Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 62/09>

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1914/06, rješavajući apelaciju Raje Nikolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2, člana 74. stav 4. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Raje Nikolića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini da, po hitnom postupku, donese odluku o žalbi protiv Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 0 P 004339 97 P od 14. oktobra 2008. godine.

Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavezuje se Vlada Republike Srpske da na ime nematerijalne štete isplati apelantu Raji Nikoliću iznos od 1.800 KM u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Rajo Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bobetina Brda - Koraj, podnio je 29. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku pred Okružnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj Gž-649/03 i Osnovnim sudom u Loparama (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj P-80/01.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda zatraženo je 25. jula 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je 24. augusta 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. septembra 2006. godine.
  • 4.
    Osnovni sud u Bijeljini je 28. januara 2009. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio kompletan parnični spis sad pod brojem CMS 80 0 P 004349 97 P (ranije spis Osnovnog suda u Loparama broj P-80/01).
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda i Osnovnog suda je 6. februara 2009. godine dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz dostavljenih spisa, kao i iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je 3. marta 1997. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv R.R. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete zbog tjelesne povrede koju mu je tuženi nanio. Predmet je registriran pod brojem P-21/97.
  • 8.
    Sud je 17. jula 1997. godine na prvom ročištu, u prisustvu apelanta i tuženog, donio rješenje kojim je raspravu odložio za 18. august 1997. godine s ciljem pribavljanja nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke. Međutim, na zahtjev tuženog, kojem se apelant nije protivio, ročište je opet odloženo zbog toga što presuda kojom je tuženi proglašen krivim nije još bila pravosnažna.
  • 9.
    Apelant je 1. septembra 1998. godine sudu dostavio Presudu Vrhovnog vojnog suda u Bijeljini broj 77/97 od 9. juna 1998. godine i predložio zakazivanje ročišta u predmetu. Također, apelant je 27. novembra 1998. godine dostavio sudu preciziran tužbeni zahtjev kao sastavni dio tužbe. Sud je od ukupno šest ročišta, na kojima je bio prisutan apelant (22. marta, 19. aprila, 18. maja, 17. juna, 16. jula i 6. septembra 1999. godine), održao pet ročišta, a ročište zakazano za 18. maj 1999. godine odloženo je zbog vještakovog neodazivanja.
  • 10.
    Presudom Osnovnog suda broj P-21/97 od 6. septembra 1999. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev. Rješenjem Okružnog suda broj Gž-216/01 od 18. aprila 2001. godine žalba tuženog je uvažena, prvostepena presuda je ukinuta u dosuđujućem dijelu i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Spis je dostavljen Osnovnom sudu na postupanje 2. maja 2001. godine.
  • 11.
    Apelant je 25. januara 2002. godine dostavio sudu podnesak u kojem je zatražio dostavljanje navedene presude Okružnog suda. Osnovni sud je dostavio predmetnu presudu tek 30. augusta 2002. godine.
  • 12.
    Osnovni sud je, postupajući prema uputstvima Okružnog suda u ponovnom postupku, zakazao pet ročišta na kojima je bio prisutan apelant (1. oktobra, 7. i 22. novembra, 20. decembra 2002. godine i 17. marta 2003. godine). Na četiri ročišta sud je raspravljao o tužbenom zahtjevu, a ročište zakazano za 17. novembar 2002. godine odloženo je zbog neodazivanja tuženog.
  • 13.
    Presudom Osnovnog suda broj P-80/01 od 17. marta 2003. godine djelimično je usvojen apelantov ponovo precizirani tužbeni zahtjev, a tuženi je obavezan da apelantu isplati materijalnu i nematerijalnu štetu u iznosima navedenim u toj presudi, a ostatak apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen. Osnovni sud je, povodom izjavljenih žalbi apelanta i tuženog protiv navedene prvostepene presude, dostavio kompletan spis koji je primljen u Okružnom sudu 29. septembra 2003. godine i registriran pod brojem Gž-649/03.
  • 14.
    Presudom Okružnog suda broj Gž-649/03 od 6. oktobra 2006. godine žalbe apelanta i tuženog su djelimično uvažene, navedena prvostepena presuda je djelimično ukinuta, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a u dijelu koji se ticao pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te troškova liječenja, prvostepena presuda je potvrđena.
  • 15.
    Okružni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da će prvostepeni sud u ponovnom postupku pozvati apelanta "da uredi tužbu na način da njezinim sadržajem budu otklonjeni svi nedostaci na koje je sud ukazao, te da ona sadrži sve elemente propisane članom 53. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP)".
  • 16.
    Kako je u međuvremenu nastupila reorganizacija sudova, nadležan je postao Osnovni sud u Bijeljini koji je apelantu dostavio drugostepenu presudu 16. januara 2007. godine. Nakon toga, sud je 15. marta 2007. godine od apelanta zatražio da u roku od osam dana uredi tužbu u skladu sa uputstvima Okružnog suda, pod prijetnjom odbacivanja njegove tužbe kao neuredne. Apelant je 28. marta 2007. godine dostavio Osnovnom sudu u Bijeljini preciziran tužbeni zahtjev.
  • 17.
    U ponovnom postupku sud je 12. decembra 2007. godine održao pripremno ročište, te uz saglasnost prisutnih zakazao održavanje glavne rasprave za 6. februar 2008. godine. Četiri ročišta zakazana za 6. februar, 5. mart, 2. april i 23. juni 2008. godine su odložena zbog bolesti postupajućeg sudije, o čemu je obaviješten predsjednik Osnovnog suda u Bijeljini, u skladu sa članom 115. stav 3. ZPP.
  • 18.
    Nakon što je 25. septembra 2008. godine održana glavna rasprava na kojoj je dokazni postupak završen, Osnovni sud u Bijeljini je Presudom broj 80 0 P 004339 97 P od 14. oktobra 2008. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
  • 19.
    Apelant je 27. oktobra 2008. godine izjavio žalbu protiv navedene prvostepene presude, pa je spis 15. decembra 2008. dostavljen na odlučivanje Okružnom sudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 20.
    Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao hronologiju radnji koje su obavljene u konkretnom predmetu, tvrdeći da se predmet povodom žalbe nalazi u Okružnom sudu od 2003. godine i da o ishodu žalbe još nije obaviješten. Istakao je da ima saznanja da je tuženi svoje nekretnine, od kojih bi se apelant mogao isplatiti, već otuđio s ciljem izbjegavanja naknade štete. Apelant je predložio da se Okružnom sudu naloži da odmah odluči o žalbi koja je podnesena protiv Presude Osnovnog suda u Loparama broj P-80/01 od 17. marta 2003. godine i naloži Republici Srpskoj da mu isplati iznos od 1.425 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što odluka nije donesena u razumnom roku, jer je od podnošenja tužbe do podnošenja apelacije proteklo devet godina i šest mjeseci.

