USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3722/25, rješavajući apelacije Milorada Dodika, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 58. i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 4. novembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Milorada Dodika podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 046070 25 Kž 2 od 12. juna 2025. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 18. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Milorada Dodika podnesene u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s izjavama javnih zvaničnika datih tokom suđenja apelantu zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Dodika podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 052766 25 Iž od 18. augusta 2025. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07-939/25 od 6. augusta 2025. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Milorad Dodik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa advokat Goran Bubić iz Banje Luke, podnio je 5. augusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 046070 25 Kž 2 od 12. juna 2025. godine i S1 2 K 046070 23 K od 26. februara 2025. godine. Apelant je u podnesenoj apelaciji postavio i zahtjev za donošenje privremene mjere "kojom se odlaže izvršenje presude u dijelu u kojem je apelantu izrečena mjera sigurnosti zabrane vršenja [dužnosti] predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina, do konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji". Apelant je 14. i 18. augusta 2025. godine, 5. i 9. septembra 2025. godine i 1. oktobra 2025. godine dopunio apelaciju te precizirao zahtjev za donošenje privremene mjere (vidi tač. 67–72. ove odluke). Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-3722/25.
- 2.Apelant je 5. septembra 2025. godine posredstvom istog punomoćnika Ustavnom sudu podnio novu apelaciju protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 052766 25 Iž od 18. augusta 2025. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 06-01-07-1-939/25 od 6. augusta 2025. godine. Apelant je također tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru "kojom se odlaže izvršenje odluke CIK-a od 6. avgusta 2025. godine o prestanku mandata predsjednika Republike Srpske" do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji (vidi tačku 73. ove odluke). Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-4095/25.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
AP-3722/25
- 3.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je 18. augusta 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju i dopunu apelacije od 14. augusta 2025. godine. Ustavni sud je 21. augusta 2025. godine tražio od Suda BiH da dostavi i precizirana rješenja tog suda u vezi s apelantovim zahtjevima za izuzeće S. U., sutkinje Suda BiH.
- 4.Sud BiH je 26. augusta 2025. godine dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju i rješenje Suda BiH po apelantovom zahtjevu za izuzeće S. U., sutkinje Suda BiH (vidi tač. 22. i 31. ove odluke). Tužilaštvo BiH je odgovor na apelaciju dostavilo 28. augusta 2025. godine. Ustavni sud je 28. augusta 2025. godine dostavio apelantu odgovore na apelaciju i dopunu apelacije od 14. augusta 2025. godine radi eventualnog izjašnjenja.
- 5.Ustavni sud je 28. augusta 2025. godine tražio od Tužilaštva BiH, Suda BiH i apelanta da dostave preciziranu dokumentaciju u vezi s inicijativom određenog broja tužilaca Tužilaštva BiH iz 2021. godine za procesuiranje apelanta. Tužilaštvo BiH je 2. septembra 2025. godine dostavilo Ustavnom sudu traženu dokumentaciju (vidi tačku 13. ove odluke).
- 6.Ustavni sud je 12. septembra 2025. godine tražio od Suda BiH da dostavi odluku o apelantovom zahtjevu za izuzeće J. Ć. D., sutkinje Suda BiH. Sud BiH je 29. septembra 2025. godine dostavio Ustavnom sudu traženu dokumentaciju (vidi tačku 19. ove odluke).
- 7.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva BiH zatraženo je 15. septembra 2025. godine da dostave odgovore na dopune apelacije. Sud BiH i Tužilaštvo BiH su 23. septembra 2025. godine dostavili odgovore na dopune apelacije, koje je Ustavni sud 24. septembra 2025. godine dostavio apelantu na eventualno izjašnjenje.
- 8.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva BiH zatraženo je 1. oktobra 2025. godine da dostave odgovore na dopunu apelacije od 1. oktobra 2025. godine. Tužilaštvo BiH i Sud BiH su 9. i 13. oktobra 2025. godine dostavili odgovore na dopunu apelacije od 1. oktobra 2025. godine, koje je Ustavni sud 13. i 14. oktobra 2025. godine dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na dopunu apelacije od 1. oktobra 2025. godine.
AP-4095/25
- 9.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i CIK-a zatraženo je 9. septembra 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju. Sud BiH i CIK su 15. i 16. septembra 2025. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 17. septembra 2025. godine dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju broj AP-4095/25.
- 10.S obzirom na to da je apelacije podnio isti apelant i da se osporene odluke tiču iste pravne stvari, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3722/25.
III. Činjenično stanje
- 11.Radi ispitivanja svih apelantovih navoda koji su sastavni dio apelacija br. AP-3722/25 i AP-4095/25 i dopuna apelacije broj AP-3722/25, Ustavni sud će hronološki navesti okolnosti koje su bitne za konačno odlučenje Ustavnog suda o apelacijama. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, dokumenata predočenih Ustavnom sudu i informacija javnog karaktera sa službenih internetskih stranica mogu se sumirati na sljedeći način.
AP-3722/25
a) Okolnosti od značaja za navodnu pristrasnost sutkinje J. Ć. D.
- 12.Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) početkom 2020. godine je na osnovu javnog konkursa donijelo odluku da J. Ć. D., sutkinja Suda BiH, bude kandidat Bosne i Hercegovine za sudiju Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine je na zahtjev Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine 13. maja 2020. godine Ambasadi Bosne i Hercegovine u Hagu proslijedilo prijavu kandidature navedene sutkinje za izbor sudije u Međunarodnom krivičnom sudu. Apelant, koji je u to vrijeme vršio dužnost člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, protivio se izboru navedene sutkinje kao kandidata Bosne i Hercegovine navodeći da je njena kandidatura "uvreda za Srbe i Srpsku". U pismu (dostavljenom u dopuni apelacije od 5. septembra 2025. godine, tačka 70. ove odluke), koje je apelant uputio tadašnjoj ministrici vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (B. T.), apelant je, između ostalog, istakao: "Uvjeren sam da je na takvo mjesto potrebno predložiti kandidata sa visokim moralnim i profesionalnim kvalitetima, koji je između ostalog nepristrasan i etičan, a što nikako ne može biti osoba koja je bila dio tima ratnog zločinca N. O. Zato još jednom naglašavam da je ovakvim prijedlogom uvrijeđen cijeli srpski narod, Republika Srpska, BiH, ali i Međunarodni krivični sud u Hagu." Sadržaj navedenog pisma je objavljen i u javnosti/medijima. 1 Na navedeno apelantovo pismo javno je reagiralo Ministarstvo vanjskih poslova BiH objašnjavajući proceduru kandidature navedene sutkinje. 2 U daljnjoj proceduri njenog izbora sutkinja J. Ć. D. formalno je bila kandidat istočnoevropskog bloka zemalja, ali je krajem 2020. godine tokom glasanja na skupštini država članica Međunarodnog krivičnog suda njena kandidatura bila povučena.
b) Inicijativa/pismo Tužilaštva BiH iz 2021. godine
- 13.Iz stanja spisa predmeta (informacija koju je 2. septembra 2025. godine Tužilaštvo BiH dostavilo Ustavnom sudu) proizlazi da je 15. oktobra 2021. godine jedan od tužilaca u Tužilaštvu BiH (Dž. P.) pokrenuo inicijativu koju je dostavio svim tužiocima Tužilaštva BiH putem službene e-mail korespondencije unutar Tužilaštva BiH. Sadržaj navedene inicijative naslovljene kao "Inicijativa tužioca" je sljedeći:
Poštovani, u odnosu na istupe člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dodik Milorada u kojima iskazuje prijetnje teritorijalnom integritetu i najvišim institucijama Bosne i Hercegovine, na način kojim se u stepenu osnova sumnje ispunjavaju obilježja krivičnih djela iz glave XVI Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, ukoliko to već nije učinjeno, iniciram hitno formiranje predmeta, a sve sa ciljem pravovremenog djelovanja Tužilaštva Bosne i Hercegovine i krivičnopravne zaštite integriteta Bosne i Hercegovine. U ispunjavanju osnovne dužnosti svakog tužioca u skladu sa članom 35. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, a kako prema utvrđenoj proceduri formiranja i signiranja spisa nisam u mogućnosti djelovati ex officio (odnosno sam otvoriti predmet), pozivam na preduzimanje potrebnih mjera u cilju provođenja istrage, u predmetu koji će u skladu sa Pravilnikom o TCMS biti dodijeljen nekom od tužilaca Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
- 14.Navedenu inicijativu je potpisalo više tužilaca, uključujući i S. U., tadašnju tužiteljicu Tužilaštva BiH.
