USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 6007/18, rješavajući apelaciju D. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija D. D. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 004301 18 U od 27. aprila 2018. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Apelantica D. D. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna podnijela je 26. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 U 004301 18 U od 27. aprila 2018. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 15. aprila 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. maja 2020. godine.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelantica je 20. septembra 2017. godine Kantonalnom sudu podnijela zahtjev kojim je tražila pristup informaciji o raspoređivanju predmeta, odnosno određivanju sudije izvjestitelja u predmetima br. 68 0 P 030865 15 Gži i 680 P 030685 16 Gži 2, te da li su ti predmeti presignirani ili preraspodijeljeni. Apelantica je tražila dostavljanje ovjerenih kopija na papiru elektronskih dokumenata, te kopije odluka o presignaciji odnosno preraspodjeli predmeta.
- 6.Službenik za odnose s javnošću Kantonalnog suda je 7. novembra 2017. godine donio Rješenje broj 68 0 P 030865 17 R 7 kojim je dozvoljen pristup informacijama u pogledu raspoređivanja predmeta u Kantonalnom sudu (određivanja sudije izvjestitelja i o presignaciji ili preraspodjeli u navedenim predmetima) tako što se predmeti u sudovima raspoređuju automatiziranim sistemom, a prema članu 50. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju i članu 8. stav 1. Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS). Istim rješenjem je odbijen pristup informacijama dostavljanjem ovjerenih kopija na papiru elektronskih dokumenata koji sadrže tražene informacije, te kopija odluka o presignaciji odnosno preraspodjeli navedenih predmeta jer sistem automatski raspoređuje predmete, a nije bilo presignacija niti preraspodjele navedenih predmeta u konkretnom slučaju.
- 7.Rješenjem predsjednika Kantonalnog suda broj 68 0 P 030865 17 R 8 od 1. decembra 2017. godine odbijen je apelanticin prigovor protiv rješenja od 7. novembra 2017. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da nisu osnovani apelanticini prigovori kojim navodi da službenik za odnose s javnošću i informiranje obavlja poslove samostalnog referenta sudske pisarnice, a u rješenju kojim je imenovan za službenika za odnose s javnošću i informiranje nije navedeno ovlaštenje za upravno rješavanje. Utvrđeno je da je članom 19. Zakona o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o slobodi pristupa) navedeno da je javni organ dužan odrediti službenika i nakon toga njegovo ime i podaci za kontaktiranje se dostavljaju ombudsmanu, a nadalje u Uputstvu za provođenje Zakona o slobodi pristupa informacijama u tački 7. navedeno je da će rukovoditelj javnog organa preduzeti odgovarajuće mjere, te rješenjem odrediti službenika za informiranje u skladu sa članom 19. Zakona, a da je u rješenju potrebno navesti adresu javnog organa, broj telefona i broj službenika za informiranje. Iz navedenog je vidljivo, kako je zaključeno u rješenju, da njemu nije potrebno nikakvo posebno ovlaštenje jer je, dakle, Kantonalni sud u cijelosti ispoštovao zakonske odredbe u tom pogledu.
- 8.U obrazloženju navedenog rješenja dalje je istaknuto da nisu osnovani navodi u prigovoru da je dispozitiv nejasan, neodređen i protivrječan, te da je navedeno rješenje ništavno jer je, kako je zaključeno, upravo u dispozitivu rješenja protiv kojeg je izjavljen prigovor u stavu 1. jasno određeno i riješeno pravo stranke na informaciju, u kojoj je jasno navedeno da se prilikom raspoređivanja predmeta u Kantonalnom sudu, odnosno određivanja sudije izvjestitelja u nabrojanim predmetima kao i kod presignacije ili preraspodjele predmeta predmeti raspoređuju automatiziranim sistemom. Upravo je ta informacija potpuna i jasna i nije potrebno nikakvo navođenje dokaza. Dakle, u pogledu određivanja sudije izvjestitelja u predmetnoj stvari apelantice kao podnositeljice zahtjeva jasno je navedena odredba člana 50. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju, te člana 8. stav 1. Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS). Nisu osnovani ni navodi u prigovoru da takva informacija mora biti materijalizirana bez obzira na njen oblik jer je ta informacija sadržana u elektronskom programu rada da se predmeti u sudovima u BiH, pa i u tom sudu, raspoređuju automatiziranim sistemom. Istaknuto je da se rad sistema zasniva na softverskim rješenjima, pa informacija u tom pogledu ne može biti materijalizirana. U citiranom rješenju nije primijenjena odredba iz člana 51.(1)b) Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju, za koji apelantica navodi da nije primijenjen, jer navedena odredba regulira samo manualni način rada u pogledu dodjeljivanja predmeta, ali u konkretnoj pravnoj stvari, tj. apelanticinom zahtjevu nije primijenjen prilikom određivanja predmeta. Također je utvrđeno da nisu osnovani ni navodi u prigovoru da taj sud na službenoj internetskoj stranici nije objavio vodič jer na osnovu Izmjena i dopuna Zakona o slobodi pristupa informacijama ("Službene novine FBiH" broj 48/11) to nije predviđeno kao obaveza jer je vodič, u smislu odredbe iz člana 13. Vodiča tog suda, s izmjenama i dopunama dostupan u Pisarnici suda u uredu službenika za informiranje, s tim da je vodič besplatan.
