Aktio

DOM ZDRAVLJA ZAVIDOVIĆI

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 74/09
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 301/07, rješavajući apelaciju Zlatije Karajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Zlatije Karajić.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši pod brojem 023-0-P-06-000 334.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 023-0-06-000 334 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Unsko-sanskom kantonu da Zlatiji Karajić, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Unsko-sanskom kantonu da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zlatija Karajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 15. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 023-0-P-06-000334.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda i Dragune Gračanin, Edhema Redžića, Memage Sladić-Redžić, Rame Ponjevića, Zuhdije Redžića, Ibrahima Redžića, Emine Redžić, Fatime Redžić, Emina Redžića i Jelene Redžić (u daljnjem tekstu: tuženi), kao učesnika u postupku, zatraženo je 27. juna i 2. jula 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 13. marta 2009. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj 023-0-P-06-000 334.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. jula 2007. godine, Općinski sud 13. jula 2007. godine i punomoćnik tuženih Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, 10. jula 2007. godine. Općinski sud je dostavio cio spis na uvid 18. marta 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda, Općinskog suda i punomoćnika tuženih dostavljen je apelantici 29. aprila 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelantica je 17. septembra 1990. godine, na zapisnik koji je sastavljen pred tadašnjim Osnovnim sudom u Velikoj Kladuši (sada Općinski sud), sačinila i tom sudu podnijela tužbu, zavedenu pod poslovnim brojem P-786/90, protiv tuženih radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi je navela da su kupoprodajni ugovor, koji je sačinjen za vanknjižnog vlasnika kuće, potpisale ugovorne strane, ali da ugovor nije ovjeren. S obzirom na to da je prodavac kuće, čije utvrđenje prava vlasništva apelantica tužbom traži, u međuvremenu umro, kao tužene je označila njegove nasljednike i predložila da joj se na kući koju koristi i u kojoj živi od 1979. godine utvrdi pravo vlasništva sa dijelom 1/1.
  • 7.
    Prvo ročište za glavnu raspravu zakazano je za 11. decembar 1991. godine, ali je odloženo zbog nepristupanja svih tuženih. U zapisniku nije konstatirano da li je ročište odloženo zbog neurednog dostavljanja poziva tuženima. Sljedeće ročište je zakazano za 14. januar 1992. godine, ali u spisu, osim zapisnika sa navedenim datumom, ne postoje podaci da li je iko pristupio na raspravu, niti je zapisnik potpisan.
  • 8.
    Apelantica je 5. juna 1998. godine u spis uložila punomoć ovlaštenog advokata za njezino zastupanje i istovremeno zahtijevala da se zakaže ročište. Spis je u međuvremenu dobio novi broj - P-650/97.
  • 9.
    Nakon apelanticine urgencije, 7. septembra 2000. godine je održano ročište na kojem je doneseno rješenje o prekidu postupka u odnosu na tuženog Memagu Redžića zbog njegove smrti, te je konstatirano da će se postupak nastaviti kada njegovi nasljednici preuzmu postupak ili ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
  • 10.
    Podneskom od 25. oktobra 2000. godine apelantica je postupila prema rješenju o prekidu postupka i označila nasljednike tuženog u odnosu na kojeg je postupak prekinut. Istovremeno je predložila da se postupak nastavi i zakaže ročište. Naredbom od 1. novembra 2000. godine spis je zaveden pod novi broj i ročište zakazano za 30. novembar 2000. godine. Na tom ročištu je rješenjem na sudski zapisnik postavljen privremeni staralac, Emina Redžić, za označene tužene koji su u međuvremenu umrli, odnosno za Dragunu Gračanin, Edhema Redžića i Jelenu Redžić, te za tuženog Ibrahima Redžića kao lice nepoznatog prebivališta i boravišta. Privremeni staralac i tužena Fatima Redžić su na tom ročištu dali odgovor na tužbu. Odgovor je dala i Sabiha Redžić u svojstvu pravnog nasljednika tuženog u odnosu na kojeg je postupak zbog smrti prekinut. Sljedeće ročište je zakazano i održano 18. decembra 2000. godine. Na tom ročištu je konstatirano da je dostavljanje bilo uredno za pozvane tužene od kojih je jedno pristupilo a ostalo dvoje nije. Tuženi Ramo Ponjević je na tom ročištu dao svoj odgovor na tužbu, nakon čega je zapisnik dovršen i potpisan, a novo ročište nije zakazano.
  • 11.
    Naredbom od 7. juna 2001. godine ročište je zakazano za 5. juli 2001. godine. Na tom ročištu apelanticinom punomoćniku je naloženo da precizira tužbeni zahtjev od 17. septembra 1990. godine, te da nakon uvida u spis predloži privremenog staraoca za tužene koji su "eventualno umrli ili su eventualno nepoznatog boravišta". Sljedeće ročište je zakazano za 7. septembar 2001. godine i odloženo zbog neurednog dostavljanja.
  • 12.
    Apelanticin punomoćnik je, postupajući po nalogu suda, 17. jula 2001. godine pismenim podneskom uredio tužbu tako što je tužbu proširio na Silvu Redžić, Gorana Redžića i Renatu Redžić, te je precizirao tužbeni zahtjev u pogledu oznake nekretnine čije utvrđenje prava vlasništva apelantica zahtijeva.
  • 13.