- 15.Navedena inicijativa je objavljena kao vijest u brojnim bosanskohercegovačkim i stranim medijima. 3 Dotadašnja tužiteljica Tužilaštva BiH S. U. je 7. augusta 2022. godine imenovana za sudiju Suda BiH, a na dužnost je stupila 8. augusta 2022. godine. 4
c) Okolnosti koje su prethodile krivičnom postupku
- 16.Narodna skupština Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština RS) na sedmoj posebnoj sjednici održanoj 21. juna 2023. godine usvojila je Zakon o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske. Osim toga, Narodna skupština RS je na osmoj posebnoj sjednici održanoj 27. juna 2023. godine usvojila Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Nakon toga je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: visoki predstavnik) Christian Schmidt 1. jula 2023. godine donio dvije odluke, i to Odluku kojom se sprečava stupanje na snagu Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske broj 15/23 i Odluku kojom se sprečava stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj 14/23. U članu 5. obje navedene odluke je navedeno da one stupaju na snagu odmah po objavljivanju na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika (u daljnjem tekstu: OHR) 1. jula 2023. godine. Istog dana kada su donesene navedene dvije odluke visoki predstavnik je donio i Odluku kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojom je dodat novi član 203a – neizvršavanje odluka visokog predstavnika. U članu 4. te odluke je navedeno da Zakon stupa na snagu 2. jula 2023. godine. Sve tri navedene odluke visokog predstavnika su objavljene u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 47/23 od 7. jula 2023. godine (vidi tač. 81–83. ove odluke). Informacije u vezi s navedenim odlukama visokog predstavnika su prenijeli i brojni bosanskohercegovački mediji. 5
- 17.Apelant je 7. jula 2023. godine u svojstvu predsjednika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: predsjednik RS) donio i svojeručno potpisao dva ukaza, i to: Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske broj 01-020-3382/23, te Ukaz o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj 01-020-3396/23 (u daljnjem tekstu: sporni ukazi). Navedena dva ukaza su objavljena u "Službenom glasniku RS" broj 60/23 od 9. jula 2023. godine (vidi tač. 87. i 88. ove odluke).
d) Optužnica i zahtjev za izuzeće sutkinje J. Ć. D.
- 18.Tužilaštvo BiH je 22. augusta 2023. godine optužilo apelanta i M. L. da su počinili krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203a stav (1) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), u vezi sa članom 54. navedenog zakona. Sutkinja za prethodno saslušanje J. Ć. D. vratila je optužnicu na ispravku/dopunu, nakon čega ju je 11. septembra 2023. godine potvrdila. Apelant je 27. septembra 2023. godine podnio Sudu BiH zahtjev za izuzeće navedene sutkinje J. Ć. D. (precizirano 28. septembra 2023. godine) na osnovu odredbe člana 29. tačka f) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH).
- 19.Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je 29. septembra 2023. godine Opća sjednica Suda BiH donijela rješenje kojim je odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za izuzeće sutkinje J. Ć. D. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant kao podnosilac zahtjeva sumnju u nepristrasnost sutkinje za prethodno saslušanje J. Ć. D. nalazi u činjenici da je ona prilikom vraćanja prvobitno podnesene optužnice prekršila odredbe procesnog zakona i da je takvim njenim postupanjem došlo do narušavanja jednakog tretmana stranaka u postupku u korist Tužilaštva BiH a na apelantovu štetu. U vezi s tim je Opća sjednica Suda BiH navela da je, suprotno apelantovim tvrdnjama, sutkinja za prethodno saslušanje, vršeći kontrolu formalnopravne urednosti optužnice, u smislu odredbi čl. 227. i 228. ZKPBiH u vezi sa članom 148. ZKPBiH, utvrdila postojanje određenih nedostataka zbog kojih nije bilo moguće odlučiti o optužnici. Na takav način, kako je istaknuto, nije sugerirala sadržaj optužnice niti je prejudicirala tužilačku odluku. Dalje je navedeno da je postupanje sutkinje J. Ć. D. bilo usmjereno isključivo na što kvalitetnije i sveobuhvatnije preispitivanje optužnice s ciljem preciziranja kako radnje izvršenja (koja je u prvobitno dostavljenoj optužnici bila alternativno postavljena) tako i oblika krivične odgovornosti za koje se apelant tereti. Istaknuto je da navedena sutkinja takvim postupanjem nije prekoračila ovlaštenja iz ZKPBiH, već je postupala u apelantovom interesu u smislu da bude upoznat s tim za šta se tačno tereti optužnicom. S obzirom na navedeno, zaključeno je da je postupanje sutkinje za prethodno saslušanje u konkretnom slučaju bilo profesionalno, nezavisno i objektivno, te zasnovano na zakonskim ovlaštenjima. Pri tome je navedeno da apelantovi navodi ne predstavljaju objektivne razloge koji bi upućivali na pristrasnost sutkinje J. Ć. D. koji bi njeno postupanje doveli u razumnu sumnju i opravdali primjenu člana 29. tačka f) ZKPBiH.
- 20.Nakon potvrđivanja optužnice došlo je do višestrukih odgađanja ročišta za glavni pretres, a potom i do razdvajanja postupka u odnosu na optuženog M. L.
e) Zahtjevi za izuzeće sutkinje S. U.
- 21.Nakon odluke Suda BiH o razdvajanju postupka apelantov branilac je podnio zahtjev za izuzeće osam sudija, uključujući i postupajućeg sudiju, zbog čega je i to ročište odgođeno za 5. februar 2024. godine. Na osnovu odluke Komisije za presignaciju predmeta Odjela I i Odjela II Suda BiH, 2. februara 2024. godine izvršena je izmjena postupajućeg sudije pojedinca tako što je umjesto dotadašnjeg sudije M. S., zbog njegovog skorijeg odlaska u penziju, predmetom zadužena sutkinja S. U. O toj činjenici stranke i apelantov branilac upoznati su na ročištu za početak glavnog pretresa održanom 5. februara 2024. godine, na kojem je apelantov branilac podnio zahtjev za izuzeće nove postupajuće sutkinje iz razloga propisanih članom 29. tačka f) ZKPBiH. Postupajuća sutkinja S. U. je na ročištu od 5. februara 2024. godine obavijestila sve prisutne da je upoznata sa sadržajem prethodnih ročišta u tom predmetu, uključujući i procesnu odluku o razdvajanju predmeta u odnosu na optuženog M. L. Osim toga, obavijestila je prisutne da je upoznata sa činjenicom da je branilac optuženog M. L. podnio prijedlog za spajanje postupka s postupkom koji se vodi protiv apelanta, da Sud BiH još nije donio odluku o tom prijedlogu i da će ona biti donesena u skladu sa članom 25. ZKPBiH jer nije vezana za procesni rok. I pored podnesenog zahtjeva apelantove odbrane za izuzeće postupajuće sutkinje S. U., Sud BiH je na ročištu od 5. februara 2024. godine donio odluku o čitanju optužnice, nakon čega je započeo glavni pretres u tom predmetu u odnosu na apelanta. Postupajuća sutkinja S. U. je smatrala da je u konkretnom slučaju postojala opasnost od odlaganja iz člana 29. tačka f) ZKPBiH. Navedeno je argumentirano okolnošću da je od održanog ročišta za izjašnjenje o krivici prošlo više od tri mjeseca, te da glavni pretres do 5. februara 2024. godine još nije bio započeo, iako je bio zakazivan šest puta. Stoga je ocijenjeno da je u smislu prava na suđenje u razumnom roku bilo neophodno spriječiti da bilo koji od učesnika odugovlači postupak, a istovremeno ispoštovati pravo optuženog apelanta da bez odlaganja bude obaviješten o prirodi i razlozima optužbe protiv njega.
