USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-10/26, rješavajući zahtjev Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 61. stavak (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac Marin Vukoja, sudac Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 24. rujna 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska,
Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrđuje da postoji spor između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske zbog akata i aktivnosti Republike Srpske poduzetih radi izvršenja:
- -proračunske stavke broj 488100 proračuna Republike Srpske za 2026. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 15.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju proračuna za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) te
- -proračunske stavke broj 448100 drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 49.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/25),
u svezi s Ugovorom o konzultantskim uslugama zaključenim 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe "Dickens & Madson Canada Inc.", i drugim sličnim ugovorima čija je svrha ostvarivanje ciljeva za koje je Ustavni sud utvrdio da su nespojivi s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se da akti i aktivnosti Republike Srpske poduzeti radi izvršenja:
- -proračunske stavke broj 488100 proračuna Republike Srpske za 2026. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 15.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju proračuna za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) te
- -proračunske stavke broj 448100 drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 49.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/25),
u svezi s Ugovorom o konzultantskim uslugama zaključenim 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe "Dickens & Madson Canada Inc.", i drugim sličnim ugovorima čija je svrha ostvarivanje ciljeva za koje je Ustavni sud utvrdio da su nespojivi s Ustavom Bosne i Hercegovine, nisu u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
U skladu sa člankom 61. stavak (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
- -zabranjuju se sve isplate iz proračuna Republike Srpske u svezi s Ugovorom o konzultantskim uslugama zaključenim 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe "Dickens & Madson Canada Inc.", i svim drugim aktima i aktivnostima koji se odnose na lobiranje u ime i za račun Republike Srpske putem lobističkih agencija za ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine,
- -nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi Republike Srpske, te drugim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim osobama u tim institucijama, uključujući i predstavništva Republike Srpske u inozemstvu, da obustave sve aktivnosti u svezi s isplatama na temelju Ugovora o konzultantskim uslugama zaključenog 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe "Dickens & Madson Canada Inc.", i proračunskim financiranjem lobističkih usluga za ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine.
Za provođenje ove odluke zadužuje se Narodna skupština Republike Srpske i Vlada Republike Srpske, kojima se nalaže da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE I. Uvod
- 1.Denis Zvizdić, prvi zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je 13. travnja 2026. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u svezi s proračunskom stavkom broj 488100 proračuna Republike Srpske za 2026. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 15.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) o usvajanju proračuna za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25), u svezi s Ugovorom o konzultantskim uslugama zaključenim 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe "Dickens & Madson Canada Inc.", te u svezi s proračunskom stavkom broj 448100 drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 49.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine o usvajanju drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 109/25), s prijedlogom za donošenje privremene mjere. Podneskom od 19. svibnja 2026. godine podnositelj zahtjeva je dopunio zahtjev.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada) zatraženo je 14. travnja 2026. godine da dostave odgovore na zahtjev. Narodna skupština je 26. svibnja 2026. godine dostavila odgovor na zahtjev. Vlada u ostavljenom roku nije dostavila odgovor.
III. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva
- 3.Podnositelj zahtjeva smatra da se u konkretnom slučaju pokreće pitanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u svezi s ustavnim pravima iz čl. I/2., III/3.(b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnositelj zahtjeva smatra da je, s obzirom na pitanja koja se pokreću, zahtjev ratione materiae dopustiv u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i prakse Ustavnog suda zauzete u predmetu broj U-15/08 (toč. 28. i 29.). Podnositelj zahtjeva ukazuje da je Ustavni sud u Odluci broj U-15/08 u točki 35. naveo: "U konkretnom slučaju, usvajanje takvog proračuna kojim se vrši raspodjela sredstava, između ostalog, i za predstavljanje RS u inozemstvu, samo po sebi nije suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine zato što ne predstavlja preuzimanje ili miješanje u vanjsku politiku i vanjskotrgovinsku politiku Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud smatra da se pitanje poštovanja ustavne podjele nadležnosti između Bosne i Hercegovine i entiteta može pokrenuti u slučaju kada aktivnosti koje poduzimaju entitetski dužnosnici i koje se financiraju iz entitetskog proračuna predstavljaju miješanje ili preuzimanje neke od nadležnosti Bosne i Hercegovine". U navedenom stajalištu, kako obrazlaže podnositelj zahtjeva, postoji ratio za osporavanje proračunskih stavki broj 488100 proračuna za 2026. godinu, odnosno 2025. godinu koje predstavljaju sastavni dio Odluke Narodne skupštine o usvajanju proračuna za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) i Odluke Narodne skupštine o usvajanju drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 109/25). Sporne proračunske stavke treba dovesti u vezu s Ugovorom o konzultantskim uslugama koji je zaključen 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića u ime Republike Srpske, s jedne strane, i Arija Ben-Menashea u ime "Dickens & Madson Canada Inc.", s druge strane, ukupne vrijednosti od 4.000.000,00 USD (u daljnjem tekstu: Ugovor).
