USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5584/10, rješavajući apelaciju Milete Stojanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvajaju se apelacije Milete Stojanovića, Brane Bolte, Duška Predojevića, Nikole Radovanovića, Žikice Kondića, Petra Krajišnika, Željka Todorana, Gospave Gajić, Nikice Palikuće, Dalibora Nikolića, Gorana Lepira i Radovana Majkića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se:
- -presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 78 0 P 004247 10 Gž od 14. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011 093 10 Gž od 15. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011082 10 Gž od 29. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011024 10 Gž od 30. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011032 10 Gž od 30. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011036 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine, broj 78 0 P 004249 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine, broj 78 0 P 004243 10 Gž od 24. novembra 2010. godine, broj 72 0 P 005354 10 Gž od 30. novembra 2010. godine i broj 77 0 P 011083 10 Gž od 31. januara 2011. godine;
- -Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 011085 10 Gž od 17. septembra 2010. godine i
- -Presuda Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 020984 10 Rsž od 25. oktobra 2010. godine.
Predmeti se vraćaju Okružnom sudu u Banjoj Luci i Okružnom sudu u Doboju koji su dužni da, po hitnom postupku, donesu nove odluke, u skladu sa članom II/3) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Okružnom sudu u Doboju da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Mileta Stojanović, Brane Bolta, Željko Jovanović, Duško Predojević, Nikola Radovanović, Žikica Kondić, Petar Krajišnik, Željko Todoran, Gospava Gajić, Nikica Palikuća, Radenko Marjanović, Dalibor Nikolić, Goran Lepir i Radovan Majkić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Živko P. Bojić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su u periodu od 15. decembra 2010. godine do 30. marta 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 004247 10 Gž od 14. septembra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 5584/10), Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011 093 10 Gž od 15. septembra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 5585/10), Rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 011085 10 Gž od 17. septembra 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 011085 09 P od 15. juna 2010. godine (registrirana pod brojem AP 5589/10), Presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 020984 10 Rsž od 25. oktobra 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 P 020984 09 od 13. aprila 2010. godine (registrirana pod brojem AP 5591/10), Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011082 10 Gž od 29. septembra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 5866/10), Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011024 10 Gž od 30. septembra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 5868/10), Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011032 10 Gž od 30. septembra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 5869/10), Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011036 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 115/11), Presude Okružnog suda broj 78 0 P 004249 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 116/11), Presude Okružnog suda broj 72 0 P 005354 10 Gž od 30. novembra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 935/10), Presude Okružnog suda broj 78 0 P 004243 10 Gž od 24. novembra 2010. godine (registrirana pod brojem AP 939/10) i Presude Okružnog suda broj 77 0 P 011083 10 Gž od 31. januara 2011. godine (registrirana pod brojem AP 1486/11). S obzirom na to da apelacije br. AP 5584/10, AP 5585/10, AP 5589/10, AP 5591/10 i AP 116/11 nisu sadržavale sve elemente propisane članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanata je 17. februara 2011. godine zatraženo da dostave dopune apelacija. Apelanti su 28. februara 2010. godine dostavili tražene dopune apelacija. Apelanti su u svim apelacijama zatražili da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se obustavilo izvršenje presuda osporenih apelacijama do donošenja konačnih odluka Ustavnog suda.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine u predmetima br. AP 935/11 i AP 939/11 donio odluke kojima je odbio zahtjeve apelanata za donošenje privremene mjere.
- 3.S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5584/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP 5584/10, AP 5585/10, AP 5589/10, AP 5591/10, AP 5866/10, AP 5868/10, AP 5869/10, AP 115/11, AP 116/11, AP 935/11, AP 939/11 i AP 1486/11.
- 4.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog suda u Doboju, Osnovnog suda u Prijedoru, Osnovnog suda u Prnjavoru i Osnovnog suda u Derventi, Pravobranilaštva Republike Srpske - MUP Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 17. februara 2011. godine i 23. maja 2011. godine da dostave odgovore na apelacije.
- 5.Odgovori Okružnog suda dostavljeni su u periodu od 24. februara 2011. godine do 16. marta 2011. godine, odgovor Okružnog suda u Doboju 24. februara 2011. godine, Osnovnog suda u Prijedoru 24. februara 2011. godine, Osnovnog suda u Derventi 4. marta 2011. godine i tuženog u periodu od 24. februara 2011. godine do 26. maja 2011. godine.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Okružnog suda u Doboju, Osnovnog suda u Prijedoru i Osnovnog suda u Derventi i tuženog dostavljeni su apelantima 30. marta 2011. godine i 3. juna 2011. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
I. Prvostepeni postupak
a) Činjenice u predmetima br. AP 5584/10, AP 116/11 i AP 939/11 (predmeti u kojima je prvostepeni postupak vođen pred Osnovnim sudom u Prnjavoru)
- 8.Presudama Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 004247 09 P od 14. juna 2010. godine, broj 78 0 P 004249 09 P od 7. maja 2010. godine i 78 0 P 004243 09 P od 25. decembra 2009. godine usvojeni su tužbeni zahtjevi apelanata (Milete Stojanovića, Nikice Palikuće i Gorana Lepira), te je obavezan tuženi da apelantima na ime razlike između isplaćene osnovne plate koja se uvećava po osnovu radnog staža i plate koja je trebala biti obračunata i uvećana po osnovu staža osiguranja, za periode pobliže navedene u presudama, isplati iznose koji su precizirani u predmetnim presudama. U obrazloženjima svih presuda je, u suštini, navedeno da je u postupku nesporno utvrđeno da su apelanti radnici tuženog raspoređeni na odgovarajuća radna mjesta policijske struke, te da je u svim predmetima bilo sporno pitanje da li su apelantima obračunavane i isplaćivane plate u skladu sa zakonom.
