USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3012/21, rješavajući apelaciju B. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjedk Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija B. K.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 V 086974 21 Gž od 16. jula 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE I. Uvod
- 1.B. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 19. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 V 086974 21 Gž od 16. jula 2021. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Z.K. (u daljnjem tekstu: predlagateljica), te Centra za socijalni rad u Visokom (u daljnjem tekstu: Centar) zatraženo je 25. oktobra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud, Općinski sud, predlagateljica i Centar su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 26. oktobra do 3. novembra 2021. godine.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
- 5.Apelant je 15. februara 2021. godine, kao vlasnik stambene zgrade u Visokom, podnio tužbu protiv predlagateljice (apelantove kćerke) i njenog vanbračnog partnera radi predaje u posjed i iseljenja iz dijela (sprat) stambene zgrade koji im je apelant dozvolio da koriste. Tužba je podnesena zbog nedoličnog ponašanja predlagateljice i njenog vanbračnog partnera prema apelantu.
Osporene odluke
- 6.Predlagateljica je 3. marta 2021. godine kod Općinskog suda pokrenula postupak radi oduzimanja poslovne sposobnosti apelantu. U prijedlogu je navedeno da apelant, uslijed bolesti, organskog depresivnog poremećaja uz paranoidne elemente, nije sposoban za normalno rasuđivanje, niti je u stanju da se brine o svojim pravima, obavezama i interesima. Uz prijedlog predlagateljica je dostavila rodni list za apelanta i tri nalaza specijaliste neuropsihijatra od 6. i 20. novembra, te 22. decembra 2020. godine. Predložila je provođenje vještačenja vještaka medicinske struke - neuropsihijatra.
- 7.Rješenjem JU Centar za socijalni rad Visoko broj 04/5-04-4-49/21 od 12. aprila 2021. godine apelantu je imenovan privremeni staratelj (Nermina Frljak), koji, iako uredno pozvan, nije prisustvovao ročištu koje je održano 10. juna 2021. godine, te nije predlagao dokaze, niti pravne lijekove u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovoj poslovnoj sposobnosti.
- 8.Postupajući po prijedlogu Općinski sud je Rješenjem broj 41 0 V 086974 21 V od 11. juna 2021. godine potpuno oduzeo poslovnu sposobnost apelantu. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da se apelantov opunomoćenik (advokat) usprotivio prijedlogu, tvrdeći da se postupak vodi kako bi se apelantu onemogućilo da uspješno vodi parnični postupak za predaju u posjed i iseljenje protiv predlagateljice, tvrdeći da je apelant potpuno sposoban da zaštiti svoja prava i interese. Općinski sud je uvidom u dokaze koje je priložila predlagateljica (tri ljekarska nalaza), zatim, fotokopiju zdravstvenog kartona opće medicine za apelanta, nalaz vještaka medicinske struke sačinjen na osnovu intervjua sa apelantom, te iskaza predlagateljice zaključio da je prijedlog osnovan, temeljeći odluku na odredbama Porodičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: PZ), i to čl. 192. stav (1), 325. stav (1) i 333.
- 9.Iz apelantovog zdravstvenog kartona proizašlo je da apelant boluje od više različitih hroničnih bolesti, odnosno da je liječen od hroničnog alkoholizma, tuberkuloze pluća, hroničnog bronhitisa, povišenog krvnog pritiska itd.
- 10.Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, koji je dat na zapisnik suda od 10. juna 2021. godine, kojem učesnici postupka nisu prigovorili, Općinski sud je utvrdio da kod apelanta, zbog "odmaklih godina starosti, postoji organski duševni poremećaj sa izraženim paranoidnim elementima (na sadržajnom planu mišljenja dominiraju bolesna i sumanuta razmišljanja u smislu sumanutih ideja i odnosa). Što se organskog duševnog poremećaja tiče, radi se o odmakloj fazi hroničnog moždanog sindroma kod kojeg je kritično postepeno progresivno oštećenje moždane mase sa postepenim propadanjem viših moždanih funkcija, a kod imenovanog se, uslijed razvitka navedene bolesti, razvio i opisani paranoidni poremaćaj".
