Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 27. maja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 5/11, rješavajući zahtjev Nebojše Radmanovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Constance Grewe, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nebojše Radmanovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 74/10).

Utvrđuje se da je Zakon o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 74/10) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 14. marta 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 74/10; u daljnjem tekstu: osporeni zakon). Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi obustavio od primjene osporeni zakon do donošenja konačne odluke Ustavnog suda povodom ovog zahtjeva.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine zatraženo je 23. marta 2011. godine da dostave odgovore na zahtjev.
  • 3.
    Odgovori na zahtjev nisu dostavljeni.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 4.
    Podnosilac zahtjeva smatra da nije postojao pravni osnov za donošenje osporenog zakona, te da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine regulirala oblast za koju, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nije nadležna, zbog čega smatra da osporeni zakon nije u skladu sa odredbama čl. II/4. i III/1, člana III/3.a) i b) i člana IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju zahtjeva se navodi da je za donošenje osporenog zakona naveden član IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nadležna za donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva BiH ili za vršenje funkcija Skupštine po Ustavu Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva ističe da iz navedene odredbe jasno proizlazi da se radi o "univerzalnoj nadležnosti" Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u zakonodavnoj oblasti, ali da ni tim niti nekim drugim članom Ustava Bosne i Hercegovine nije propisana nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da uređuje oblast penzijsko-invalidskog osiguranja.
  • 5.
    Podnosilac zahtjeva navodi da su nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine taksativno nabrojane u članu III/1. Ustava Bosne i Hercegovine, a da se u članu III/3.a) jasno propisuje da sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima. Budući da u članu III/1. Ustava Bosne i Hercegovine oblast penzijsko-invalidskog osiguranja, niti "bilo kakav oblik socijalnog osiguranja", nije izričito navedena kao nadležnost države, podnosilac zahtjeva smatra da reguliranje ove oblasti nije ustavna nadležnost Bosne i Hercegovine, već izvorna nadležnost entiteta. Također, podnosilac zahtjeva navodi da ovakav stav potvrđuje i Ustav Republike Srpske u kojem je tačkom 12. Amandmana XXXII Ustava Republike Srpske propisano da Republika Srpska uređuje i osigurava, između ostalog, pitanje socijalnog osiguranja i druge oblike socijalne zaštite. U skladu sa tom odredbom, te sa Ustavom Bosne i Hercegovine, penzijsko-invalidsko osiguranje je u potpunosti uređeno Zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o PIORS). Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni zakon suprotan članu III/1. i III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, te da je "u pitanju neustavni prenos nadležnosti sa entiteta na institucije BiH, kojim se derogiraju ustavne i zakonske nadležnosti RS i FBiH".
  • 6.
    Podnosilac zahtjeva citira član 1. osporenog zakona, kojim su propisani uvjeti za sticanje prijevremene starosne penzije za vojnike i navodi da su opći uvjeti za starosnu penziju propisani entitetskim zakonima, te da Zakon o PIORS ne sadrži odredbe koje omogućavaju ostvarivanje prava na penziju pod povoljnijim uvjetima i u većem obimu u odnosu na opći propis. Osim toga, kako dalje navodi podnosilac zahtjeva, u Republici Srpskoj je usvojena Strategija reforme penzijskog sistema u kojoj je "jedno od osnovnih opredjeljenja izmještanje privilegovanih prava iz ovog sistema". Suprotno tome, kako se dalje ističe, navedenom odredbom osporenog zakona izdvojena je određena kategorija lica i stavljena je u privilegiran položaj u ostvarivanju prava, jer im je omogućeno "da se na njih ne odnose uslovi koji se odnose na sve ostale građane u istoj pravnoj situaciji - ostvarivanje prava na penziju". Podnosilac zahtjeva smatra da se na ovaj način stvara "jedan krug lica koja ostvaruju pravo na penziju pod povlaštenim uslovima koji ne važe za ostale građane", te da se na taj način krši princip ravnopravnosti građana. Zbog ovoga je osporeni zakon, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, suprotan članu III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji propisuje, između ostalog, da su opći principi međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka BiH. Sve to za posljedicu ima, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, privilegiran položaj i status jedne kategorije građana u odnosu na druge, koji su na taj način diskriminirani, što je suprotno članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 14. Evropske konvencije, te je zbog toga i sa ovog aspekta osporeni zakon neustavan.
  • 7.
    Podnosilac zahtjeva je naveo i da, "iako je to irelevantno sa stanovišta ovog ustavno-pravnog spora", primjena osporenog zakona bi ozbiljno ugrozila stabilnost postojećeg sistema penzijsko-invalidskog osiguranja, "te ohrabrila mnoge da za sebe traže ista prava". S obzirom na sve navedeno, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporeni zakon nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da taj zakon u cijelosti ukine i utvrdi da njegovo važenje prestaje narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u službenom glasilu. Također, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi obustavio od primjene osporeni zakon do donošenja konačne odluke Ustavnog suda povodom ovog zahtjeva. Ovaj zahtjev podnosilac zahtjeva obrazlaže mogućnošću nastupanja "štetnih posljedica koje primjena osporenog zakona može izazvati".