- 9.U vezi s tim, u presudama je navedeno da je članom 2. Zakona o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji (u daljnjem tekstu: Zakon o platama) propisano da se plate zaposlenih u tim ustanovama sastoje od osnovne plate za redovan rad, uvećane za naknadu za minuli rad, i poreza i doprinosa koji se uplaćuju za plate. Također, navedeno je da je članom 5. stav 3. Zakona o platama propisano da se osnovna plata, koja se u smislu stava 1. istog člana obračunava mjesečno za puno radno vrijeme prema radnom mjestu na koje je lice raspoređeno i odgovarajućoj platnoj grupi, uvećava na osnovu staža osiguranja za 0,5% za svaku godinu staža osiguranja. Dalje je navedeno da su članom 10. istog zakona propisane kategorije plata, platne grupe, koeficijenti, odnosno na sveobuhvatan način regulirana materija plata, dok član 25. istog zakona derogira sve podzakonske i zakonske akte koji tretiraju plate na drugi način. Sud je naveo i da je pojam staža precizno određen članom 41. Zakona o PIO-u i da se pojam staža definira kao staž osiguranja u smislu čl. od 27. do 36. tog zakona i računa se osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za PIO. Navedeno je i da je članom 66. Zakona u unutrašnjim poslovima propisano da se zbog posebnih uvjeta rada i prirode posla za svakih 12 mjeseci efektivnog staža policajcima i zaposlenim na poslovima kriptozaštite računa 16 mjeseci a za zaposlene koji obavljaju poslove koji su u neposrednoj vezi sa policijskim poslovima 14 mjeseci.
- 10.Osnovni sud je naveo: "Plata (je) novčani izraz vrijednosti rada radnika i da se sastoji od osnovne plate i dodatka na platu u vidu minulog rada te da je apelantima u spornim periodima plata obračunavana i isplaćivana tako da je na osnovnu platu dodavan minuli rad samo za efektivno radno vrijeme". Također je navedeno: "Teorija radni staž (staž osiguranja) definiše kao vremenski period koji ne mora biti neprekidan i u kome je radnik bio u radnom odnosu, dok staž osiguranja sa uvećanim trajanjem (beneficirani staž) teorija definiše kao staž osiguranja sa uvećanim trajanjem kada se zbog posebnih uvjeta rada radniku priznaje umjesto 12 mjeseci, 16 mjeseci staža osiguranja. Beneficirani staž, kao staž osiguranja sa uvećanim trajanjem koji je priznat tužitelju na osnovu zakona, jeste njegovo pravo koje mu pripada po zakonu, pa je s tim u vezi obaveza poslodavca da prilikom obračuna plate po osnovu minulog rada uzima u obzir njegov beneficirani staž koji mu je priznat zakonom. To znači da je tužitelju materijalno-pravnim propisom priznat staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem, pa je obaveza tužene kao poslodavca da prilikom obračuna plata po osnovu minulog rada, ovaj mu staž i prizna. Po stavu sudske prakse, jedino podaci iz matične evidencije o osiguranicima predstavljaju dokaz o stažu osiguranja, a Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o PIO i to članom 7. je promijenjen raniji član 51. Zakona i u njemu je taksativno navedeno, šta sadrži matična evidencija o osiguranicima, te je pod tačkom 16. navedeno da se u matičnu evidenciju upisuje i staž osiguranja, a u tački 17. je navedeno da se u matičnu evidenciju upisuje i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, što upućuje na to da tužena pogrešno tumači staž osiguranja, navodeći da staž osiguranja predstavlja samo efektivni rad radnika proveden u radnom odnosu sa punim radnim vremenom, jer je staž osiguranja, kako zakon propisuje, u članu 41. Zakona o PIO, vrijeme za koje je radniku uplaćen doprinos za penzijsko-invalidsko osiguranje tj. i staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem." Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud u Prnjavoru je utvrdio da je tuženi pogrešno primijenio materijalno pravo, te je, na osnovu nalaza vještaka finansijske struke, apelantima dosudio iznose navedene u izreci presuda. Osim toga, Osnovni sud u Prnjavoru je obrazložio da je neosnovano pozivanje tuženog na stavove Komisije za tumačenje i praćenje primjene Opšteg kolektivnog ugovora od 17. aprila 2007. godine (u daljnjem tekstu: Komisija) i tumačenje Glavne službe za reviziju od 20. augusta 2007. godine jer ta tumačenja ne obavezuju sud s obzirom na to da se radi o primjeni materijalnog prava a da apelanti svoja prava izvode iz zakona.