    Na ročištu od 10. oktobra 2001. godine sud je za "lica koja su umrla ili su nepoznatog boravišta" postavio privremenog zastupnika Irfana Redžića, a tuženi na koje je tužba proširena dali su svoj odgovor na tužbu. Sljedeće ročište održano je 8. novembra 2001. godine i rasprava zakazana uviđajem na licu mjesta za 12. decembar 2001. godine. Navedeno ročište je odloženo i konstatirano da će se sljedeća rasprava zakazati kada budu dopuštali uvjeti za izlazak na lice mjesta.
  • 14.
    Ročište zakazano za 14. maj 2002. godine odloženo je zbog bolesti apelanticinog punomoćnika i sljedeće je zakazano za 2. juli 2002. godine. Na ročištu od 2. jula 2002. godine zakazan je uviđaj na licu mjesta za 13. septembar 2002. godine. Uviđaj je proveden i vještaku geodetske struke je naloženo da sačini pismeni nalaz i mišljenje. Naredno ročište je održano 25. oktobra 2002. godine na kojem je proveden dokaz saslušanjem jednog dijela parničnih stranaka i zakazano je novo ročište za 21. novembar 2002. godine. Na njemu je bilo planirano da se provede dokaz saslušanjem drugog dijela parničnih stranaka. Na navedenom ročištu proveden je preostali dokazni postupak, glavna rasprava zaključena i donesena Presuda broj P-458/00. Tom je presudom utvrđeno da je apelantica dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. izvadak broj 1198 k.o. Velika Kladuša. Slijedom toga, tuženi i privremeni zastupnik dužni su apelantici priznati pravo vlasništva sa dijelom 1/1 i izdati ispravu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a tuženi Silva, Goran i Renata Redžić su dužni izdati ispravu podobnu za upis apelantice u katastarske knjige, jer će u suprotnom takvu ispravu zamijeniti presuda. Presuda je parničnim strankama dostavljena u periodu od 21. do 25. januara 2003. godine, a tuženi Silva i Goran Redžić su protiv prvostepene presude izjavili žalbu posredstvom punomoćnika, a Renata Redžić je lično, u svoje ime, izjavila žalbu.
  • 15.
    Općinski sud je 27. februara 2003. godine donio Rješenje broj P-458/00 kojim je žalbu odbacio kao neblagovremenu ističući da je rok od 15 dana za izjavljivanje žalbe protekao. Tuženi su protiv rješenja kojim su žalbe odbačene 7. marta 2003. godine izjavili žalbu Kantonalnom sudu. Spis je dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje 2. aprila 2003. godine.
  • 16.
    Odlučujući o žalbama tuženih protiv rješenja od 27. februara 2003. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-297/03 od 7. maja 2004. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Cio spis je dostavljen Općinskom sudu na ponovni postupak 21. maja 2004. godine.
  • 17.
    Općinski sud je 25. maja 2004. godine naložio da se žalbe dostave apelantici na odgovor. Nakon toga je, 6. jula 2004. godine, apelanticinom punomoćniku dostavljeno Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-297/03. Podneskom od 7. novembra 2004. godine apelanticin punomoćnik je predložio Općinskom sudu da riješi pitanje blagovremenosti žalbi u smislu rješenja Kantonalnog suda i da predmet uzme u rad. Isti prijedlog ponovljen je 9. decembra 2005. godine. Općinski sud je podnescima od 17. januara, 30. januara i 9. februara 2006. godine od Matičnog ureda zahtijevao dostavljanje podataka za jednog od tuženih, na okolnost upisa u MKU. Izvod iz MKU dostavljen je 27. februara 2006. godine. Nakon toga je spis zaveden pod novi broj - 023-0-P-06-000334.
  • 18.
    Podneskom od 16. marta 2006. godine apelantica je ponovo od Općinskog suda zatražila zakazivanje rasprave i istakla da je tužba predata prije 16 godina. Ročište je zakazano za 7. juni 2006. godine ali je odloženo zbog bolesti uređujućeg sudije. Apelanticin punomoćnik je podneskom od 19. septembra 2006. godine urgirao postupanje povodom predmeta ističući da od 7. maja 2004. godine nije riješeno pitanje blagovremenosti žalbi u skladu sa uputstvima Kantonalnog suda, da je uredujući sudija više od šest mjeseci na bolovanju, te da se predmet rasporedi drugom sudiji. Ni nakon urgencije rasprava nije zakazana.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 19.
    Apelantica smatra da joj je zbog nepostupanja Općinskog suda i nerješavanja predmeta u vremenskom periodu dužem od 18 godina povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu prava na pravično suđenje, apelantica je istakla da Općinski sud nije imao razloga da u dugom vremenskom periodu ne okonča konkretan predmet. Posebno je istakla da nakon donošenja prvostepene presude 21. novembra 2002. godine i nakon izjavljivanja žalbe, zatim odbacivanja žalbe i rješenja Kantonalnog suda kojim je predmet vraćen na ponovni postupak, nije bilo nikakvog razloga da Općinski sud u periodu od maja 2004. godine, kada mu je drugostepeni sud dostavio predmet, nikada ne postupi prema uputstvima Kantonalnog suda. To znači, kako je dalje istakla, da sud nije odlučio o blagovremenosti žalbi niti je zakazao ročište ni uz nekoliko urgencija koje su tim povodom dostavljene u sudski spis. Povredu prava na imovinu vidi i u nepostupanju Općinskog suda, jer zbog nerješavanja ovog predmeta nije u mogućnosti zaključiti bilo kakav ugovor vezan za predmetnu nekretninu, a iz kojeg bi crpila imovinsku korist koja joj je neophodna zbog niskih primanja koje ima. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku zatražila je naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

