USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 65/09
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 13/07, rješavajući apelaciju Azema Omerbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Azema Omerbašića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu otpuštanja iz Armije RBiH.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu otpuštanja Azema Omerbašića iz službe u Armiji RBiH, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Azem Omerbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Vukica Marjanović-Suljić, advokatica iz Zenice, podnio je 27. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u predmetu otpuštanja iz Armije RBiH.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog pravobranilaštva je 17. januara 2007. godine i 9. decembra 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo odbrane) i od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) 16. marta, odnosno 16. aprila 2009. godine, a od Vrhovnog suda 6. maja 2009. godine.
- 3.Ministarstvo i Vlada su 3. aprila, odnosno 29. aprila 2009. godine dostavili odgovor na apelaciju.
- 4.Vrhovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 5.Federalno pravobranilaštvo je 25. januara 2007. godine obavijestilo Ustavni sud da je u toku primopredaja predmeta Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: FMO) koja nije okončana, te da, stoga, nisu u mogućnosti da se izjasne na navode iz apelacije. Na ponovni zahtjev Ustavnog suda Federalno pravobranilaštvo se nije očitovalo.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Ministarstva i Vlade dostavljeni su apelantu 13. maja 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 8.Rješenjem Zajedničke komande Vojske Federacije (u daljnjem tekstu: Komanda) pov. broj 24/1-2531-79 od 28. novembra 1997. godine apelant je otpušten iz službe u Armiji RBiH 12. decembra 1997. godine, te mu je tog dana prestalo svojstvo vojnog lica.
- 9.Apelant je protiv rješenja Komande podnio žalbu o kojoj drugostepeni organ nije odlučio u zakonskom roku zbog čega je apelant tužbom pokrenuo upravni spor zbog "šutnje administracije". Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-657/2001 od 2. novembra 2001. godine apelantova tužba je uvažena, te je Komandi naloženo da u roku od 15 dana od dana prijema presude donese rješenje povodom apelantove žalbe podnesene protiv Rješenja istog organa broj 24/1-2531-79 od 28. novembra 1997. godine.
- 10.Postupajući povodom Presude Vrhovnog suda, FMO je donio Rješenje broj 03-11-1-72-2/01 od 25. decembra 2001. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant učestvovao u odbrambeno-oslobodilačkom ratu na osnovu mobilizacije i da je izvršavao vojnu obavezu za vrijeme rata u skladu sa odredbama člana 46. Zakona o odbrani ("Službeni list RBiH" br. 4/92, 9/92, 13/94 i 20/95), da Komanda nikada nije donijela rješenje o apelantovom prijemu u aktivnu vojnu službu, te da, stoga, apelant nema svojstvo aktivnog vojnog lica u smislu Zakona o službi u Armiji Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da je apelant imao status mobiliziranog lica, FMO je zaključio da je rješenje Komande o apelantovoj demobilizaciji zakonito i da je njegova žalba neosnovana.
- 11.Apelant je protiv Rješenja FMO broj 03-11-1-72-2/01 od 25. decembra 2001. godine tužbom pokrenuo upravni spor. Vrhovni sud je Presudom broj U-4575/01 od 29. decembra 2005. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio osporeno rješenje i predmet vratio drugostepenom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz prvostepenog rješenja nije jasno da li je apelant otpušten iz službe kao aktivno vojno lice ili kao vojni obveznik, te da u spisu predmeta nema podataka da li je apelantu, prema principu saslušanja stranke iz člana 8. Zakona o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku ("Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94), pružena mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje prvostepenog rješenja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi hronologiju predmetnog upravnog postupka. Ističe da se predmet vodi od 1997. godine, da je u međuvremenu ukinut FMO, te da se 6. aprila 2006. godine zahtjevom za postupanje povodom presude Vrhovnog suda obratio Ministarstvu odbrane BiH, ali da ni od tog Ministarstva nije dobio odgovor. S obzirom na navedeno, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku, te zbog nemogućnosti da se, u smislu garancija člana 6. stav 1. Evropske konvencije, izjasni o činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje odluke. Dalje, apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu zato što je lišen primanja kao aktivno vojno lice čime je ugrožena egzistencija njegove porodice. Stoga, apelant predlaže da mu sud zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku odredi adekvatnu naknadu.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Ministarstvo odbrane je navelo da, prema članu 72. stav 2. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 88/05), proizlazi da Vlada odgovara za obaveze FMO-a nastale do 1. januara 2006. godine, te da, stoga, Ministarstvo odbrane nije legitimirano u ovoj pravnoj stvari. Ministarstvo je, također, istaklo da je apelacija neosnovana zato što je apelant pristupio Armiji BiH 28. jula 1994. godine, a Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Armiji BiH ("Službeni list BiH" broj 14/94) dodat je član 100b. koji je isključio mogućnost prijema u aktivnu službu nakon 23. juna 1994. godine.
