USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2276/08, rješavajući apelaciju M. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija M. B.
Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 I 008836 08 Gž od 19. juna 2008. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.M.B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Udruženi odvjetnički ured Grgić & CO iz Ljubuškog, podnijela je 23. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 I 008836 08 Gž od 19. juna 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 I 008836 98 I od 19. oktobra 2007. godine. Na zahtjev Ustavnog suda od 31. jula 2008. godine, apelantica je dostavila dopunu apelacije 6. augusta 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda, kao i "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo, kao učesnika u postupku, zatraženo je 30. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3."Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo i Kantonalni sud su dostavili odgovore 11. i 12. augusta 2008. godine. Općinski sud je dostavio odgovor 26. septembra 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda, kao i "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo dostavljeni su apelantici 9. decembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Osnovni sud u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj P.277/91 od 10. oktobra 1991. godine obavezao "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo-Filijala Čapljina (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik) da apelantici na ime izgubljenog izdržavanja isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 7.080 jugoslavenskih dinara počev od 1. jula 1992. godine pa ubuduće dok se ne izmijene okolnosti koje utječu na visinu rente.
- 7.Nakon toga, Osnovni sud je Presudom broj P.76/92 od 6. aprila 1993. godine izmijenio Presudu broj P.277/91 od 10. oktobra 1991. godine i obavezao tuženog da apelantici isplaćuje iznos od 16.195 HRD mjesečno počevši od 15. februara do 15. jula 1992. godine, iznos od 62.723 HRD mjesečno od 15. jula do 31. decembra 1992. godine, za januar 1993. godine iznos od 94.084 HRD a od 1. februara 1993. godine pa ubuduće mjesečno po 125.132 HRD, dok se ne izmijene okolnosti koje utječu na visinu rente, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do konačne isplate, kao i da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 89.750 HRD.
- 8.Dalje je Općinski sud u Ljubuškom (pravni sljednik Osnovnog suda) Presudom broj P.142/97 od 21. januara 1998. godine izmijenio Presudu Osnovnog suda broj P.76/92 od 6. aprila 1993. godine na način da je obavezao tuženog da apelantici na ime izgubljenog izdržavanja od 1. januara 1994. godine do 31. decembra 1995. godne isplati mjesečno po 1.182 kn, za period od 1. januara 1996. godine do 31. augusta 1997. godine mjesečne iznose od po 1.844 kn, te za period od 1. septembra 1997. godine pa ubuduće mjesečno iznos od 1.844 kn, sve dok se ne izmijene okolnosti koje bi utjecale na drugačiju presudu, na način da sve dospjele obroke isplati odmah i odjedanput sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do konačne isplate, a buduće obroke da isplaćuje svakog mjeseca unaprijed, najdalje do 5. u mjesecu, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, kao i da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 10.117 kn.
- 9.Apelantica je 21. aprila 1998. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje presuda broj P.76/92 od 6. aprila 1993. godine i broj P.142/97 od 21. januara 1998. godine. Općinski sud je Rješenjem broj I.181/98 od 27. aprila 1998. godine dozvolio predloženo izvršenje u visini i na način određen u apelanticinom prijedlogu i odredio troškove povjerioca (apelantice) u iznosu od 2.312 ,50 kn.
- 10.Protiv donesenog rješenja izvršenik je 12. maja 1998. godine izjavio prigovor. U prigovoru je, između ostalog, istakao da je, na osnovu člana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/98) previđeno da se na iznos naknade štete (glavnice) određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudskim poravnanjima iz osiguranja neće obračunavati kamate za cijeli period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti.