- 4.Podnositelj zahtjeva navodi da postoji više odredaba Ugovora koje se mogu smatrati aktivnostima koje su poduzeli entitetski dužnosnici raspolaganjem financijskim sredstvima iz entitetskog proračuna, a koje predstavljaju miješanje ili preuzimanje neke od nadležnosti Bosne i Hercegovine, ali i nepoštovanje odluka institucija Bosne i Hercegovine, prije svega Ustavnog suda. U svezi s tim, podnositelj zahtjeva je naveo da iz Ugovora proizlazi sljedeće: "Ovim putem nas angažujete, a mi prihvatamo angažman, u skladu sa odredbama navedenim u nastavku, radi pružanja usluga lobiranja pred izvršnom i/ili zakonodavnom granom vlasti Sjedinjenih Američkih Država, Ministarstvom finansija SAD-e i uvaženim sekretarom za finansije Scottom Bessentom, Kraljevinom Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Europskom unijom, Ujedinjenim nacijama, Regionalnim vijećem za saradnju, te svim drugim državama ili organizacijama koje, u koordinaciji s Vama, budemo smatrali ključnim, a sve s ciljem osiguravanja njihove političke podrške radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske, na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom". Imajući u vidu da je Ugovor zaključen 6. rujna 2025. godine, a da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 12. lipnja 2025. godine, jasno je da u tom momentu Milorad Dodik nije bio "predsjednik" i jasno je da navedeni ugovor krši Ustav Bosne i Hercegovine i ustavna načela vladavine prava i hijerarhije propisa unutar Bosne i Hercegovine. Također, podnositelj zahtjeva smatra i da je predstavnik Republike Srpske u Austriji, koji je potpisao Ugovor, postupio suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, pri čemu se proračunska sredstva, koja su predviđena za financiranje tog Predstavništva, nisu mogla koristiti u takvu svrhu. Pri tome je ukazao da je pitanje pravnog statusa Milorada Dodika razmatrao i Ustavni sud u točki 68. Odluke broj U-29/25. Dalje, iz sadržaja Ugovora proizlazi da je "krajnji cilj […] nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine." Iz navedenog je, prema ocjeni podnositelja zahtjeva, jasno da takva lobistička aktivnost nije usmjerena ka zaštiti interesa entiteta, već joj je cilj izravno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine s nesagledivim posljedicama. U konkretnom slučaju, kako podnositelj zahtjeva navodi, nije riječ samo o političkoj retorici, već se radi o "krajnjem cilju" i konkretnoj namjeri ključnih političkih dužnosnika iz entiteta Republika Srpska, što potvrđuju brojne izjave Milorada Dodika i dokumenti Narodne skupštine koje je Ustavni sud ukinuo Odlukom broj U-13/25. Podnositelj zahtjeva smatra da lobiranje za "nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine" ne može biti legitiman cilj, a posebno je protupravno izdvajati bilo kakav iznos iz entitetskog proračuna za takvu svrhu. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži bilo kakvu odredbu o pravu naroda na samoopredjeljenje, Bosna i Hercegovina (a ne entiteti) ima pravo na suverenitet i teritorijalni integritet, Bosna i Hercegovina ima prerogative države (a ne entiteti) i Bosna i Hercegovina ima kontinuitet koji je potvrđen u članku I/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Članak I/3. Ustava Bosne i Hercegovine jasno propisuje da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta, što ukazuje da je Bosna i Hercegovina država čiji su dijelovi entiteti kao njezine administrativne jedinice. Stoga, podnositelj zahtjeva smatra da zaključivanje lobističkog ugovora na takav način i sa spornim sadržajem predstavlja nastavak realizacije plana o neovisnosti Republike Srpske koji su nizom izjava i konkretnih pravnih akata najavili mnogi politički akteri u Republici Srpskoj, čiji je krajnji cilj destabilizacija ustavnog poretka, promjena ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Podnositelj zahtjeva smatra da nije riječ o apstraktnom političkom mišljenju, već o formaliziranom ugovoru, financijskom angažmanu i institucionalnom djelovanju. Stoga, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, zaključivanje takvog ugovora poprima karakter organiziranog napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine i ugrožavanje njezinog teritorijalnog integriteta. Podnositelj zahtjeva je izdvojio još nekoliko stavki iz sadržaja Ugovora koje, prema njegovom mišljenju, izravno krše odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, ali i odluke Ustavnog suda. U svezi s tim, podnositelj zahtjeva kao sporno izdvaja sljedeće: "Također ćemo nastojati osigurati podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država za smjenu Christiana Schmidta s funkcije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, te osudu, kako se navodi, pristrasnih odluka ovog predstavnika." Podnositelj zahtjeva smatra da s aspekta političkog stava nije sporno lobirati za smjenu neke osobe s funkcije visokog predstavnika. Međutim, u ustavnopravnom smislu, sporno je lobirati za preispitivanje "odluka visokog predstavnika" jer je visoki predstavnik ustavna kategorija predviđena Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum) koji ima ulogu tumača civilnog aspekta mirovnog sporazuma. Odluke visokog predstavnika smatraju se zakonima Bosne i Hercegovine shodno zauzetoj praksi Ustavnog suda (odluke br. U-9/00 od 3. studenog 2000. godine; U-16/00 od 2. veljače 2001. godine, U-25/00 od 23. ožujka 2001. godine, U-27/22 od 23. ožujka 2023. godine). Podnositelj zahtjeva navodi da o statusu visokog predstavnika Ustavni sud ima jasnu praksu potvrđenu u više svojih odluka. Stoga je jasno da se ne može lobirati za "osudu pristrasnih odluka visokog predstavnika" jer su odluke visokog predstavnika, koje su u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, konačne i obvezujuće. U Ugovoru se navodi da će se "lobirati i za poništenje nezakonitog raspisivanja izbora za 23. 11. 2025. godine", a riječ je o prijevremenim izborima za izbor predsjednika Republike Srpske, koje je Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: SIP) raspisalo odlukom od 28. kolovoza 2025. godine. Podnositelj zahtjeva navodi da je riječ o izborima koji su raspisani i provedeni u skladu sa zakonom budući da je odluka SIP-a prošla kontrolu zakonitosti nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini. Odluka SIP-a o raspisivanju i održavanju prijevremenih izbora predstavlja odluku institucija Bosne i Hercegovine, a članak III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da će se entiteti i sve njihove administrativne jedinice u potpunosti pridržavati Ustava, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Stoga se, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, ne može lobirati protiv zakonitih odluka institucija Bosne i Hercegovine.
- 5.Podnositelj zahtjeva dalje navodi da je u Ugovoru navedeno da će se "lobirati i za ukidanje svih sankcija Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija, uključujući lične i porodične sankcije, sankcije vezane za poslovne interese i saradnike, te za sve osobe ili subjekte označene kao značajni akteri koji doprinose finansijskoj mreži povezanoj s Dodikom, kao i one sankcionisane kao organizatori Dana Republike Srpske". Podnositelj zahtjeva smatra da je s aspekta kontrole ustavnosti i postojanja spora između države i entiteta nedozvoljeno lobirati za nešto što je definirano kao "ukidanje sankcija za osobe koje su sankcionisane kao organizatori Dana Republike Srpske". U svezi s tim, podnositelj zahtjeva se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U-2/18 u kojoj je utvrđeno da članak 2. stavak (1) Zakona o Danu Republike Srpske nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, pa je neustavno lobirati za nekoga tko je sudjelovao u organizaciji događaja kojim se obilježava neustavan praznik.