- 9.Nezadovoljna odlukom predsjednika Kantonalnog suda, apelantica je u tom sudu pokrenula upravni spor. U tužbi je navela da prvostepeno rješenje nije donijelo nadležno lice, te je izreka prvostepenog rješenja protivrječna jer, prema odredbi člana 3. Zakona o slobodi pristupa informacijama, mora biti materijalizirana, te da nisu pravilno primijenjene odredbe navedenog zakona i da se navedeno rješenje ne može izvršiti. Apelantica je predložila da se tužba uvaži, osporena rješenja ponište, te da se odobri pristup traženim informacijama.
- 10.Odlučujući o apelanticinoj tužbi u postupku upravnog spora, Kantonalni sud je Presudom broj 10 0 U 004301 18 U od 27. aprila 2018. godine odbio tužbu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da apelantica smatra da taj sud ne dopušta provjeru navoda o načinu određivanja sudije izvjestitelja, te je istakla da se može utvrditi način izbora sudije izvjestitelja čitanjem odluka o godišnjem rasporedu poslova za 2017. godinu, a kako bi se provjerio način i pravilnost određivanja sudije izvjestitelja. U vezi s tim, Kantonalni sud je utvrdio da Pravilnik CMS predviđa da stranka može zatražiti izdavanje jedinstvenog pristupnog koda, pa stranka, dakle i apelantica, može vidjeti dokumente koji se tiču samo nje. Apelantica može pregledati sadržaj spisa u fizičkom obliku. Dalje je navedeno da je apelantica zahtjevom tražila informaciju o tome na koji način je određen sudija izvjestitelj, te da joj je odgovoreno da sistem automatski određuje izvjestitelja, a odluka o godišnjem rasporedu predmeta ne odnosi se na konkretan spis, niti na konkretnu stranku. Kako nije vršena presignacija predmeta, prema ocjeni Kantonalnog suda, očigledno je da su spisi automatski raspoređeni. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je tužbu odbio kao neosnovanu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Istakla je da je Kantonalnom sudu podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama tražeći informacije o raspoređivanju predmeta, odnosno određivanju sudije izvjestitelja u predmetima br. 68 0 P 030865 15 Gži, 68 0 P 030865 16 Gži 2 i 68 0 P 030865 17 Gži 3. Dalje je navela da je u zahtjevu zatražila da se pristup informacijama traži dostavljanjem ovjerenih kopija na papiru elektronskih dokumenata koji sadrže tražene informacije, te da se dostupnost traženih informacija ne može ostvariti uvidom u fizički spis prema procesnom zakonu (ZPP) jer se radi o podacima iz okvira upravne funkcije suda. Apelantica, također, ističe da, iako u predmetnom upravnom postupku nije utvrđeno izuzeće u smislu čl. od 5. do 9. Zakona o slobodi pristupa, zahtjev za pristup informacijama je odbijen. Dalje smatra da u predmetnom upravnom i upravno-sudskom postupku pravo na pristup informacijama je arbitrarno ograničeno, te predstavlja neopravdano miješanje u pravo iz člana 10. Konvencije. Informacije se odnose na izvršni predmet u kojem je apelantica stranka – tražitelj izvršenja i podnositelj žalbe, iz čega proizlazi razlog traženja informacija koje je sud odbio dati i iz čega proistječe obaveza davanja informacija. Također, smatra da u obrazloženju presude sud za svoje stavove o neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije dao ni jasne ni logične razloge, te da nije proveden predloženi dokaz – čitanje odluke o godišnjem rasporedu poslova suda za 2017. godinu.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u obrazloženju osporene odluke dao detaljne razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, te da ostaje pri datom obrazloženju. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/01 i 48/11) relevantne odredbe glase:
Član 4.
