USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2540/08, rješavajući apelaciju Milovana Đukića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Zlatko M. Knežević, sudija
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Milovana Đukića, Zorana Šavije, Milenka Mihajlovića, Save Simića, Mladenka Josipovića i Nedeljka Pajića podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-K"-08-000057 od 12. juna 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebnog odjeljenja za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala, broj 011-0-K-07000015-p od 25. decembra 2007. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Milovan Đukić (u daljnjem tekstu: apelant Đukić), kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banje Luke, podnio je 14. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-K"-08-000057 od 12. juna 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebnog odjeljenja za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2540/08.
- 2.Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okružnog suda apelaciju je 5. septembra 2008. godine podnio i Zoran Šavija (u daljnjem tekstu: apelant Šavija), kojeg zastupa Milana Bulić, advokatica iz Sokoca. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2713/08.
- 3.Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okružnog suda apelant Milenko Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant Mihajlović), kojeg zastupa Vitomir Gajić, advokat iz Banje Luke, podnio je dvije apelacije (3. i 4. septembra 2008. godine). Predmetne apelacije su zavedene pod poslovnim brojevima AP 2715/08 i AP 2729/08.
- 4.Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okružnog suda apelaciju je 3. septembra 2008. godine podnio i Savo Simić (u daljnjem tekstu: apelant Simić), kojeg zastupa Predrag Drinić, advokat iz Banje Luke. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2731/08.
- 5.Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okružnog suda apelaciju je 3. septembra 2008. godine podnio i Mladenko Josipović (u daljnjem tekstu: apelant Josipović), kojeg zastupa Predrag Drinić, advokat iz Banje Luke. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2733/08.
- 6.Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okružnog suda apelaciju je 8. septembra 2008. godine podnio i Nedeljko Pajić (u daljnjem tekstu: apelant Pajić), kojeg zastupa Predrag Drinić, advokat iz Banje Luke. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2735/08.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 7.S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju svih sedam apelacionih predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2540/08. Spojene su, dakle, sljedeće apelacije: AP 2540/08, AP 2713/08, AP 2715/08, AP 2729/08, AP 2731/08, AP 2733/08 i AP 2735/08.
- 8.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog tužilaštva Banja Luka, Posebnog tužilaštva za suzbijanje organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala - Specijalnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Specijalno tužilaštvo), zatraženo je da dostave odgovore na sve apelacije.
- 9.Vrhovni sud, Okružni sud i Specijalno tužilaštvo su dostavili odgovore u svakoj pojedinačnoj apelaciji.
- 10.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni zastupnicima apelanata.
III. Činjenično stanje
- 11.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 12.Presudom Okružnog suda broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine apelanti Šavija i Mihajlović su proglašeni krivim da su organizirali i rukovodili zločinačkim udruženjem koje je djelovalo od druge polovine 2006. godine do 2. februara 2007. godine (kada je većina pripadnika zločinačkog udruženja lišena slobode) na teritoriji Republike Srpske i Brčko Distrikta i koje se bavilo kupovinom teških opojnih droga radi daljnje prodaje, te držanjem, prijenosom i posredovanjem u prodaji opojnih droga i tako počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383a. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06; u daljnjem tekstu: KZRS) u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS. Apelantima Mihajloviću i Šaviji navedenom presudom je izrečena kazna zatvora u trajanju od po 11 godina.
- 13.Istom presudom su apelanti Đukić, Josipović i Pajić proglašeni krivim da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS, a apelant Đukić je proglašen krivim i da je počinio krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. KZRS. Apelantu Đukiću je navedenom presudom za krivično djelo organiziranog kriminala utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i devet mjeseci, a za krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija kazna zatvora od šest mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina; apelantu Josipoviću je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina, a apelantu Pajiću kazna zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.
- 14.Istom presudom apelant Simić je proglašen krivim da je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 1. KZRS, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.
- 15.U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je vodio krivični postupak postupajući po Optužnici Specijalnog tužilaštva broj KT-ST9/07 od 25. jula 2007. godine, koja je potvrđena 30. jula 2007. godine, i utvrdio da su apelanti bili članovi zločinačkog udruženja koje je djelovalo na području Republike Srpske i Brčko Distrikta i koje se bavilo kupovinom teških opojnih droga radi daljnje prodaje, te držanjem, prijenosom i posredovanjem u prodaji opojnih droga i tako počinili krivično djelo organiziranog kriminala.
- 16.Tokom postupka pred Okružnim sudom kao dokazi Specijalnog tužilaštva neposredno su saslušani svjedoci bliže označeni u navedenoj presudi; pročitani su iskazi svjedoka označenih u osporenoj presudi; saslušani su vještaci koje je angažiralo Specijalno tužilaštvo: Tomislava Dragoljević i Biljana Vasić, vještakinje hemijsko-tehnološke struke koje su vještačile praškaste materije pronađene kod apelanata, i Željko Trninić, vještak elektrotehničke struke i telekomunikacija koji je vještačio SIM kartice oduzete od apelanata - svi iz Kriminalističko-tehničkog centra Ministarstva unutrašnjih poslova Banja Luka; pročitane su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od apelanata bliže označene u navedenoj presudi; izvršena je i audioprezentacija tonskih zapisa, te je izvršen uvid u transkripte telefonskih razgovora pribavljenih tokom vršenja posebnih istražnih radnji bliže označenih u navedenoj presudi.
- 17.Na glavnom pretresu izvedeni su i dokazi odbrane saslušanjem u svojstvu svjedoka u istom postupku optuženih Zorana Šavije i Save Simića, svjedoka bliže označenih u osporenoj presudi, te je izvršen uvid u ilustraciju o pregledu dokumenata i tonskih zapisa advokata Predraga Drinića.
- 18.Okružni sud je naveo da je nakon ocjene svih izvedenih dokaza utvrdio da je do realizacije ideje o formiranju zločinačkog udruženja, čiji su organizatori bili apelanti Šavija i Mihajlović, došlo nakon njihovog izlaska sa izdržavanja kazne iz Kazneno-popravnog zavoda Foča (u daljnjem tekstu: KPZ Foča). Apelanti su se upoznali u zatvoru i kao organizatori zločinačkog udruženja razradili plan aktivnosti oko nabavke, držanja i prometa opojnih droga na širem području Republike Srpske i Brčko Distrikta tako da su u sastav udruženja, osim ova dva apelanta koji su organizirali i rukovodili udruženjem, ušli i apelanti Pajić, Josipović i Đukić, te u istom predmetu pred redovnim sudovima optuženi Aleksandar Veselić i Zoran Milanović. Svi članovi ovog udruženja imali su precizne i konkretne zadatke koje su dobijali od apelanata - organizatora udruženja, što, kako je naveo Okružni sud, nesumnjivo proizlazi iz dokaza koje je prezentiralo Specijalno tužilaštvo.