- 14.Vlada navodi da je nesporno da njezine obaveze, utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine i Zakonom o prestanku primjene Zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 2/06), obuhvaćaju i upravno rješavanje nakon pravosnažnih presuda nadležnih sudova koji su odlučivali o zakonitosti pojedinačnih upravnih akata prijašnjeg FMO-a povodom tužbi kojima su pokrenuti upravni sporovi, a kojim presudama se tužbe uvažavaju, poništavaju drugostepeni i prvostepeni akti prijašnjeg FMO-a i nalaže ponavljanje upravnih postupaka. Međutim, Vlada ističe da im navedena presuda Vrhovnog suda nije dostavljena, pa pretpostavljaju da su presuda i spis predmeta dostavljeni Ministarstvu. Također se navodi da su arhiva, spisi i druga dokumentacija iz oblasti regulirane vojne obaveze još u posjedu Ministarstva kojem je Vlada, zbog značaja navedene dokumentacije i osiguravanja obavljanja funkcije prijašnjeg FMO-a, uputila dopis kojim inicira sastanak vezan za razrješenje ovih pitanja ali da nakon tog dopisa nije dobila odgovor.
V. Relevantni propisi
- 15.U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:
Član 60.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
- 16.U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05; koji je stupio na snagu 24. februara 2005. godine) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
- 17.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 18.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 19.Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 88/05 i 94/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 72.
(Prijenos drugih prava i obaveza)
(1) Ministarstvo odbrane i entitetska ministarstva odbrane će, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, sačiniti sveobuhvatan popis ostalih prava i obaveza prijašnjih entitetskih ministarstava odbrane i predložiti plan o prijenosu ostalih prava i obaveza Ministarstvu odbrane, sa 1. januarom 2006. godine.
(2) Osim ako nije drugačije predviđeno u planu za prijenos ostalih prava i obaveza iz stava (1) ovog člana odobrenog u skladu sa članom 73. ovog zakona, entitetske vlade i dalje su odgovorne za dugove, zaduženja i ostale obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastalih do 1. januara 2006. godine.
(3) Entitetske vlade ne mogu tražiti odštetu, doprinos ili obeštećenje od Bosne i Hercegovine u pogledu prijenosa ostalih prava i obaveza, osim u slučaju ako ih za to ovlasti Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ili Parlamentarna skupština.
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da upravni postupak, vezan za njegovo otpuštanje iz Armije RBiH, nerazumno dugo traje navodeći da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena konačna odluka u ovom predmetu, koji se odnosi na njegovo otpuštanje iz Armije RBiH, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravičan postupak
- 25.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 26.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 27.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36).
- 28.U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku odlučuje o apelantovom otpuštanju iz Armije RBiH. Apelant tvrdi da ima status aktivnog vojnog lica. Iz toga proizlazi da navedeni postupak, prema svojoj suštini, predstavlja specifičnu vrstu radnog spora, pa Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv na apelantov slučaj.
- 26.
Donošenje odluke u razumnom roku
- 29.Budući da se apelant žali na to da odluka nije donesena u razumnom roku, Ustavni sud podsjeća da se, prema njegovoj praksi i praksi Evropskog suda, razumnost dužine postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnosioca zahtjeva i nadležnih vlasti kao i važnost onog što se za podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 26).
a) Period koji se uzima u obzir
- 30.Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu i navoda apelacije proizlazi da je postupak otpuštanja apelanta iz Armije RBiH pokrenut po službenoj dužnosti 28. novembra 1997. godine kad je Komanda donijela Rješenje o otpuštanju broj 24/1-2531-79.
- 31.Iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizlazi da konačna (meritorna) odluka o apelantovom otpuštanju još uvijek nije donesena.
- 32.Dakle, postupak apelantovog otpuštanja iz Armije RBiH traje 11 godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan.
b) Analiza razumnosti dužine postupka
- 33.U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem apelant u dosadašnjoj fazi postupka nije saslušavan niti je, prema stanju spisa, bilo potrebno provođenje nekih drugih dokaza sa kojim organi koji provode predmetni postupak ne raspolažu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u apelantovom slučaju ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na to da se radi o posebno složenom predmetu.