b) Odgovori na apelaciju

  • 21.
    Okružni sud je osporio navode iz apelacije ističući da je spis primljen u Okružnom sudu 29. septembra 2003. godine i dat u rad 7. septembra 2005. godine. Okružni sud je iscrpno naveo poteškoće vezane za kadrovske probleme, kao i veliki priliv predmeta, tako da je na drugostepenom građanskom referatu sa stanjem na 31. decembar 2005. godine ostalo neriješenih 2595 predmeta od kojih je 1943 Gž predmeta. Sud je istakao da zbog velikog broja neriješenih predmeta nije u mogućnosti postupati prema propisanom roku iz člana 217. stav 3. ZPP i da to nije moguće postići sve dotle dok se drugostepeni građanski referat ne dovede u ažurno stanje. Navedeno je da sud planira da od početka 2007. godine sve novoprimljene predmete rješava u skladu sa navedenim zakonskim rokom, a da stare predmete sud rješava u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, te da se na taj način spriječi rast broja neriješenih starih predmeta. Nadalje je istaknuto da je sud sačinio Plan i program mjera za rješavanje starih predmeta i ti predmeti su razvrstani po godinama prema pokrenutim inicijalnim aktima, tim redoslijedom se rješavaju predmeti, s tim što se znatno više rješavaju predmeti koji su hitne prirode. U konkretnom slučaju se radi o predmetu koji se prema zakonu ne ubraja u predmete hitne prirode. Postupak prema tužbi kao inicijalnom aktu pokrenut je u toku 1997. godine, a sud ima neriješenih predmeta koji su stariji od navedenog. Sud je naveo da će konkretan predmet biti riješen najkasnije do kraja septembra 2006. godine.
  • 22.
    Osnovni sud u Bijeljini je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupak pred Osnovnim sudom u Loparama vođen u skladu sa zakonom, da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, uzimajući u obzir da se radi o složenom postupku, ističući da je sud ocijenio da je donošenje privremene mjere u predmetu neosnovano i preuranjeno.