- 19.U odnosu na apelanta Đukića, Okružni sud je utvrdio da je ovaj apelant bio član zločinačkog udruženja zadužen za preprodaju opojne droge heroin na teritoriji općine Derventa. To je utvrđeno iz snimljenih razgovora koje su obavili apelant Mihajlović i apelant Đukić. Okružni sud je ukazao na to da je, iako se u tim snimljenim razgovorima ne koriste uobičajeni termini i sinonimi za heroin, utvrdio da apelant Đukić apelantu Mihajloviću duguje novac za izvjesnu količinu opojne droge heroin. Ovo je Okružni sud, osim iz telefonskih razgovora, utvrdio i iz post-net uputnice kojom je apelant Đukić apelantu Mihajloviću poslao novac. Dalje, Okružni sud je istakao da je kod apelanta Đukića prilikom pretresa pronađeno i oduzeto 1,8825 grama opojne droge heroin i 1,0524 grama opojne droge marihuana. Također, iz iskaza svjedoka koji su tokom postupka te iskaze dali na okolnosti kupovine opojne droge heroin od apelanta Đukića, a koji su, prema ocjeni suda, na detaljan i uvjerljiv način opisali kako su od apelanta nabavljali i gdje su preuzimali opojnu drogu heroin, te činjenice da apelantova odbrana nije sporila da je apelant učinilac krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, Okružni sud je utvrdio da je on u navedenoj zločinačkoj organizaciji vršio preprodaju opojne droge na teritoriji općine Derventa. Na osnovu svega navedenog, sud je na nesumnjiv način utvrdio da je apelant Đukić krivična djela vršio kao pripadnik zločinačkog udruženja kojim su rukovodili apelanti Šavija i Mihajlović.
- 20.Dalje je navedeno, u odnosu na apelante Šaviju i Mihajlovića, da je tokom postupka na osnovu snimljenih telefonskih razgovora i transkripata tih razgovora Okružni sud utvrdio da je apelant Šavija nabavljao velike količine opojne droge heroin, koje je zatim prosljeđivao apelantu Mihajloviću, koji je drogu prosljeđivao drugim članovima udruženja za daljnju preprodaju. Telefonski kontakti između apelanata Šavije i Mihajlovića potvrđeni su listinzima navedenih telefonskih brojeva i vještačenjem mobilnih telefona i SIM kartica koje je izvršio vještak Željko Trninić, te pisanim transkriptima razgovora. Vještak je svoj nalaz i mišljenje u cijelosti potvrdio na glavnom pretresu i sud ga je u cijelosti prihvatio zbog stručnosti, dosljednosti i uvjerljivosti vještaka prilikom odgovora na sva postavljena pitanja, a njegov nalaz je u skladu sa drugim izvedenim dokazima. S druge strane, na navedeni nalaz i mišljenje ni odbrana apelanata nije stavljala nikakve suštinske primjedbe. Imajući sve to u vidu, a naročito kontinuitet, brojnost i sadržaj tih razgovora, nespornim je utvrđena uloga apelanata Šavije i Mihajlovića kao organizatora zločinačkog udruženja, posebno kada apelanti dogovaraju mjesto isporuke na "staro mjesto", iz čega je Okružni sud nedvosmisleno zaključio da su i prije početka nadzora i tehničkog snimanja komunikacija između njih vršene isporuke opojne droge.
- 21.Okružni sud je ukazao na to da je utvrdio da je neosnovana i neuvjerljiva tvrdnja apelanta Šavije koji je na glavnom pretresu dao iskaz u svojstvu svjedoka kada je tvrdio da su uplate koje su mu drugi apelanti slali post-net uputnicama namijenjene kao pozajmice, a ne kao uplate za isporučenu drogu. Okružni sud je naveo da se takve tvrdnje nisu mogle prihvatiti jer su sračunate i smišljene na izbjegavanje krivične odgovornosti. Apelant je prilikom razgovora s ostalim apelantima o tim kako on navodi pozajmicama koristio terminologiju koja se koristi u narkomanskim krugovima, te koristio različite telefone u vrlo kratkim vremenskim periodima, što, stav je Okružnog suda, nesumnjivo potvrđuje djelatnost kojom se apelant bavio. Zbog svega navedenog, Okružni sud nije prihvatio iskaz apelanta Šavije kao dokaz.
- 22.U odnosu na apelanta Simića, Okružni sud je naveo da je iz iskaza svjedoka koji su u svojstvu ovlaštenih službenih lica postupajući po naredbi suda izvršili pretres na imanju apelanta Simića, pronašli plavu torbu u žbunju pored njegove kuće. Nakon toga, službena lica su osigurala lice mjesta, pa kada su došli i svjedoci pretresa koji su pozvani telefonom, i kada je izvršeno fotografiranje u prisutnosti svjedoka, torba je odnesena u kuću, otvorena je i utvrđen je sadržaj stvari koje su se u njoj nalazile. Ovo su potvrdili i svjedoci koji su prisustvovali pretresu. Svjedoci su opisali da je plava torba prvo slikana, nakon čega je inspektor stavio bijele rukavice, dohvatio torbu i odnio je u kuću. Svjedok je naveo da je sve vrijeme gledao šta se radi, te da je bio prisutan vađenju sadržaja iz torbe, čemu su prisustvovali i svi ostali koji su bili na licu mjesta. Naveo je da je u torbi vidio neke metke, pepeljastu kesu od oko jednog kilograma težine, te manje kesice koje su bile prazne i upotrebljavane; da je sve to bilo u kutiji od cipela, da je sve slikano, da su sve stvari popisane kao i brojevi novčanica koje su oduzete od apelanta Simića, a potom da su apelant Simić i svjedoci potpisali potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta bez bilo kakve prisile. Na osnovu iskaza svjedoka, te materijalnih dokaza koji, prema ocjeni Okružnog suda, u cijelosti potvrđuju iskaze svjedoka, nisu mogle biti prihvaćene primjedbe apelantovog branioca kako ne postoji niti jedan čvrst dokaz da droga pronađena u šumarku pripada apelantu, već da se radi samo o indicijama.