b) Činjenice u predmetima br. AP 5585/10, AP 5866/10, AP 5868/10, AP 5869/10, AP 115/11 i AP 1486/11 (predmeti u kojima je prvostepeni postupak vođen pred Osnovnim sudom u Prijedoru) i u predmetu broj AP 935/11 (postupak vođen pred Osnovnim sudom u Gradišci)
- 11.Presudama Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 011093 09 P od 17. maja 2010. godine, broj 77 0 P 011082 09 P od 17. maja 2010. godine, broj 77 0 P 011024 09 P od 7. aprila 2010. godine, broj 77 0 P 011032 09 P od 7. aprila 2010. godine, broj 77 0 P 0011036 09 P od 28. maja 2010. godine i broj 77 0 P 011083 09 P od 17. maja 2010. godine usvojeni su tužbeni zahtjevi apelanata (Brane Bolte, Žikice Kondića, Petra Krajišnika, Željka Todorana, Gospave Gajić i Radovana Majkića) a Presudom Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 005354 09 P od 6. maja 2010. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta Dalibora Nikolića i obavezan tuženi da apelantima, na ime razlike između isplaćene osnovne plate koja se uvećava po osnovu radnog staža i plate koja je trebala biti obračunata i uvećana po osnovu staža osiguranja za utužene periode, isplati iznose precizirane u izreci presuda.
- 12.U obrazloženjima navedenih presuda Osnovni sud u Prijedoru, kao i Osnovni sud u Gradišci, kao relevantne propise za konkretne predmete naveo je iste propise kao i Osnovni sud u Prnjavoru i obrazložio da tumačenjem navedenih propisa, prema ocjeni tog suda, proizlazi da se u staž osiguranja po osnovu kojeg se uvećava osnovna plata, u smislu odredbe člana 5. stav 3. Zakona o platama, uračunava i staž sa uvećanim trajanjem a ne samo efektivni radni staž kako je neosnovano smatrao tuženi. Prema navodu tog suda: "Ovo jasno proizlazi iz odredbe člana 41. Zakona o PIO kojom se staž osiguranja definiše kao vrijeme za koje se plaćaju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, a kako se na navedeni staž sa uvećanim trajanjem prema odredbi člana 21. Zakona o PIO plaćaju doprinosi, proizlazi da se osnovna plata zaposlenih u MUP-u uvećava za 0,5% za svaku godinu staža osiguranja, koja obuhvata i staž sa uvećanim trajanjem, a ne samo efektivni radni staž. (...) Da je zakonodavac namjeravao propisati da se plata zaposlenih u MUP-u uvećava za svaku godinu efektivnog radnog staža, tako bi i propisao (kao što je propisano Zakonom o platama zaposlenih u organima uprave RS, kojim je u članu 5. propisano da se uvećanje plate od 0,5% vrši na osnovu radnog staža) ali nije, već je decidno odredio da se plate zaposlenih u MUP-u, kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji, uvećavaju za 0,5% za svaku godinu staža osiguranja. Iz čega proizlazi da je intencija zakonodavca da napravi razliku između radnog staža i staža osiguranja prilikom uvećanja plata po osnovu minulog rada, zaposlenih u organima uprave i zaposlenih u MUP-u."
- 13.Osnovni sud u Prijedoru i Osnovni sud u Gradišci su naveli i da je odredbom člana 36. Zakona o PIO-u propisano: "(...) da se staž osiguranja sa uvećanim trajanjem računa osiguraniku koji radi na naročito teškim i po zdravlje štetnim mjestima ili određenim djelatnostima i na poslovima na kojima poslije navršenih određenih godina života osiguranik ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost, nesumljivo je da priznanje takvog staža povlači za sobom i povećanje plate, kao izraza vrijednosti sveukupnih osnova i mjerila određenog radnog mjesta". Osim toga, i Osnovni sud u Prijedoru je obrazložio da se ne mogu uzeti u obzir navodi tuženog vezani za stavove Komisije i Glavne službe za reviziju jer se radi o tumačenju Općeg kolektivnog ugovora za koje je odlukom Ustavnog suda Republike Srpske utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Imajući u vidu navedeno, kao i nalaze vještaka finansijske struke, Osnovni sud u Prijedoru je usvojio tužbene zahtjeve apelanata i dosudio im iznose navedene u predmetnim presudama.
c) Činjenice u predmetima br. AP 5589/10 (prvostepeni postupak vođen pred Osnovnim sudom u Prijedoru) i AP 5591/10 (prvostepeni postupak vođen pred Osnovnim sudom u Derventi)
- 14.Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 011085 09 P od 15. juna 2010. godine i Presudom Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 P 020984 09 P od 13. aprila 2010. godine odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata (Duška Predojevića i Nikole Radovanovića) kojima je traženo da tuženi apelantima na ime razlike između isplaćene osnovne plate koja se uvećava po osnovu radnog staža i plate koja je trebala biti obračunata i uvećana po osnovu staža osiguranja, za periode pobliže navedene u presudama, isplati iznose koji su precizirani u izreci presuda, te su obavezani apelanti da tuženom naknade troškove postupaka u iznosima navedenim u presudama.