- 11.Općinski sud je naveo da vještak smatra da apelant nije u stanju da raspolaže svojom imovinom, odnosno značajnim nekretninama (kuća, okućnica i sl.), kao i većim novčanim iznosima i da se apelantu treba trajno i potpuno oduzeti poslovna sposobnost, posebno zato što se radi o osobi koja je stara 85 godina, te da se stoga može očekivati daljnja progresija kako organskog poremećaja, tako i paranoidnog sindroma. Iz raspoloživih dokumenata (zapisnik sa ročišta) proizlazi da sud nije obavio razgovor sa apelantom, niti je imao dodatna pitanja za vještaka. Uvažavajući u potpunosti nalaz i mišljenje vještaka, Općinski sud je zaključio da apelantu treba potpuno oduzeti poslovnu sposobnost, jer se on ne može adekvatno brinuti o svojim pravima, potrebama i interesima.
- 12.Odlučujući o apelantovoj žalbi koju je podnio posredstvom opunomoćenika kojeg je lično angažirao, Kantonalni sud je Rješenjem broj 41 0 V 086974 21 Gž od 16. jula 2021. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).
- 13.Apelantov opunomoćenik je u žalbi iznio niz primjedaba u vezi sa nalazom i mišljenjem vještaka, navodeći, između ostalog, da je vještak na raspolaganju imao samo tri ljekarska nalaza neuropsihijatra iz 2020. godine, koji nisu mogli pokazati stvarno apelantovo zdravstveno stanje u trenutku održavanja ročišta, te da je vještak na osnovu intervjua, koji je trajao 30 minuta, utvrdio da postoji progresivno oštećenje moždane mase a da nije izvršio detaljnu medicinsku provjeru odgovarajućim snimanjem glave itd. Opunomoćenik je u žalbi, također, tvrdio da je apelant razborita i osoba sposobna da se sama brine o sebi, da samostalno živi, održava higijenu, nabavlja hranu, kao što je to bilo do podnošenja tužbe protiv predlagateljice, te da se nikada nije desio niti jedan incident. Prema mišljenju apelantovog opunomoćenika, cilj postupka jeste da se apelant liši poslovne sposobnosti kako bi se spriječio da uspješno vodi parnični postupak radi predaje u posjed i iseljenja, odnosno zaštite svojih prava.
- 14.Kantonalni sud se, prije svega, pozvao na odredbe Zakona o vanparničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZVP), i to čl. 2. stav (2), 13. stav (1), 29. stav (1) i 34. i 38, koje je citirao, te na odredbe PZ, i to čl. 192. stav (1), 325. stav 1, 330. stav (4) i 333. koje je, također, citirao. Potom je Kantonalni sud naveo da je vještak medicinske struke na osnovu uvida u medicinsku dokumentaciju, te na osnovu obavljenog psihijatrijskog intervjua sa apelantom dao mišljenje da apelantu treba trajno i potpuno oduzeti poslovnu sposobnost, jer se radi o starijoj osobi i da treba očekivati daljnju progresiju bolesti. Prema ocjeni Kantonalnog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao jasne, potpune i urađene u skladu sa pravilima struke, a kojim niko od stranaka nije prigovorio. Budući da apelant na ročištu nije imao pitanja, niti je iznosio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, Kantonalni sud nije mogao prihvatiti kao osnovane navode žalbe kojima se nalaz osporava, jer, prema članu 207. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP), u žalbi nisu pruženi dokazi da ti navodi nisu mogli biti izneseni pred prvostepenim sudom. Navedeno tim prije, kako je naglasio Kantonalni sud, što je nalaz donesen na osnovu uvida u sudski spis, odnosno apelantov zdravstveni karton, na osnovu podataka koje je dostavila predlagateljica, te obaveznog psihijatrijskog intervjua, shodno članu 331. st. (1) i (4) PZ.
- 15.Kantonalni sud je ocijenio da žalbeni navodi o pokretanju postupka radi predaje u posjed i iseljenja nisu od odlučnog značaja za oduzimanje poslovne sposobnosti u ovom predmetu.
