Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3964/08, rješavajući apelaciju Ramize Abaza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Ramize Abaza.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2910/03 od 20. novembra 2008. godine.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ramizi Abaza u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Ramiza Abaza (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnijela je 26. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2910/03.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) zatraženo je 26. marta 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. aprila 2009. godine, a Federalno ministarstvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda dostavljen je apelantici 15. aprila 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelantica je 31. januara 2000. godine podnijela zahtjev Federalnom ministarstvu-Odjeljenje odbrane Mostar (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) da se njenom nestalom suprugu Selimu Abazu prizna status pripadnika Oružanih snaga RBiH-TO Bijelo Polje za period od 14. februara 1992. godine do 24. juna 1992. godine.
  • 7.
    Rješenjem prvostepenog organa broj 23.10/04-05-14-4/00 od 5. juna 2000 godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalnog ministarstva broj 03-11-1-194/03 od 3. septembra 2003. godine, odbijen je apelanticin zahtjev da se njenom suprugu Selimu Abazu prizna status pripadnika Oružanih snaga RBiH-TO Bijelo Polje za period od 14. februara 1992. godine do 24. juna 1992. godine, kada je nestao u rejonu Zijemalja, zaselak Šarica.
  • 8.
    Apelantica je tužbom od 10. oktobra 2003. godine pred Vrhovnim sudom pokrenula upravni spor radi poništenja Rješenja Federalnog ministarstva broj 03-11-1-194/03 od 3. septembra 2003. godine.
  • 9.
    Apelantica je dopisima od 30. novembra 2004. godine i 25. oktobra 2005. godine koje je uputila predsjedniku Vrhovnog suda urgirala da se predmet uzme u rad.
  • 10.
    Vrhovni sud je Presudom broj U-2910/03 od 20. novembra 2008. godine tužbu odbio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelantica je navela da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od temeljnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da je zahtjev podnijela u januaru 2000. godine i da postupak u vrijeme podnošenja apelacije traje devet godina, posebno naglašavajući da postupak pred Vrhovnim sudom traje nedopustivo dugo. U apelaciji je zatražena naknada nematerijalne štete radi dugog trajanja postupka u iznosu od po 687,00 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, te je predložio da Ustavni sud apelaciju odbije. Vrhovni sud je pojasnio da, imajući u vidu broj neriješenih predmeta, predmeti se daju u rad po redu primanja tužbe, pa pošto su predmeti po tužbama iz 2003. godine prioritetno dati u rad u posljednja tri mjeseca 2008. godine, to je predmet po apelanticinoj tužbi dat u rad u novembru 2008. godine, kada je presuda i donesena. Vrhovni sud je u prilogu odgovora na apelaciju dostavio Presudu tog suda broj U-2910/03 od 20. novembra 2008. godine.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) relevantna odredba glasi:

Član 60.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

  • 14.
    U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05; stupio na snagu 24. februara 2005. godine) relevantna odredba glasi:

Član 75. stav 1.

Postupak po tužbama pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine podnijetim do 31. decembra 2003. godine koji nije okončan do stupanja na snagu ovog zakona, nastavit će se pred tim sudom prema odredbama ranije važećeg Zakona.

  • 15.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06):

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 16.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 18.
    Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog činjenice da postupak po njenom zahtjevu za priznanje statusa pripadnika Oružanih snaga RBiH-TO Bijelo Polje njenom nestalom suprugu Selimu Abazu nerazumno dugo traje, odnosno da u njenom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud zapaža da u trenutku kada se obratila Ustavnom sudu (26. decembra 2008. godine) apelantica nije imala saznanje da je Vrhovni sud 20. novembra 2008. godine donio Presudu broj U-2910/03, jer je presudu primila 27. decembra 2008. godine, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 20.
    Apelantica se žali da joj je, zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji je pokrenula za priznavanje statusa pripadnika Oružanih snaga RBiH njenom nestalom suprugu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Š...Ć
    • 22.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom

a) Relevantni principi

  • 23.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 24.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Analiza dužine trajanja postupka