- 22.Odlučujući o zahtjevu apelantovog branioca za izuzeće sutkinje S. U. (od 5. februara 2024. godine, dopunjenog 7. i 13. februara 2024. godine), Opća sjednica Suda BiH je donijela Rješenje broj Su-10-105/24 od 20. februara 2024. godine kojim je taj zahtjev odbijen kao neosnovan.
- 23.U obrazloženju tog rješenja je navedeno da se izuzeće sutkinje S. U. traži iz više razloga sumiranih u sljedećem: i) čitanje optužnice samo u odnosu na apelanta kao vid neprimjerenog miješanja sudije u sadržaj optužnice, kao i problematiziranje čitanja optužnice nakon što je podnesen prijedlog za izuzeće sudije, ii) neobavještavanje o imenu sudije koji je preuzeo predmet u kontekstu (ne)mogućnosti prigovaranja sastavu suda, iii) politička pristrasnost sutkinje S. U. zbog činjenice da je u periodu od 1998. do 2002. godine obavljala funkciju zamjenika ministra finansija na koju ju je imenovala politička partija SDA koja u svom političkom programu sadrži i volju da se ukine Republika Srpska, iv) postupanje sutkinje S. U. u vrijeme dok je bila tužiteljica u Tužilaštvu BiH kada se zajedno s još 14 drugih tužilaca zalagala za apelantovo procesuiranje zbog njegovih navodnih najava rušenja institucija Bosne i Hercegovine, zbog čega navedena sutkinja ima predrasude prema apelantu i v) pitanje nacionalne/bošnjačke pripadnosti sutkinje S. U. u kontekstu multietničkog sastava Suda BiH, te u vezi s tim nacionalnog sastava Komisije za presignaciju predmeta koja je odredila postupajućeg sudiju u tom predmetu.
- 24.U odnosu na prvi razlog, Sud BiH je naveo da činjenica da je sutkinja S. U. na ročištu održanom 5. februara 2024. godine pozvala tužioce da pročitaju optužnicu u dijelu koji se odnosi na apelanta, koji je "ostao" u predmetu nakon što je prethodno doneseno rješenje o razdvajanju postupka u odnosu na drugooptuženog M. L., predstavlja uobičajeno postupanje suda u istovjetnim situacijama. Takvo postupanje je, prema stavu Opće sjednice Suda BiH, opravdano, posebno kada se ima u vidu da se činjenično, uz preambulu (uvod) optužnica sastoji od dvije odvojene tačke, pri čemu se samo tačka 1. odnosi na apelantove radnje, što je posebno vidljivo uvidom u pravnu ocjenu – kvalifikaciju krivičnog djela za koje se optužnicom tereti. Čitanje činjeničnih navoda optužnice u odnosu na optuženu osobu u odnosu na koju je odlukom suda krivični postupak razdvojen predstavljalo bi, prema ocjeni Suda BiH, nepotrebno odugovlačenje a sve s aspekta cjelishodnosti, efikasnosti i ekonomičnosti. U vezi s tim je navedeno i da se treba imati u vidu da je u konkretnom slučaju optužnica potvrđena prije skoro pet mjeseci te da do tada nije pročitana.
- 25.U odnosu na drugi razlog apelantove odbrane navedeno je da zakonom nigdje nije propisana obaveza postupajućeg sudije da informira stranke i odbranu o sastavu suda u bilo kojoj fazi postupka, prije nego što sudija preduzme bilo koju radnju u okviru svoje nadležnosti. U vezi s tim je navedeno da je apelantova odbrana prvom prilikom saznala za postupanje sutkinje S. U., odnosno kad je informirana o izmjeni u odnosu na ranije postupajućeg sudiju, te da je iskoristila svoje zakonsko pravo i zatražila njeno izuzeće.
- 26.U odnosu na raniji politički angažman sutkinje S. U. navedeno je da nije obrazloženo na koji način ta okolnost predstavlja okolnost koja izaziva razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. U vezi s tim je istaknuto da je navedena sutkinja s pozicije pomoćnika ministra finansija razriješena 2001. godine, tj. prije više od 20 godina, nakon čega je njen radni angažman isključivo vezan za rad u pravosuđu, pri čemu je 2022. godine odlukom VSTV-a imenovana za sutkinju Suda BiH.
- 27.U odnosu na navode iz zahtjeva koji se tiču davanja podrške inicijativi tužioca Tužilaštva BiH (Dž. P.) za otvaranje predmeta u pogledu apelantovih najava o rušenju ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine, Opća sjednica Suda BiH je navela da ta činjenica ne znači da sutkinja S. U. ima bilo kakve predrasude prema apelantu. U vezi s tim je istaknuto da je tužiočevo osnovno pravo i osnovna dužnost, u skladu sa članom 35. ZKPBiH, otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda BiH. Stoga je zaključeno da samo postupanje sutkinje S. U. u vrijeme dok je obnašala dužnost tužioca nema utjecaja na njeno postupanje u konkretnom krivičnom predmetu.
- 28.Konačno, u odnosu na navode o nacionalnoj pripadnosti sutkinje S. U. navedeno je da ta okolnost sama po sebi ne može biti od utjecaja na vršenje sudijske funkcije. U vezi s tim je navedeno da je predmet presigniran navedenoj sutkinji na osnovu odluke Komisije za presignaciju predmeta Odjela I i Odjela II Krivičnog odjeljenja Suda BiH zbog skorog odlaska u penziju sudije M. S., i to prema utvrđenim pravilima za postupanje u takvim situacijama (Pravilnik o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima). O tome su, kako je navedeno, upoznati stranke i branilac. Također je navedeno i da svaki sudija, pa tako i S. U., kao nosilac pravosudne funkcije ima obavezu da u svakom predmetu koji mu je dodijeljen u rad postupa savjesno i da se u svom radu rukovodi načelom nepristrasnosti u skladu s pravilima Kodeksa sudijske etike i sudijskom zakletvom. Sudija je, kako je istaknuto, u obavezi obavljati svoju funkciju na način da sve strane u postupku tretira bez favoriziranja, pristrasnosti i predrasuda, te da odluke donosi na osnovu predočenih činjenica i dokaza, kako je sutkinja S. U. i postupila.
- 29.Na ročištu za nastavak glavnog pretresa održanom 6. marta 2024. godine Sud BiH je donio rješenje o spajanju postupka protiv optuženog apelanta i M. L. u jedinstven postupak koji će se provesti pod brojem S1 2 K 046070 23 K.
- 30.Apelantov branilac ponovo je na ročištu za nastavak glavnog pretresa održanom 9. oktobra 2024. godine usmeno na zapisnik izložio zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje S. U. u smislu člana 29. tačka f) ZKPBiH. U pristrasnost sutkinje S. U. sumnja se, kako je to navedeno, zbog povrede prava na odbranu uslijed događaja nastalih u toku tog ročišta za glavni pretres jer je insistirala na nastavku glavnog pretresa.