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U navodima apelacije se naglašava da je apelantova kćerka, nakon što je apelant pokrenuo postupak iseljenja iz apelantove porodične kuće pokrenula postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti apelantu. Apelant je tokom postupka osporio navode iz prijedloga, te se usprotivio oduzimanju poslovne sposobnosti budući da apelant potpuno samostalno živi i obavlja sve životne poslove, izvršava sve obaveze, naglašavajući da je cilj postupka upravo pokretanje parničnog postupka protiv predlagateljice radi iseljenja i predaje u posjed. U apelaciji se tvrdi da je apelant potpuno sposoban da zaštiti svoje interese i prava. Apelant smatra da postupak nije bio pravičan onako kako to nalaže Evropska konvencija, te smatra da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe PZ (čl. 192. stav 1, 325, 330. stav 4. i 333), te odredbe ZVP (čl. 17, 34. i 38). Dalje se tvrdi da je apelant u konkretnom slučaju imao samo formalni, ali ne i suštinski pristup sudu, jer drugostepeni sud nije razmotrio sve relevantne aspekte konkretnog slučaja, odnosno nije utvrdio odlučne činjenice za odluku u ovako važnom predmetu, niti odluka ima jasne, potpune i valjane razloge za utvrđenje da su se stekli uvjeti da se apelantu trajno i potpune oduzme poslovna sposobnost. Apelant kršenje prava vidi u tome što su sudovi zanemarili činjenicu da se radi o postupku potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti u kojem nastaju trajne i nepopravljive posljedice kako za samog apelanta, tako i za njegovu imovinu, pa je, stoga, bilo nužno provesti timsko vještačenje ili vještačenje Instituta za medicinsko vještačenje na okolnosti organskog poremećaja. Apelant to ističe posebno zbog toga što za apelanta nije bilo nikakve medicinske dokumentacije za utvrđivanje organskog duševnog poremećaja, jer se za tako što mora izvršiti provjera promjena na mozgu koje se bez kompletnih snimanja ne mogu utvrditi. U apelaciji se naglašava da je u konkretnom slučaju vještačenje obavljeno tako što je obavljen intervju sa apelantom u sudnici koji je trajao 30 minuta, a nalaz i mišljenje vještaka se temelje na medicinskoj dokumentaciji iz 2020. godine koju je dostavila predlagateljica i usmenog razgovora sa apelantom i predlagateljicom. Vještak je u nalazu utvrdio da kod apelanta postoji paranoidni sindrom iako to iz razgovora sa apelantom nije mogao utvrditi, već isključivo iz iskaza predlagateljice koji je subjektivan i dat sa namjerom da se domogne apelantove imovine. Prema apelantovom mišljenju, vještačenje je obavljeno protivno čl. 147-162. ZPP. Apelacijom se prigovora i da Kantonalni sud nije dao obrazloženje u pogledu navoda da je predmetni postupak pokrenut odmah nakon što je apelant pokrenuo parnični postupak protiv predlagateljice, jer je cilj predmetnog postupka da se apelantu onemogući da uspješno vodi postupak radi iseljenja i predaje u posjed, te da na taj način zaštiti svoje imovinske interese. Shodno tome, u apelaciji se navodi da nisu jasni stavovi drugostepenog suda da navedena okolnost nije značajna za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.
b) Odgovor na apelaciju
- 17.Kantonalni sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju suštinski ponovio obrazloženje koje je već dao u osporenom rješenju, navodeći da ostaje pri datim razlozima i da apelaciju treba odbiti.
- 18.Općinski sud je u odgovoru naveo da ostaje pri razlozima datim u osporenom rješenju, te da je odluka donesena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra, apelantovog zdravstvenog kartona i nalaza specijaliste neuropsihijatra iz 2020. godine. Uz odgovor dostavljen je zapisnik sa ročišta od 10. juna 2021. godine.
- 19.Predlagateljica je sve navode ocijenila neosnovanim, jer u postupku nisu prekršena apelantova prava na koja se neosnovano pozvao. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 20.Centar je, između ostalog, naveo da je privremeni staratelj prisustvovao ročištu koje je održano 19. maja 2021. godine i da je tom prilikom istaknuto da nadležni sud prilikom odlučenja u ovakvim predmetima uzima u obzir mišljenje sudskog vještaka medicinske struke. Još je navedeno da je Centru prvostepeno rješenje dostavljeno 17. juna 2021. godine, koji je odmah nakon toga pokrenuo postupak za imenovanje stalnog staratelja, a u praksi prioritet pri imenovanju staratelja osobi kojoj je oduzeta poslovna sposobnost daje se biološkom srodniku. Kako apelant ima kćerku (predlagateljica) koja je saglasna da se imenuje za staratelja, postupak za imenovanje stalnog staratelja je u toku, te se utvrđuju činjenice bitne za taj postupak.
V. Relevantni propisi
- 21.Zakon o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98, 39/04, 73/05 i 11/21) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav (2)
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 17.
U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja.
Rješenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba, kao i rješenje drugostepenog suda, mora biti obrazloženo.
II - UREĐENJE OSOBNIH STANJA
- 1.Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti
Član 29.
