenik nije podnio prigovor protiv navedenog rješenja, te je ono postalo pravosnažno i izvršno 20. maja 2007. godine.
- 9.Općinski sud je 7. juna 2007. godine i 4. septembra 2007. godine dopisom pozvao izvršenika da u roku od 30 dana obavijesti sud o provođenju rješenja o izvršenju.
- 10.Apelantica je 13. septembra 2007. godine podnijela Općinskom sudu zahtjev "za pristupanje izvršnim radnjama na osnovu Rješenja broj 065-0-I-07-001150 od 27. aprila 2007. godine".
- 11.Općinski sud je ponovo pozvao izvršenika 12. decembra 2007. godine da u roku od 30 dana obavijesti sud da li je postupljeno po rješenju o izvršenju, jer će se u protivnom primijeniti član 17. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
- 12.Apelantica se ponovo, 19. februara 2008. godine, obratila Općinskom sudu sa zahtjevom za pristupanje izvršnim radnjama na osnovu Rješenja broj 065-0-I-07-001150 od 27. aprila 2007. godine. U zahtjevu je navela da izvršenik nije postupio u skladu s navedenim rješenjem Općinskog suda o izvršenju, te je od Općinskog suda zatražila da prema izvršeniku po hitnom postupku preduzme sve predviđene mjere, a u protivnom da se izvršeniku i odgovornim osobama izvršenika izreknu novčane kazne u skladu s članom 17. ZIP-a. Općinski sud je ponovo, 3. marta 2008. godine, pozvao izvršenika da u roku od 30 dana obavijesti sud da li je postupljeno po rješenju o izvršenju, jer će se u protivnom primijeniti član 17. ZIP-a. Općinski sud je naglasio da naznačeni podatak od izvršenika traži četvrti put.
- 13.Izvršenik je 25. marta 2008. godine obavijestio Općinski sud da je apelantici uspostavljen radno-pravni status za period od 3. februara 2000. godine do 5. maja 2000. godine. Općinski sud je ovo obavještenje proslijedio apelantici.
- 14.Apelantica se 8. maja 2008. godine i 8. septembra 2008. godine ponovo obratila Općinskom sudu sa zahtjevom za provođenjem rješenja o izvršenju ističući da "izvršenik nakon uspostave radno-pravnog statusa nije donio rješenje o uspostavi radno-pravnog statusa", zatim "rješenje o prestanku radnog odnosa, kao ni ugovor o isplati otpremnine za ukupan staž osiguranja", u skladu s članom 143. stav 4. Zakona o radu.
- 15.Općinski sud je apelanticin podnesak od 8. maja 2008. godine dostavio izvršeniku 17. juna 2008. godine, a podnesak od 8. septembra 2008. godine je izvršeniku dostavljen 17. septembra 2008. godine. Općinski sud je oba puta pozvao izvršenika da u roku od 30 dana obavijesti sud da li je rješenje o izvršenju provedeno, jer će se u protivnom postupiti shodno članu 17. ZIP-a.
- 16.Izvršenik je 26. septembra 2008. godine obavijestio Općinski sud da je, u skladu sa Zakonom o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih a neizmirenih doprinosa za socijalno osiguranje ("Službene novine FBiH" broj 25/06, koji je stupio na snagu 1. juna 2006. godine), u završnoj fazi potpisivanja Sporazuma s PIO/MIO FBiH. Članom 14. predmetnog Zakona utvrđeno je da će potpisivanjem Sporazuma i utvrđivanjem instrumenata plaćanja svim, bivšim i sadašnjim, zaposlenicima (kojima se duguju uplate penzijskog staža tj. koji imaju prekide penzijskog staža zbog neuplaćivanja poslodavca) biti omogućeno povezivanje penzijskog staža zaključno sa 31. decembrom 2005. godine. Dakle, okončanjem navedenih aktivnosti bit će riješen i apelanticin slučaj. Izvršenik je istakao da nema druge mogućnosti za izvršenje rješenja o izvršenju, jer su mu računi u konstantnoj blokadi, pa i trenutno zaposleni radnici više mjeseci ne primaju plaću. Izvršenik je također dostavio Općinskom sudu Potvrdu PIO broj FZ-SA-03-483/08, zapisnik PIO o utvrđenom dugu broj 09-108-0015-729/008-S od 15. septembra 2008. godine i odluku o založnom pravu kao instrumentu plaćanja obaveza broj 12/61-07. Općinski sud je 13. januara 2009. godine ovu obavijest proslijedio apelantici i pozvao je da u roku od 15 dana obavijesti sud da li je provedeno rješenje, s obzirom na izvršenikov odgovor, jer će u protivnom postupak biti obustavljen.
- 17.Apelantica je 5. februara 2009. godine obavijestila Općinski sud da rješenje o izvršenju nije izvršeno, te da zbog toga nije u mogućnosti ostvariti pravo na penziju. Općinski sud je ovaj apelanticin dopis proslijedio izvršeniku 11. februara 2009. godine i ostavio mu rok od 15 dana da se izjasni u pogledu provedenih izvršnih radnji.
