USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2107/08, rješavajući apelaciju D.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija D.I.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000-199 od 15. maja 2008. godine.
Odbija se apelacija D.I. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000-199 od 15. maja 2008. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao neosnovana.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.D.I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Stipo Babić, advokat iz Livna, podnio je 14. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-000-199 od 15. maja 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 13. augusta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je zatraženo 11. februara 2011. godine da dostavi spis broj P-789/03.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor 25. augusta 2008. godine, a Općinski sud 29. augusta 2008. godine. Općinski sud je 24. februara 2011. godine dostavio spis broj P-789/03. Tuženi nije dostavio odgovor.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelantu 10. novembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je 24. oktobra 2003. godine podnio tužbu Općinskom sudu kojom je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime neisplaćenih dijelova plaća i regresa za godišnji odmor isplati ukupan iznos od 8.415,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškove parničnog postupka.
- 7.Općinski sud je 1. juna 2007. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor (tuženi nije dostavio traženi odgovor). Nakon toga Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 13. novembar 2007. godine, koje je održano bez prisustva uredno pozvanog tuženog i na kojem je apelant predložio dokaze koji bi trebali da budu provedeni na ročištu za glavnu raspravu koja je zakazana za 3. januar 2008. godine.
- 8.Općinski sud je održao ročište za glavnu raspravu 3. januara 2008. godine, i to bez prisustva uredno pozvanog tuženog. Na navedenom ročištu doneseno je rješenje da će presuda u predmetnoj pravnoj stvari biti donesena 1. februara 2008. godine.
- 9.Presudom Općinskog suda broj P-789/03 od 1. februara 2008. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, te je tuženi obavezan da apelantu na ime "neisplaćenih dijelova plaća i regresa za godišnji odmor" za periode bliže navedene u presudi isplati iznos od 8.415.00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 24. oktobra 2003. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate po stopi predviđenoj za ovakvu vrstu plaćanja, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM.
- 10.U obrazloženju presude je navedeno da je u postupku utvrđeno da je apelant bio zaposlen kod tuženog i raspoređen na poslove u Zajedničkom zapovjedništvu Vojske Federacije BiH - Prvi hrvatski gardijski zbor VF II zdrug Tomislav-Grad i da je do 30. novembra 1999. godine primao plaću od 1.400,00 KM shodno odredbama Pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima djelatnih vojnih lica, službenika i namještenika na službi u HVO-u ( u daljnjem tekstu: Pravilnik). Utvrđeno je i da je apelant od 1. decembra 1999. godine do juna 2000. godine, te za novembar i decembar 2000. godine primio 60% plaće, a od juna 2000. godine do oktobra 2000. godine 80% plaće, te da mu za period od 1999. godine do 2001. godine nije isplaćen regres. Imajući u vidu navedeno utvrđeno činjenično stanje, Općinski sud je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog na isplatu neisplaćenog dijela plaće shodno odredbama Pravilnika i regresa na osnovu člana 11. Uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovodilaca izvršnih organa vlasti FBiH i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave.
- 11.Protiv navedene presude tuženi je 18. februara 2008. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu, koji je donio Presudu broj 010-0-Gž-08-000-199 od 15. maja 2008. godine kojom je žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da je odbio apelantov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosio na isplatu razlike plaća za period od decembra 1999. do decembra 2000. godine u ukupnom iznosu od 5.930,00 KM i dijelu koji se odnosio na troškove postupka tako da je obavezao tuženog da apelantu na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 360,00 KM umjesto iznosa od 720,00 KM. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je članom 2. Sporazuma između Federacije BiH i Republike Hrvatske o finansijskoj pomoći (u daljnjem tekstu: Sporazum) od 6. maja 2000. godine, koji je bio na snazi do 31. decembra 2000. godine, određeno da je pomoć namijenjena tuženom, i to isključivo za plaće hrvatskih djelatnika, oficira, podoficira i vojnika. Nakon isteka navedeni sporazum se mogao produžiti zavisno o sredstvima namijenjenim za provođenje Sporazuma u državnom budžetu Republike Hrvatske.