U postupku oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti sud utvrđuje da li je punoljetna osoba zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rasuđivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i interesima, te da sukladno s tim potpuno ili djelomično oduzme poslovnu sposobnost punoljetnoj osobi, ili potpuno ili djelomično vrati poslovnu sposobnost onoj punoljetnoj osobi kod koje su prestali razlozi za potpuno, odnosno djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga.
Član 34.
Na sva ročišta za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlagač, staratelj osoba kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organi starateljstva.
Osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost poziva se na ročište, osim ako ova osoba po ocjeni suda nije u stanju da shvati značaj i pravne posljedice svog učešća u postupku.
Član 38.
Kad utvrdi da postoje uvjeti za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će osobi prema kojoj se vodi postupak potpuno ili djelomično oduzeti poslovnu sposobnost.
- 22.Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/05, 41/05 – ispravka, 31/14, 32/19 - OUSFBiH i 94/20 - Rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:
- 4.Starateljstvo nad punoljetnim osobama
Član 192. stav (1)
(1) Punoljetnoj osobi koja zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja ili prekomjernog uživanja alkohola ili opojnih droga, senilnosti ili drugih uzroka nije sposobna sama brinuti se o svojim pravima i interesima oduzima se poslovna sposobnost.
- 2.Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti
Član 325.
(1) U postupku za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti sud utvrđuje da li postoje razlozi iz stava 1. član 192. ovog Zakona.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga.
Član 330. stav (4)
(4) O oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti sud odlučuje na osnovu činjenica utvrđenih na ročištu.
Član 331.
(1) Po nalogu suda osobu o kojoj se postupak vodi mora pregledati vještak ljekar odgovarajuće specijalnosti, koji će dati pisani nalaz i mišljenje o njenom psihičkom stanju.
(2) Ukoliko je osoba o kojoj se vodi postupak odlukom suda smještena u zdravstvenu ustanovu i ako iz izvještaja te ustanove proizlazi da je potrebno oduzeti joj poslovnu sposobnost, sud ne mora odrediti pregled iz stava 1. ovog člana.
(3) Vještačenje se vrši u prisustvu sudije.
Član 333.
Kada utvrdi da postoje razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će osobi o kojoj se vodi postupak oduzeti ili ograničiti poslovnu sposobnost.
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
- 5.Vještaci
Član 147.
Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Član 148.
(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te predložiti osobu koja će obaviti vještačenje.
(2) Protivna stranka će se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.
(3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti određena za vještaka i predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.
Član 149.
(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.
(2) Sud može na prijedlog stranke odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.
(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.
(4) Složenija vještačenja povjerit će se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
(5) Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjerit će se u prvom redu tim ustanovama.
Član 156.
Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najkasnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu.
Član 158.
Sud će vještaku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim vještacima u vezi predmeta vještačenja.
Član 207. stav (1)
(1) U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalitelj pruži dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.
- 24.Preporuka broj R (99) 4 Odbora ministara Vijeća Europe o principima koji se odnose na pravnu zaštitu odraslih osoba bez poslovne sposobnosti (usvojena 23. veljače 1999. godine) preuzeta sa web-stranice https://hudoc.echr.coe.int, prevedena na hrvatski jezik, u relevantnom dijelu glasi:
Načelo 2 . - Fleksibilnost pravnog odgovora
- 1.Mjere zaštite i ostala pravna rješenja koja su na raspolaganju za zaštitu osobnih i ekonomskih interesa osoba bez poslovne sposobnosti trebaju biti dovoljne, po obuhvatu i fleksibilnosti, kako bi omogućile prikladan pravni odgovor na različite stupnjeve nesposobnosti i na razne situacije.
- 4.Raspon mjera zaštite treba uključiti, u prikladnim slučajevima, one koje ne ograničavaju poslovnu sposobnost dotičnih osoba.
Načelo 3. - Najveće moguće zadržavanje sposobnosti
- 1.Zakonodavni okvir treba, koliko god je to moguće, prepoznati kako postoje različiti stupnjevi nesposobnosti te kako se nesposobnost s vremena na vrijeme može mijenjati. Stoga mjere zaštite ne bi trebale odmah dovesti do potpunog lišenja poslovne sposobnosti. Međutim, ograničenje poslovne sposobnosti treba biti moguće kad je dokazano kako je potrebno za zaštitu dotične osobe.
- 2.Posebice, mjera zaštite ne bi trebala automatski dotičnu osobu lišiti prava glasa ili prava sastavljanja oporuke, kao ni davanja suglasnosti odnosno uskraćivanja suglasnosti za neki zahvat u području zdravlja, ili u donošenju drugih odluka osobnog značaja kad bilo kada sposobnost te osobe omogućuje da ona to učini.