Pravo pristupa
Svako fizičko i pravno lice ima pravo pristupa informacijama koje su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obavezu da te informacije saopći. Pravo pristupa informacijama može biti ograničeno samo na način i pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.
- 14.U Pravilniku o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS) ("Službeni glasnik BiH" br. 4/16, 37/16, 84/16, 40/17 i 34/18) relevantne odredbe glase:
Član 8.Raspodjela predmeta sudijama
(1) Raspodjela predmeta sudijama vrši se automatski, prema unaprijed određenim parametrima.
(2) CMS administrator vrši evidentiranje i promjenu parametara za automatsku dodjelu predmeta, na osnovu odluke predsjednika suda o raspodjeli predmeta.
(3) Sistem automatske raspodjele predmeta iste raspoređuje sudijama određene specijalizacije po principu ujednačene slučajne dodjele, prema unaprijed određenim kriterijima specijalizacije i procentualnom učešću sudije u raspodjeli.
(4) Broj predmeta dodijeljenih svakom sudiji u okviru određene specijalizacije, sa istim procentualnim učešćem, će biti izjednačen u skladu sa prethodno postavljenim parametrima za raspodjelu predmeta.
(5) Ako se sudija, kojem je predmet dodijeljen u skladu sa odredbom stava (1) ovog člana, mora izuzeti ili isključiti od postupanja u predmetu, predmet se raspoređuje drugom sudiji u skladu sa odredbama navedenim u članu 9. ovog pravilnika.
(6) U slučaju registriranog odsustva sudije isti se izuzima iz dodjele predmeta za period za koji je evidentirano odsustvo.
- 15.U Pravilniku o unutrašnjem sudskom poslovanju ("Službeni glasnik BiH" broj 66/12) relevantne odredbe glase:
Poglavlje X – Rad po spisima predmeta
Član 50.Način rasporeda predmeta
Predmeti u sudovima se raspoređuju automatiziranim sistemom.
Član 51.Raspoređivanje predmeta
(1) Raspodjela predmeta na manuelni način vrši se u skladu s uputstvom koje donosi predsjednik suda, pri čemu je dužan osigurati:
- a)da se novi predmeti ili predmeti koji se raspoređuju u skladu s odredbama člana 52. ovog Pravilnika, svrstavaju prema vremenu prijema podneska kojim je postupak pokrenut pred tim sudom, a zatim se raspoređuju sudijama ili stručnim saradnicima po abecednom/ azbučnom ili numeričkom redu, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
- b)da se predmeti u kojima je odluka ukinuta i vraćena na ponovno postupanje raspoređuju u rad istom sudiji, sudiji izvjestiocu ili stručnom saradniku koji je postupao u predmetu. Ako to nije moguće, raspodjela predmeta vrši se prema tački a) ovog stava.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 10 0 U 004301 18 U od 27. aprila 2018. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 27. augusta 2018. godine, a apelacija je podnesena 26. oktobra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelantica osporava odluku Kantonalnog suda tvrdeći da je tom odlukom povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 21.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 22.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 22.
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
- 23.Ustavni sud u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije zapaža da predmetni upravni i sudski postupak u kojem se odlučivalo o apelanticinim zakonskim pravima na pristup informacijama pokreće pitanja prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Apelantica smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo i da nije dao jasno i logično obrazloženje za svoje stavove.
- 25.Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
- 26.Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.
- 27.Ustavni sud zapaža da se u obrazloženju osporene presude kojom je odbijena apelanticina tužba u postupku upravnog spora Kantonalni sud pozvao na relevantne odredbe Zakona o slobodi pristupa, Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju, te Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS), dajući pri tome jasne razloge za svoje zaključke (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1190/19 od 15. januara 2020. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno ispitao apelanticine tužbene navode i prijedloge i dao jasno obrazloženje zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačije odluke suda, a u datim obrazloženjima Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljne primjene prava.