- 23.U odnosu na apelanta Josipovića, Okružni sud je na osnovu snimaka i transkripata koji su kao dokaz prezentirani tokom postupka utvrdio da apelant Josipović opojnu drogu heroin koju je preuzeo od apelanta Mihajlovića vozi u Brčko gdje će je predati apelantu Pajiću koji će je dalje rasprodavati. Iz tih razgovora Okružni sud je zaključio da su navedeni apelanti i ranije vodili ovakve razgovore i da je ovakav način distribucije već dobro uhodan. Da su upravo navedeni apelanti vodili ove razgovore, utvrđeno je na osnovu potvrda o privremeno oduzetim predmetima, listinzima za telefonske brojeve koje su koristili, te nalazima vještaka Željka Trninića koji je vještačio telefonske aparate.
- 24.Branilac apelanta Josipovića je tokom postupka, u namjeri da ospori dokaznu snagu materijala snimljenog provođenjem posebnih istražnih radnji - telefonskih razgovora, kao dokaz izveo vještačenje audiozapisa snimljenog telefonskog razgovora koji je obavljen dva dana nakon što je apelant, kao i ostali apelanti, lišen slobode, odnosno dva dana nakon što su im oduzete SIM kartice i telefonski aparati. Okružni sud je ukazao na to da činjenica da se u snimljenom materijalu nalazi razgovor obavljen dva dana nakon oduzimanja predmeta od apelanta Josipovića može stvoriti određenu sumnju da prilikom izvođenja posebne istražne radnje može doći do grešaka tehničke prirode. Ipak, ovakva pojedinačna greška ne može ugroziti kvalitet i dokaznu snagu svih snimljenih razgovora koje je izvelo Specijalno tužilaštvo. S obzirom na to da se na audiozapisima i transkriptima koje je kao dokaz prezentiralo Specijalno tužilaštvo nalaze oznake telefonskih brojeva koji su oduzeti od apelanata, to eventualna greška tehničke prirode u jednom slučaju ne može ugroziti kvalitet i dokaznu snagu ostalih snimljenih razgovora. Također, Okružni sud je naveo da se sudeće vijeće tokom postupka uvjerilo da je glas apelanta Šavije kad je davao odbranu tokom postupka identičan onom koji se može čuti iz tokom postupka reproduciranih telefonskih razgovora.
- 25.Okružni sud je, na osnovu transkripata i snimljenih razgovora koji su kao dokazi prezentirani na glavnom pretresu, utvrdio da je apelant Pajić obavljao telefonske razgovore sa apelantom Mihajlovićem o isporukama opojne droge heroin, koje su vršili ranije, prije početka provođenja posebnih istražnih radnji i iznosima novca koje apelant Pajić treba platiti za drogu. Na osnovu navedenih razgovora, Okružni sud je utvrdio da je apelant Pajić i ranije vršio promet i prodaju opojne droge i da je plaćao apelantima Mihajloviću ili Šaviji neposredno ili putem uplatnice preduzeća "Pošte Srpske", tzv. post-net uputnice, koje su također prezentirane kao dokaz tokom glavnog pretresa. Dalje, Okružni sud je na osnovu iskaza svjedoka O.D. utvrdio da je navedeni svjedok od apelanta Pajića nabavljao drogu i da mu je plaćao za tu drogu. Na osnovu navedenog, Okružni sud je utvrdio da je apelant Pajić imao veoma značajnu ulogu u udruženju u distribuciji droge na području Brčko Distrikta.
- 26.Okružni sud je utvrdio da se plaćanje opojne droge heroin, odnosno transfer novca od jednog apelanta ka drugom, vršio, između ostalog, novčanim transakcijama preko preduzeća "Pošte Srpske", i to tzv. post-net uputnicama. Ovo je, kako je naveo Okružni sud, nesumnjivo utvrđeno na osnovu kopija post-net uputnica pribavljenih po naredbi suda, iz kojih je vidljivo da je na taj način vršen transfer novca između apelanata.
- 27.Na osnovu potvrde o privremeno oduzetim predmetima od apelanata Đukića i Mihajlovića i nalaza i mišljenja vještaka koji su vještačili praškaste materije koje asociraju na opojnu drogu heroin, a koja je kod njih pronađena, Okružni sud je utvrdio da je kod apelanta Đukića prilikom pretresa pronađeno i oduzeto 1,8825 grama opojne droge heroin i 1,0524 grama opojne droge marihuana, a kod apelanta Mihajlovića 460,9265 grama opojne droge heroin i praškaste supstance paracetamola i kafetina ukupne težine od 20,6721 grama koja služi za miješanje sa opojnom drogom heroin radi povećanja količine. Činjenica da se kod apelanta Mihajlovića radi o količini od skoro pola kilograma opojne droge također upućuje na zaključak da je upravo apelant Mihajlović jedan od organizatora i rukovodioca zločinačkog udruženja, s obzirom na to da se od ove količine može napraviti veliki broj pojedinačnih doza, iz čega dalje proizlazi logičan zaključak da je bila namijenjena za daljnju distribuciju većem broju korisnika, i to distribuciju tolikog obima da je bio potreban angažman većeg broja lica, tačnije ostalih članova zločinačkog udruženja.
- 28.Također, Okružni sud je ukazao na to da svi članovi i organizatori zločinačkog udruženja nisu poznavali međusobno jedan drugog, odnosno da ta činjenica nije utvrđena iz izvedenih dokaza. Činjenica da je nesporno utvrđeno da su članovi zločinačkog udruženja poznavali samo neke od ostalih članova, a ne i sve članove, činjenica da nije utvrđeno da su neki od članova udruženja znali da je apelant Šavija jedan od organizatora i rukovodilaca udruženja kojem su pripadali, kao i činjenica da nije utvrđeno da su sami organizatori poznavali sve članove udruženja kojim su rukovodili, što je isticala odbrana apelanata, ne znači da ti članovi nisu imali svijest da pripadaju zločinačkom udruženju, a pogotovo da organizatori i rukovodioci, apelanti Šavija i Mihajlović, nisu organizirali navedeno zločinačko udruženje. Naime, i ovo zločinačko udruženje, kao i svako drugo, ima jasno definiranu strukturu, koja se bazira na podjeli poslova svakog od članova udruženja.