- 12.S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da, ukoliko sredstva za ovu namjenu nisu doznačena, niti su bila sastavni dio budžeta FBiH, tuženi nije imao obavezu da isplati plaće u traženim iznosima i zato što su sredstva doznačena od Republike Hrvatske bila u smanjenom iznosu i omogućila su isplatu plaća u iznosima u kojima su i isplaćivane za sporni period. Kantonalni sud je obrazložio da na ovakav zaključak upućuje i "činjenica da je istovremeno sa Pravilnikom primjenjivan i privremeni Pravilnik o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih lica, službenika i namještenika tuženog od 21. maja 1998. godine, kojim su razrađene odredbe Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH a koji se primjenjuje na pripadnike Oružanih snaga FBiH ako federalnim zakonom ili drugim propisima nije drugačije određeno (član 168. stav 4. citiranog zakona)". Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je u ovom dijelu usvojio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu u tom dijelu, a prvostepena presuda je ostala neizmijenjena u dijelu vezanom za isplatu regresa, budući da tuženi nije žalbom osporio taj dio presude. Kantonalni sud je obrazložio i da je, s obzirom na apelantov uspjeh u parnici, preinačio i odluku o troškovima postupka i dosudio apelantu iznos od 320,00 KM umjesto 720,00 KM dosuđenih prvostepenom presudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kao i u nerazumno dugom trajanju postupka od skoro pet godina. Apelant smatra da je presuda donesena ranije, bila bi donesena u njegovu korist, jer su redovni sudovi do kraja 2006. godine dosuđivali cjelokupne utužene iznose, te je naveo da je on, suprotno tvrdnji Kantonalnog suda, ugovor sklopio sa tuženim, a ne sa Republikom Hrvatskom, i tuženi je bio u obavezi da mu isplaćuje kompletan iznos plaće jer je samim ugovorom priznao dug.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da iz navoda apelacije nije jasno u čemu se sastoji navodna povreda apelantovih prava u postupku pred tim sudom, jer su u obrazloženju dati svi razlozi za donošenje presude kojom je djelimično preinačio prvostepenu presudu.
- 15.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je dao hronologiju rada na predmetu i naveo da predmet nije mogao prije biti riješen zato što je postupajući sudija zadužen sa više od 800 predmeta i zato što je referat preuzeo od drugog sudije.
V. Relevantni propisi
- 16.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br.
53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati pažnju na hitno rješavanje radnih sporova.
- 17.U Sporazumu između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o finansijskoj pomoći Federaciji Bosne i Hercegovine - Federalnom ministarstvu odbrane relevantne odredbe glase:
Član 1.
Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: "Stranke") Sporazumom o finansijskoj pomoći utvrđuju postupak pružanja finansijske pomoći, posredstvom Stalne komisije za vojna pitanja (u daljnjem tekstu: "SKVP"), Federaciji Bosne i Hercegovine-Federalnom ministarstvu odbrane (u daljnjem tekstu:"FMO").
Predmet ovog Sporazuma su finansijska sredstva koja se od strane RH odobravaju Federaciji BiH-FMO.
Član 2.
Finansijska pomoć je namijenjema FMO-isključivo za plaće hrvatskih djelatnika, oficira, podoficira i vojnika u FMO FBiH i u druge se namjene ne može koristiti.
(...)
Član 6. st. 3. i 4.
Nadzor i kontrola utrošenih sredstava
Federacija BiH-FMO se obavezuje da će u roku od 15 dana nakon prijema mjesečnih obroka, posredstvom SKVP, izvijestiti Ministarstvo finansija RH o prijemu i utrošku sredstava.
Federacija BiH-FMO se obavezuje da će po prijemu ukupnih sredstava, za budžetsku godinu, sačiniti izvještaj i posredstvom SKVP dostaviti Republici Hrvatskoj-Ministarstvo finansija.
(...)
- 18.U Privremenom pravilniku o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih lica, službenika i namještenika FMO relevantne odredbe glase:
Član 3.
Plaća službenika i namještenika MO i službenika i namještenika u vojsci utvrđuje se na osnovu određenih koeficijenata za utvrđivanje plaća funkcionera, rukovodećih radnika i radnika u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave, uvažavajući specifičnost i težinu poslova u Ministarstvu odbrane i VFBiH.
Plaća u Vojsci Federacije BiH utvrđuje se prema vrsti i složenosti poslova izraženih po dužnostima, odnosno po formacijskim činovima i ličnom činu vojnog lica.
Član 4.