- 6.Podnositelj zahtjeva navodi da je Ugovorom regulirano da naknada za Ugovor iznosi 2.000.000,00 USD, dok je dodacima Ugovora predviđena uplata dodatnih iznosa od po 1.000.000,00 USD, tako da ukupna vrijednost lobističkog ugovora iznosi 4.000.000,00 USD. Navedeno je da je u obveznom dodatku A uz Izjavu o registraciji u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata iz 1938. godine, s izmjenama i dopunama, navedeno da je ime stranog nalogodavca "Republika Srpska" s adresom "1 Trg Republike Srpske, Banja Luka, Bosna i Hercegovina, 78000". U ime Republike Srpske potpisnik je šef Predstavništva Republike Srpske u Republici Austriji Mladen Filipović, a kao nalogodavac se navodi "Republika Srpska". Iz navedenog je jasno da se ne radi ni o kakvom privatnom aranžmanu, već o institucionalnom proračunskom financiranju neustavnih aktivnosti iz proračunskih sredstava Republike Srpske. Izravan dokaz proračunskog financiranja s proračunske stavke 488100 vidljiv je iz kronologije usvajanja proračuna. U svezi s tim, podnositelj zahtjeva navodi da je na stavci 488100 "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu" u proračunu za 2024. godinu bio predviđen iznos od 7.100.000,00 KM, a što je naknadnim rebalansom povećano na 7.620.000,00 KM za redovno funkcioniranje tih predstavništava. Podnositelj zahtjeva dalje navodi da je u proračunu za 2025. godinu navedeni iznos umanjen i iznosio je 6.500.000,00 KM, da bi u rebalansu proračuna iz lipnja 2025. godine ta stavka povećana na iznos od 30.036.000,00 KM, a u drugom rebalansu proračuna iz studenog 2025. godine ista stavka je iznosila 49.000.000,00 KM. Podnositelj zahtjeva navodi da se prostom logičnom analizom može zaključiti da je tijekom 2025. godine stavka za financiranje rada predstavništava Republike Srpske u inozemstvu porasla za 42.500.000,00 KM. Ugovor je zaključen u rujnu 2025. godine, pa je jasno, kako podnositelj zahtjeva navodi, iz kojih financijskih izvora se vrši plaćanje usluga neustavnog lobiranja. Podnositelj zahtjeva navodi da u proračunu za 2026. godinu proračunska stavka 488100 iznosi 15.000.000,00 KM, ali podnositelj zahtjeva smatra važnim da Ustavni sud prilikom odlučivanja ima u vidu proračunsku potrošnju iz 2025. godine koja se dovodi u izravnu uzročno-posljedičnu vezu s predmetom zahtjeva za rješavanje spora. U točki 9. Ugovora predviđeno je da se Ugovor zaključuje na razdoblje od dvije godine, uz mogućnost produljenja na temelju međusobnog dogovora. Podnositelj zahtjeva smatra da navedeno ukazuje da ciljevi Ugovora u kontinuitetu imaju štetne posljedice po ustavnopravni poredak u Bosni i Hercegovini, pa je potrebno hitno obustaviti realizaciju tih ciljeva, zbog čega on traži donošenje privremene mjere. Podnositelj zahtjeva smatra da je važno da Ustavni sud zaustavi nezakonita i neustavna proračunska izdvajanja iz proračuna Republike Srpske za lobiranje i u 2026. godini jer se stalno zaključuju novi ugovori. U veljači 2026. godine objavljena je vijest da je Vlada potpisala novi ugovor o lobiranju vrijedan 3.000.000,00 KM, a premijer Vlade je 7. veljače 2026. godine priopćio da je "Republika Srpska platila 1.300.000,00 KM za lobiranje firmi koju su osnovali Amerikanci." Podnositelj zahtjeva smatra da je iznio relevantne pokazatelje iz kojih nesporno proizlazi da se financiranje spornog lobiranja vrši iz proračuna Republike Srpske, odnosno da se plaćanje vrši javnim novcem poreznih obveznika iz entiteta Republika Srpska, ali i svih građana Bosne i Hercegovine kroz sustav naplate i raspodjele prihoda od neizravnih poreza.
- 7.Radi sprečavanja štetnih posljedica koje bi moglo izazvati daljnje lobiranje za ciljeve koji su neustavni, koje se financira javnim novcem poreznih obveznika iz cijele Bosne i Hercegovine, podnositelj zahtjeva traži donošenje privremene mjere kojom bi se obustavile sporne isplate iz proračuna Republike Srpske, koje su u svezi s aktivnostima organa vlasti, institucija i službenih i odgovornih osoba, koje se odnose na lobiranje za neustavne i nezakonite ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, zakonima Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda i odlukama institucija Bosne i Hercegovine.