- 34.Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je FMO odluku o apelantovoj žalbi donio tek 25. decembra 2001. godine i to nakon što je Vrhovni sud Presudom broj U-657/2001 od 2. novembra 2001. godine uvažio njegovu tužbu zbog "šutnje administracije" i naložio drugostepenom organu da donese rješenje povodom žalbe. S obzirom na činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da se čitav ovaj period, dakle pune četiri godine (od 28. novembra 1997. godine do 25. decembra 2001. godine), može staviti na teret FMO-u kao organu nadležnom za rješavanje o apelantovoj žalbi.
- 35.Ustavni sud, također, zapaža da je rješavanje povodom apelantove tužbe u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom, koji je okončan Presudom broj U-4575/01 od 29. decembra 2005. godine, trajalo skoro pune četiri godine. Nesporno je da Zakonom o upravnim sporovima nije predviđen rok za rješavanje povodom tužbe u upravnom sporu, ali je, s obzirom na shodnu primjenu Zakona o parničnom postupku, sud odluku o apelantovom zahtjevu trebalo da donese bez odugovlačenja (član 10. Zakona o parničnom postupku). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti.
- 36.U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da iz stanja spisa proizlazi da su FMO i Vrhovni sud svoje odluke donijeli na osnovu stanja spisa, odnosno u toku cijelog spornog perioda nisu izvodili dokaze ili preduzimali bilo koju drugu procesnu radnju (održavali raspravu i sl.), što bi eventualno moglo doprinijeti dužini postupka, već su se bavili isključivo primjenom materijalnog prava. Ustavni sud zaključuje da se trajanje postupka u ovim fazama donošenja odluke o žalbi, u periodu od pune četiri godine, kao i odluke u upravnom sporu u periodu od skoro četiri godine, može u cijelosti staviti na teret Ministarstvu, odnosno Vrhovnom sudu pri čemu apelant, prema stanju spisa, niti jednim svojim postupkom nije doprinio dužini postupka.
- 37.Dalje, evidentno je da apelant naročito ukazuje na nepostupanje drugostepenog organa povodom presude Vrhovnog suda. Dakle, odluka o njegovoj žalbi do danas nije donesena, premda je u međuvremenu ukinut FMO, te se apelant 6. aprila 2006. godine obratio i Ministarstvu odbrane BiH zahtjevom za postupanje o predmetnoj presudi. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz relevantnih odredaba Zakona o odbrani (član 72. st. 2. i 3) nesporno proizlazi da je upravo Vlada, a ne Ministarstvo, nadležna da okonča predmetni postupak, odnosno donese odluku o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja o otpuštanju iz Armije RBiH. Uostalom, ovu okolnost potvrđuje i sama Vlada u svom odgovoru na apelaciju.
- 38.Ustavni sud zapaža da iz dostavnice koja se nalazi u spisu nesporno proizlazi da je presudu Vrhovnog suda, kojom se uvažava apelantova tužba i predmet vraća drugostepenom organu na nadležno rješavanje, primio FMO, te se, stoga, pokazuju kao neosnovani navodi Vlade vezani za dostavljanje presude Vrhovnog suda. S druge strane, vezano za navode Vlade da su arhiva, spisi i druga dokumentacija iz oblasti vojne obaveze još u posjedu Ministarstva, Ustavni sud ponavlja da je, prema praksi Evropskog suda koja se analogno može primijeniti i na konkretni slučaj, dužnost države da organizira svoj pravosudni sistem na takav način da može svakome garantirati donošenje konačne odluke o sporovima koji se odnose na građanska prava i obaveze u razumnom roku (vidi Evropski sud, Horvat protiv Hrvatske, presuda od 26. jula 2001. godine, stav 59). Naime, vođenje postupka u okviru razumnog vremena je za cjelokupan pravni sistem od fundamentalne važnosti zato što svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka efikasnosti i povjerenja u pravni sistem.
- 39.S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom razumnog roka, te da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 40.U skladu sa zaključkom u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što se i navodi o povredi ovog prava zasnivaju isključivo na tvrdnjama o nedonošenju odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 41.Apelant je zatražio naknadu zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 42.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da niti jednim propisom nije utvrđeno da se ova vrsta postupka smatra hitnim, te imajući u vidu da postupak pred nadležnim upravnim organima Federacije i Vrhovnim sudom traje preko 11 godina i da još nije okončan, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznos od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 43.Činjenica da predmetni postupak pred nadležnim organima uprave i sudom traje preko 11 godina i da još uvijek nije okončan, iako se ne radi o složenom postupku, a apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 44.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 45.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.