Osnovica za obračun plaća u MO i VF, utvrđena odlukom Vlade Federacije BiH, uvećava se za 30%.
(...)
Član 8.
Obračun plaća vojnih lica vrši se množenjem osnovice iz člana 4. ovog pravilnika s koeficijentom iz člana 13. ovog pravilnika što čini osnovnu plaću.(...)
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000-199 od 15. maja 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. maja 2008. godine a apelacija je podnesena 14. jula 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali i na donošenje odluke u razumnom roku.
I. Pravo na pravično suđenje - razuman rok
- 24.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 25.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 25.
a) Relevantni principi
- 26.Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 27.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 28.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 29.Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe koju je podnio apelant započeo 24. oktobra 2003. godine. S obzirom na to da je taj postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 15. maja 2008. godine, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Kantonalnog suda, dakle, period od četiri godine i sedam mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
- 30.U konkretnom slučaju se radi o radnom sporu u kojem je apelant tražio isplatu neisplaćenog dijela plaća i regresa. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.
- 31.Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini predmetnog postupka.
- 32.Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud prvu procesnu radnju u konkretnom predmetu preduzeo tek 1. juna 2007. godine (dostava tužbe tuženom na odgovor), a pripremno ročište zakazao tek za 13. novembar 2007. godine, dakle, nakon četiri godine potpune neaktivnosti. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon održanog pripremnog ročišta, održao i jedno ročište za glavnu raspravu i prvostepenu presudu donio za dva i pol mjeseca, te da je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao, također, samo dva i pol mjeseca. Međutim, Ustavni sud podsjeća da kratko trajanje postupka u njegovim pojedinim fazama nije opravdanje za potpunu četverogodišnju neaktivnost Općinskog suda, koji, osim velikog broja predmeta, nije ponudio nikakvo opravdanje za ovako dugo trajanje postupka u parnici iz radnog odnosa koja je po zakonu hitna.
- 33.Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, odnosno ukupnu dužinu postupka od četiri godine i sedam mjeseci, kao i ponašanje apelanta i redovnih sudova, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka, zbog svoje četverogodišnje potpune neaktivnosti u predmetu, snosi isključivo Općinski sud. Zbog toga, Ustavni sud smatra da, ocjenjujući postupak u cjelini, postoji povreda apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali aspekti prava na pravično suđenje i pravo na imovinu
- 34.U odnosu na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 35.Vezano za ove apelacione navode, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 1995/08 od 14. septembra 2010. godine (vidi, Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web- stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto pravno pitanje i zaključio da je Kantonalni sud dao jasno obrazloženje koje je utemeljeno na odredbama Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je jedini relevantan propis u skladu sa kojim je tužena bila dužna isplaćivati plaće vojnim licima, kao i odredbama Privremenog pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih lica, službenika i namještenika FMO koji je u spornom periodu na koji se apelant poziva bio na snazi i koji se primjenjivao na sve pripadnike Oružanih snaga FBiH, kako na pripadnike Armije Bosne i Hercegovine, tako i na pripadnike Hrvatskog vijeća obrane.
- 36.S obzirom na to da je i u apelantovom slučaju Kantonalni sud dao detaljno obrazloženje zašto je odbio apelantovo potraživanje po osnovu razlike plaća za utuženi period, pozivajući se na odredbe Pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih lica, službenika i namještenika FMO od 21. maja 1998. godine, kojim su razrađene odredbe Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH, koji se primjenjivao na sve pripadnike Oružanih snaga Federacije BiH, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci broj AP 1995/08.
- 37.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zbog istih razloga smatra da su apelacioni navodi vezani za povredu ustavnih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
VIII. Zaključak
- 38.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak povodom tužbenog zahtjeva vezanog za potraživanja iz radnog odnosa trajao ukupno četiri godine i sedam mjeseci pri čemu Općinski sud, pred kojim je postupak trajao četiri godine i dva i pol mjeseca, osim pozivanja na veliki broj predmeta u radu, nije dao nikakvo opravdanje za potpunu četverogodišnju neaktivnost u sporu iz radnog odnosa koji je po zakonskoj odredbi hitan.
- 39.Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je Kantonalni sud u osporenoj odluci detaljno i jasno obrazložio svoje zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, a Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoljno i na apelantovu štetu.
- 40.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.