- 29.Okružni sud je utvrdio da prigovori apelanata koji se odnose na zakonitost, kako postupka određivanja posebnih istražnih radnji, tako i njihove dokazne snage, nisu osnovani. Apelanti su prigovarali dokazima Specijalnog tužilaštva ističući da nije sa sigurnošću utvrđeno da su razgovore obavljali upravo oni između sebe. Međutim, Okružni sud nije prihvatio ovakve navode apelanata zbog toga što su vještačene SIM kartice oduzete upravo od apelanata. Pretresi stambenih objekata koje su koristili apelanti izvršeni su u skladu sa odredbama ZKP. To znači da su nadležni sudovi u svakom konkretnom slučaju izdali naredbu za pretres, a o izvršenim pretresima su sačinjeni zapisnici. Oduzimanje predmeta koji su u konkretnom postupku korišteni kao dokazi (mobilni telefoni, SIM kartice, opojna droga heroin itd.) također je izvršeno u skladu sa odredbama ZKP, a o oduzetim predmetima sačinjene su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Naredbe o pretresanju koje su izdali nadležni sudovi, zapisnici o pretresanju sa fotodokumentacijom i potvrde o privremeno oduzetim predmetima (taksativno pobrojane u navedenoj presudi) izvedeni su kao dokazi na glavnom pretresu, tako da sud nije imao razloga sumnjati u zakonitost provedenih istražnih radnji i pribavljenih dokaza.
- 30.U odnosu na vještačenja izvršena u istrazi, Okružni sud je ukazao na to da su Željko Trninić, koji je vještačio oduzete mobilne telefone i SIM kartice, te Tomislava Dragoljević i Biljana Vasić, koje su vještačile praškaste materije koje su oduzete od apelanata Đukića i Mihajlovića, svoja vještačenja obavili po naredbi Specijalnog tužilaštva i Okružnog tužilaštva. Okružni sud je naveo da su sva tri vještaka dobro poznata sudu, vještače već niz godina, a svoje nalaze i mišljenja su izložili neposredno na glavnom pretresu tako da je sud stekao uvjerenje da su vještačenja izvršena profesionalno i prema pravilima relevantne struke. U vezi s tim, Okružni sud je utvrdio da su prigovori branioca apelanta Mihajlovića neosnovani jer je vještakinja Biljana Vasić na glavnom pretresu objasnila zbog čega se ne slaže težina oduzetih praškastih materija navedena u potvrdama o privremeno oduzetim predmetima i težina koju je ona navela u svom nalazu i mišljenju. Vještakinja je objasnila, a što je i sudu poznato, da u vaganju prilikom oduzimanja praškastih materija koje se vrši prilikom samog oduzimanja dolazi do određenih grešaka, prvenstveno zbog toga što vage kojima se vrši mjerenje nisu toliko precizne kao instrumenti koje koristi Kriminalističko-tehnički centar. Dakle, sud je u potpunosti prihvatio date nalaze i mišljenja navedenih vještaka jer su vještačenja izvršena prema pravilima struke i u skladu sa relevantnim odredbama ZKP, tačnije odredbama čl. 159-166. ZKP.
- 31.Okružni sud je ukazao na to da je prilikom odluke o kazni vodio računa o svim okolnostima koje mogu utjecati na oštrije ili blaže kažnjavanje. Tako je apelantima Šaviji, Mihajloviću i Pajiću kao olakšavajuću okolnost ocijenio porodične prilike, odnosno činjenicu da su oženjeni i da imaju maloljetnu djecu; apelantima Đukiću i Simiću je kao olakšavajuća okolnost ocijenjena činjenica da su slabog imovnog stanja i da žive u zajedničkim domaćinstvima s roditeljima, a apelantu Josipoviću je kao olakšavajuća okolnost ocijenjena činjenica da je slabog imovnog stanja budući da prima socijalnu pomoć od općine. Od otežavajućih okolnosti svim apelantima je ocijenjena ranija osuđivanost za istovrsna ili raznorodna krivična djela, osim kod apelanta Đukića koji jedini ranije nije bio osuđivan. Apelantima Mihajloviću i Simiću je kao otežavajuća okolnost ocijenjena i količina i vrsta opojne droge koja je kod njih pronađena, te vrijednost te droge na crnom tržištu.
- 32.Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-K"-08-0668469 00057 od 12. juna 2008. godine odbijene su kao neosnovane žalbe koje su apelanti podnijeli protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su svi apelanti presudu Okružnog suda osporavali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka argumentirajući svoje navode time da u presudi Okružnog suda nisu dati valjani razlozi o odlučnim činjenicama o tome da su apelanti počinili krivično djelo organiziranog kriminala, odnosno da nisu dati valjani razlozi na osnovu kojih dokaza je utvrđeno da su apelanti organizirali zločinačku organizaciju radi vršenja krivičnih djela, te da takav nedostatak dokaza predstavlja manjkavost činjeničnog osnova presude Okružnog suda, čime je na njihovu štetu povrijeđen Krivični zakon. Također, svi su apelanti u žalbama naveli da smatraju da su izrečene kazne prestroge i da se svrha kažnjavanja mogla postići i blažim kaznama, te su predložili da se oslobode od krivice ili da im se izreknu manje kazne.
- 33.U odnosu na žalbene navode svih apelanata o povredi odredaba krivičnog postupka koje je Vrhovni sud odbio kao neosnovane, navedeno je da je tokom postupka pred prvostepenim sudom na osnovu brojnih snimaka telefonskih razgovora, transkripata, post-net uputnica, saslušanih svjedoka i potvrda o oduzetim predmetima i nalazima vještaka koji su provedeni tokom postupka i za koje je data sveobuhvatna i iscrpna analiza, nesporno utvrđena njihova uloga kao organizatora, odnosno članova zločinačke organizacije, te da njihove tvrdnje o suprotnom iz žalbe nije bilo moguće prihvatiti.
- 34.Prilikom ocjene žalbenih navoda apelanata da je izrečena kazna prestroga i da se svrha kažnjavanja može ostvariti i izricanjem blaže kazne u odnosu na apelante Šaviju i Mihajlovića, Vrhovni sud je istakao da je za navedeno krivično djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest godina; da je za navedeno krivično djelo propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora; da su prilikom odmjeravanja izrečene kazne uzete u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, te da je izrečena kazna zatvora, suprotno žalbenim prigovorima, primjerena težini krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti. U odnosu na apelante Pajića i Josipovića, Vrhovni sud je naveo da su im kazne izrečene uz pravilnu ocjenu olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, te da je najmanja propisana kazna za krivično djelo za koje su osuđeni pet godina, pa proizlazi da je apelantu Josipoviću izrečena najmanja mjera zakonom propisane kazne. Kod apelanta Pajića, zbog utvrđenih otežavajućih okolnosti, nije bilo uvjeta za primjenu odredaba o ublažavanju kazne, pa je Vrhovni sud stava da su kazne izrečene apelantima Pajiću i Josipoviću primjerene težini počinjenog djela i stepenu krivične odgovornosti, te neophodne radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja. U odnosu na apelanta Simića, Vrhovni sud je istakao da je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci; da je za krivično djelo za koje je osuđen propisana kazna zatvora od 1 do 10 godina, te da je apelant i ranije osuđivan za druga djela a da je krivično djelo počinio u vrijeme provjeravanja povodom osude za ranije počinjeno djelo, da je od njega oduzeta količina od oko 2 kg opojne droge, te da su u mjeri izrečene kazne došle do izražaja sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, pa da izrečena kazna zatvora, suprotno žalbenim prigovorima, nije prestroga.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 35.Apelant Đukić smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je tokom postupka isticao da je on drogu pribavljao od lica po imenu Ivan i zadržavao za sebe, a jedan dio prodavao drugim licima i naveo imena tih lica. Izričito je negirao da je drogu pribavljao od apelanta Milenka Mihajlovića, a samim time i da je bio pripadnik njegove organizirane grupe. Naveo je da su redovni sudovi proizvoljno, pogrešno i pristrano utvrdili da je on bio član zločinačkog udruženja, te je predložio da se osporene presude ukinu.
- 36.Apelant Šavija je u svojim opširnim navodima iz apelacije naveo kako smatra da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo da ne bude povrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da osporene presude nisu pravilne niti zasnovane na zakonu i da je osuđen nezakonito. Naveo je da u konkretnom slučaju nije na pouzdan način utvrđeno da je počinio krivično djelo za koje je osuđen, niti su sudovi konkretizirali radnje izvršenja krivičnog djela, te da je Okružni sud proizvoljno zaključio da je ideja o formiranju zločinačkog udruženja nastala u KPZ Foča. Dalje, naveo je da Okružni sud nije dao valjane razloge za neprihvatanje iskaza koji je apelant dao na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka iako je, tvrdi apelant, taj iskaz bio uvjerljiv i realan, te u saglasnosti sa ostalim dokazima. Apelant je naveo da u presudi Vrhovnog suda nisu navedene odlučne činjenice na kojima je sud zasnovao svoju odluku iz čega proizlazi da su zaključci suda proizvoljni. Tvrdi da je Vrhovni sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo i donio pogrešnu i nezakonitu odluku.
- 37.Apelant Mihajlović smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i to zbog proizvoljne ocjene izvedenih dokaza. U apelaciji zavedenoj pod poslovnim brojem AP 2715/08 apelant je ukazao na to da, prema obilježju krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. KZRS, pronađene i oduzete supstance moraju biti količinski utvrđene. Apelant je ukazao na to kako je tokom postupka proveden dokaz vještačenjem praškastih supstanci koje asociraju na opojnu drogu, koje su od njega oduzete prilikom pretresa stana i u kojima je potvrđeno prisustvo heroina a da nije navedena tačna količina te opojne droge, dok se u osporenim presudama količina opojne droge precizira na iznos od 460,9265 grama opojne droge heroin. Apelant tvrdi da količina od 460,9265 grama ne predstavlja količinu opojne droge heroin, nego zbir pojedinačnih neto masa supstanci oduzetih od njega, dakle, zbir mase opojne droge heroin, paracetamola i kafetina. S obzirom na to da količina opojne supstance mora biti nesumnjivo utvrđena, apelant se "ali da su redovni sudovi proizvoljno ocijenili izvedene dokaze i tako povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje. U apelaciji zavedenoj pod poslovnim brojem AP 2729/08 apelant je naveo kako tokom postupka nisu prezentirani dokazi o njegovoj vinosti. Također, ukazao je na to da sud nije izveo fonetsko vještačenje glasova iz telefonskih razgovora, te da je mnoštvo grešaka u brojevima telefona u transkriptima u suprotnosti sa odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana presuda. Apelant je istakao da se među snimljenim razgovorima, koji su kao dokaz prezentirani na sudu, nalazi i razgovor koji je obavljen 3. februara 2007. godine (nakon što su apelanti lišeni slobode i nakon što su im oduzete stvari), sa SIM kartice koja je oduzeta od apelanta Josipovića. Zbog navedenog, apelant osporava valjanost i dokaznu snagu snimljenih telefonskih razgovora.
- 38.Apelant Pajić, također, smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je naveo da tokom glavnog pretresa u odnosu na njega ničim nije dokazano da je na bilo koji način bio član zločinačkog udruženja. Tvrdi da vremenski period postojanja zločinačkog udruženja kako je navedeno u presudi ne može biti istinit. Tvrdi da nije mogao fizički biti na dva mjesta, jer je do 30. novembra 2006. godine bio na izdržavanju ranije kazne u KPZ Foča po ranijoj presudi, pa se njegov boravak na slobodi od dva mjeseca teško može uklopiti u činjenični opis iz presude. Apelant Pajić je, identično apelantu Mihajloviću, prigovorio da sud nije izveo fonetsko vještačenje glasa iz snimljenih telefonskih razgovora, odnosno prigovorio je valjanosti i dokaznoj snazi tih dokaza.
- 39.Apelant Simić je u apelaciji naveo da krivični postupak koji je vođen protiv njega nije bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da je opojna droga heroin koja je pronađena kod njega nezakonito pribavljen dokaz. Apelant, također, ukazuje na razliku u težini praškastih materija koje su od njega oduzete, težina navedena u potvrdi o oduzimanju predmeta i naredbi Okružnog suda o deponiranju predmeta, od one koja je navedena u nalazu vještaka koji je vještačio navedene praškaste materije. Smatra da je dokaz izmijenjen, odnosno osporava njegovu valjanost i dokaznu snagu. Također, apelant prigovara da tokom postupka nije izvršena kvantitativna analiza kako bi se utvrdio procent diacetilmorfina u oduzetim praškastim materijama.
- 40.Apelant Josipović, također, smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je naveo da nije zakonit dokaz koji je izveden tokom postupka - snimljeni razgovor koji je apelant navodno obavio sa apelantom Mihajlovićem 29. januara 2007. godine. Apelant tvrdi da je takav zaključak Okružnog suda u suprotnosti sa nalazom vještaka Trninića, koji je u svom nalazu utvrdio da je navedeni razgovor, ustvari, obavljen sa SIM kartice koju je koristio apelant Pajić. Apelant je prigovorio i tome da tokom postupka nije provedeno fonetsko vještačenje telefonskih razgovora koji su kao dokaz prezentirani na glavnom pretresu.
- 41.Svi apelanti se žale da su izrečene kazne prestroge i da se svrha kažnjavanja mogla postići i blažim kaznama.
b) Odgovor na apelaciju
- 42.U odgovoru na sve apelacije Vrhovni sud je naveo da u postupcima pred Okružnim i Vrhovnim sudom nisu povrijeđena prava apelanata, da su apelanti imali korektno suđenje pred nezavisnim i nepristranim sudovima, te predlaže da se apelacije kao neosnovane odbiju.