IV. Relevantni propisi

  • 8.
    U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:

Član II

  • 4.
    Nediskriminacija

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član III

  • 1.
    Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine

Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:

  • a)
    Vanjska politika.
  • b)
    Vanjskotrgovinska politika.
  • c)
    Carinska politika.
  • d)
    Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII.
  • e)
    Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
  • f)
    Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.
  • g)
    Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
  • h)
    Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.
  • i)
    Regulisanje međuentitetskog transporta.
  • j)
    Kontrola vazdušnog saobraćaja.

Š...Ć

  • 3.
    Pravni poredak i nadležnosti institucija

(a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.

(b) Š...Ć Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

Š...Ć

  • 5.
    Dodatne nadležnosti
    • a)
      Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.

Član IV

  • 4.
    Ovlaštenja

Parlamentarna skupština je nadležna za:

  • a)
    Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.

Š...Ć

  • 9.
    Zakon o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 74/10) glasi:

Član 1.

U Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 88/05, 53/07 i 59/09) u članu 48. (Izuzeci za sticanje prijevremene i starosne penzije) iza stava (3) dodaje se novi stav (4) koji glasi:

"(4) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, pravo na prijevremenu starosnu penziju stiče, bez obzira na godine života i penzijskog staža, vojnik koji je najmanje dvije godine do 23.12.1995. godine bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća odbrane ili Vojske Republike Srpske, a koji se na dan 1.1.2010. godine nalazio u vojnoj službi, te mu, zbog nemogućnosti produženja, služba prestaje u skladu s ovim zakonom."

Član 2.

U članu 49. (Penzijski osnov i visina penzije) iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3)Visina penzije za vojne osiguranike iz člana 48. stav (4) ovog zakona ostvaruje se u procentu od penzijskog osnova prema dužini penzijskog staža i za lica koja imaju manje od 20 godina penzijskog staža iznosi 50% od penzijskog osnova."

Dosadašnji stav (3) postaje stav (4).

Član 3.

U članu 53. (Osiguranje finansijskih sredstava) iza stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi:

"(2)Razlika sredstava za ostvarivanje prava lica iz člana 48. stav (4) i člana 49. stav (3) ovog zakona osigurat će se u budžetu institucija Bosne i Hercegovine, a refundirat će se entitetskim fondovima penzijsko-invalidskog osiguranja."

Član 4.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjivat će se od 1.1.2010. godine.

  • 10.
    U Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 88/05, 53/07 i 59/09) relevantne odredbe glase:

Na osnovu člana III.5.a) i IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine Š...Ć usvojila je

Zakon

o službi u Oružanim snagama

Bosne i Hercegovine

Član 1.

Ovim Zakonom uređuju se: služba u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Oružane snage), sastav Oružanih snaga, prijem u službu, prava i obaveze lica na službi u Oružanim snagama, status lica tokom službe, sistem klasificiranja ljudstva, ocjene, unapređenja, upravljanje evidencijom personala i karijerom vojnih lica, činovi i oznake u Oružanim snagama, standardi ponašanja i druga statusna pitanja lica na službi u Oružanim snagama.