V. Relevantni propisi

  • 23.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 12. stav 3.

U parničnom postupku sud je, u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi proglašava krivim.

Član 53.

Š...Ć

  • 2)
    Tužba mora sadržavati:
  • 1)
    osnov za nadležnost suda,
  • 2)
    određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja,
  • 3)
    činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
  • 4)
    dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
  • 5)
    naznaku vrijednosti spora,
  • 6)
    pravni osnov tužbenog zahtjeva,
  • 7)
    druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak.

Član 217. st. 1. 3. i 4.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise povodom žalbe.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 227. st. 1. tačka 2.

Drugostepeni sud će na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

  • 2)
    Ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

VI. Dopustivost

  • 24.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 25.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 26.
    Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak, naknada materijalne i nematerijalne štete povodom njegove tužbe, nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 27.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 28.
    Apelant je naveo da mu je u postupku pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a.a.) Relevantni principi

  • 29.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 30.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 31.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

a.b.) Period koji se uzima u obzir

  • 32.
    Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu u Loparama 1997. godine, te da se u apelaciji žali da, nakon što je taj sud donio Presudu broj P-80/01 od 17. marta 2003. godine, nije odlučeno o njegovoj žalbi protiv prvostepene odluke ni u vrijeme podnošenja apelacije. Iz informacija koje su Ustavnom sudu dostavljene Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije donesena odluka o žalbi i predmet vraćen na ponovni postupak pred Općinskim sudom u Bijeljini koji je u međuvremenu postao nadležan. Ovaj postupak je rezultirao Presudom Općinskog suda u Bijeljini broj 80 0 P 004339 97 P od 14. oktobra 2008. godine protiv koje je apelant izjavio žalbu. O ovoj žalbi, u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda, još nije bilo odlučeno. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir period od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od 12 godina.

a.c.) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 33.
    U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja materijalne i nematerijalne štete zbog tjelesne povrede i posljedica od te povrede, uzrokovane krivičnim djelom koje je počinio tuženi nad apelantom. Imajući u vidu da se radi o naknadi štete prouzrokovane krivičnim djelom i nakon što je u krivičnom postupku utvrđena odgovornost počinioca, čime je razriješeno pitanje osnova za naknadu štete, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
  • 34.
    Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je u periodu koji se razmatra predmet dva puta vraćen na ponovno odlučivanje. Nakon što je 1999. godine prvi put donesena prvostepena odluka, ona je ukinuta presudom Okružnog suda 2001. godine, a ova drugostepena odluka je dostavljena apelantu tek nakon njegove intervencije, dakle više od godinu dana nakon što je spis vraćen Osnovnom sudu. U ponovnom postupku je donesena nova prvostepena presuda 2003. godine, a Okružnom sudu je trebalo tri godine da odluči o žalbi protiv te odluke. Ustavni sud zapaža da je prvostepena odluka ponovo djelimično ukinuta i vraćena na ponovno odlučivanje, te da je nova prvostepena odluka donesena dvije godine kasnije, 2008. godine. Ustavni sud zapaža da su sudovi u odgovoru ukazali na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u stavu 30. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje su sudovi naveli ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od 12 godina, a naročito zato što se ne vidi jesu li u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.
  • 35.
    Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 36.
    Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, u odluci kojom usvaja apelaciju, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 37.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi pojedinačno za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, odnosno ukupno 1.800 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 38.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u predmetu koji se tiče naknade štete i koji nije naročito složen traje 12 godina i nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji. Dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu pružili relevantne i zadovoljavajuće razloge za ovako dugo trajanje postupka, zbog čega apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
  • 39.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2, člana 74. stav 4. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 40.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.