Načelo 6. - Razmjernost
- 1.Kad je mjera zaštite potrebna, ona treba biti razmjerna stupnju sposobnosti dotične osobe i izrađena po mjeri pojedinačnih okolnosti i potreba dotične osobe.
- 2.Mjera zaštite treba se umiješati u poslovnu sposobnost, prava i slobode dotične osobe u najmanjoj mogućoj mjeri koja je sukladna postizanju miješanja.
VI. Dopustivost
- 25.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 26.U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 27.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 41 0 V 086974 21 Gž od 16. jula 2021. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov opunomoćenik je primio 12. augusta 2021. godine, a apelacija je podnesena 19. augusta 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 29.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 30.Ustavni sud zapaža da je odlukama koje su osporene predmetnom apelacijom apelantu potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Ustavni sud smatra da je potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti ozbiljna mjera kojoj bi trebalo pribjeći samo u izuzetnim okolnostima. Bez poslovne sposobnosti pojedinac ne može samostalno i svojevoljno upravljati svojim životom. Stoga, s obzirom na to da je prema apelantu odlukama suda primijenjena izrazito ozbiljna mjera, Ustavni sud smatra da bi apelaciju trebalo razmatrati prvenstveno sa aspekta prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije iako se apelant u navodima apelacije nije explicite pozvao na kršenje navedenog prava.
- 31.Ustavni sud naglašava da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) zaključio da je taj sud najpozvaniji da da pravnu kvalifikaciju činjenica iznesenih u aplikaciji i da nije ograničen, niti vezan za aplikantovu ili vladinu pravnu kvalifikaciju. Na osnovu principa iura novit curia, Evropski sud je, na vlastitu inicijativu, razmatrao aplikacije u odnosu na članove i stavove Evropske konvencije na koje se aplikanti nisu bili pozvali, pa čak i u odnosu na odredbe koje je bio proglasio nedopustivim uz istovremeni zaključak da je aplikacija dopustiva prema drugoj odredbi. Ovo zato što Evropski sud smatra da su za pravnu kvalifikaciju navoda iznesenih u aplikaciji odlučne činjenice koje su u njoj navedene, a ne samo pravni osnov na koji se aplikant pozvao (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Şerife Yiğit protiv Turske, presuda od 2. novembra 2010. godine, tač. 51-52. sa daljnjim referencama). Sličnu praksu ima i Ustavni sud u situacijama kada se apelant pozove na jedno pravo, a činjenice i argumenti koje iznese ukazuju na moguće kršenje nekog drugog ustavnog prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2043/12 od 22. decembra 2015. godine, tačka 22, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 10/16 i na www.ustavnisud.ba).
- 32.Stoga će u konkretnom slučaju Ustavni sud apelantove navode razmotriti u svjetlu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na privatni život
- 33.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
- 34.Član 8. Evropske konvencije glasi:
- 1.Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih
- 34.
a) Da li je došlo do miješanja
- 35.Iz bogate prakse Evropskog suda proizlazi da lišavanje poslovne sposobnosti može prerasti u miješanje u privatni život osobe (vidi, Evropski sud, Shtukaturov protiv Rusije, br. 44009/05, stav 83, ECHR 2008, i Lashin protiv Rusije, br. 33117/02, stav 77, 22. januara 2013. godine). Štaviše, Evropski sud je došao do istog zaključka i kada je u pitanju blaža mjera od potpunog lišavanja poslovne sposobnosti, tj. kada je osoba djelimično lišena poslovne sposobnosti (vidi, Berková protiv Slovačke, br. 67149/01, stav 164, 24. marta 2009. godine, i Salontaji-Drobnjak protiv Srbije, br. 36500/05, stav 144, 13. oktobra 2009. godine). Dakle, potpuno ili djelimično lišavanje poslovne sposobnosti nesporno predstavlja miješanje države u privatni život pojedinca, jer osoba lišena poslovne sposobnosti gubi mogućost da svojim postupcima, izjavama ili radnjama proizvodi pravne učinke. Stoga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja nema dilemu da je oduzimanjem poslovne sposobnosti došlo do miješanja u apelantov privatni život.
- 36.Shodno praksi Evropskog suda, svako miješanje u pravo na poštovanje privatnog života osobe predstavljat će povredu člana 8. Evropske konvencije osim ako je "u skladu sa zakonom", ako teži ostvariti cilj ili ciljeve koji su legitimni prema stavu 2. ove odredbe, te se može smatrati "nužnim u demokratskom društvu" (vidi, Anayo protiv Njemačke, br. 20578/07, stav 63, 21. decembar 2010. godine, i Mikolajová protiv Slovačke, br. 4479/03, stav 58, 18. januar 2011. godine).