- 31.Rješenjem vanpretresnog vijeća Suda BiH broj S1 2 K 046070 24 Kv 2 od 10. oktobra 2024. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za izuzeće sutkinje S. U. podnesen 9. oktobra 2024. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je zahtjev podnesen nakon početka glavnog pretresa (u fazi izvođenja dokaza), zbog čega je u skladu sa članom 32. stav (4) ZKPBiH apelantov zahtjev odbačen. Pri tome je navedeno da apelant i njegov branilac imaju mogućnost da u eventualnoj žalbi na presudu iznesu prigovore pristrasnosti.
f) Osporene presude
- 32.Presudom Suda BiH (koju je donijela sutkinja S. U.) broj S1 2 K 046070 23 K od 26. februara 2025. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelant je proglašen krivim što je:
U vremenskom periodu od 1. do 9. jula 2023. godine u Banja Luci, svjestan i znajući da je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, donio odluku kojom se sprječava stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj 14/23 od 1. jula 2023. godine, koji Zakon je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na osmoj posebnoj sjednici održanoj 27. juna 2023. godine i odluku kojom se sprječava stupanje na snagu Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske broj 15/23 od 1. jula 2023. godine, koji Zakon je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na sedmoj posebnoj sjednici održanoj 21. juna 2023. godine, sa kojima je prethodno bio upoznat i protivno tome preduzimao službene radnje u cilju nastavka zakonodavnog postupka, a ne primjenjujući i ne provodeći navedene odluke Visokog predstavnika i to:
- 2.(tačka 1. optužnice)
Milorad Dodik, kao službena osoba u instituciji Republike Srpske, u svojstvu predsjednika Republike Srpske, koristeći ovlasti propisane članom 80. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske "(Službeni glasnik RS", broj: 21/1992 , 28/1994 - Amandmani XXVI- XLIII, 8/1996 - Amandmani XLIV-LI, 13/1996 - Amandman LII, 15/1996 - ispr., 16/1996 - Amandman LIII, 21/1996 - Amandmani LIV-LXV, 21/2002 - Amandmani LXVI-XCII, 26/2002 - ispr., 30/2002 - ispr., 31/2002 - Amandmani XCIII-XCVIII, 69/2002 - Amandmani XCIX-CIII, 31/2003 - Amandmani CIV i CV, 98/2003 - Amandmani CVI-CXII, 115/2005 - Amandman CXIV, 117/2005 - Amandmani CXV-CXXI i 48/2011 - Amandman CXXII i "Sl. glasnik BiH", br. 73/2019 - odluka US BiH) donio Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske, broj: 01-020- 3382/23 od 07.07.2023. godine, na način da je isti svojeručno potpisao, koji Zakon je usvojila Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 21.06.2023. godine i na taj način ne primjenjujući i ne provodeći odluku Visokog predstavnika Christian Schmidta, broj: 15/23 od 1.7.2023. godine, koja odluka je stupila na snagu tog datuma, a kojom se obustavlja zakonodavni postupak donošenja navedenog Zakona, kao i Ukaz o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj: 01-020-3396/23 od 7.7.2023. godine, koji Zakon je usvojila Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj dana 27.6.2023. godine i na taj način ne primjenjujući i ne provodeći odluku Visokog predstavnika Christian Schmidta, broj: 14/23 od 1.7.2023. godine koja odluka je stupila na snagu tog datuma, kojom se obustavlja zakonodavni postupak donošenja navedenog Zakona, a koje odluke Visokog predstavnika su objavljene u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj: 47/23 od 7.7.2023. godine, iako je bio svjestan da su Odluke Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini obvezujuće u skladu sa ovlaštenjima koja su mu data članom V Anexa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom II.Id) navedenog Sporazuma, a sve u namjeri da se navedene odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu ne primijene i ne provedu, obzirom da je za primjenu i provedbu ovih odluka bilo potrebno uzdržavanje od daljnjeg zakonodavnog postupanja, nakon čega je optuženi navedene Ukaze proslijedio u Javnu ustanovu "Službeni glasnik Republike Srpske" radi njihove objave i potom stupanja na snagu navedenih Zakona, a koje posljedice je i htio.
- 33.U izreci presude Sud BiH je naveo da je apelant prethodno opisanim radnjama počinio krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203a stav (1) KZBiH, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na osnovu člana 203a stav (4) apelantu je izrečena mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina od dana pravosnažnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere sigurnosti.
- 34.U obrazloženju je navedeno da je završna riječ odbrane sadržavala 22 poglavlja, te da je u 17. poglavlju apelantov branilac detaljno razradio pitanje proceduralnih propusta u toku postupka, posebno se fokusirajući, između ostalog, i na tezu da optužnicu nije potvrdio "nepristrasan" sud. Hronološki je ukazano na apelantove pismene i usmene zahtjeve za izuzeće preciziranih tužilaca, sudskog vještaka i sudija u tom predmetu. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je tokom cijelog postupka i u svakoj svojoj odluci vodio računa o načelu nepristrasnosti suda. U odnosu na apelantov prigovor kršenja odredbe člana 251. ZKPBiH, Sud BiH je istakao da je u toku glavnog pretresa u više navrata došlo do odgađanja pretresa u trajanju dužem od trideset dana (između ročišta održanih 6. marta 2024. i 17. aprila 2024. godine; 22. maja 2024. i 17. jula 2024. godine; 17. jula 2024. i 28. augusta 2024. godine). S obzirom na ranije datu saglasnost stranaka i branilaca da se do tada provedeni dokazi ne provode iznova, Sud BiH je na pretresima održanim 17. aprila 2024. godine, 17. jula 2024. godine i 28. augusta 2024. godine donio odluku da glavni pretres formalno počinje iznova u smislu odredbe člana 251. stav (2) ZKPBiH. Pri tome je konstatirano da se do tada saslušani svjedoci neće ponovo pozivati i saslušavati, nego će se koristiti iskazi koje su prethodno dali u tom postupku, kao i materijalni dokazi koji su izvedeni tokom glavnog pretresa. Zbog proteka perioda dužeg od 30 dana između ročišta održanih 5. decembra 2024. godine i 29. januara 2025. godine, u smislu odredbe člana 251. stav (2) ZKPBiH, nakon izjašnjenja stranaka i branilaca, Sud BiH je na nastavku pretresa održanom 29. januara 2025. godine donio rješenje da glavni pretres formalno počinje iznova. Određeno je da se do tada provedeni dokazi neće ponovo izvoditi, odnosno neće se ponovo pozivati svjedoci Tužilaštva BiH, nego će se koristiti njihovi iskazi dati na glavnim pretresima od 6. marta 2024. godine, 17. aprila 2024. godine i 13. novembra 2024. godine. Također je određeno da se neće ponovo pozivati ni svjedoci apelantove odbrane, nego će se koristiti njihovi iskazi dati na glavnim pretresima od 17. jula 2024. godine i 28. augusta 2024. godine. Na statusnoj konferenciji održanoj 30. decembra 2024. godine Sud BiH je od Tužilaštva BiH i branilaca optuženih zatražio da se izjasne u pogledu saglasnosti za protek roka od 30 dana. Sud BiH je 15. januara 2025. godine primio izjašnjenje apelantovog branioca u kojem obavještava sud da apelant i njegov branilac nisu saglasni da se ranije izvedeni dokazi ne izvode ponovo, nego traže da glavni pretres počne iznova, čitanjem optužnice Tužilaštva BiH od 22. augusta 2023. godine. U vezi s tim je navedeno da se apelantov branilac pozvao na procesna prava koja pripadaju apelantu kao optuženom, kao i na načelo neposrednosti i javnosti, navodeći da je načelo javnosti ključno za stvaranje povjerenja u čitav pravosudni sistem, pa tako i u Sud BiH. Osvrnuo se i na činjenicu da je Sud BiH u toku postupka odbio određen broj dokaza koje je predložila odbrana, a koji se tiču pravnog statusa visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini uopće, kao i statusa Christiana Schmidta. U odnosu na te apelantove navode, Sud BiH je prije svega istakao da je tokom trajanja glavnog pretresa zabilježen veći broj odgoda zbog kojih je dinamika suđenja bila narušena iz objektivnih razloga, a što je dovelo do diskontinuiteta u radu, te da su razlozi za odgodu pretresa bili različite prirode. Zbog toga je Sud BiH istakao da se suđenje nije moglo odvijati planiranim tempom, odnosno svake sedmice, a što je za posljedicu imalo duže trajanje postupka. Zbog ranije ukazane činjenice davanja prethodne saglasnosti stranaka u postupku u tri navrata za protek roka od 30 dana, Sud BiH je ocijenio kao neosnovan zahtjev odbrana optuženih da se svi dokazi ponovo izvedu. U vezi s tim je navedeno da je Sud BiH imao u vidu prava optuženih na suđenje u razumnom roku, kao i načelo efikasnosti i ekonomičnosti postupka. Takvom odlukom Suda BiH, kako je navedeno, ni na koji način nije povrijeđeno pravo optuženih na pravično suđenje, niti načela neposrednosti, javnosti i "jednakosti oružja", na koja se pozvao apelantov branilac, niti su optuženi na bilo koji način dovedeni u nepovoljniji položaj. Pri tome je navedeno da je sud dužan u toku postupka voditi računa o pravima optuženih, kao i o pravima svjedoka, te paziti na obavezu da se svjedoci ne izlažu nepotrebnim saslušanjima, a što bi se u konkretnom slučaju i desilo jer su pojedini svjedoci više puta pozivani u Sud BiH kako bi svjedočili u tom predmetu. Također je ukazano i da bi ponovno pozivanje svjedoka pred Sud BiH, kao i ulaganje materijalne dokumentacije samo prouzrokovalo dodatne troškove. S obzirom na navedeno, Sud BiH je zaključio da je jedini razlog takvog zahtjeva odbrane usmjeren na odugovlačenje krivičnog postupka, što za Sud BiH nije prihvatljivo. Osim toga, Sud BiH je istakao da je navedeni zahtjev za ponavljanje postupka podnesen, između ostalog, kako bi bilo zadovoljeno načelo javnosti. U vezi s tim je Sud BiH naveo da je tokom cijelog trajanja postupka javnost bila uključena, odnosno da Sud BiH nikada nije u smislu člana 235. ZKPBiH donio procesnu odluku o isključenju javnosti s dijela ili cijelog glavnog pretresa. Spuštanje paravana ispred prostora predviđenog za publiku u sklopu sudnice u kojoj se glavni pretres odvijao, prema ocjeni Suda BiH, predstavljalo je samo mehanizam kojim je realizirano pravo i obaveza postupajućeg sudije da udalji iz sudnice sve one koji narušavaju red kako bi se suđenje odvijalo neometano. Na takav način je onemogućen apelantov kontakt s publikom, koji joj je konkludentnim radnjama (pokretima ruke, okretanjem u pravcu publike i sl.) signalizirao da ustane, što je publika nakon datih uputa i učinila, ustajući i glasno izražavajući negodovanje. Sud BiH je naveo da je, s ciljem ispunjenja dužnosti da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda, u više navrata tokom trajanja glavnog pretresa upozoravao prisutne na obavezu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda, konstatirajući uočena neprimjerena postupanja na zapisnik o glavnom pretresu. Istaknuto je da je Sud BiH, u više navrata, upozorio kako apelanta tako i njegovog branioca da neće tolerirati držanje političkog govora u sudnici. Također je navedeno da je zadovoljeno i načelo neposrednosti i jednakosti strana u postupku u skladu s odredbama ZKPBiH, zbog čega su ti navodi ocijenjeni kao neosnovani.
- 35.Dalje je ukazano da je apelantova odbrana predložila izvođenje materijalnih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu, a koji su dostavljeni kao prilog apelantovog zahtjeva za izuzeće tada postupajućeg sudije M. S. i sutkinje S. U. za potrebe odlučivanja Opće sjednice Suda BiH. Radilo se o dokazima, tj. izjavama visokog predstavnika, federalnog ministra unutrašnjih poslova, ministra u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, stranih ambasadora te predsjednika Suda BiH o apelantu. Sud BiH je navedeni apelantov prijedlog odbio cijeneći da novinski članci i tekstovi u njima ne mogu biti dokaz u krivičnom postupku. U vezi s tim je navedeno da je ocjena Suda BiH (a što je u skladu i sa sudskom praksom apelacionog vijeća Suda BiH) da novinski članci i tekstovi predstavljaju mišljenje njihovog autora, zbog čega se ne može smatrati da su zasnovani na autentičnim i provjerenim informacijama ili činjenicama te ne mogu biti pouzdan dokaz.
- 36.Zatim je navedeno da su odluke visokog predstavnika od 1. jula 2023. godine objavljene u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 47/23 od 7. jula 2023. godine. Dalje je istaknuto da navedene odluke visokog predstavnika, koje su objavljene na službenoj internetskoj stranici OHR-a www.ohr.int, predstavljaju zvanične i autentične dokumente, kao i da službena internetska stranica OHR-a predstavlja zvanični izvor javnosti za odluke visokog predstavnika koje se objavljuju na toj internetskoj stranici. Osim toga je ukazano i da autentičnost službene internetske stranice OHR-a dodatno dokazuje i sama činjenica da je stupanje na snagu određenih odluka i zakona vezano uz njihovo objavljivanje na službenoj internetskoj stranici OHR-a. Samo objavljivanje na službenoj internetskoj stranici OHR-a od 1. jula 2023. godine prethodilo je objavljivanju u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", a samo stupanje na snagu zakona vezano je uz objavljivanje na službenoj internetskoj stranici OHR-a, a ne u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine".
- 37.Sud BiH je odbio kao neosnovan prigovor branilaca optuženih koji se tiče ovlaštenja visokog predstavnika Christiana Schmidta, načina objavljivanja njegovih odluka, kao i bonskih ovlaštenja. U vezi s tim, Sud BiH se referirao na stavove zauzete u tački 72. Odluke Ustavnog suda broj U-27/22 od 23. marta 2023. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U odnosu na pravna pitanja koja se odnose na legitimnost visokog predstavnika i njegova ovlaštenja da nameće zakone u Bosni i Hercegovini, Sud BiH je istakao da u potpunosti prihvata stavove iz "presuda" Ustavnog suda koje su konačne i obavezujuće, te odluke Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), a posebno u predmetu Berić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (tač. 26–28). Dalje je navedeno da je 27. maja 2021. godine Upravni odbor Vijeća za provedbu mira "zvanično imenovao" Christiana Schmidta za visokog predstavnika. Postupajući po zahtjevu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira da u skladu s tim obavijesti generalnog sekretara UN-a, prethodni visoki predstavnik dr. Valentin Inzko je 3. juna 2021. godine uputio pismo generalnom sekretaru UN-a Antoniju Guterresu kojim ga je informirao o odluci Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira da zvanično imenuje Christiana Schmidta. Zatim je Sud BiH istakao da se "Odluka Ustavnog suda broj U-15/21 od 14. jula 2022. godine odnosi na gotovo identičnu pravnu situaciju u pogledu ovlaštenja visokog predstavnika Christiana Schmidta da donosi Odluku o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i Zakon o neprimjenjivanju takve odluke visokog predstavnika koji je donijela Narodna skupština RS". S obzirom na navedeno, zaključeno je da je Christian Schmidt legalno izabran visoki predstavnik i da je, prema Aneksu X Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks X), relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i Bonskoj deklaraciji, imao ovlaštenja da intervenira u pravni sistem Bosne i Hercegovine, pri čemu tada supstituira domaće vlasti djelujući kao vlast Bosne i Hercegovine i da se zakon koji on donese mora smatrati zakonom Bosne i Hercegovine.