- 8.Podnositelj zahtjeva je u dopuni zahtjeva informirao Ustavni sud da je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine donijelo obavijest o neprovođenju istrage broj T20 0 KTT 002814626 od 15. svibnja 2026. godine protiv Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, za kaznena djela napada na ustavni poredak i ugrožavanje teritorijalne cjeline. Kaznenu prijavu je podnijelo više članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u svezi sa sklapanjem Ugovora. Podnositelj zahtjeva je akt Tužiteljstva Bosne i Hercegovine dostavio na uvid.
b) Odgovor na zahtjev
- 9.Narodna skupština je u odgovoru navela da zahtjev nije podnesen u skladu sa člankom VI. Ustava Bosne i Hercegovine, niti sa člankom 19. Pravila Ustavnog suda, te da je dopustiv samo u odnosu na podnositelja zahtjeva. Dalje, u odgovoru se navodi da zahtjev nije dopustiv jer ne postoji spor između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske zbog toga što ne postoji odluka Republike Srpske da uspostavlja specijalni paralelni odnos s nekom od susjednih država, a da je to suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Narodna skupština navodi da za osporavanje takve vrste pravnih akata nema ustavne osnove, te da, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, osporeni akti ne mogu biti predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom. Prema mišljenju Narodne skupštine, navodi iz zahtjeva o sadržaju akata također izlaze izvan okvira nadležnosti Ustavnog suda.
- 10.Narodna skupština je navela da, ukoliko Ustavni sud odluči da razmatra zahtjev u meritumu, navodi podnositelja zahtjeva su neutemeljeni jer su, prema članku III/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti nadležni za usvajanje i izvršavanje svojih proračuna jer ostvaruju izvorne prihode, tako da institucije Bosne i Hercegovine u tom smislu nemaju nikakve kompetencije u odnosu na njih, osim u pogledu sredstava koja su entiteti, prema čl. III/1. i VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine, dužni osigurati za funkcioniranje institucija Bosne i Hercegovine. Dalje, Narodna skupština je navela da je predmet osporavanja Ugovor koji ne predstavlja opći pravni akt kojim bi se regulirala određena pravna situacija za neodređeni broj osoba i situacija, već se Ugovor odnosi isključivo na ugovorne strane, pa time on ne može biti predmet ocjene ustavnosti. U odgovoru se navodi da je nejasno šta je predmet zahtjeva za rješavanje spora, te iz čega on proizlazi i, konačno, koji opći pravni akt Republike Srpske nije u suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odluka o usvajanju drugog rebalansa proračuna Republike Srpske za 2025. godinu predstavlja opći pravni akt temporalnog karaktera jer je vremenski ograničena za izvršenja proračuna za 2025. godinu, što implicira da se osporava odluka koja nije u primjeni. Dalje se navodi da je Zakonom o proračunskom sustavu Republike Srpske propisan način pripreme i donošenja proračuna, dok se Zakonom o izvršenju proračuna Republike Srpske za pripadajuću fiskalnu godinu definira način izvršenja proračuna. Proračunski korisnici su dužni planirana proračunska sredstva trošiti u skladu s načelima racionalnosti i štednje i u skladu s namjenom. Narodna skupština smatra da su prethodni rebalans proračuna Republike Srpske za 2025. godinu, kao i proračun Republike Srpske za 2026. godinu usvojeni u propisanoj proceduri, te u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske.
