USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O DOPUSTIVOSTI
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Margarita Caca-Nikolovska i sudije Tudor Pantiru, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić i Angelika Nussberger, na sjednici održanoj 26. novembra 2020. godine, u predmetu broj U 9/20, rješavajući zahtjev Općinskog suda u Travniku (predsjednik suda Goran Dujić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Općinskog suda u Travniku (predsjednik suda Goran Dujić) za ocjenu kompatibilnosti člana 56. tačka 3) i člana 75. Zakona o prekršajima ("Službene novine Federacije BiH" broj 63/14) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko BiH".
OBRAZLOŽENJE
- 1.Općinski sud u Travniku (predsjednik suda Goran Dujić) podnio je 20. augusta 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti člana 3. tačka 8), člana 56. tačka 3) i člana 75. Zakona o prekršajima (bez navođenja službenog glasila u kojem je zakon objavljen, u daljnjem tekstu: osporeni zakon) sa Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH) i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 2.U zahtjevu su citirani članovi osporenog zakona čija se ocjena kompatibilnosti traži (koji se odnose na način uručenja pismena u prekršajnom postupku), te je navedeno: "Uručenje pismena, kako je navedeno u citiranim članovima [osporenog zakona], suprotno je načelu kontradiktornosti, a u bitnom je povrijeđeno i pravo na pristup sudu, kao i pravo na pravično suđenje zajamčeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije...". Osim toga, podnosilac zahtjeva je istakao da su "navedeni načini uručenja shodno odredbama [osporenog zakona], posmatrani u odnosu na odredbe o uručenju pismena shodno Zakonu o krivičnom postupku u FBiH, Zakonu o parničnom postupku FBiH, Zakonu o upravnom postupku, te Zakonu o izvršnom postupku, također u suprotnosti sa načelima koja su naprijed navedena", te je podnosilac zahtjeva predložio da se pokrene postupak za ocjenu kompatibilnosti navedenih odredbi osporenog zakona sa Ustavom BiH.
- 3.Ustavni sud je 26. augusta 2020. godine poslao dopis podnosiocu zahtjeva u kojem je naveo da je za daljnji rad Ustavnog suda potrebno da, u skladu sa članom 22. Pravila Ustavnog suda, u roku od pet dana dopuni/precizira zahtjev u skladu sa članom 21. stav (4) Pravila Ustavnog suda (koji je citiran u dopisu).
- 4.Podnosilac zahtjeva je 1. septembra 2020. godine dostavio dopunu zahtjeva, koja je gotovo identična podnesenom zahtjevu. Razlika se odnosi na to da je u dopuni zahtjeva naveden broj službenog glasila u kojem je osporeni zakon objavljen, kao i da je u odnosu na zahtjev precizirano da su odredbe osporenog zakona u suprotnosti sa članom II/3.e) Ustava BiH, te su citirane odredbe ostalih zakona (Zakona o krivičnom postupku, Zakona o parničnom postupku i Zakona o upravnom postupku Federacije BiH). U dopuni zahtjeva više se ne spominje član 3. tačka 8) osporenog zakona, odnosno navedeno je da se traži ocjena kompatibilnosti člana 56. tačka 3) i člana 75. osporenog zakona sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom.
- 5.Također, u dopuni zahtjeva (nakon što je citiran član 56. tačka 3)) navedeno je: "Shodno navedenom, okrivljenom prekršajni nalog ne mora biti ni uručen (tačnije proći će rok za plaćanje umanjene kazne ili zahtjeva za sudsko odlučivanje, a isto tako ostavljanjem na motornom vozilu nalog može uzeti bilo tko prije nego ga uzme sam okrivljeni), te mu samim tim nije omogućen pristup i raspravljanje pred sudom, odnosno plaćanje umanjenog iznosa novčane kazne od 50% kako je to predviđeno članom 23. stav 2. i članom 55. [osporenog zakona]. Isto tako, opreza radi, navodimo da je na prekršajnom nalogu navedeno da okrivljeni može platiti 50% umanjenu kaznu ili zatražiti sudsko odlučivanje u roku od osam dana od dana prijema naloga, što nije u skladu sa čl. 56. tačka 3) [osporenog zakona].".