- 38.Cijeneći sve izvedene dokaze, Sud BiH je utvrdio da je apelant počinio krivično djelo jer kao službena osoba u institucijama Republike Srpske nije primijenio i proveo odluke visokog predstavnika. U vezi s tim je prvenstveno utvrđen apelantov status te zaključeno da je u inkriminiranom periodu nesporno obavljao dužnost predsjednika Republike Srpske. Kada je riječ o radnji izvršenja kao bitnom obilježju krivičnog djela, Sud BiH je istakao da je svjedokinja J. P. B. na okolnosti koje su prethodile potpisivanju spornih ukaza navela određene aktivnosti koje su se preduzimale u Službi predsjednika RS. U tom smislu je ta svjedokinja navela da je na zahtjev predsjednika organiziran niz sastanaka koji su održani u Kabinetu predsjednika, na kojem su bili prisutni predsjednik Vlade RS i ministri u Vladi RS (koji su pravnici po struci), profesor ustavnog prava S. K., ministri Ž. B. i M. B., zatim predsjednik Narodne skupštine RS, savjetnici predsjednika Republike Srpske, predstavnici Republike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine, srpski član Predsjedništva Ž. C., te mnogi profesori ustavnog prava. Sud BiH je ukazao da je ta svjedokinja pojasnila da su navedeni sastanci s relevantnim pravnim stručnjacima održavani kako bi oni dali adekvatnu analizu/ekspertizu navedenih tema i kako bi se predsjedniku Republike Srpske u konačnici dao zaključak da li treba da potpiše predmetne ukaze. Zatim je Sud BiH naveo da je apelant u svojstvu svjedoka istakao da je u razgovoru sa savjetnicima zaključeno da je odluka Christiana Schmidta, prema njihovom viđenju, nelegalna, nepotrebna, te da nije objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine". Apelant je istakao da je sporne ukaze potpisao dan prije nego što mu je predočen "Službeni glasnik" u kojem su objavljene odluke visokog predstavnika, te dodao da je prema Ustavu i zakonima jedini zakonodavac na nivou Bosne i Hercegovine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine i da sve odluke koje se primjenjuju u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine moraju biti objavljene u "Službenom glasniku". Dalje je navedeno da je apelant istakao da su mu savjetnici prenijeli da mu, ukoliko se ne odluči da potpiše ukaze, prema odredbama Krivičnog zakona Republike Srpske prijeti kazna zatvora u trajanju od 12 godina, te da nema nijednog pravnog razloga da to ne učini. Prema apelantovim riječima, on kao predsjednik Republike Srpske predstavlja dio zakonodavnog procesa, ali ne može utjecati na donošenje zakona i da to jedino čini Narodna skupština RS. Istakao je da je imao mogućnost da zakone vrati Narodnoj skupštini RS, ali odlučujući razlog zašto to nije učinio je bio taj što je Vijeće naroda, koje je uvijek iskazivalo vitalni interes, najčešće Bošnjački klub, dalo saglasnost da zakoni mogu da stupe na snagu. Apelant je pojasnio da u slučaju da je bilo izraženo mišljenje Bošnjačkog kluba ili bilo kojeg kluba u Vijeću naroda da postoje elementi ugrožavanja, ne bi potpisao ukaze, dodajući na kraju da od predsjednika Narodne skupštine RS dobija zakon na potpis samo onda kada je prošao kompletnu proceduru.
- 39.Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da u toku postupka apelantova sposobnost da shvati značaj djela koje je počinio i upravlja svojim postupcima ničim nije dovedena u pitanje, Sud BiH je zaključio da su se u konkretnom slučaju u apelantovim radnjama stekla sva obilježja krivičnog djela neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203a stav (1) KZBiH, te ga je proglasio krivim za to krivično djelo. Apelantovi navodi izneseni u završnoj riječi da se u konkretnom slučaju radi o politički montiranom procesu i njegovom političkom progonu, te da je cijeli postupak vođen s ciljem da se on eliminira iz politike odbijeni su kao neosnovani. Pri tome je navedeno da je apelant u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio sposoban za rasuđivanje i u mogućnosti da razumije značaj svojih radnji, kao i da je potpuno sposoban da donosi odluke i da shvati njihov značaj. Sud BiH nije prihvatio tvrdnju odbrane da je apelant morao potpisati sporne ukaze o objavi zakona u "Službenom glasniku Republike Srpske" jer ga na to obavezuje član 80. stav 4. Ustava Republike Srpske. Sud BiH je istakao da takvu apelantovu tvrdnju opovrgavaju izvedeni dokazi. Upravo suprotno, Sud BiH je istakao da je apelant bio u obavezi da zahtijeva od Narodne skupštine RS ponovno odlučivanje o zakonima o kojima je prethodno visoki predstavnik donio odluke kojima se sprečava njihovo stupanje na snagu. U prilog činjenici da je apelant zaista znao da je Odluka visokog predstavnika sa Zakonom objavljena i da je bio upoznat sa sadržajem tog zakona, Sud BiH je ukazao na apelantov govor s Kozare (2. jula 2023. godine), koji je reproduciran na glavnom pretresu od 13. novembra 2024. godine, a u kojem je u relevantnom dijelu navedeno:
[...] Ali vama ću reći, oni prave okvir da bi evo nas, prvo, prije svega mene, doveli u sarajevske kazamate da mi tamo Sude. Zato je kao Šmit promijenio Zakon o krivičnom postupku i rekao da svako urušavanje kao po njemu ustavnog poretka, znači kazna 6 godina zatvora. E to znači kad Milorad Dodik potpiše ukaz da će se proglasiti zakoni koje je on jučer ukinuo, da će onda oni krenuti na Milorada Dodika, evo ga... i onda me tamo poslati kod nekog muslimanskog tužioca, koji će me proslijediti kod muslimanskog sudije, da mi odrežu najveću kaznu, a neki opet izdajnici među nama će tome aplaudirati jer sam ja kriminalac koji zaslužuje da budem zatvoren, po njima. [...] Mi ćemo proglasiti važećim te zakone, a onda ćemo krenuti vjerovatno u procedure pred Sudom, otići ćemo na Parlament, donijet ćemo odluku o neprihvatanju nadležnosti Suda, Tužilaštva i SIPA-e na prostoru Republike Srpske. [...]
- 40.Osim citiranog apelantovog govora s Kozare od 2. jula 2023. godine, Sud BiH je naveo da apelantova svijest i znanje o tome da je visoki predstavnik 1. jula 2023. godine donio odluke kojima se sprečava stupanje na snagu dva zakona proizlazi i iz iskaza svjedokinje J. P. B. koja je na upit Suda BiH šta je bio razlog održavanja sastanaka apelanta s velikim brojem profesora, eksperata i savjetnika potvrdila da su to bila njihova saznanja iz medija da je Christian Schmidt donio dvije odluke sa zakonima od 1. jula 2023. godine, zbog čega je angažiran veći broj eksperata kako bi se razmotrilo pitanje da li predsjednik Republike Srpske treba da potpiše ukaze.
- 41.Dakle, Sud BiH je zaključio da je apelant bio svjestan da je kao službena osoba, postupajući u svojstvu predsjednika Republike Srpske, donio dva ukaza u namjeri da se odluke koje je donio visoki predstavnik ne primijene i ne provedu, iako je bio svjestan da su odluke visokog predstavnika obavezujuće, nakon čega su navedeni ukazi objavljeni u "Službenom glasniku Republike Srpske", a koje posljedice je i htio, postupajući s direktnim umišljajem. Imajući u vidu navedeni zaključak, Sud BiH nije prihvatio tezu odbrane iznesenu u završnoj riječi da je apelant postupao u pravnoj/stvarnoj zabludi. Isto tako su kao potpuno neosnovane ocijenjene i apelantove tvrdnje da se u konkretnom slučaju radi o "beznačajnom djelu". Nasuprot tvrdnjama apelantove odbrane, ocijenjeno je da su upravo priroda i težina krivičnog djela kojim je apelant mogao ugroziti pravnu sigurnost građana Bosne i Hercegovine, način izvršenja djela i apelantova namjera da nakon stupanja na snagu spornih zakona onemogući djelovanje državnih institucija na prostoru Republike Srpske, kao i okolnost da je pri tome postupao s direktnim umišljajem faktori koji utječu na zaključak suda da radnje koje je preduzeo apelant ni u kojem slučaju ne predstavljaju beznačajno djelo.