POGLAVLJE V. PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE VOJNIH LICA

Član 44.

(Definicija vojnog osiguranika)

Član 45.

(Staž s uvećanim trajanjem)

Član 46.

(Starosna penzija)

(1) Vojni osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada navrši 55 godina života i najmanje 30 godina penzijskog staža.

(2) Vojni osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života.

Član 47.

(Prijevremena starosna penzija)

U slučaju racionalizacije i smanjenja brojnog stanja Oružanih snaga, vojni osiguranik iz člana 44. ovog Zakona stiče pravo na prijevremenu starosnu penziju kada navrši 45 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH.

Član 48.

(Izuzeci za sticanje prijevremene i starosne penzije)

(1) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, lice stiče uvjete za prijevremenu starosnu penziju, prema odluci Predsjedništva, ako ima najmanje 20 godina penzijskog staža i čin brigadira, bez obzira na godine starosti.

(2) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, lice stiče uvjete za starosnu penziju, prema odluci Predsjedništva, ako ima čin generala, bez obzira na godine starosti i godine penzijskog staža.

(3) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, lice stiče uvjete za starosnu penziju, prema odluci Predsjedništva, ako je u vrijeme rata obavljalo funkciju komandanta brigade-puka ili funkciju komandanta višeg ranga najmanje 12 mjeseci.

Član 49.

(Penzijski osnov i visina penzije)

Član 50.

(Posebni uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu penziju)

Član 51.

(Penzijski staž)

Član 52.

(Invalidska i porodična penzija)

Član 53.

(Osiguranje finansijskih sredstava)

Sredstva potrebna za ostvarivanje prava utvrđenih u ovom poglavlju ovog Zakona osiguravaju se iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika, u skladu s važećim zakonskim propisima, i iz budžeta.

Član 54.

(Rješavanje ostalih pitanja)

Na sva pitanja iz penzijskog osiguranja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjivat će se odredbe entitetskih zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

  • 11.
    U Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 88/05) relevantne odredbe glase:

Član 1.

(Predmet Zakona)

Ovaj Zakon regulira jedinstveni odbrambeni sistem Bosne i Hercegovine, uspostavlja i definira lanac komandovanja i ulogu svih elemenata kako bi Bosna i Hercegovina imala pun kapacitet u civilnom nadzoru i zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Zakon utvrđuje prava, dužnosti i postupke institucija Bosne i Hercegovine, Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Oružane snage) i entitetskih organa za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine kao i pružanje pomoći civilnim vlastima.

Član 2.

(Oružane snage)

(1) Oružane snage su profesionalna, jedna vojna sila koju organizira i kontrolira Bosna i Hercegovina. Oružane snage imaju aktivnu i rezervnu komponentu. Oružane snage, kao instituciju Bosne i Hercegovine, čine pripadnici iz reda sva tri konstitutivna naroda i reda ostalih, u skladu s Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine.Š...Ć

  • 12.
    U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik RS" br. 106/05, 20/07, 33/08, 01/09, 71/09, 106/09 i 118/09) relevantne odredbe glase:

Član 11.

Š...Ć

Obavezno su osigurani na penzijsko i invalidsko osiguranje:

(1) lice u radnom odnosu;

Š...Ć

Član 12.

Osiguranik u smislu člana 11. stav 2. tačka 1. ovog zakona je:

Š...Ć

  • 2)
    oficiri, podoficiri, oficiri po ugovoru i vojnici po ugovoru;

Š...Ć

Član 75.

Pravo na starosnu penziju stiče osiguranik kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja.

Š...Ć

Član 246.

Izuzetno od čl. 75. i 77. ovog zakona, Vlada može, izuzetno, licu koje ima posebne zasluge za društveni, politički, privredni i kulturni razvoj Republike, kao i odbranu Republike, priznati pravo na starosnu penziju bez obzira da li ispunjava uslove za sticanje prava po ovom zakonu ili odrediti veći iznos penzije od iznosa koji bi pripadao po odredbama ovog zakona.