Relevantni propisi
- 6.Zakon o prekršajima ("Službene novine Federacije BiH" broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 56.
Uručenje prekršajnog naloga
[…]
(3) Kada je prekršajni nalog uručen lično, datum uručenja je datum kada ga je okrivljeni primio. Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu.
Član 75.
Uručenje rješenja
Sud će uručiti kopiju rješenja o prekršaju ličnim uručenjem ili putem pošte okrivljenom i ovlaštenom organu ili oštećenom u roku tri dana od dana donošenja rješenja o prekršaju. Kada je rješenje o prekršaju uručeno putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana od dana kada je rješenje predano na poštu.
- 7.Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava BiH, te čl. 19. tačka a) i 21. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
- 8.Član VI/3.c) Ustava BiH glasi:
[…]
- c)Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
- 9.Član 19. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:
- 9.
Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- a)Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
[…]
- 10.Član 21. stav (4) Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:
Član 21.
Sadržaj zahtjeva/apelacije
(4) Zahtjev iz člana VI/3.c) Ustava treba sadržavati:
- a)odredbe iz zakona za kojeg se traži ocjena kompatibilnosti uz naznaku službenog glasila u kojem je zakon objavljen;
- b)odredbe Ustava, Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, te zakona Bosne i Hercegovine koji je predmet ocjenjivanja kompatibilnosti, postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku Ustavnog suda;
- c)navode, činjenice i dokaze na kojima se zahtjev zasniva;
- d)potpis ovlaštenog lica.
- 11.Ustavni sud ističe da je u vezi sa svojom nadležnošću iz člana VI/3.c) Ustava BiH izgradio značajnu praksu u kojoj je istakao, između ostalog, da se njegova nadležnost iz ovog člana Ustava BiH odnosi na pitanje ustavnosti osporenog zakona od odlučujućeg značaja za tok postupaka koji se vode pred podnosiocem zahtjeva (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 17/06 od 29. septembra 2006. godine, tačka 15. odluke, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 14/07, dostupna i na www.ustavnisud.ba). U drugim odlukama Ustavni sud je kontinuirano isticao da se ovlaštenje suda da, prema članu VI/3.c) Ustava BiH, proslijedi Ustavnom sudu pitanje o ustavnosti zakona koji treba primijeniti u konkretnom slučaju ne može tumačiti na način da je Ustavni sud nadležan da odlučuje o meritumu spora koji je pokrenut pred redovnim sudom, već da će Ustavni sud odlučiti o kompatibilnosti zakona sa Ustavom BiH, koji nakon te odluke redovni sud treba da primijeni u rješavanju spora iz svoje stvarne nadležnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 11/17 od 15. februara 2018. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 17/18, dostupna i na www.ustavnisud.ba).
- 12.Rješavajući o zahtjevima po članu VI/3.c) Ustava BiH, Ustavni sud je donio i niz odluka kojima je zahtjeve različitih sudova odbacivao zbog nenadležnosti. Tako je npr. u predmetu broj U 1/19 Ustavni sud zaključio da je, u smislu člana VI/3.c), nadležan da ocjenjuje da li je spornom odredbom došlo do kršenja nekog ustavnog prava, u konkretnom slučaju prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje, a ne da tumači spornu odredbu na način kako bi ona trebala da se primjenjuje u praksi, niti da riješi sporno pravno pitanje koje se nalazi na rješavanju pred redovnim sudom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 1/19 od 28. marta 2019. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 29/19, dostupna i na www.ustavnisud.ba). U drugom predmetu, Ustavni sud je zaključio da nije nadležan da u okviru člana VI/3.c) razmatra zahtjev koji je postavljen tako da Ustavni sud naloži izvršnoj vlasti ono što je već zakonom propisano kao njena obaveza, ili, kako to traži podnosilac, da naloži primjenu zakona koji su prestali važiti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 3/15 od 21. januara 2016. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 13/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba).