- b)Da li je miješanje bilo zasnovano na zakonu, težilo da ostvari legitimni cilj i bilo nužno u demokratskom društvu
- b)
- 37.Evropski sud u predmetima koji pokreću pitanje lišavanja poslovne sposobnosti dosljedno ukazuje da, iako član 8. Konvencije ne sadrži izričite procesne zahtjeve, "postupak donošenja odluka sadržan u mjerama miješanja mora biti pošten i kao takav osigurati dužno poštovanje interesa zaštićenih članom 8." (vidi, Evropski sud, Görgülü protiv Njemačke, br. 74969/01, stav 52, 26. februar 2004. godine). Iz prakse Evropskog suda, dalje, proizlazi da je obaveza suda da prilikom razmatranja aplikacije uzme u obzir da li su, u svjetlu predmeta u cjelini, razlozi koji su navedeni kao opravdanje za preduzete mjere "mjerodavni i dovoljni" i da li je proces donošenja odluka omogućio dužno poštovanje aplikantovog prava, u skladu sa članom 8. Evropske konvencije. Potrebno je uzeti u obzir da nacionalne vlasti imaju prednost da direktno kontaktiraju sa navedenim osobama. Iz toga slijedi da zadatak Evropskog suda nije da bude zamjena za domaće vlasti pri obavljanju njihovih zadataka u vezi sa oduzimanjem poslovne sposobnosti, nego je njegov zadatak da ocijeni, u svjetlu Konvencije, odluke koje su donijele te vlasti u okviru svojih ovlaštenja (vidi, mutatis mutandis, T.P. i K.M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], br. 28945/95, stav 71, ECHR 2001-V, Sahin protiv Njemačke [VV], br. 30943/96, stav 64, ECHR 2003-VIII, Sommerfeld protiv Njemačke [VV], br. 31871/96, stav 62, ECHR 2003-VIII (izvaci), op. cit., Görgülü protiv Njemačke, stav 41, i Wildgruber protiv Njemačke (odluka), br. 32817/02, 16. oktobra 2006. godine).
- 38.Sloboda procjene koju treba da imaju nadležne nacionalne vlasti zavisi od prirode pitanja i važnosti interesa koji se procjenjuje. Stoga, doseg slobodne procjene države zavisi od kvaliteta postupka donošenja odluka. Ako je postupak ozbiljno manjkav u bilo kojem pogledu, zaključci domaćih vlasti podložniji su kritici (vidi, mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, stav 46, 11. oktobar 2001. godine, i op. cit., Salontaji-Drobnjak, stav 143). Evropski sud je posebno istakao da se traži strogi nadzor u slučajevima u kojima mjere imaju takav štetan učinak na ličnu samostalnost osobe kao što je lišavanje poslovne sposobnosti.
- 39.Imajuću u vidu iznesene primjedbe, Ustavni sud će, shodno bogatoj praksi Evropskog suda u predmetima koji su pokretali isto pravno pitanje (lišavanje poslovne sposobnosti), ispitati da li su redovni sudovi dali "mjerodavne i dovoljne" razloge iz kojih očito proizlazi da su se poštovali zakonski propisi, odnosno da je mjera koju su odredili jedina mjera kojom se opravdava cilj kojem se težilo (zaštita apelantovog prava) i da je ona bila nužna u demokratskom društvu.
- 40.Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi osporenim odlukama apelanta potpuno lišili poslovne sposobnosti, temeljeći takav stav, prije svega, na nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra. Naime, na osnovu medicinskih nalaza (tri ljekarska nalaza iz 2020. godine), zdravstvenog kartona opće prakse, iskaza predlagateljice i intervjua sa apelantom vještak je zaključio da apelanta treba lišiti poslovne sposobnosti, i to potpuno i trajno, jer zbog starosti koja je uzrokovala organski duševni poremećaj, te paranoidnog sindroma, nije u stanju da raspolaže svojom imovinom, odnosno značajnim nekretninama (kuća i okućnica), kao i većim novčanim iznosima (vidi tač. 9, 10. i 11. ove odluke). Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi svoju odluku u bitnom utemeljili na nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra, te na odredbama ZVP i Porodičnog zakona. Ustavni sud zapaža da je članom 17. stav (2) ZVP propisano da rješenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba, kao i rješenje drugostepenog suda moraju biti obrazložena.