- 11.Rješenjem Općinskog suda broj 53 0 I 008836 98 I od 19. oktobra 2007. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika, izvršni postupak je obustavljen i rješenje o izvršenju u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na glavno potraživanje i troškove postupka je stavljeno van snage. Stavom drugim rješenja dozvoljeno je izvršenje na osnovu presuda koje su bile izvršni naslov u konkretnoj pravnoj stvari s tim da su iznosi glavnog duga i troškovi postupka navedeni u KM, sa zateznim kamatama na glavni dug počevši od 23. novembra 1995. godine. Određeno je da će se izvršenje provesti na sredstvima izvršenika koja se vode na računima kod banaka, te je naloženo bankama da iznos glavnog duga sa zakonskim kamatama i troškovima postupka prenesu sa računa izvršenika na račun apelantovog opunomoćenika. Određeno je da će obračun zatezne kamate izvršiti banka. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je tražilac izvršenja na ročištu od 21. aprila 2005. godine uredio prijedlog za izvršenje na način da je iznose glavnog duga i troškova postupka koji su glasili na valute HRD i kn izrazio u valuti KM, shodno važećim propisima o denominaciji i konverziji. Dalje je navedeno da je Općinski sud u toku postupka proveo dokaz vještačenjem vještaka finansijske struke, te da su iznosi glavnog duga i troškovi postupka utvrđeni u skladu sa propisima o denominaciji i konverziji. Osim toga, Općinski sud je istakao da je u predmetu bilo sporno od kada se računaju zatezne kamate i visina tih kamata. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da je članom 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja (u daljnjem tekstu: Zakon o visini stope zatezne kamate) propisano da se zatezna kamata neće obračunavati u periodu od 18. septembra 1991. godine do 23. novembra 1995. godine i za neizmirena dugovanja nastala za period od 1. decembra 1989. godine do 8. decembra 2001. godine na temelju naknade štete iz osnova obaveznog osiguranja. Navedeno je da predmetni zakon ima retroaktivno djelovanje pa se on primjenjuje i u konkretnom slučaju. Općinski sud je zaključio da su propisi o kamatama prinudne prirode, te da zbog toga apelantici ne pripada pravo na zatezne kamate na glavni dug za period do 23. novembra 1995. godine.
- 12.Odlučujući o žalbama apelantice i izvršenika izjavljenim na navedeno rješenje, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 53 0 I 00883608 Gž od 19. jula 2008. godine kojim je žalbe odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 2. u vezi sa čl. 3. i 4. Zakona o visini stope zatezne kamate, kada tražiocu izvršenja nije obračunao zatezne kamate za period ratnog stanja od 18. septembra 1991. do 23. novembra 1995. godine i za neizmirena dugovanja nastala u periodu od 1. decembra 1989. godine do 8. decembra 2001. godine na osnovu naknada štete iz osnova obaveznog osiguranja, te kada je zatezne kamate obračunao po kamatnoj stopi od 12% utvrđenoj zakonom. Istaknuto je da apelanticini žalbeni navodi da se radi o neustavnim zakonskim odredbama i da bi se trebalo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom za ocjenjivanje ustavnosti predmetnih zakonskih odredaba nisu u domenu nadležnosti Kantonalnog suda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelantica navodi da joj je rješenjem Općinskog suda, odnosno Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica ističe da je izvršna isprava pravomoćna i izvršna i da "ne postoji pravni način da se ona mijenja i to baš u izvršnom postupku", te da sudovi u konkretnom slučaju nisu mogli primijeniti Zakon o visini stope zatezne kamate, jer je protivan Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, budući da je donesen isključivo radi zaštite interesa određenih subjekata. Apelantica navodi da Općinski sud u Sarajevu i Kantonalni sud u Sarajevu donose različite odluke u izvršnim postupcima, odnosno da odbijaju prigovore izvršenika kojim se traži primjena Zakona o visini stope zatezne kamate. Apelantica, dalje, ističe da su sudovi u izvršnom postupku mijenjali izvršnu ispravu, odnosno pravosnažnu presudu kojom su apelantici dosuđene zatezne kamate u ratnom periodu. Dalje, apelantica se poziva na odluke Ustavnog suda broj U 50/01 i broj AP 2141/05. Osim toga, u apelaciji je istaknut i zahtjev za troškove za sastav apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Kantonalni sud je naveo da je odluku donio uz pravilnu primjenu materijalnog prava bez počinjenih povreda odredaba parničnog postupka. Također, Kantonalni sud je istakao da u postupku nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje.