- 13.Iz navedenog jasno slijedi da se ovlaštenje bilo kojeg suda da pokrene postupak po članu VI/3.c) Ustava BiH odnosi na pitanja koja se pred taj sud postave u konkretnom postupku iz njegove stvarne nadležnosti u kojem sud smatra da propis koji treba primijeniti radi pružanja tražene sudske zaštite nije u skladu sa Ustavom BiH, Evropskom konvencijom i njenim protokolima, sa zakonima Bosne i Hercegovine ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
- 14.U konkretnom slučaju nesporno je da je zahtjev podnio Općinski sud u Travniku (predsjednik suda Goran Dujić), čime je ispunjen prvi uvjet iz člana VI/3.c) Ustava BiH: "Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini".
- 15.Nadalje, u vezi sa ispunjenošću drugog uvjeta, tj. "da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine", Ustavni sud uočava sljedeće.
- 16.Kako je prethodno navedeno, pitanje koje se pokreće članom VI/3.c) je pitanje ustavnosti osporenog zakona koji je od odlučujućeg značaja za tok postupka koji se vodi pred redovnim sudom, tj. podnosiocem zahtjeva. U ovom zahtjevu nedostaju navodi, odnosno činjenice i dokazi da su se u okviru konkretnog postupka iz nadležnosti podnosioca zahtjeva – prekršajnog postupka – pojavila pitanja u kojim podnosilac zahtjeva smatra da propis koji treba primijeniti radi pružanja tražene sudske zaštite nije u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom. Podnosilac zahtjeva nije ništa naveo, niti je dostavio dokaz o konkretnom postupku, odnosno predmetu koji se rješava pred podnosiocem zahtjeva. Dakle, zahtjev i dopuna zahtjeva ne sadrže drugi potreban uvjet da bi Ustavni sud zasnovao svoju nadležnost po članu VI/3.c) Ustava BiH.
- 17.Osim navedenog, vraćajući se na konkretan predmet i način na koji je zahtjev iz člana VI/3.c) izložen pred Ustavnim sudom, Ustavni sud primjećuje da je podnosilac zahtjeva od Ustavnog suda tražio da pokrene postupak ocjene kompatibilnosti određenih odredbi osporenog zakona sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Kako je prethodno navedeno, podnosilac zahtjeva nije dao dokaze o konkretnom postupku, odnosno predmetu koji se rješava pred podnosiocem zahtjeva. Stoga, iz navoda podnosioca zahtjeva proizlazi da on korištenjem svojih ovlaštenja iz člana VI/3.c) Ustava BiH želi ishoditi odlučivanje Ustavnog suda po članu VI/3.a), a ne po članu VI/3.c) Ustava BiH. Međutim, Ustavni sud ističe da iz teksta člana VI/3.c) Ustava BiH i prakse Ustavnog suda proizlazi da redovni sudovi ne mogu podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti bilo kojeg zakona (in abstracto), nego samo zakona koji se odnose na određeni predmet koji se rješava pred redovnim sudom i koji je od odlučujućeg značaja za odluku. U suprotnom, tumačenjem člana VI/3.c) Ustava BiH tako da omogućava bilo kojem sudu da putem ovog postupka pokrene postupak iz člana VI/3.a) ili nekog drugog člana Ustava BiH došlo bi do kršenja odredbe člana VI/3. stav 1. Ustava BiH, kojom je određeno da će Ustavni sud podržavati ovaj Ustav. Naime, Ustav BiH je eksplicitno odredio krug ovlaštenih lica iz člana VI/3.a) koja mogu pokrenuti takav postupak, te nije ostavio bilo kakav prostor za drugačije tumačenje nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.c) Ustava BiH u vezi s tim pitanjem, niti član VI/3.c) Ustava BiH daje Ustavnom sudu ovlaštenje da tim članom promijeni krug ovlaštenih lica iz člana VI/3.a) Ustava BiH.
- 18.Iz svega navedenog proizlazi da nije ispunjen uvjet iz člana VI/3.c) Ustava BiH jer zahtjev nije podnesen/dopunjen na način da iz njega proizlazi da o njegovom važenju ovisi odluka suda u konkretnom postupku koji se vodi pred tim sudom iz njegove stvarne nadležnosti.
- 19.Imajući u vidu odredbu člana 19. tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 20.U skladu sa članom VI/5. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
- 11.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.