- 41.Prema stavu Evropskog suda, svako lišavanje ili ograničenje poslovne sposobnosti mora da se zasniva na dovoljno pouzdanim i uvjerljivim dokazima. Nalaz vještaka medicinske struke treba pojasniti kakvu radnju podnosilac pritužbe nije u stanju razumjeti ili izvršiti i koje su posljedice njegove bolesti za njegov društveni život, zdravlje, finansijske interese itd. U nalazu vještak mora detaljno obraditi stepen nesposobnosti podnosioca zahtjeva (op. cit., Shtukaturov protiv Rusije, tač. 93-94, i Sykora protiv Češke, br. 23419/07, tačka 103, 22. novembar 2012. godine). Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je vještak istakao da apelant nije u stanju da se brine o nekretninama veće vrijednosti (kuća, okućnica) i većim novčanim sredstvima. Međutim, Evropski sud je u više svojih odluka naglasio da je svjestan važnosti medicinskih nalaza i mišljenja koji se odnose na osobe koje pate od oštećenja mentalnih sposobnosti, te da se slaže da svaka odluka kojom se odlučuje o mentalnom zdravlju mora biti potkrijepljena "relevantnom medicinskom dokumentacijom". Evropski sud je u više svojih odluka naglasio da je sudija, a ne ljekar, taj koji treba ocijeniti sve relevantne činjenice koje se odnose na određenu osobu, te njezine ili njegove lične okolnosti. Iz zapisnika sa ročišta proizlazi da sudija nije imao nikakvih dodatnih pitanja za vještaka, niti je obavio razgovor sa apelantom, kako bi i u ličnom kontaktu sa apelantom sam procijenio njegove odgovore, komunikacijske sposobnosti, sposobnost rasuđivanja. Prema praksi Evropskog suda, uloga sudije koji vodi postupak je da odluči da li je potrebna takva ekstremna mjera, ili bi možda bila dovoljna neka manje striktna mjera. Kada je u pitanju tako važan privatni interes pojedinca, sudija je taj koji mora uravnotežiti sve relevantne činjenice radi procjene razmjernosti mjere koju treba preduzeti. Nužna procesna jamstva zahtijevaju da svaki rizik arbitrarnosti u tom pogledu bude smanjen na minimum (vidi, op.cit., X i Y protiv Hrvatske, tačka 85, i Ivinović protiv Hrvatske, br. 13006/13, tačka 40, 18. septembar 2014. godine).
- 42.Dakle, shodno praksi Evropskog suda, lišavanje poslovne sposobnosti, čak i djelomično, treba biti posljednja mjera koja se primjenjuje samo kad nacionalne vlasti, nakon pažljivog razmatranja mogućih alternativa, zaključe da niti jedna druga, manje ograničavajuća, mjera nije svrsishodna, ili kad su druge, manje ograničavajuće, mjere neuspješno pokušane. Štaviše, čak i kada nacionalne vlasti s traženim stepenom sigurnosti utvrde da je osoba imala poteškoće u plaćanju svojih računa, lišavanje poslovne sposobnosti, čak i djelimično, treba biti posljednja mjera koja se primjenjuje (op. cit., Ivinović protiv Hrvatske, tačka 44).
- 43.U konkretnom slučaju redovni sudovi nisu ni pokušali da razmotre moguće alternative i pitanje da li bi se nekom manje ograničavajućom mjerom mogao postići željeni cilj, posebno što se u konkretnom slučaju radilo o najrigoroznijoj mjeri, a iz raspoloživih dokumenata ne proizlazi da je mjera lišavanja poslovne sposobnosti apelantu ranije predlagana, razmatrana ili već izricana. Takvo postupanje redovnih sudova suprotno je i Preporuci broj R (99) 4 Odbora ministara Vijeća Evrope o principima koji se odnose na pravnu zaštitu odraslih osoba bez poslovne sposobnosti, koja je u relevantnom dijelu citirana, iz koje proizlazi da mjere zaštite ne bi trebalo odmah dovesti do potpunog lišavanja poslovne sposobnosti (vidi tačku 24. ove odluke).