- 15.Osnovni sud u Prijedoru je u obrazloženju svoje presude naveo iste relevantne propise koji su navedeni u prethodnim tačkama ove odluke kao i član 39. Zakona o PIO-u. Pri tome je ovaj sud obrazložio da je odredbom člana 39. Zakona o PIO-u propisano: "da se osiguranicima iz čl. 35. i 36. (koji su obuhvaćeni i odredbom čl. 41. ovog zakona), staž osiguranja računa s uvećanim trajanjem samo za vrijeme koje su efektivno proveli na radu, iz čega proizlazi da se u staž osiguranja računa samo efektivni radni staž, a ne i beneficirani radni staž. To tim prije što je odredbom čl. 21. Zakona o PIO propisano, da se stopa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za osiguranike koji rade na radnim mjestima, odnosno poslovima na kojima se staž osiguranja računa s uvećanim trajanjem, uvećava srazmjerno stepenu uvećanja staža. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi, da se na staž osiguranja s uvećanim trajanjem uplaćuju porezi i doprinosi srazmjerno stepenu uvećanja staža i da on kao takav ulazi u penzijski staž, koji će se računati prilikom penzionisanja tužitelja". Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud u Prijedoru je odbio tužbeni zahtjev apelanata.
- 16.Osnovni sud u Derventi je u obrazloženju svoje presude kao relevantne zakonske propise naveo član 5. st. 1, 2. i 3. Zakona o platama i čl. od 27. do 34. Zakona o PIO-u, te posebno naglasio da je članom 29. Zakona o PIO-u propisano da se u staž osiguranja osiguraniku računa sve vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. Osnovni sud u Derventi je obrazložio: "Cijeneći navedeno sud nalazi da je staž osiguranja jednak efektivnom radu, pa se u ovu kategoriju ne može svrstati staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, zbog čega je tužbeni zahtjev tužioca neosnovan. (...) Po ocjeni suda zakonodavac u članu 5. navedenog Zakona o platama termin staž osiguranja upotrebljava za puno radno vrijeme lica koje je u radnom odnosu, a u članu 27. i 36. Zakona o PIO zakonodavac termin staž osiguranja upotrebljava za vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom, a da termin staž osiguranja sa uvećanim trajanjem upotrebljava kada se efektivno vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom uvećava zbog određenog razloga (...)". Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud u Derventi je odbio tužbeni zahtjev apelanata.
II. Drugostepeni postupak
a) Žalbe podnesene protiv presuda Osnovnog suda u Prnjavoru
- 17.Protiv presuda Osnovnog suda u Prnjavoru kojima su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata žalbe je Okružnom sudu izjavio tuženi. Okružni sud je, rješavajući navedene žalbe, donio presude broj 78 0 P 004247 10 Gž od 14. septembra 2010. godine, broj 78 0 P 004249 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine i broj 78 0 P 004243 10 Gž od 24. novembra 2010. godine. Donesenim presudama Okružni sud je žalbe tuženog uvažio i preinačio navedene prvostepene presude tako što je tužbene zahtjeve apelanata u cijelosti odbio kao neosnovane i obavezao apelante da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosima pobliže navedenim u presudama. U obrazloženjima presuda Okružni sud je naveo relevantne odredbe člana 5. Zakona o platama i člana 41. Zakona o PIO-u, ali je naveo i da je članom 28. stav 2. Zakona o PIO-u propisano da se osiguraniku vrijeme provedeno u radnom odnosu u vremenu dužem od punog radnog vremena ne računa u staž osiguranja. U svim presudama je, u suštini, navedeno i da je članovima 29. i 30. istog zakona propisano da se u staž osiguranja ubraja vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom dok se s ciljem obračuna staža osiguranja rad sa skraćenim radnim vremenom preračunava na puno radno vrijeme, te da iz navedenog proizlazi da je osnov za računanje staža osiguranja puno radno vrijeme koje je vezano za faktički rad a samo izuzetno u takvo vrijeme se uračunava (prema članu 34. Zakona o PIO-u) vrijeme koje nije radno. Prema obrazloženju Okružnog suda, navedene zakonske odredbe Zakona o PIO-u - Prečišćeni tekst: "(...) se nalaze u okviru glave V (penzijski staž) tačka 1 (staž osiguranja), te kako i sam naziv kaže, određuju staž osiguranja, u okviru penzijskog staža, te se, po ocjeni ovog suda, ne mogu primijeniti na konkretni radni odnos, kao osnov za uvećanje plate. To proizlazi iz tačke 2. iste glave (staž osiguranja koji se računa s uvećanim trajanjem) te se, eksplicitno tumačeći član 5. stav 3. Zakona o platama njih ne može povezati sa članom 41. Zakona o PIO. To znači, da se uvećanje zarade po navedenom osnovu, ne ostvaruje po osnovu cjelokupnog staža osiguranja (u koji ulazi i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem određen tačkom 2. glave V Zakona o PIO), u smislu propisa o PIO, već samo po osnovu staža osiguranja ostvarenog u radnom odnosu (određen tačkom 1. glave V istog zakona). Staž osiguranja, sa uvećanim trajanjem, za kojeg su plaćeni doprinosi, priznaje se samo za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, po odredbama navedenog zakona". Stoga je Okružni sud odlučio kao u dispozitivu svoje odluke.