- 42.Isto tako je navedeno da su neosnovani i navodi odbrane o nepostojanju štetne posljedice, kao i statusa oštećenog. Sud BiH je ponovio da je apelant preduzetim radnjama mogao ugroziti pravnu sigurnost građana Bosne i Hercegovine na način da je neobjavljivanjem presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine građanima entiteta Republika Srpska mogao onemogućiti pristup informiranju o pravnim stavovima i odlukama najviše pravosudne instance na nivou države. Činjenica da je navedena posljedica u konkretnom slučaju izostala, kako je to istaknuto, nije od značaja za zaključak suda da je apelant svojim radnjama iskazao da želi njihovo nastupanje. To bi, kako je navedeno, u krajnjem slučaju imalo nesagledive reperkusije i dovelo do slabljenja pravne države. Sud BiH je naveo da nije mogao zanemariti činjenicu da bi apelantovim postupanjem, da ono nije spriječeno (ali ne voljom samog apelanta), bio oštećen neodređen, veći broj građana entiteta Republika Srpska i države Bosne i Hercegovine.
- 43.U odnosu na apelantov prigovor da 7. jula 2023. godine kada je potpisao dva sporna ukaza krivično djelo nije postojalo a da su dopune KZBiH stupile na snagu 8. jula 2023. godine u smislu Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine, Sud BiH je naveo da se to odnosi samo na zakone koje je donijela Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine a ne i na zakone koje je donio visoki predstavnik. U vezi s tim je navedeno da stav 2. člana 1. Jedinstvenih pravila predstavlja samo preporuku, a ne obavezu, te da je visoki predstavnik supstituirajući domaće vlasti donio i javno objavio Zakon o izmjenama o dopunama KZBiH, koji je objavljen na službenoj internetskoj stranici OHR-a a stupio na snagu dan poslije, tj. 2. jula 2023. godine. Na taj način, kako je navedeno, opovrgavaju se navodi odbrane da apelant nije mogao počiniti krivično djelo.
- 44.U odnosu na odluku o krivičnopravnoj sankciji, Sud BiH je posebno cijenio činjenicu da krivično djelo spada u krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Vrijednosti koje su tim inkriminacijama zaštićene i koje međunarodna zajednica podiže na rang općeljudskih vrijednosti su ujedno i vrijednosti svake pojedine zemlje, koje se štite i u smislu ispunjenja međunarodnih preuzetih obaveza i kao vrijednosti našeg društva. Kao otežavajuću okolnost Sud BiH je cijenio da je apelant preduzetim radnjama mogao ugroziti pravnu sigurnost građana Bosne i Hercegovine na način da je neobjavljivanjem "presuda" Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, čije su odluke prema Ustavu Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće, mogao građanima entiteta Republika Srpska onemogućiti pristup informiranju o pravnim stavovima i odlukama najviše pravosudne instance na nivou države Bosne i Hercegovine, dovodeći na taj način do pravne nesigurnosti, nejednakosti građana, a u konačnici i do slabljenja pravne države. Osim toga, kao otežavajuće okolnosti na apelantovoj strani ocijenjene su pobude iz kojih je djelo učinjeno, odnosno apelantova namjera da, nakon što se zakoni koje je donijela Narodna skupština RS proglase važećim, onemogući djelovanje državnih institucija, i to Suda BiH, Tužilaštva BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine na prostoru Republike Srpske, a što je jasno najavio u svom govoru održanom 2. jula 2023. godine na Kozari. Također, Sud BiH je kao otežavajuću okolnost cijenio i apelantovo držanje nakon učinjenog krivičnog djela, koje se ogleda u nepoštovanju Suda BiH i Tužilaštva BiH u toku suđenja u samoj sudnici. Od olakšavajućih okolnosti Sud BiH je cijenio apelantovu raniju neosuđivanost i njegove porodične prilike. S obzirom na navedeno, zaključeno je da će se izrečenom krivičnom sankcijom u odnosu na apelanta postići svrha kažnjavanja (specijalna prevencija), kao i utjecati na potencijalne počinioce tih krivičnih djela da se klone kriminogenih aktivnosti (generalna prevencija).
- 45.U odnosu na izrečenu mjeru sigurnosti, Sud BiH je na osnovu okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno i načina izvršenja zaključio da postoji opasnost da bi daljnje vršenje dužnosti predsjednika Republike Srpske moglo podsticajno djelovati na apelanta "da svoje znanje, iskustvo i stručne sposobnosti iskoristi za ponovno izvršenje nekog od krivičnih djela vezanih za obavljanje navedene dužnosti (a što on javno i najavljuje)". Sud BiH je ocijenio da je izricanje mjere sigurnosti u trajanju od šest godina, koja je bliža zakonskom maksimumu trajanja te mjere, srazmjerno kazni zatvora koju je sud izrekao tom presudom.
- 46.Kada su u pitanju pravne posljedice osude, Sud BiH je istakao da nije donio posebnu odluku o prijedlogu Tužilaštva BiH u smislu člana 203a stav (5) tač. a), c) i d) KZBiH. Istaknuto je da pravne posljedice osude prema članu 5. KZBiH nisu krivičnopravna sankcija zbog čega se one ne utvrđuju, ne izriču i ne unose u presudu s obzirom na to da nastupaju po automatizmu, odnosno po sili zakona. Upravo ih takva priroda, kako je to navedeno, i odvaja od krivičnopravnih sankcija, kakva je npr. mjera sigurnosti koja, da bi bila primijenjena, mora biti izrečena presudom. Pri tome je navedeno da u konkretnom slučaju činjenica preklapanja faktičke suštine potencijalne pravne posljedice osude koja će nastupiti ako se za to steknu zakonski uvjeti s izrečenom mjerom sigurnosti jedno drugo ne isključuje. U vezi s tim je navedeno da je riječ o različitoj prirodi te dvije potpuno različite mjere s aspekta poimanja šta se smatra krivičnopravnom sankcijom, te na šta sud ima utjecaja i šta svojom presudom izriče. Stoga je navedeno da kada su ispunjeni zakonski uvjeti i kada sud to nađe opravdanim, kao u konkretnom slučaju, izreći će mjeru sigurnosti za koju je zakonom ovlašten da je izrekne, dok će pravne posljedice osude nastupiti u onom obimu i u ono vrijeme koje zakon predviđa, bez utjecaja posebne odluke suda na to. Sud BiH je također smatrao bitnim istaći da pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude, kako je to propisano u članu 121. KZBiH, kao i to da se osuda ne može brisati iz kaznene evidencije dok traje primjena mjera sigurnosti, a kako je to navedeno u stavu 6. navedenog člana.
- 47.Presudom Suda BiH u vijeću Apelacionog odjeljenja (u daljnjem tekstu: apelaciono vijeće) broj S1 2 K 046070 25 Kž 2 od 12. juna 2025. godine (u daljnjem tekstu: drugostepena presuda) odbijene su kao neosnovane žalbe Tužilaštva BiH i žalba apelantovog branioca te potvrđena prvostepena presuda.