- 44.U pogledu zastupanja apelanta u konkretnom predmetu, Ustavni sud ističe da je Evropski sud u predmetu Ivinović protiv Hrvatske zapazio da je jedna zaposlenica Centra imenovana podnositeljicinom posebnom starateljicom, ali s obzirom na to da je sam Centar pokrenuo postupak lišavanja poslovne sposobnosti podnositeljice zahtjeva, imenovanje zaposlenice Centra posebnom starateljicom podnositeljice dovelo je zaposlenicu u sukob lojalnosti između njenog poslodavca i podnositeljice zahtjeva kao njene štićenice. U citiranom predmetu zapaženo je da je imenovana starateljica dala puni pristanak na zahtjev za djelomično lišavanje poslovne sposobnosti podnositeljice zahtjeva i da nije podnijela nikakve podneske u pogledu dokaza koje bi trebalo izvesti. Evropski sud je naglasio da bez obzira na činjenicu da je podnositeljica zahtjeva angažirala advokata o vlastitom trošku ne može a da se ne primijeti da nacionalno pravo ne predviđa obavezno zastupanje navedene osobe posredstvom nezavisnog advokata uprkos vrlo ozbiljnoj prirodi pitanja o kojima je riječ i mogućim posljedicama tog postupka (vidi, M.S. protiv Hrvatske, br. 36337/10, stav 104, 25. april 2013. godine). Dalje, Evropski sud je ponovio da u predmetima osoba s mentalnim invaliditetom države imaju obavezu da osiguraju nezavisno zastupanje tih osoba, omogućavajući da njihovi konvencijski prigovori budu razmotreni pred sudom ili drugim nezavisnim organom (vidi, Centar za pravne resurse za Valentina Câmpeanua protiv Rumunije [VV], br. 47848/08, tačka 161, 17. juli 2014. godine).
- 45.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Centar imenovao privremenog staratelja apelantu radi zaštite njegovih interesa. Međutim, Ustavni sud zapaža da privremeni staratelj nije prisustvovao ročištu na kojem je održana glavna rasprava na kojem je provedeno vještačenje apelanta iako je bio uredno pozvan, niti je predlagao dokaze, ni prigovore, iako se u konkretnom slučaju ne može govoriti o sukobu lojalnosti, budući da prijedlog nije podnio Centar. Ustavni sud zapaža da je apelanta zastupao advokat kojeg je sam angažirao o vlastitom trošku, koji se protivio izricanju mjere lišavanja poslovne sposobnosti, koji je izjavio žalbu (na ročištu za glavnu raspravu nije iznosio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ali je to učinio u žalbi, iznoseći relevantne primjedbe, koje Kantonalni sud nije razmotrio, pozivajući se na član 207. stav (1) ZPP) i konačno podnio apelaciju, jer bi, u suprotnom, apelantova prava u ovako ozbiljnom predmetu ostala potpuno nezaštićena. U vezi sa pozivanjem Kantonalnog suda na član 207. stav (1) ZPP na kojem je zasnovan stav da se ne mogu prihvatiti kao osnovane primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koje je apelantov advokat iznio u žalbi zbog toga što nisu pruženi dokazi da te navode nije mogao iznijeti pred prvostepenim sudom, Ustavni sud zapaža da citirana odredba ZPP ima u vidu nove činjenice i dokaze koji se ne mogu iznositi u žalbi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju ne radi se o novim činjenicama, niti o novim dokazima koji su izneseni u žalbi, već o primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka. Ukoliko je postojao zakonski uvjet da su se primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka morale iznijeti pred prvostepenim sudom da bi se prigovori sa uspjehom mogli istaći i u žalbi, onda je to prvostepeni sud trebalo da obrazloži uz pozivanje na relevantnu odredbu procesnih pravila. Stoga, imajući u vidu sve prethodno izneseno, Ustavni sud zaključuje da iz osporenih odluka ne proizlazi da su se poštovali zahtjevi propisani zakonom (član 17. stav (2) ZVP), niti standardi Evropskog suda u predmetima koji su pokretali pitanje lišavanja poslovne sposobnosti na koje je ukazano ovom odlukom. Shodno navedenom, Ustavni sud se neće upuštati u daljnju analizu da li je postojao legitiman cilj za izricanje osporene mjere, odnosno da li je izrečena mjera bila neophodna u demokratskom društvu.
Ostali prigovori
- 46.Shodno zaključku o kršenju prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud ne vidi potrebu da posebno obrazlaže ostale apelantove prigovore.
VIII. Zaključak
- 47.Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama kojima je apelant potpuno lišen poslovne sposobnosti povrijeđeno pravo na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, jer u konkretnom slučaju prilikom izricanja tako ozbiljne mjere iz obrazloženja osporenih odluka ne proizlazi da su se poštovali zahtjevi propisani zakonom.
- 48.Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 49.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.