- 43.Okružni sud je u odgovoru na apelacije naveo da smatra da prvostepeni i drugostepeni sud nisu učinili povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata.
- 44.U odgovoru na apelacione navode apelanta Đukića Okružni sud je ukazao na to da je apelantova tvrdnja da nije pripadao zločinačkoj organizaciji proizvoljna s obzirom na to da su se ovom tvrdnjom bavili i prvostepeni i drugostepeni sud i da su u osporenim presudama iznijeli jasne razloge za svoju odluku, iz čega proizlazi da su apelantove tvrdnje neosnovane.
- 45.Okružni sud je u odnosu na apelacione navode apelanta Mihajlovića ukazao na to kako se u apelaciji prvenstveno osporava količina oduzete droge od apelanta Mihajlovića, kao i njen sastav (jer su u količinu oduzete droge uračunate primjese koje se koriste radi povećanja ukupne količine - paracetamol i kafetin). Okružni sud je naglasio kako se apelacijom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne ukazuje na to u čemu se sastoje navedene povrede. Dalje, navedeno je da za postojanje krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, suprotno apelantovim navodima, nije neophodna količina opojne droge koja je pronađena i oduzeta od apelanta i da nije tačan njegov navod da od količine oduzete droge heroin zavisi primjena svih drugih krivičnih instituta važnih za eksploataciju garantiranih prava, prvenstveno prava na pravično suđenje.
- 46.U odgovoru na apelacione navode apelanta Pajića Okružni sud je naveo da su neosnovane apelantove tvrdnje o tome kako tokom postupka pred redovnim sudovima nije dokazano da je on bio član zločinačke organizacije i da su dokazi prezentirani tokom postupka pribavljeni nezakonito. Okružni sud je ukazao na to da su ove njegove tvrdnje već ispitivane pred Okružnim i Vrhovnim sudom, a da apelant u apelaciji nije ponudio nikakve nove dokaze kojima bi potkrijepio te svoje navode. Dalje, u odnosu na apelantov prigovor kako tokom postupka nije provedeno fonetsko vještačenje telefonskih razgovora, Okružni sud je ukazao na to da dokaze tokom postupka izvode stranke u postupku i izuzetno sud, te da, nakon što je okončano izvođenje predloženih dokaza na glavnom pretresu, apelant nije stavio prijedlog za dopunu dokaznog postupka.
- 47.U odnosu na apelacione navode apelanta Simića, Okružni sud je ukazao na to da je apelant sve navode iz apelacije iznosio i u žalbi na prvostepenu presudu i da su oni u presudi Vrhovnog suda odbijeni kao neosnovani, a da ne nudi nikakve nove dokaze ili činjenice kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje iz apelacije.
- 48.U odnosu na apelacione navode apelanta Josipovića, Okružni sud je naveo da apelant u apelaciji nije ponudio nikakve dokaze kojim potkrepljuje svoje navode o povredi prava na pravično suđenje, odnosno da u apelaciji ponavlja navode koji su već ispitani i na koje je drugostepeni sud već odgovorio. U odnosu na apelantov prigovor kako nije provedeno fonetsko vještačenje snimljenih telefonskih razgovora, Okružni sud je istakao da dokaze tokom postupka izvode stranke u postupku i izuzetno sud, te da, nakon što je okončano izvođenje predloženih dokaza na glavnom pretresu, apelant nije stavio prijedlog za dopunu dokaznog postupka.
- 49.Na osnovu navedenog, kao i činjenice da navodi apelanata nisu osnovani, Okružni sud je predložio da se apelacije odbiju.
- 50.Specijalno tužilaštvo je u odgovorima na sve apelacije navelo kako smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava apelanata na koja ukazuju u apelacijama. Smatra da su apelanti imali pravično suđenje pred prvostepenim sudom gdje su imali mogućnost da iznesu sve činjenice i dokaze koje im idu u korist, a s ciljem negiranja navoda optužnice. Dalje je navedeno da je sud istinito, potpuno, pravilno i objektivno ocijenio sve te činjenice i dokaze, kako one koji su teretili apelante, tako i one koje su im išle u korist, pa je sud pravilno donio zaključke o odlučnim činjenicama, te na taj način utvrdio istinu, a što je u skladu sa postizanjem cilja krivičnog postupka. Također, stav je Specijalnog tužilaštva da je Vrhovni sud postupajući po žalbama apelanata protiv prvostepene presude objektivno sagledao sve žalbene navode, te donio odluku kojom je odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu, a da pri tom nije narušio pravo apelanata na pravično suđenje. Na osnovu navedenog, Specijalno tužilaštvo navodi da nisu povrijeđena ustavna prava apelanata, kao ni prava propisana u Evropskoj konvenciji, te je predložilo da se apelacije odbiju kao neosnovane.
V. Relevantni propisi
- 51.Krivični zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 224.
(1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.
(2) Ko postane član udruženja iz prethodnog stava, kazniće se zatvorom do dvije godine.
Član 383a.
(1) Ko učini krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Republike Srpske, kao pripadnik zločinačkog udruženja, ako za pojedino krivično djelo nije predviđena teža kazna, kazniće se zatvorom najmanje tri godine.
(2) Ko kao pripadnik zločinačkog udruženja učini krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Republike Srpske, za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, ako za pojedino djelo nije propisana teža kazna, kazniće se zatvorom najmanje pet godina.
(3) Ko organizuje ili bilo kako rukovodi zločinačkim udruženjem koje zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Republike Srpske, kazniće se zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom.
- 52.Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08, Prečišćeni tekst, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 100/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
(2) Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su da sa jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, ali i one koje mu idu u korist.
Član 15.
Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 284.
(1) Vještaka mogu angažirati stranke, branilac i sud.
Član 287.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 291.
(1) Nakon izvođenja dokaza sudija, odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branioca da li imaju drugih dokaznih prijedloga.
(2) Ukoliko stranke i branilac nemaju novih dokaznih prijedloga ili prijedlozi budu odbijeni, sudija, odnosno predsjednik vijeća će objaviti da je dokazni postupak završen.
Član 295.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključke je li neka činjenica dokazana.
Član 296.
(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.
VI. Dopustivost
- 53.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 54.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 55.U konkretnim apelacijama se osporava Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-K"-08-000057 od 12. juna 2008. godine kao i Presuda Okružnog suda broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine. Protiv Presude Vrhovnog suda broj 118-0-K"-08-000057 od 12. juna 2008. godine nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Vrhovnog suda apelanti su primili u periodu od 7. do 9. jula 2008. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 14. augusta do 8. septembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
- 56.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 57.Apelanti osporavaju navedene presude tvrdeći da su im tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Navodi iz apelacija u pogledu prava na pravično suđenje odnose se na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja, pogrešnu primjenu materijalnog prava, proizvoljnost u ocjeni dokaza i nedostatak obrazloženja o tome da su apelanti bili članovi zločinačke organizacije.