  • 25.
    Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut na apelanticin zahtjev da se njenom nestalom suprugu Selimu Abazu prizna status pripadnika Oružanih snaga RBiH-TO Bijelo Polje za period od 14. februara 1992. godine do 24. juna 1992. godine. Apelantica je podnijela zahtjev 31. januara 2000. godine, a postupak je okončan Presudom Vrhovnog suda od 20. novembra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticinog zahtjeva da se njenom nestalom suprugu prizna status pripadnika Oružanih snaga RBiH je trajao osam godina, devet mjeseci i dvadeset dana. U tom postupku je trebalo utvrditi da li apelanticin nestali suprug ispunjava uvjete predviđene članom 2. Zakona o Oružanim snagama RBiH, odnosno da li mu se može priznati status pripadnika Oružanih snaga RBiH. Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
  • 26.
    Prvostepeni organ je odluku o apelanticinom zahtjevu donio u roku od četiri mjeseca, a Federalno ministarstvo je odlučilo o apelanticinoj žalbi u roku od tri godine i tri mjeseca. Ustavni sud zaključuje da se u ovoj fazi, premda navedena rješenja nisu donesena u zakonom propisanim rokovima (čl. 216. i 244. Zakona o upravnom postupku) posebno imajući u vidu postupak pred drugostepenim organom (koji je odluku donio nakon tri godine), dužina postupka ne može u cijelosti staviti na teret upravnim organima, budući da je apelantica, ukoliko je smatrala da odluka o njenom zahtjevu, odnosno žalbi, nije donesena u zakonom propisanom roku, mogla, prema odredbama Zakona o upravnim sporovima (član 22), podnijeti žalbu, odnosno tužbu zbog šutnje administracije kako bi ubrzala postupak po njenom zahtjevu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 12/07 od 15. aprila 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
  • 27.
    S druge strane, nesporno je da je postupak odlučivanja o apelanticinoj tužbi u upravnom sporu, koja je podnesena 10. oktobra 2003. godine, trajao pet godina, jedan mjesec i deset dana. Dalje, nesporno je da Zakonom o upravnim sporovima nije predviđen rok za rješavanje povodom tužbi u upravnom sporu, ali je, s obzirom na shodnu primjenu Zakona o parničnom postupku, sud odluku o apelanticinoj tužbi trebalo da donese bez odugovlačenja (član 10. Zakona o parničnom postupku). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti ih je predočio Vrhovni sud. Vrhovni sud je ukazao na veliki broj neriješenih predmeta, te istakao da se predmeti daju u rad prema datumu podnesene tužbe i da su predmeti po tužbama iz 2003. godine prioritetno dati u rad u posljednja tri mjeseca 2008. godine. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupaka. Ustavni sud, također, smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su "države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije", uključujući i zahtjev koji se odnosi na donošenje odluke u "razumnom roku" (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati relevantnim da bi se opravdalo nedonošenje odluke o apelanticinoj tužbi u periodu od pet godina, jedan mjesec i deset dana. Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka pred sudom, štaviše, nastojala je da osigura ubrzanje postupka i urgencijama koje je uputila predsjedniku Vrhovnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju prvenstveno snosi Vrhovni sud.
  • 28.
    Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred upravnim organima i postupak pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 29.
    Apelantica traži da joj se dosudi nematerijalna šteta u iznosu od po 687,00 KM za svaku godinu trajanja postupka zbog toga što nije donesena konačna odluka u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 30.
    Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelanticinog zahtjeva trajao osam godina, devet mjeseci i dvadeset dana, apelantici se utvrđuje naknada u iznosu od 1.350,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 31.
    Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak povodom apelanticinog zahtjeva da se njenom nestalom suprugu prizna status pripadnika Oružanih snaga RBiH trajao osam godina, devet mjeseci i dvadeset dana a takvo neopravdano trajanje postupka se može, prvenstveno, pripisati ponašanju Vrhovnog suda, koji je u upravnom sporu donio odluku nakon pet godina, jedan mjesec i deset dana.
  • 32.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 33.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.