- 15.Općinski sud je istakao da u postupku nisu povrijeđena apelanticina prava, tj. da je u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o visini stope zatezne kamate, kojim je propisano da se zatezna kamata neće obračunavati za razdoblje ratnog stanja, od 18. septembra 1991. godine do 23. novembra 1995. godine.
- 16.Izvršenik ističe da se predmetna apelacija odnosi na ocjenu ustavnosti Zakona o visini stope zatezne kamate, koju apelantica nije ovlaštena da podnese, odnosno da se predmetnom apelacijom kritizira rad sudske i zakonodavne vlasti.
V. Relevantni propisi
- 17.Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz dužničko-povjeriteljskih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u periodu od 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH" broj 51/01).
Član 2.
Na iznos duga iz člana 1. ovog zakona, nastalog na osnovu dužničko-povjeriteljskih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje.
Zatezna kamata iz stava 1. ovog člana neće se obračunavati za period ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. godine.
Član 3.
Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog zakona vrši se primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje periode.
Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije.
Član 4.
Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1. ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje.
- 18.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 6/98) u relevantnom dijelu glasi:
Član 37.
Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i izvansudska poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju se kamate za cijeli period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini.
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 53 0 I 008836 08 Gž od 19. juna 2008. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 4. jula 2008. godine, a apelacija je podnesena 23. jula 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer su sudovi u izvršnom postupku primijenili odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate.
Pravo na imovinu
- 24.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 25.Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj Odluci broj AP 407/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 28. aprila 2010. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba) već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglašava da je u navedenoj odluci apelant pokrenuo pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke sudova o početku toka zatezne kamate.
- 26.U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da je u navedenoj odluci, tačka 21, Ustavni sud istakao: Ustavni sud napominje da je u svojoj Odluci broj U 50/01 od 30. januara 2004. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama) nije u saglasnosti sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedeno je Ustavni sud zaključio jer Zakon o izmjenama ne precizira cilj člana 37, niti ukazuje na koji način on služi društvenom ili općem interesu, odnosno kada Parlament Federacije nije opravdao donošenje spornog člana kojim se očito zadire u imovinska prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Nadalje, Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), rješavajući apelaciju Srećka Pavlovića, između ostalog, utvrdio da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za period rata na osnovu člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, neustavno, jer iako je donesen novi Zakon o visini stope zatezne kamate, zadržano je isto pravno stanje kakvo je bilo u vrijeme važenja člana 37. Zakona o izmjenama, koju činjenicu je Ustavni sud konstatirao u Rješenju o neprovođenju Odluke broj U 50/01. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz citiranih odluka Ustavni sud apelanticine navode ocjenjuje osnovanim, odnosno zaključuje da je usvajanjem prigovora izvršenika kojim se obustavlja izvršenje zakonskih zateznih kamata u ratnom periodu na osnovu člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate, povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedeno jer je sud u izvršnom postupku primijenio zakonsku odredbu za koju je konstatirano da je njenim donošenjem zadržano isto pravno stanje kakvo je bilo u vrijeme važenja člana 37. Zakona o izmjenama za koji je utvrđeno da nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
- 27.S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na pravo na zatezne kamate u istim činjeničnim i pravnim okolnostima, kao što je to bio slučaj u Odluci broj AP 407/08, Ustavni sud se u kontekstu povrede apelanticinog prava na imovinu poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 407/08, budući da se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku.
- 28.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
- 29.S obzirom na zaključak u vezi s kršenjem prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati navode apelacije u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 30.U pogledu apelanticinog zahtjeva za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud ističe da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije, te da stoga proizlazi da troškovi sastava apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda navedenog prava se ogleda u tome što je sud u izvršnom postupku obustavio izvršenje zakonskih zateznih kamata u ratnom periodu na osnovu zakonske odredbe za koju je utvrđeno da je njenim donošenjem zadržano isto pravno stanje kao u vrijeme važenja odredbe za koju je ranijom odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.