- 28.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da, shodno tome, osporenom odlukom nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na slobodu izražavanja
- 29.Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije budući da joj je uskraćen pristup informacijama o načinu raspoređivanja predmeta, odnosno određivanju sudije izvjestitelja u predmetima u kojima je stranka u postupku, odnosno informaciji da li su navedeni predmeti presignirani ili preraspodijeljeni. Pri tome je apelantica od suda zatražila dostavljanje ovjerenih kopija na papiru elektronskih dokumenata u pogledu tražene informacije, te kopije odluka o presignaciji odnosno preraspodjeli predmeta.
- 30.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- h)Slobodu izražavanja.
- 31.Član 10. Evropske konvencije glasi:
- 1.Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo obuhvaća slobodu vlastitog mišljenja, primanja i saopćavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za rad radio, televizijskih i kinematografskih preduzeća.
- 2.Pošto ostvarivanje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja informacija dobivenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.
- 32.Ustavni sud ističe da se u svojoj praksi bavio pitanjima da li i u kojoj mjeri pravo na pristup informacijama pod kontrolom javne vlasti ulazi u okvir "slobode izražavanja" iz člana 10. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 461/16 od 6. juna 2018. godine i AP 2357/16 od 5. jula 2018. godine, obje dostupne na www.ustavnisud.ba).
- 33.U odnosu na konkretni predmet koji razmatra, Ustavni sud ističe da je, suprotno apelanticinim navodima da joj nije dozvoljen pristup traženim informacijama, donesenim odlukama u predmetnom postupku upravo dozvoljen pristup tako da je u odlukama utvrđeno da se prilikom raspoređivanja predmeta u Kantonalnom sudu, odnosno određivanja sudije izvjestitelja u nabrojanim apelanticinim predmetima, kao i pri presignaciji ili preraspodjeli predmeta predmeti raspoređuju sistemom automatske raspodjele predmeta i da u konkretnom slučaju presignacija predmeta nije vršena. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u osporenoj odluci naveo da je apelantica zahtjevom tražila informaciju o tome na koji način je u konkretnim predmetima određen sudija izvjestitelj, te da joj je odgovoreno da sistem automatski određuje izvjestitelja. Također, u donesenim odlukama u obrazloženju je naveden član 8. Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS), prema kojem sistem automatske raspodjele predmeta predmete raspoređuje sudijama određene specijalizacije po principu ujednačene slučajne dodjele, prema unaprijed određenim kriterijima specijalizacije i procentualnom učešću sudije u raspodjeli. Pored toga, utvrđeno je da stranka može zatražiti izdavanje jedinstvenog pristupnog koda, pa tako apelantica ima mogućnost vidjeti dokumente u sudskom informacionom sistemu koji se tiču samo nje, kao i mogućnost pregleda sadržaja spisa u fizičkom obliku. U odnosu na apelanticin zahtjev da joj se dostave kopije na papiru elektronskih dokumenata u pogledu određivanja sudija izvjestitelja, utvrđeno je da su te informacije sadržane u elektronskom programu rada sudova (prema kojem se predmeti u sudovima u BiH raspoređuju automatiziranim sistemom) pa u tom pogledu tražena informacija ne može biti materijalizirana kako je apelantica tražila.
- 34.Imajući u vidu navedeno, tj. da je u predmetnom postupku dozvoljen pristup traženim informacijama tako što je osporenom odlukom utvrđen način dodjele sudijama izvjestiteljima apelanticinih predmeta, kao i da u konkretnom slučaju nije vršena presignacija, Ustavni sud zaključuje da konkretni predmet ne pokreće pitanja apelanticinih prava prema članu II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 10. Evropske konvencije u pogledu prava na pristup informacijama pod kontrolom javne vlasti.
- 31.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud za svoju odluku dao dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa.
- 36.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije u pogledu prava na pristup informacijama pod kontrolom javne vlasti budući da konkretni predmet ne pokreće pitanja apelanticinih prava prema članu II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 10. Evropske konvencije u pogledu prava na pristup informacijama pod kontrolom javne vlasti.
- 37.Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 38.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.