- 18.Izvršenik je 30. marta 2009. godine obavijestio Općinski sud da je 12. marta 2009. godine sa apelanticom potpisan Ugovor o načinu, uvjetima i rokovima isplate otpremnine, u skladu s članom 143. stav 7. Zakona o radu. Uz obavještenje je priložio i fotokopiju potpisanog ugovora.
- 19.Općinski sud je odgovor izvršenika dostavio apelantici, koja je 22. aprila 2009. godine dostavila svoj odgovor Općinskom sudu u kojem je istakla da potpisivanje ugovora ne predstavlja dovršenje izvršenja. Apelantica je izričito navela da traži izvršenje navedenog potpisanog ugovora.
- 20.Apelantica je 5. juna 2009. godine i 9. septembra 2009. godine poslala Općinskom sudu urgenciju radi izvršenja Rješenja broj 065-0-1-07-001150 od 27. aprila 2007. godine u kojem je istakla da izvršenik posluje i vrši isplate plaća svojim uposlenicima, ali da nije izvršio svoje obaveze prema njoj.
- 21.Općinski sud je 15 juna 2009. godine dostavio izvršeniku apelanticin podnesak od 5. juna 2009. godine, a 19. novembra 2009. godine Općinski sud je dostavio izvršeniku apelanticin podnesak od 9. septembra 2009. godine (u biti se radi o apelanticinim urgencijama radi provođenja dozvoljenog izvršenja), uz napomenu da odbijanje saradnje sa sudom povlači konsekvence prema članu 17. ZIP-a.
- 22.Izvršenik je 14. decembra 2009. godine obavijestio Općinski sud da je pristupio izvršenju Rješenja broj 065-0-1-07-001150 od 27. aprila 2007. godine i da je isplatio ukupan iznos otpremnine predviđen ranije potpisanim ugovorom, i kao dokaz dostavio kopiju uplatnice. Izvršenik je također istakao da je regulisanje radno-pravnog statusa (uplata penzijskog staža tj. povezivanje penzijskog staža) prethodno izvršeno, o čemu je Općinski sud već obaviješten kad je izvršenik ukazao da je pristupio potpisivanju Sporazuma sa PIO/MIO FBiH.
- 23.Općinski sud je 12. januara 2010. godine podnesak izvršenika dostavio apelantici, koja se nije izjasnila u pogledu provedenih izvršnih radnji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 24.Apelantica se "ali zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju Općinskog suda, naglašavajući da se predmetno rješenje nikako ne izvršava te u navedenom apelantica vidi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je Općinski sud prekoračio razumne rokove za okončanje izvršnog postupka. Navodi da se radi o radnom sporu, te da se zbog nepostupanja suda nalazi u veoma teškoj situaciji jer ne može ostvariti pravo na penziju. Apelantica se također "ali na povredu prava na zabranu mučenja ili nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Zbog povrede ljudskih prava u postupku ostvarivanja njenih prava iz radnog odnosa apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 25.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je izvršenik 15. decembra 2009. godine obavijestio sud da je apelantici isplaćena otpremnina u ugovorenom iznosu, kao i da je regulisanje radno-pravnog statusa u smislu člana 143. Zakona o radu izvršeno, te da je podnesak izvršenika dostavljen apelantici 12. januara 2010. godine i da se apelantica nakon toga više nije obraćala sudu. Općinski sud smatra da su apelanticini navodi neosnovani i da joj nije povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
V. Relevantni propisi
- 26.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od petnaest dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 17.
Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku
(1) Kad je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo izvršenja, može se izreći fizičkim licima u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000,00 KM do 100.000,00 KM.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana novčana kazna u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM može se izreći i odgovornom licu u pravnom licu.
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 209.
Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo izvršenik
(1) Ako radnju može obaviti samo izvršenik sud će rješenjem o izvršenju odrediti izvršeniku primjereni rok za ispunjenje obaveze.
(2) Rješenjem o izvršenju sud će istovremeno zaprijetiti izvršeniku, a i odgovornim licima u izvršeniku pravnom licu da će im izricati novčane kazne u skladu sa članom 17. ovog zakona ako u određenom roku ne ispune obavezu.
(3) Ako izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obavezu, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, dalje postupati prema odredbama člana 17. ovog zakona.
(4) Izvršenik koji je ispunio svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odlaganja o tome obavijestiti sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati ovjerena pisana izjava tražioca izvršenja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog izvršioca o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskog vještaka da je radnja obavljena i sl. U protivnom, smatrat će se da radnja nije obavljena.
VI. Dopustivost
- 27.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 28.Ustavni sud je mišljenja da se apelantica "ali što izvršni postupak, u kojem je rješenjem suda dozvoljeno predloženo izvršenje koje je postalo pravosnažno, još uvijek nije okončan tako da je izvršenik ispunio obavezu prema apelantici na način kako je to određeno predmetnim rješenjem o dozvoli izvršenja. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je, pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju (da li je izvršenik izvršio svoje obaveze prema tražitelju izvršenja) koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, već iskazao stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 82/09). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva iako predmetni izvršni postupak nije okončan u smislu odredaba člana 64. ZIP-a.