  • 20.
    Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su se eventualne povrede apelanticinih prava mogle desiti samo pred prvostepenim sudom. Nikakav žalbeni postupak protiv apelantice se ne vodi pred Kantonalnim sudom, zbog čega do eventualnih povreda koje je navela nije ni moglo doći pred tim sudom.
  • 21.
    Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju opisao hronologiju zakazivanja i održavanja ročišta povodom apelanticine tužbe i istakao da je uredujući sudija u konkretnom predmetu bio na bolovanju u periodu od 31. marta do 1. novembra 2006. godine, nakon čega je 1. decembra 2006. godine podnio ostavku. Od tada, kako je u odgovoru navedeno, niko od sudija nije zadužen za predmet iz objektivnih razloga koji se tiču velikog broja predmeta i smanjenog broja sudija.
  • 22.
    Punomoćnik tuženih je naveo da u predmetu nije učestvovao od kada je Kantonalni sud uvažio žalbu.

V. Relevantni propisi

  • 23.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 2.

U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Član 258.

Nakon prijema tužbe obavljaju se pripreme za glavnu raspravu.

Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Pripremanjem glavne rasprave rukovodi predsjednik vijeća.

Član 281.

Izvođenje dokaza određuje vijeće rješenjem u kojem će se naglasiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo.

Predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku vijeće će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.

Protiv rješenja kojim se određuje ili odbija izvođenje dokaza nije dopuštena posebna žalba.

Član 292. st. 1. i 2.

Predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke, izvodi dokaze, daje riječ članovima vijeća, strankama, njihovim zakonskim zastupnicima i punomoćnicima, te objavljuje odluke vijeća.

Dužnost predsjednika vijeća je da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravlja, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu.

  • 24.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 16/06), relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta - jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 77.

U pozivu za pripremno ročište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka s pripremnog ročišta, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te na pripremno ročište donijeti sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

Član 80.

U daljnjem toku pripremnog ročišta, raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

Član 81.

(1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.

Član 123.

Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Član 203.

Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim osporava navode i dokaze protivnika.

Član 206.

Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, odrediti pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

VI. Dopustivost

  • 25.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 26.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 27.
    Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog činjenice da parnični postupak povodom njezine tužbe nerazumno dugo traje. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da se navodi apelacije odnose na propuštanja Općinskog suda da u "razumnom roku" donese odluku o tužbenom zahtjevu i da apelantica nije imala na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi osporila dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom smislu dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 28.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 29.
    Apelantica je navela da joj je zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji je pokrenula pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

Pravo na suđenje u razumnom roku

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. Š...Ć

Relevantni principi

  • 30.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

  • 31.
    Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticine tužbe pokrenut 1990. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelantica "ali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). Dalje, postupak od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje duže od 13 godina i još uvijek nije okončan. Navedeni period će biti predmet analize Ustavnog suda u slijedećim stavovima.