b) Žalbe podnesene protiv presuda Osnovnog suda u Prijedoru i Osnovnog suda u Gradišci
- 18.Protiv presuda Osnovnog suda u Prijedoru kojima su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata tuženi je izjavio žalbe Okružnom sudu u Banjoj Luci. Okružni sud u Banjoj Luci je donio presude broj 77 0 P 011 093 10 Gž od 15. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011082 10 Gž od 29. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011024 10 Gž od 30. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011032 10 Gž od 30. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011036 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine, broj 77 0 P 011083 10 Gž od 31. januara 2011. godine i broj 72 0 P 005354 10 GŽ od 30. novembra 2010. godine kojima je žalbe tuženog uvažio i preinačio prvostepene presude tako da je tužbene zahtjeve apelanata u cijelosti odbio i obavezao apelante da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosima pobliže navedenim u presudama. U obrazloženjima presuda Okružni sud je, u suštini, naveo iste razloge kao i u presudama koje su donesene povodom žalbi protiv presuda Osnovnog suda u Prnjavoru, navodeći da se, shodno navedenim odredbama, može zaključiti da apelanti ostvaruju pravo na uvećanje plate po osnovu minulog rada i to na ime efektivnog rada, odnosno uvećanje za vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom, a ne uvećanje plate po osnovu staža osiguranja koje se računa u uvećanom trajanju (beneficiranog radnog staža) koji se uzima u obzir prilikom utvrđivanja penzijskog staža.
c) Žalbe podnesene protiv presuda Osnovnog suda u Prijedoru i Osnovnog suda u Derventi
- 19.Protiv presude Osnovnog suda u Prijedoru i Osnovnog suda u Derventi kojima su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi apelanti su izjavili žalbe Okružnom sudu koji je donio Rješenje broj 77 0 P 011085 10 Gž od 17. septembra 2010. godine i Presudu broj 84 0 Rs 020984 10 Rsž od 28. oktobra 2010. godine kojima je žalbe odbio i potvrdio prvostepene presude. U obrazloženjima je navedeno da je utvrđeno da su prvostepeni sudovi na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo. Osim toga, u svom rješenju Okružni sud je naveo da se plate zaposlenih u MUP-u obračunavaju na način koji regulira odredba člana 5. stav 3. Zakona o platama, tj. da se osnovna plata uvećava po osnovu staža osiguranja za 0,5% za svaku godinu staža osiguranja, a da je pojam staža osiguranja definiran odredbom člana 29. Zakona o PIO-u, prema kojoj se u staž osiguranja računa sve vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je intencija zakonodavca bila da radnici policije, zbog posebnih uvjeta rada i prirode posla, ostvare uvjete za raniji odlazak u penziju smatrajući da, s obzirom na godine života, neće biti u stanju uspješno obavljati tu vrstu posla, te da je tačno da se za uvećan staž plaćaju porezi i doprinosi, da je to od utjecaja prilikom utvrđivanja uvjeta za odlazak u penziju, ali da to nikako ne znači da im se u staž osiguranja, prilikom obračuna plate, računa i uvećani staž kako bi na taj ukupan iznos imali 0,5% na svaku godinu provedenog rada.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 20.Apelanti navode da su im osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer su nadležni sudovi, prema navodu apelanata, pogrešno tumačili relevantne odredbe Zakona o platama i Zakona i PIO-u. Apelanti navode da su 1. januara 2008. godine na snagu stupili Zakon o platama, Zakon o platama zaposlenih u organima uprave RS i Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture RS i da je u sva tri zakona u prijelaznim i završnim odredbama propisano: "U slučaju da je materija koja je predmet ovog zakona na drugačiji način uređena zakonima i drugim opštim aktima, primjenjivaće se odredbe ovog zakona". Prema navodima apelanata, ovakvom odredbom derogirane su sve druge odredbe i precizno propisano sve što se odnosi na plate. S tim u vezi, apelanti navode da je članom 5. stav 3. Zakona o platama propisano "da se osnovna plata iz stava 2. ovog člana uvećava po osnovu staža osiguranja za 0,5% za svaku godinu staža osiguranja", dok je ostalim zakonima propisano da se "iznos uvećanja plate po osnovu radnog staža od 0,5% vrši za svaku navršenu godinu radnog staža". Iz navedenog proizlazi da se staž osiguranja ne može poistovjećivati sa faktičkim radom, radnim stažem i efektivnim radom kako je to navedeno u osporenim presudama. Kao dokaz svojim tvrdnjama apelanti navode i član 41. Zakona o PIO-u prema kojem: "Staž osiguranja u smislu čl. 27. do 36. ovog zakona računa se osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje".