- 58.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 59.Svi apelanti se žale na odluke donesene u krivičnom postupku koji je vođen protiv njih, pa proizlazi da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 60.U pogledu navoda iz apelacija koji se odnose na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava u vezi sa ocjenom dokaza, Ustavni sud podsjeća na to da je van njegove nadležnosti procjenjivanje kvaliteta zaključaka sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodne sudske ocjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
- 61.Ustavni sud naglašava da ocjena dokaza, prema principu slobodne ocjene, podrazumijeva ocjenu oslobođenu pravnih pravila koja bi a priori određivala vrijednost pojedinih dokaza, ali istovremeno zahtijeva obrazloženje, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. Ukoliko se ustavno pravo na pravično suđenje posmatra u kontekstu važećeg pozitivnog prava u Bosni i Hercegovini, onda se mora primijetiti da bitan segment prava na pravično suđenje čini brižljiva i savjesna ocjena dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred redovnim sudovima. Ovo je jedna od osnovnih odredaba u vezi sa izvođenjem i ocjenom dokaza koja se nalazi u svim važećim procesnim zakonima u Bosni i Hercegovini, dakle i u ZKP, pa čini neodvojiv element prava na pravično suđenje. Ustavni sud je razmatranjem spisa predmetne krivične stvari zapazio da je Vrhovni sud iscrpnom analizom žalbenih navoda apelanata otklonio sumnju u pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja iz prvostepenog postupka dajući razloge, kako za dokaze koje je prihvatio, tako i one koje nije prihvatio, uz obrazloženje koje ni u kojem slučaju ne ostavlja utisak proizvoljnosti.
- 62.Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud u vezi s navodima apelanata vezanim za ocjenu dokaza zapaža da u konkretnom slučaju nije izostala sveobuhvatna analiza izvedenih dokaza, odnosno da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka u pogledu krivičnopravne odgovornosti apelanata za krivična djela za koja su optuženi, odnosno osuđeni. Ustavni sud, također, zapaža da je prvostepeni sud proveo veoma opsežan dokazni postupak u kojem je saslušan veliki broj svjedoka koje su predložili i Specijalno tužilaštvo i odbrana. Osim toga, analiziran je i ocijenjen veliki broj materijalnih dokaza a provedeno je i vještačenje posredstvom vještaka hemijsko-tehnološke struke koji su vještačili praškaste materije pronađene kod apelanata i vještaka elektrotehničke struke i telekomunikacija koji je vještačio SIM kartice oduzete od apelanata. Vrhovni sud je, zatim, nakon analize žalbenih navoda apelanata, dao iscrpnu analizu prvostepene presude i odgovore na žalbene navode apelanata, dao razloge zašto je žalbene navode ocijenio neosnovanim i zašto ti navodi nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne krivičnopravne stvari.
- 63.Apelanti Mihajlović, Pajić i Josipović su u apelacijama ukazali na to da je branilac apelanta Josipovića tokom postupka kao dokaz izveo vještačenje audiozapisa snimljenog telefonskog razgovora koji je obavljen dva dana nakon što su apelantima oduzete SIM kartice i telefonski aparati, zbog čega smatraju da snimljeni telefonski razgovori koji su kao dokaz Specijalnog tužilaštva prezentirani tokom postupka nisu zakoniti, odnosno da nemaju dokaznu snagu.
- 64.Ustavni sud zapaža da je Okružni sud ukazao na to da činjenica da se u snimljenom materijalu nalazi razgovor obavljen dva dana nakon oduzimanja predmeta od apelanta Josipovića može stvoriti određenu sumnju da prilikom izvođenja posebne istražne radnje može doći do grešaka tehničke prirode. Dalje je navedeno da takva pojedinačna greška ne može ugroziti kvalitet i dokaznu snagu svih snimljenih razgovora koje je izvelo Specijalno tužilaštvo. S obzirom na to da se na audiozapisima i transkriptima koje je kao dokaz prezentiralo Specijalno tužilaštvo nalaze oznake telefonskih brojeva koji su oduzeti od apelanata, to eventualna greška tehničke prirode u jednom slučaju ne može ugroziti kvalitet i dokaznu snagu ostalih snimljenih razgovora. Također, Okružni sud je naveo da se sudeće vijeće tokom postupka uvjerilo da je glas apelanta Šavije kad je davao odbranu tokom postupka identičan onom koji se može čuti iz tokom postupka reproduciranih telefonskih razgovora. S obzirom na navedeno, te činjenicu da su ove navode apelanata razmotrili redovni sudovi i dali obrazloženje zašto oni nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne krivičnopravne stvari, Ustavni sud u ovakvom postupanju ne nalazi nikakvu proizvoljnost, pa navode apelanata u ovom dijelu smatra neosnovanim.
- 65.Ustavni sud, dalje, zapaža da je Okružni sud u odgovoru na ove apelacione navode apelanata ukazao na zakonske odredbe kojima je propisano da dokaze tokom postupka izvode stranke u postupku i izuzetno sud, te da, nakon što je okončano izvođenje predloženih dokaza na glavnom pretresu, apelanti nisu stavili prijedlog za dopunu dokaznog postupka fonetskim vještačenjem glasova iz snimljenih telefonskih razgovora. U tom kontekstu, Ustavni sud konstatira da apelanti u konkretnom slučaju nisu dostavili bilo kakve dokaze koji bi ukazivali na to da je prvostepeni sud odbio njihove dokazne prijedloge, niti u predmetu postoji bilo šta što bi ukazivalo na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata.
- 66.Dalje, apelant Šavija je prigovorio da Okružni sud nije dao valjane razloge za neprihvatanje iskaza koji je apelant dao na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka iako je, tvrdi apelant, taj iskaz bio uvjerljiv i realan, te u saglasnosti sa ostalim dokazima.
- 67.Ustavni sud zapaža da je Okružni sud utvrdio da je neosnovana i neuvjerljiva tvrdnja apelanta Šavije koji je na glavnom pretresu dao iskaz u svojstvu svjedoka kada je tvrdio da su uplate koje su mu drugi apelanti slali post-net uputnicama namijenjene kao pozajmice, a ne kao uplate za isporučenu drogu, jer su te tvrdnje sračunate i smišljene na izbjegavanje krivične odgovornosti pa zbog toga Okružni sud nije prihvatio iskaz apelanta Šavije kao dokaz.