Analiza razumnosti dužine postupka

  • 32.
    U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, u kojem je trebalo utvrditi pravni interes za podnošenje tužbe, osnov tužbenog zahtjeva, identificirati parcelu za koju je traženo utvrđenje i pasivnu legitimaciju označenih tuženih. Ustavni sud primjećuje da su, radi utvrđivanja ovih činjenica, izvedeni dokazi saslušanjem apelantice i tuženih u svojstvu parničnih stranaka i uviđajem na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodetske struke. S obzirom na navedeno, Ustavni sud cijeni da se radilo o relativno složenom postupku, ali njegova relativna složenost nije bila odlučujući faktor koji je utjecao na dužinu postupka.
  • 33.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica aktivno učestvovala u postupku tako što je u rokovima koje je sud određivao postupala u skladu sa rješenjima suda i u relevantnom periodu pet puta pismenim podnescima zahtijevala zakazivanje rasprave i okončanje predmeta. Nakon što je Kantonalni sud prvostepeno rješenje o odbacivanju žalbe ukinuo 7. maja 2004. godine, apelantica je podnescima od 7. novembra 2004. godine, 9. decembra 2005. godine i 16. marta 2006. godine zahtijevala od Općinskog suda da riješi pitanje blagovremenosti žalbi, prema uputstvima Kantonalnog suda, a posljednjom urgencijom da se spis rasporedi drugom uredujućem sudiji i da se u što kraćem roku zakaže ročište, jer je postupak u vrijeme podnošenja urgencije, u relevantnom periodu, trajao duže od 10 godina a uredujući sudija je bio na bolovanju duži vremenski period. Apelantica je postupila i prema nalogu prvostepenog suda koji je zahtijevao da precizira svoj tužbeni zahtjev nakon što izvrši uvid u spis i tuženim koji su "eventualno umrli ili su nepoznatog boravišta i prebivališta" predloži postavljanje privremenog staraoca.
  • 34.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje na noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, presuda od 8. marta 2007. godine, aplikacija broj 32668/02) prema kojoj sud, koji ima ulogu da djelotvorno kontrolira postupak, ima presudnu i najvažniju ulogu.
  • 35.
    Primjenjujući ovu praksu na konkretan slučaj, a imajući u vidu i zakonske odredbe koje su bile u primjeni u vrijeme trajanja postupka a iz kojih proizlazi da predsjednik sudskog vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke, izvodi dokaze, daje riječ članovima vijeća i strankama, da je njegova dužnost da se postupak ne odugovlači i da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu, Ustavni sud cijeni da je apelanticino ponašanje bilo aktivno i da je u svemu ispoštovala zahtjeve i rokove suda koji je to od nje tražio. Apelantica niti u jednom dijelu nije doprinijela da predmetni postupak traje više od 13 godina u okviru perioda koji je predmet ocjene Ustavnog suda.
  • 36.
    Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo sedam godina da donese meritornu odluku o apelanticinom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, protiv koje su izjavljene dvije žalbe. Općinski sud je, odlučujući o njihovoj blagovremenosti, u uvodu naveo obje, a izrekom je odlučio o blagovremenosti jedne od njih. S obzirom na to da Kantonalni sud nije mogao ocijeniti u odnosu na koju od žalbi je prvostepeni sud odlučio, rješenje je ukinuto i naloženo da se u ponovnom postupku ovaj propust otkloni. Međutim, od 21. maja 2004. godine, kada je spis dostavljen na ponovni postupak, Općinski sud je zakazao samo jedno ročište 7. juna 2006. godine i ono je odloženo zbog bolesti sudije, a od 1. decembra 2006. godine, kao datuma kada je uredujući sudija podnio ostavku, predmet nije raspoređen nikome u rad uz obrazloženje da je sud zadužen sa velikim brojem predmeta a da radi sa smanjenim brojem sudija.
  • 37.
    Ustavni sud napominje da je Evropski sud u već citiranoj odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako cijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zagarantiranim članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 38.
    Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 30. ove odluke, uključujući složenost predmeta i njegov status od 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka u relevantnom periodu u trajanju dužem od 13 godina, kao i ponašanje nadležnog prvostepenog suda, Ustavni sud smatra da preopterećenost suda i smanjen broj sudija ne mogu biti razlog da se u periodu od pet godina ne donese odluka u pogledu blagovremenosti izjavljenih žalbi. Osim navedenog, sveukupna dužina konkretnog postupka, uzimajući u obzir i značaj koji ishod tog postupka ima za apelanticu, ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 39.
    Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 40.
    Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnog postupka povodom apelanticine tužbe koji ulazi u okvir nadležnosti Ustavnog suda, ratione temporis, trajao duže od 13 godina, apelantici se određuje naknada u visini od 1.950 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Općinskog suda, apelantici je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

  • 41.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima koji se odnose na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 42.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, posebno imajući u vidu činjenicu da prvostepeni sud u periodu od pet godina nije donio odluku u pogledu blagovremenosti izjavljenih žalbi.
  • 43.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 44.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.