- 21.Dalje, apelanti navode da se sporno uvećanje plate uvijek isplaćivalo na do tada obračunati beneficirani radni staž i to sve do početka 2007. godine kada je, primjenom Općeg kolektivnog ugovora koji je Odlukom Ustavnog suda RS proglašen neustavnim u određenim tumačenjima, prestala isplata tako uvećanih plata. Prema navodima apelanata, stupanjem na snagu Zakona o platama takav način obračuna uvećanih plata je ugrađen kao obaveza u tekst zakona zato što policajci samo na taj način mogu dostići uvećanje od 20% minulog rada jer je njihov efektivni staž 30 godina. S tim u vezi, apelanti su naveli da je pogrešno tumačenje navedenih odredbi dovelo do neujednačene primjene prava jer su pojedini sudovi na teritoriji Republike Srpske usvajali tužbene zahtjeve i dosuđivali isplatu razlike između obračunate i na spomenuti način uvećane plate dok su drugi sudovi takve tužbene zahtjeve odbijali, što je dovelo do toga da će tuženi kao poslodavac biti u obavezi da u jednom dijelu Republike Srpske isplaćuje uvećanje po osnovu sudskih presuda a u drugom dijelu Republike Srpske neće imati tu obavezu. Zbog toga, apelanti smatraju da bi Ustavni sud trebao donijeti privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje osporenih presuda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelacijama.
b) Odgovor na apelaciju
- 22.U odgovorima na apelacije Okružni sud je, u suštini, naveo da u postupcima koji su vođeni povodom tužbi apelanata nisu povrijeđena prava koja apelanti navode u apelacijama, te da u potpunosti ostaje pri razlozima datim u presudama, pa da zbog toga apelacije treba odbiti kao neosnovane.
- 23.U odgovoru na apelaciju broj AP 5589/10 Osnovnog suda u Prijedoru (prvostepenom presudom odbijen apelantov zahtjev) navedeno je da je taj sud u konkretnom slučaju slijedio pravnu praksu i upute iz presuda Okružnog suda, te da je taj sud svjestan neujednačenosti sudske prakse u Republici Srpskoj povodom konkretnog pitanja i da smatra da je potrebno preduzeti odgovarajuće mjere u pogledu ujednačavanja prakse.
- 24.U odgovoru na apelaciju broj AP 5591/10 (prvostepenom presudom odbijen apelantov tužbeni zahtjev) Osnovni sud u Derventi je naveo da u postupku pred tim sudom nisu povrijeđena apelantova prava, te da činjenica da su presuda tog suda i presude Okružnog suda u suprotnosti sa presudama koje donosi Okružni sud u Bijeljini ne znači da su apelantova prava povrijeđena.
- 25.Pravobranilaštvo je u odgovoru na apelacije navelo da su neosnovani i nedokazani navodi iz apelacija da su u postupcima pred nadležnim sudovima povrijeđena ustavna prava apelanata. Pravobranilaštvo navodi da su osporene odluke Okružnog suda pravilne i zasnovane na zakonu i pri tome navodi sadržaje odredbi relevantnih propisa na koje su se u predmetnim presudama pozvali sudovi. S tim u vezi, Pravobranilaštvo predlaže da Ustavni sud nakon provedenog postupka donese odluke kojima se predmetne apelacije odbijaju i da utvrdi da nisu povrijeđena ljudska prava apelanata propisana Ustavom i Evropskom konvencijom.
V. Relevantni propisi
- 26.U Zakonu o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 118/07, 116/09 i 1/11) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Plate zaposlenih iz člana 1. ovog zakona sastoje se od osnovne plate za redovan rad uvećane za naknadu za minuli rad i poreza i doprinosa koji se uplaćuju za plate.
Član 5.
(1) Osnovna plata obračunava se mjesečno za puno radno vrijeme prema radnom mjestu na koje je lice raspoređeno i odgovarajućoj platnoj grupi.
(2) Osnovna plata iz stava (1) ovog člana obračunava se tako što se cijena rada kao izraz vrijednosti za najjednostavniji rad pomnoži sa koeficijentima iz čl. 10, 11, 12, 13, 14, 15. i 16. ovog zakona.
(3) Osnovna plata iz stava (2) ovog člana uvećava se po osnovu staža osiguranja za 0,5 % za svaku godinu staža osiguranja.
Član 20.
(1) Zaposleni iz člana 1. ovog zakona za svaki sat koji po nalogu nadređenog rade duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), imaju pravo na korišćenje slobodnih sati, s tim što se za jedan prekovremeni sat koristi jedan sat kompenzacije.
(2) Prekovremeni rad se tromjesečno preračunava u slobodne dane i sate, koje su zaposleni dužni da iskoriste najkasnije u roku od šest mjeseci.
Član 25.
U slučaju da je materija koja je predmet ovog zakona na drugačiji način uređena zakonima i drugim opštim aktima, primjenjivaće se odredbe ovog zakona.
Član 26.
U roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiće se svi podzakonski akti kojim su regulisani obračun i isplata plata, te ostalih ličnih primanja.
- 27.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 106/05, 20/07, 33/08, 1/09, 71/09, 106/09 i 118/09) relevantne odredbe glase:
Član 21. st. 1. i 2.
Osnovice i stopa za obračun doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje utvrđuju se zakonom.
Stopa doprinosa iz stava 1. ovog člana za osiguranike koji rade na radnim mjestima, odnosno poslovima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uvećava se srazmjerno stepenu uvećanja staža.
Član 28. stav 2.
Osiguraniku vrijeme provedeno u radnom odnosu u vremenu dužem od punog radnog vremena ne računa se u staž osiguranja.