- 68.Apelanti Simić i Mihajlović su prigovorili kako je tokom postupka proveden dokaz vještačenjem praškastih supstanci koje asociraju na opojnu drogu a koje su od njih oduzete prilikom pretresa stana i u kojima je potvrđeno prisustvo heroina, a da nije navedena tačna količina te opojne droge, odnosno da je različito navedena težina praškastih materija koje asociraju na drogu u potvrdama o oduzimanju predmeta i u nalazima vještaka koji je vještačio oduzete praškaste materije. Apelant Mihajlović, također, tvrdi da količina od 460,9265 grama ne predstavlja količinu opojne droge heroin, nego zbir pojedinačnih neto masa supstanci oduzetih od njega, dakle, zbir mase opojne droge heroin, paracetamola i kafetina.
- 69.Ustavni sud zapaža da je Okružni sud analizirao ove navode apelanata i, na osnovu iskaza vještakinje Biljane Vasić koji je kao dokaz proveden na glavnom pretresu, utvrdio zbog čega se ne slaže težina oduzetih praškastih materija navedena u potvrdama o privremeno oduzetim predmetima i težina koju je ona navela u svom nalazu i mišljenju. Vještakinja je objasnila da u vaganju prilikom oduzimanja praškastih materija koje se vrši prilikom samog oduzimanja dolazi do određenih grešaka, prvenstveno zbog toga što vage kojima se vrši mjerenje nisu toliko precizne kao instrumenti koje koristi Kriminalističko-tehnički centar. Dakle, sud je u potpunosti prihvatio date nalaze i mišljenja navedenih vještaka jer su vještačenja izvršena prema pravilima struke i u skladu sa relevantnim odredbama ZKP, tačnije odredbama čl. 159-166. ZKP.
- 70.Dalje, u odnosu na navode apelanta Mihajlovića, navedeno je da je Okružni sud ukazao na to da za postojanje krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, suprotno apelantovim navodima, količina opojne droge koja je pronađena i oduzeta od apelanta nije uvjet za postojanje krivičnog djela i da nije tačan njegov navod da od količine oduzete droge heroin zavisi primjena svih drugih krivičnih instituta važnih za eksploataciju garantiranih prava, prvenstveno prava na pravično suđenje.
- 71.S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da način na koji su pribavljeni i izvedeni dokazi vezani za utvrđivanje količine pronađene i oduzete droge, te za neprihvatanje iskaza apelanta Šavije, za koji su sudovi, s obzirom na druge dokaze, zaključili da je sračunat i smišljen na izbjegavanje krivične odgovornosti, ne ostavlja utisak bilo kakve nezakonitosti niti proizvoljnosti, pa, stoga, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi, sa aspekta garancija prava na pravično suđenje, u ovom dijelu neosnovani.
- 72.Konačno, s obzirom na činjenice i dokaze koji su mu prezentirani, Ustavni sud smatra da je u predmetnom krivičnom postupku data razumna mogućnost i Specijalnom tužilaštvu i odbrani da iznesu dokaznu građu. Apelanti su u toku cijelog postupka imali branioce-advokate, koristili su se mogućnošću da iznesu komentare na predočene materijalne dokaze upotrijebljene u postupku, kao i na izjave svjedoka, te da osporavaju navode i dokaze tužilaštva, što su, prema stanju spisa, i činili. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je redovni sud zloupotrijebio dokazni postupak na štetu apelanata.
- 73.U odnosu na navode apelanata da redovni sudovi nisu dovoljno jasno obrazložili da su apelanti bili članovi zločinačke organizacije, Ustavni sud zapaža da su, u suštini, svi dokazi, kako dokazi odbrane, tako i optužbe, kao i dokazi koji osporavaju navode optužbe, razmatrani i detaljno obrazloženi. Ustavni sud ističe da pravo na pravično suđenje uključuje, inter alia, neophodnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom na to da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da redovni sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude. Prema tome, neosnovani su navodi da je sud proizvoljno postupao pri ocjeni dokaza i da osporene presude nisu dovoljno i jasno obrazložene. Naprotiv, Ustavni sud smatra da su sudovi dali detaljne, jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazloženjima osporenih presuda, te da je prvostepeni sud za svaki dokaz kojem je vjerovao, kao i onaj kojem nije vjerovao, dao logično i uvjerljivo obrazloženje koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je prvostepeni sud zloupotrijebio dokazni postupak na štetu apelanata. Osim toga, u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti, različiti od onih koje su apelanti već isticali u žalbi na prvostepenu odluku, na koje je Vrhovni sud u potpunosti odgovorio, niti apelanti navode i jednu posebnu radnju za koju bi Ustavni sud mogao utvrditi da krši pravo na pravičan postupak, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 74.Dalje, Ustavni sud zapaža da svi apelanti smatraju da su izrečene kazne prestroge. Ustavni sud, prije svega, zapaža da su ovi navodi apelacija suštinski isti kao i navodi apelanata u žalbi protiv prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da su nadzorni organi ustanovljeni Evropskom konvencijom već na početku njene primjene istakli da, prema quatrième instance doktrini, ti organi ne mogu predstavljati još jedan žalbeni stepen i biti sudovi "četvrte instance". Isto tako, apelaciona nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ne daje Ustavnom sudu nadležnost ili mogućnost da kao sud "četvrte instance" ponovo razmotri iste žalbene navode koji su u cijelosti razmotreni na ranijim instancama. Naprotiv, kako je već navedeno, Ustavni sud se u okviru apelacione nadležnosti bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, što je drugačije pitanje od onog koje apelanti suštinski postavljaju.
- 75.Dalje, Ustavni sud podsjeća na to da je van njegove nadležnosti da razmatra i preispituje izrečene kazne, sve dok preduzete mjere očigledno ne krše ustavna prava zaštićena Evropskom konvencijom. S obzirom na to da iz činjenica predmeta proizlazi da su sudovi apelantima izrekli kazne u granicama propisanim zakonom za navedena krivična djela, pri čemu su dali ocjenu i olakšavajućih i otežavajućih okolnosti za svakog apelanta ponaosob, Ustavni sudi ove apelacione navode smatra neosnovanim.
- 76.S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo, odnosno na koji su pribavljeni i izvedeni dokazi ne ostavlja utisak bilo kakve nezakonitosti, nepravilnosti, niti proizvoljnosti, a razlozi dati u osporenim odlukama zadovoljavaju standard obrazložene presude iz čega proizlazi da navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nemaju osnova.
U odnosu na ostale navode apelanta Šavije
- 77.Apelant Šavija smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, te iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.