- 48.U odnosu na žalbeni prigovor kršenja člana 251. stav (2) ZKPBiH, apelaciono vijeće je istaklo da odbrana smatra da je, s obzirom na protek roka dužeg od 30 dana od posljednjeg odgađanja, glavni pretres trebao iznova početi 29. januara 2025. godine. U vezi s tim je apelaciono vijeće krenulo od svrhe postojanja navedene zakonske odredbe, odnosno kompletnog zakonskog člana sa svim njegovim stavovima. Jasno je, kako je to ukazano, da navedena zakonska odredba u cijelosti štiti načelo neposrednosti, odnosno kontinuitet održavanja ročišta za glavni pretres kako bi se održala sudska neposrednost. Međutim, budući da zakon predviđa izuzetke, uz saglasnost stranaka i branilaca, apelaciono vijeće je istaklo da navedena zakonska odredba nije imperativ, kako to odbrana žalbom prikazuje. Stoga je zaključeno da se radi o paušalnim razlozima odbrane koji su, u tom momentu, očigledno bili usmjereni na odugovlačenje postupka, a žalbom usmjereni na ishodovanje bitne povrede postupka, koja u suštini ne postoji. Apelaciono vijeće je također ukazalo da je neosnovan apelantov žalbeni prigovor da funkcionalno nadležan sud nije odlučio o delegiranju nadležnosti suda. Apelaciono vijeće je istaklo da je sudija pojedinac naveo da neće raspravljati o drugom zahtjevu za delegiranje suda jer je o zahtjevu već ranije pravosnažno odlučeno, i to iz razloga neblagovremenosti podnošenja tog zahtjeva.
- 49.U odnosu na žalbeni prigovor kršenja načela javnosti iz člana 234. ZKPBiH, apelaciono vijeće je istaklo da apelantova odbrana potpuno pogrešno poima situaciju nastalu na ročištu od 5. februara 2024. godine, koju pokušava neosnovano podvesti pod nezakonito isključenje javnosti. U vezi s tim je navedeno da se očigledno radilo o isključivo disciplinskoj mjeri, odnosno mehanizmu održavanja reda u sudnici. Uporište za takav zaključak apelaciono vijeće nalazi i u činjenici, koja se može provjeriti u spisu predmeta, da u momentu spuštanja paravana nije došlo do prekida prijenosa toka ročišta na monitorima koji se nalaze u dijelu gdje sjedi publika (iza stakla i spuštenog paravana), a koji se inače prekida kada je javnost zaista isključena. S obzirom na to da je ročište prenošeno na monitorima dostupnim javnosti, apelaciono vijeće je ocijenilo kao netačne i neosnovane tvrdnje odbrane da javnost nije mogla biti upoznata s optužnicom i uvodnim riječima stranaka.
- 50.U odnosu na žalbeni prigovor povrede prava na upotrebu jezika i pisma, apelaciono vijeće je istaklo da se odbrana u tom dijelu, između ostalog, ponovo dotiče pitanja Aneksa X dajući tumačenje riječi izvornik i original. Takvi prigovori su ocijenjeni kao neosnovani budući da se radi o faktičkom izlaganju pitanja vjerodostojnosti. Apelaciono vijeće je istaklo da pitanje postavljenja visokog predstavnika nije činjenično pitanje, kako to smatra odbrana, već isključivo pravno pitanje s obzirom na to da funkcija visokog predstavnika predstavlja notoran dio državnog i pravnog sistema države Bosne i Hercegovine, odnosno njenog ustavnog poretka. U vezi s tim je navedeno da je Christian Schmidt ne samo u kontekstu nametanja krivičnog djela koje je predmet ovog postupka već i po mnogim drugim općepoznatim okolnostima i postupcima visoki predstavnik i tu funkciju zasigurno ne obavlja arbitrarno. Pri tome je apelaciono vijeće ukazalo i da za imenovanje visokog predstavnika nije potrebna posebna rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, te da je legitimnost visokog predstavnika Christiana Schmidta neupitna i potvrđena 27. maja 2021. godine od Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira.
- 51.U odnosu na žalbene prigovore pristrasnosti sudija, apelaciono vijeće je navelo da odbrana smatra da su postojali razlozi za izuzeće sutkinje za prethodno saslušanje J. Ć. D. U vezi s tim je apelantova odbrana istakla da se radi o sutkinji koja je svojevremeno bila kandidat za sudiju Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, a čijoj kandidaturi se apelant protivio u tadašnjem svojstvu člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Potvrdu svog stava apelantova odbrana nalazi u postupku sutkinje za prethodno saslušanje kada je optužnicu vratila na uređenje, odnosno dopisu koji, prema mišljenju odbrane, predstavlja iscrtavanje činjeničnog opisa optužnice. Dalje je navedeno da je odbrana sporila i postupanje S. U., koja je kao sudija pojedinac donijela prvostepenu presudu u tom predmetu, ukazujući da se ona pojavila u sudnici 5. februara 2024. godine a da odbrani ranije nije bio poznat njen identitet. Odbrana se također pozvala i na ranije stavove postupajuće sutkinje (S. U.) dok je bila na poziciji tužioca Tužilaštva BiH smatrajući da ona ima jednu vrstu predrasude o optuženom apelantu. Žalbom se akcentira da je na ročištu za glavni pretres od 5. februara 2024. godine postavljen i zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje S. U., ali da je ona nastavila da radi iako nisu postojali nikakvi razlozi hitnosti.
- 52.Ispitujući prigovore odbrane o navodnoj kontinuiranoj povredi s aspekta načela nepristrasnosti suda, koja se prema stavu odbrane proteže od faze potvrđivanja optužnice pa do pretresne faze postupka, apelaciono vijeće je utvrdilo da se radi o jednostranom viđenju odbrane. Takvo viđenje, kako je navedeno, prožima se isključivo kroz apelantovo lično nezadovoljstvo određenim sudijom, bez bilo kakvih uporišta koja bi objektivno ukazivala da je apelant imao suđenje pred pristrasnim sudom u bilo kojoj fazi postupka. U vezi s tim je navedeno da je o svim prigovorima odbrane u vezi s nepristrasnošću suda odlučivala Opća sjednica Suda BiH kao jedina nadležna da o tome donese odluku. Stoga je navedeno da apelantu ni u jednoj fazi postupka nije bila uskraćena mogućnost da podnese zahtjeve za izuzeće i da se o njima odlučuje, niti mu je bilo onemogućeno da iznese svoje mišljenje o navodnoj pristrasnosti. Međutim, zaključeno je da činjenica da takav stav odbrane, odnosno apelanta nije bio relevantan da se u konačnici donese odluka kakvu je on želio ishodovati ne dovodi do povrede postupka koja se sada žalbom ističe. Istaknuto je da je za apelaciono vijeće bitno da se u konkretnom slučaju nije radilo o obligatornim osnovima za izuzeće, već o fakultativnom osnovu koji traži detaljnu procjenu navodno istaknute pristrasnosti. Nepristrasnost sudije se pretpostavlja, s obzirom na mandat koji mu se dodjeljuje, te se ne može olako poljuljati subjektivnim aspektima nezadovoljstva određene stranke ličnošću sudije. Isto tako je navedeno i da je u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja postupajuća sutkinja S. U. pravilno postupila kad je odlučila da nastavi s radom (ročište od 5. februara 2024. godine), bez obzira na podneseni zahtjev za njeno izuzeće, a koji je bio usmjeren na fakultativni razlog za izuzeće. Obrazloženo je da je čitanje optužnice u tom momentu predstavljalo formalni početak glavnog pretresa te je u vezi s tim ukazano da niti jedan krivičnopravni sistem ne smije biti otvoren za mogućnost da optuženi samovoljno opstruira svoje suđenje. Apelaciono vijeće je ukazalo da je sud, poštujući načelo jednakosti u postupanju, dužan osigurati pravičnost ne samo odbrani već i tužilaštvu s obzirom na to da država s ciljem ostvarenja pravde ima pravo da krivično goni i sprečava krivična djela. Stoga je zaključeno da bi odlaganje postupka unedogled, s obzirom na apelantovu upornost da se koristi uzurpacijom određenih procesnih pravila, bilo potpuno suprotno interesima pravičnosti, efikasnosti i ekonomičnosti postupka.