Član 29.
U staž osiguranja računa se sve vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom.
Kao vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom podrazumijeva se i vrijeme koje je osiguranik proveo u radnom odnosu sa skraćenim radnim vremenom, ako je radno vrijeme, u smislu propisa o radnim odnosima, izjednačeno sa punim radnim vremenom.
Član 36.
Staž osiguranja sa uvećanim trajanjem računa se i osiguraniku koji radi na naročito teškim i po zdravlje štetnim radnim mjestima, ili u određenim djelatnostima na naročito teškim poslovima i na poslovima na kojima poslije navršenja određenih godina života osiguranik ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost.
Stepen uvećanja staža osiguranja iz stava 1. ovog člana zavisi od težine štetnosti rada, odnosno prirode posla i može iznositi najviše do 50%.
Odredba stava 1. ovog člana će se primjenjivati od 29. decembra 2003. godine.
Član 41.
Staž osiguranja u smislu čl. 27. do 36. ovog zakona računa se osiguraniku, za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.
VI. Dopustivost
- 28.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 29.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 30.U konkretnom slučaju, predmeti osporavanja apelacijama su presude, odnosno rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci i presuda Okružnog suda u Doboju, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporene presude apelanti su primili u periodu od 13. oktobra 2010. godine do 23. novembra 2010. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 13. decembra 2010. godine do 10. januara 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
- 31.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 32.Apelanti osporavaju navedene odluke tvrdeći da su im tim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 33.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
- 34.U vezi sa navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 58/05).
- 35.Apelanti se žale da je Okružni sud proizvoljno primijenio materijalnopravne odredbe relevantnog zakona. Prema tome, apelanti tvrde da postoji arbitrarnost u primjeni propisa, što se ubraja u sferu pravičnosti postupka (uporedi, naprimjer, Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje).
- 36.S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da iz osporenih presuda proizlazi da su nadležni sudovi predmetne tužbene zahtjeve odbili pozivom na odredbe člana 29. Zakona o PIO-u, kojim je propisano da se osiguraniku u staž osiguranja računa vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom smatrajući da se staž osiguranja s uvećanim trajanjem koji se priznaje licima zaposlenim na poslovima policijske struke poistovjećuje sa radom dužim od punog radnog vremena, te da navedena lica (apelanti) nemaju pravo na razmjerno uvećanje procenta plate za svaku navršenu godinu osiguranja već da im se tako uvećani staž osiguranja računa samo prilikom ostvarivanja prava na penziju. Redovni sudovi su naveli da se, zbog navedenih razloga, odredba člana 5. stav 3. Zakona o platama ne može dovesti u vezu sa odredbom člana 41. Zakona o PIO-u kojim je propisano da se staž osiguranja u smislu čl. 27. do 36. ovog zakona računa osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za PIO.
- 37.S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je članom 5. stav 3. Zakona o platama eksplicitno propisano: "Osnovna plata iz stava (2) ovog člana uvećava se po osnovu staža osiguranja za 0,5 % za svaku godinu staža osiguranja", a članom 25. je propisano: "U slučaju da je materija koja je predmet ovog zakona na drugačiji način uređena zakonima i drugim opštim aktima, primjenjivaće se odredbe ovog zakona". Iz navedenih odredbi člana 25. Zakona o platama nedvosmisleno je vidljivo da je predmetni zakon lex specialis u odnosu na sve ostale zakone kojima se uređuju pitanja vezana za isplatu i obračun plata. Poredeći ovaj zakon sa ostalim zakonima koji reguliraju pitanja obračuna plate za druge kategorije zaposlenih (uprava, prosvjeta, kultura i sl.), Ustavni sud zapaža da je tim drugim propisima ova materija regulirana na drugačiji način budući da je u tim propisima, što ih u bitnom razlikuje od Zakona o platama, propisano da se iznos uvećanja plate po osnovu radnog staža od 0,5% vrši za svaku navršenu godinu radnog staža a ne staža osiguranja. S obzirom na navedeno, te na odredbe kojim je regulirano da će se Zakon o platama primijeniti u svim pitanjima vezanim za način obračuna i isplate plate licima koja platu primaju na osnovu tog zakona (prema članu 1. tog zakona, to su: ovlaštena službena lica, državni službenici i druga zaposlena lica u MUP-u, kazneno-popravnim ustanovama i Sudskoj policiji Republike Srpske), za Ustavni sud je nesporno da je namjera zakonodavca, odnosno ratio legis samog zakona bila da status ovih lica sa aspekta isplate plate, upravo s obzirom na specifičnost poslova koje obavljaju, bude reguliran na drugačiji način u odnosu na druga lica čiji je status reguliran drugim propisima.