Članovima porodice umrlog lica iz stava 1. ovog člana Vlada može, izuzetno, priznati pravo na porodičnu penziju bez obzira da li ispunjavaju uslove za sticanje prava po ovom zakonu ili odrediti veći iznos porodične penzije od iznosa koji bi pripadao po odredbama ovog zakona.

Pod članovima porodice u smislu stava 2. ovog člana podrazumijevaju se bračni drug, djeca i roditelji.

Š...Ć

  • 13.
    U Zakonu o ostvarivanju prava na starosnu penziju određenih kategorija osiguranika ("Službeni glasnik RS" broj 33/08) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se pravo na sticanje uvjeta za prijevremenu starosnu penziju pripadnika bivše Vojske Republike Srpske i uposlenika u bivšem Ministarstvu odbrane Republike Srpske koji procesom reforme odbrane u Bosni i Hercegovini ostaju bez uposlenja Š...Ć.

Član 8.

(1) Republika Srpska osigurava Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Š...Ć sredstva za isplatu penzija ostvarenih prema ovom zakonu.

V. Dopustivost

  • 14.
    Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud polazi od odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to pitanje:

  • -
    Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

  • 15.
    Ustavni sud zapaža da je zahtjev podnio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, i da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.

VI. Meritum

  • 17.
    Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni zakon nije u skladu sa odredbama čl. II/4, III/1, III/3.a) i b) i IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije

a) Ocjena ustavnosti osporenog zakona u odnosu na čl. III/1, III/3.a) i IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine

  • 18.
    Podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni zakon suprotan navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine zato što Bosna i Hercegovina nema nadležnost da regulira oblast socijalne politike, pa, stoga, ni oblast penzijsko-invalidskog osiguranja, te da se osporenim zakonom neustavno prenose nadležnosti sa entiteta na institucije Bosne i Hercegovine.
  • 19.
    U vezi sa ovim navodima podnosioca zahtjeva, Ustavni sud ukazuje na to da je u Bosni i Hercegovini provedena reforma u oblasti odbrane i reorganizacija Oružanih snaga u okviru jasno izraženog opredjeljenja za uključenje Bosne i Hercegovine u evropske i euroatlantske integracije i program Partnerstvo za mir. U okviru toga doneseni su, između ostalog, neophodni propisi bez kojih reforma odbrane ne bi bila moguća. Među tim propisima je Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine kojim je reguliran jedinstveni odbrambeni sistem Bosne i Hercegovine kako bi "Bosna i Hercegovina imala pun kapacitet u civilnom nadzoru i zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta". Također, donesen je i Zakon o Oružanim snagama Bosne i Hercegovine kojim su regulirana pitanja službe u Oružanim snagama BiH, njihovog sastava, prijema u službu, prava i obaveza lica na službi u Oružanim snagama BiH, te druga pitanja uključujući i "druga statusna pitanja lica na službi u Oružanim snagama". Oba zakona su donesena na osnovu čl. III/5.a) i IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 20.
    Zakon o službi u Oružanim snagama BiH sadrži, između ostalog, i "Poglavlje V. Penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih lica" unutar kojeg su od čl. 44. do 54. regulirana razna pitanja u vezi sa penzijsko-invalidskim osiguranjem, od pitanja definicije vojnog osiguranika do penzijskog osnova i visine penzije. Članom 47. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine priznato je pravo na prijevremenu starosnu penziju u slučaju racionalizacije i smanjenja brojnog stanja Oružanih snaga onim vojnim osiguranicima koji su navršili 45 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža. Dalje, članom 48. navedenog zakona predviđena su tri izuzetka za sticanje prijevremene i starosne penzije, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, a prema odluci Predsjedništva BiH. Prvi izuzetak iz stava 1. člana 48. tiče se sticanja uvjeta za prijevremenu starosnu penziju, prema kojem lice može steći te uvjete ako ima najmanje 20 godina penzijskog staža i čin brigadira, bez obzira na godine staža. Drugi i treći izuzetak koji su propisani stavovima 2. i 3. istog člana tiču se sticanja uvjeta za starosnu penziju.
  • 21.
    Ustavni sud zapaža da podnosilac zahtjeva nije osporio bilo koju odredbu iz navedenog poglavlja Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, pa tako ni odredbe članova 47. i 48. tog zakona, kojima je utvrđeno pravo pripadnika Oružanih snaga BiH na prijevremenu starosnu penziju i izuzetak od tog prava, već je svoje navode ograničio samo na osporeni zakon kojim su izvršene izmjene i dopune osnovnog zakona. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu člana 32. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj Ustavni sud može ispitivati postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu, u konkretnom slučaju Ustavni sud se neće baviti pitanjem reguliranja penzijsko-invalidskog osiguranja vojnih lica općenito na državnom nivou, već će ispitivanje ograničiti samo na navode iz zahtjeva.
  • 22.
    Imajući ovo u vidu, Ustavni sud zapaža da je podnosilac zahtjeva eksplicitno osporio ustavnost osporenog zakona kojim su izmijenjene i dopunjene odredbe čl. 48, 49. i 53. Zakona o Oružanim snagama BiH. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva je istakao da se u preambuli osporenog zakona poziva samo na član IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine, a da ta odredba predstavlja "univerzalnu nadležnost Parlamenta u oblasti zakonodavne vlast", te da "ne daje nadležnost Parlamentu da uređuje oblast penzijsko-invalidskog osiguranja". Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da osporeni zakon ni na koji način ne uređuje oblast penzijsko-invalidskog osiguranja, već samo propisuje određene izmjene i dopune u toj oblasti koja je već ranije uređena osnovnim zakonom. Kako je već rečeno, osnovni zakon je donijela PSBiH pozivajući se i na odredbu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine kojom je regulirano preuzimanje nadležnosti u određenim pitanjima, što u zahtjevu nije osporeno. Stoga se ne može zaključiti da pozivanje u preambuli osporenog zakona samo na član IV/4. Ustava BiH na bilo koji način znači preuzimanje nadležnosti koje već nisu preuzete osnovnim zakonom, niti se radi o reguliranju neke nove oblasti koja već nije regulirana osnovnim zakonom, pa se ne može zaključiti da je osporeni zakon sa tog aspekta neustavan.
  • 23.
    Dalje, podnosilac zahtjeva tvrdi da se odredbama osporenog zakona vrši "neustavan prenos nadležnosti sa entiteta na institucije BiH", te da je, stoga, prekršen čl. III/1. i III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, u vezi sa navedenim, zapaža da član 47. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH propisuje pravo vojnih lica na prijevremenu starosnu penziju u slučaju racionalizacije i smanjenja brojnog stanja Oružanih snaga, a da član 48. istog zakona propisuje u stavu 1. izuzetak za sticanje prijevremene starosne penzije za vojna lica. Članom 1. osporenog zakona izmijenjena je odredba člana 48. osnovnog zakona samo na način da je dodan stav 4. kojim je propisan još jedan izuzetak za sticanje prijevremene starosne penzije. Dalje, članom 49. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH regulirano je pitanje penzijskog osnova i visine penzije, dok je članom 2. osporenog zakona ta odredba izmijenjena tako što je dodan stav 3. kojim je propisan penzijski osnov i visina penzije za vojne osiguranike koji budu potpali pod odredbe novog stava 4. člana 48. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH. Dakle, Ustavni sud ne može zaključiti da se u ovom slučaju radi o preuzimanju neke nove nadležnosti na način kako to tvrdi podnosilac zahtjeva, već se radi o izmjenama i dopunama već donesenog zakona koji regulira oblast penzijsko-invalidskog osiguranja lica na službi u Oružanim snagama BiH. Isto se može zaključiti i za član 3. osporenog zakona kojim su izmijenjene odredbe člana 53. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH tako što je dodan stav 2. kojim je propisano da će se razlika sredstava za ostvarivanje prava lica iz člana 48. stav 4. i člana 49. stav 3. zakona osigurati u budžetu institucija BiH i refundirati entitetskim fondovima penzijsko-invalidskog osiguranja.
  • 24.
    Što se tiče navoda u odnosu na usaglašenost osporenog zakona u odnosu na član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zapaža da su ovi navodi usko povezani sa navodima o diskriminirajućem karakteru osporenog zakona, pa će Ustavni sud ovo pitanje ispitati posebno, u okviru tih navoda.
  • 25.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporeni zakon kojim su izmijenjene i dopunjene samo određene odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, koje se tiču propisanih izuzetaka u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja, koja je regulirana Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH, nije u suprotnosti sa čl. III/1, III/3.a) i IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

b) Navodi o diskriminaciji - član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije i navodi u vezi sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine

  • 26.
    Podnosilac zahtjeva navodi da je penzijsko-invalidsko osiguranje kao oblast socijalnog osiguranja u potpunosti regulirana Zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju RS, te da taj zakon ne predviđa bilo kakvu mogućnost ostvarivanja prava na penziju pod povoljnijim uvjetima i u većem obimu u odnosu na opći propis. Također, podnosilac zahtjeva ističe da je u Republici Srpskoj usvojena Strategija reforme penzijskog sistema, u kojoj je jedno od osnovnih opredjeljenja - izmještanje privilegiranih prava iz tog sistema. Stoga, podnosilac zahtjeva smatra da se osporenim zakonom privilegira određena kategorija lica, zato što se na tu kategoriju primjenjuju drugačiji uvjeti od onih koji su propisani za ostale građane u istoj pravnoj situaciji - ostvarivanje prava na penziju. U vezi s tim se poziva i na odredbu člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj: "Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine".
  • 27.
    Ustavni sud zapaža da se podnosilac zahtjeva poziva na pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je ovaj član akcesorne prirode, te da može biti razmatran samo u vezi sa kršenjem nekog prava koje je garantirano Evropskom konvencijom. S druge strane, Evropska konvencija garantira samo građanska i politička, a ne i socijalna prava, pa tako pravo na penziju ili jednake uvjete za penziju nije pravo koje je garantirano Evropskom konvencijom. Stoga se Ustavni sud neće ni baviti ovim pitanjem.
  • 28.
    Podnosilac zahtjeva se, također, poziva na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, podnosilac zahtjeva nije naveo u odnosu na koje pravo i iz kojeg dokumenta iz Aneksa I uz Ustav Bosne i Hercegovine smatra da postoji diskriminacija koja bi mogla voditi neustavnosti osporenog zakona. Osim toga, Ustavni sud ističe da je Republika Srpska također donijela Zakon o ostvarivanju prava na starosnu penziju određenih kategorija osiguranika, kojim su propisani uvjeti za prijevremenu starosnu penziju, između ostalih, pripadnika bivše Vojske Republike Srpske koji, procesom reforme odbrane u Bosni i Hercegovini, ostaju bez uposlenja. Podnosilac zahtjeva svoje navode o diskriminaciji zasniva isključivo na tvrdnji da u Republici Srpskoj ni jedna kategorija lica ne uživa privilegije u penzijsko-invalidskom osiguranju koje propisuje osporeni zakon, navodeći kao uporednik "ostale građane". Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da podnosilac zahtjeva nije učinio ni vjerovatnim da postoji diskriminacija na način kako to iznosi u zahtjevu, pa Ustavni sud smatra neosnovanim navode o diskriminaciji iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, imajući u vidu ono što je ranije rečeno, te navode o diskriminaciji kakvi su izneseni u zahtjevu, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što dovodi u pitanje ustavnost osporenog zakona u odnosu na član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

VII. Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da Zakon o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 74/10), kojim su izmijenjene i dopunjene samo određene odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama BiH ("Službeni glasnik BiH" br. 88/05, 53/07 i 59/09), koje se tiču propisanih izuzetaka u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja, koja je regulirana Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH, nije u suprotnosti sa čl. III/1, III/3.a) i IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi o kršenju prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, budući da u konkretnom slučaju podnosilac zahtjeva nije učinio ni vjerovatnim da postoji diskriminacija, kao i da, u vezi s tim, nema ničega u konkretnom slučaju što bi moglo dovesti u pitanje ustavnost osporenog zakona ni u odnosu na član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati podnosiočev prijedlog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
  • 32.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.