- 29.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 30.Apelantica se "ali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju.
- 31.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 32.Ustavni sud prije svega ukazuje da prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05; i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelantica, u ovom slučaju, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono �...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi..." (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
- 33.Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
- 34.Kako je već rečeno, apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog toga što se, po njenom mišljenju, nikako ne izvršava rješenje o izvršenju Općinskog suda, kojim je izvršeniku naloženo da izvrši pravosnažno rješenje Federalne komisije, prema kojem je izvršenik dužan da apelantici reguliše radno-pravni status u skladu s članom 143. Zakona o radu. Uvidom u predmetni sudski spis Ustavni sud nalazi da je, neposredno nakon podnošenja apelacije, izvršenik izvršio isplatu otpremnine apelantici (prezentirana uplatnica kao dokaz) te da je o tome obavijestio Općinski sud, kao i da je izvršio uplatu penzijskog staža apelantici, o čemu je također obavijestio Općinski sud kada je naveo da je pristupio potpisivanju Sporazuma sa PIO/MIO FBiH. Općinski sud je podnesak izvršenika i dokaz o izvršenoj uplati dostavio apelantici, naglašavajući da smatra da je na ovaj način predmetno izvršenje dovršeno u skladu s članom 64. ZIP-a, ali se apelantica nikada nije izjasnila da li smatra da je izvršenik ispunio svoju obavezu i da se na navedeni način predmetno izvršenje može smatrati dovršenim u skladu s članom 64. ZIP-a.
- 35.Ustavni sud dalje ukazuje da je odredbom člana 209. ZIP-a propisano da se nesumnjivim dokazom da je izvršenik ispunio svoju obavezu smatra Š...Ćovjerena pisana izjava tražioca izvršenja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog izvršioca o obavljanju radnjeŠ...Ć. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dostavio apelantici dopis izvršenika u kojem on tvrdi da je izvršio sve svoje obaveze prema apelantici, ali da se apelantica nije izjasnila u smislu člana 209. da je izvršenik ispunio svoju obavezu. Međutim, apelantica nije ni osporila izvršenikovu tvrdnju da je u cijelosti ispunio svoju obavezu. Iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju Općinskom sudu nije dostavljen dokaz da je izvršenik ispunio svoju obavezu na način predviđen odredbom člana 209. ZIP-a. Međutim, imajući u vidu da apelantica nije osporila izvršenikove navode da je ispunio svoje obaveze prema njoj, Ustavni sud smatra da su neosnovani njeni navodi da se rješenje o izvršenju Općinskog suda ne izvršava.
- 36.Dalje, Ustavni sud uočava da je Općinski sud o apelanticinom prijedlogu za određivanje izvršenja odlučio u roku koji je predviđen članom 15. ZIP-a, te da je, nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno, redovno opominjao izvršenika da izvrši svoje obaveze. Također, svim dopisima kojim je Općinski sud od izvršenika zahtijevao da sud obavijesti o provedenim izvršim radnjama bilo je zaprijećeno izvršeniku izricanje novčane kazne u skladu s članom 17. ZIP-a, ali izvršenik nije postupao u skladu s nalozima suda što je dovelo do izvjesnog odlaganja izvršenja. Ustavni sud zapaža da Općinski sud nikada nije izrekao novčanu kaznu izvršeniku u smislu odredbe člana 17. ZIP-a, ali Ustavni sud smatra da takva kazna ne bi bila djelotvorna u konkretnom slučaju imajući u vidu izvršenikovu insolventnost, tj. njegovu nespornu platežnu nesposobnost jer su mu bili blokirani računi i sl. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud ažurno postupao u apelanticinom predmetu te da je izvjesno odlaganje izvršenja u konkretnom slučaju bilo uzrokovano razlozima na koje taj sud nije mogao da utiče (izvršenikova platežna nesposobnost).
- 37.U skladu s navedenim, Ustavni sud smatra neosnovanim apelanticine navode da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda o dozvoli izvršenja.
Pravo na imovinu
- 38.Ustavni sud smatra da su (s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava koja su garantovana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije) apelanticini navodi o povredi prava na imovinu u suštini isti kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da ih nije potrebno detaljnije ispitivati.
Ostali navodi
- 39.Apelantica se, također, "ali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelantica, osim što se paušalno pozvala na povredu navedenih prava, nije ničim obrazložila u čemu se njihova povreda sastoji. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu neosnovana i da nije potrebno detaljnije ispitivati apelanticine navode o povredi prava na zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 40.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelantica tvrdi da se ne izvršava rješenje o dozvoli izvršenja, a apelantica nije osporila navode izvršenika da je u cijelosti ispunio obavezu koja mu je određena rješenjem o dozvoli izvršenja.
- 41.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 42.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.