- 38.U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da radni staž predstavlja vrijeme koje je radnik efektivno proveo radeći. Međutim, pojam staža osiguranja predstavlja vremenski period (koji ne mora biti neprekidan) za koji su plaćeni doprinosi iz PIO-a. U staž osiguranja se ubraja i radni staž sa uvećanim trajanjem koji se naziva beneficirani staž kod kojeg se zbog posebnih uvjeta pod kojima radnik radi radniku umjesto 12 mjeseci priznaje 16 mjeseci staža osiguranja. Nasuprot tome, penzijski staž je širi pojam i obuhvata već spomenuti staž osiguranja ali i poseban staž koji predstavlja vrijeme koje je lice provelo van osiguranja (nisu plaćani doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje) ali koje mu se zbog posebnih okolnosti kojima je bilo izloženo i koje su predviđene zakonom priznaje u penzijski staž prilikom ostvarivanja prava iz PIO-a (npr., vrijeme provedeno u oružanim snagama za vrijeme rata, rođenje trećeg ili više djece i sl.) i koji se ne računa u staž osiguranja. Dakle, beneficirani staž kao staž osiguranja s uvećanim trajanjem je zakonska kategorija koja podrazumijeva obavezu poslodavca da prilikom obračuna plate, u okviru minulog rada, uzima u obzir i taj staž i uveća iznos plate za 0,5% za svaku godinu staža osiguranja a ne za svaku godinu efektivnog radnog staža, kako su to protumačili redovni sudovi koji su odbili tužbene zahtjeve apelanata. Također je za Ustavni sud neupitno da takav rad ne predstavlja rad preko punog radnog vremena, kako su zaključili okružni sudovi.
- 39.Dalje, Ustavni sud podsjeća na to da je Zakonom o PIO-u i Zakonom o platama propisano da se vrijeme provedeno u radnom vremenu preko punog radnog vremena smatra prekovremenim radom, te da se staž osiguranika koji je proveden u radnom vremenu preko punog radnog vremena - prekovremeni rad - ne plaća, već zaposlenik ima mogućnost samo isti broj sati u nekom drugom vremenu ne raditi, pa se na njega plaćaju doprinosi i ne računa u staž osiguranja. S tim u vezi, proizlazi da su okružni sudovi, koji su odbili tužbene zahtjeve apelanata, proizvoljno protumačili navedene zakonske odredbe i proizvoljno pojam staža osiguranja s uvećanim trajanjem (kakav je priznat apelantima u konkretnom slučaju) podveli pod pojam rada preko punog radnog vremena koji predstavlja prekovremeni rad. Također je nesporno da apelanti ne traže uvećanje plate po osnovu rada preko punog radnog vremena već uvećanje plata na osnovu rada na poslovima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, a i to je pravo koje im je priznato zakonom.
- 40.Osim toga, Ustavni sud primjećuje da u konkretnoj oblasti sudovi na teritoriji Republike Srpske donose različite odluke (u konkretnim slučajevima Okružni sud i Okružni sud u Doboju su donijeli negativne odluke povodom tužbenih zahtjeva apelanata, dok je Okružni sud u Bijeljini donio pozitivne odluke što je vidljivo iz odluke koju su apelanti priložili uz apelacije (Presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 011223 10 Gž od 21. aprila 2010. godine), tako da je praksa neujednačena i time su dovedeni u neravnopravan položaj zaposlenici iz ove kategorije (policijski službenici) u različitim dijelovima Republike Srpske kao jednog istog nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini. Navedenim postupanjem sudova je, također, stvorena i pravna nesigurnost u ovoj vrsti radnih sporova. Osim toga, iz dokumentacije dostavljene uz apelacije proizlazi da je i sam Vrhovni sud Republike Srpske izrazio pravni stav (koji ima upućujući karakter shodno članu 19. stav 1. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju, objavljen u "Službenom glasniku BiH" broj 57/08) da "zaposlenim koji ostvaruju pravo na platu primjenom odredaba Zakona o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/07, 116/09 i 1/11), a koji rade na radnim mjestima, odnosno poslovima za koje se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, osnovna plata se uvećava u skladu sa odredbom člana 5. stav 3. tog zakona za svaku godinu staža osiguranja računajući staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, ukoliko je u smislu odredbe člana 41. u vezi sa članom 21. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 106/05, 20/07, 113/07, 33/08, 1/09, 71/09 i 118/09) doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje uplaćen srazmjerno stepenu uvećanja staža (vidi Pravno shvatanje Građansko-upravnog odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-CYK-10-000 365 zauzeto na sjednici od 7. februara 2011. godine koje je dostavljeno svim sudovima na teritoriji RS)", koji u konkretnim slučajevima redovni sudovi nisu ispoštovali.
- 41.Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u Republici Srpskoj u konkretnim slučajevima (u radnim sporovima u kojim su apelanti postavljenim tužbenim zahtjevima potraživali razliku plata) arbitrarno primijenili Zakon o PIO-u i Zakon o platama koji je lex specialis u odnosu na sve druge zakonske odredbe koje reguliraju pitanje obračuna i isplate plata navedenim kategorijama lica, čime je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 42.Imajući u vidu u prethodnim tačkama ove odluke utvrđenu povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 43.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su nadležni sudovi arbitrarno primijenili odredbe Zakona o PIO-u i Zakona o platama kao lex specialis zakona u slučaju apelanata.
- 44.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 45.S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedloge apelanata za donošenje privremene mjere u predmetima br. AP 5584/10, AP 5585/10, AP 5589/10, AP 5591/10, AP 5866/10, AP 5868/10, AP 5869/10, AP 115/11, AP 116/11 i AP 1486/11.
- 46.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.