- 11.Narodna skupština se u odgovoru posebno osvrnula na sadržaj Ugovora u kojem se, suprotno navodima iz zahtjeva, ne uočava ništa sporno. U svezi sa spominjanjem predsjednika Milorada Dodika u tekstu Ugovora u svezi s obavljanjem dužnosti predsjednika Republike Srpske, Narodna skupština je navela da je imenovanom dužnost predsjednika Republike Srpske prestala Odlukom Narodne skupštine koja je objavljena u službenom glasilu 22. listopada 2025. godine. Na taj način je osporavanje Ugovora iz tog razloga potpuno bespredmetno. Dalje se navodi da se odredbe i sadržaj Ugovora ne mogu dovesti u svezu s povredom bilo koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, navedeno je da odredbe Ustava Bosne i Hercegovine ne sadrže odredbe o pravu naroda na samoopredjeljenje, što samim tim ukazuje da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži ni bilo kakvu zabranu za pokretanje pitanja koje bi dalo pravo određenom narodu na njegovo samoopredjeljenje. Stoga je, prema ocjeni Narodne skupštine, zaključak podnositelja zahtjeva da zaključivanje lobističkog ugovora vodi ka destabilizaciji ustavnog poretka proizvoljan i neutemeljen. Dalje se navodi da se stav Republike Srpske o radu i djelovanju visokog predstavnika Christiana Schmidta kojim se opravdava zahtjev za osiguranje podrške Vlade SAD-a u rješavanju tog pitanja ne može smatrati kršenjem odredaba Ustava Bosne i Hercegovine. Narodna skupština smatra da Republika Srpska ima legitimno pravo braniti i dokazivati osnovanost tvrdnji da se Christian Schmidt ne može smatrati visokim predstavnikom i da njegove odluke ne predstavljaju odluke visokog predstavnika. Isto tako, Republika Srpska ima legitimno pravo dokazivati opravdanost tvrdnje o nezakonitosti raspisivanja izbora za 23. studenog 2025. godine kao posljedice nelegitimnih odluka koje je donio Christian Schmidt, a koje su provele institucije Bosne i Hercegovine. Predloženo je da se zahtjev o postojanju spora s entitetom Republika Srpska, kao i zahtjev za donošenje privremene mjere odbiju kao očigledno neutemeljeni.
IV. Relevantni propisi
- 12.U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Članak I. stavak (2)
- 2.Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država, koja funkcionira sukladno zakonu i te- meljem slobodnih i demokratskih izbora.
Članak III. stavak 3. točka b)
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
- 3.Pravni sustav i nadležnosti entiteta i institucija
- b)Entiteti i sve njihove niže jedinice u potpunosti će se pokoravati ovome Ustavu, koji dokida one odredbe zakona Bosne i Hercegovine i ustava i zakona entiteta koje su protivne Ustavu, kao i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela među- narodnog prava su sastavni dio pravnog sustava Bosne i Hercegovine i entiteta.
- b)
Članak VI. stavak 5.
Ustavni sud
- 5.Odluke
Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
- 13.Odluka o usvajanju Proračuna RS za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) u relevantnom dijelu glasi:
Naziv potrošačke jedinice: Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju
Broj ministarstva: 21
Broj proračunske organizacije: 59
Broj potrošačke jedinice: 001
|
Ekonomski kod |
Opis |
Proračun Republike Srpske za 2026. godinu (Fond 01) |
Proračun Republike Srpske za 2026. godinu (Fond 02) |
|
488100 |
Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu |
15.000.000 |
0 |
- 14.Odluka o usvajanju Drugog rebalansa proračuna RS za 2025. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 109/25) u relevantnom dijelu glasi:
Naziv potrošačke jedinice: Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju
Broj ministarstva: 21
Broj proračunske organizacije: 59
Broj potrošačke jedinice: 001
|
Ekonomski kod |
Opis |
Drugi rebalans proračuna Republike Srpske za 2026. godinu (Fond 01) |
Drugi rebalans proračuna Republike Srpske za 2026. godinu (Fond 02) |
|
488100 |
Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu |
49.000.000 |
0 |
- 15.Ugovor o konzultantskim uslugama od 6. rujna 2025. godine, koji su zaključili Mladen Filipović u ime i za račun Republike Srpske kao nalogodavca s jedne strane i Ari Ben-Menashe u ime "Dickens & Madson (Canada) Inc". kao nalogoprimac s druge strane, dostavljen na uvid u prilogu zahtjeva, u relevantnom dijelu glasi:
Ovim putem nas angažujete, a mi prihvatamo angažman, u skladu s odredbama navedenim u nastavku, radi pružanja usluga lobiranja pred izvršnom i/ili zakonodavnom granom vlasti Sjedinjenih Američkih Država, Ministarstvom finansija SAD-a i uvaženim sekretarom za finansije Scottom Bessentom, Kraljevinom Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Europskom unijom, Ujedinjenim nacijama, Regionalnim vijećem za saradnju, te svim drugim državama ili organizacijama koje, u koordinaciji s Vama, budemo smatrali ključnim, a sve s ciljem osiguravanja njihove političke podrške radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske, na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom. Krajnji cilj je nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Također ćemo nastojati osigurati podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država za smjenu Christiana Schmidta s funkcije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, te osudu, kako se navodi, pristrasnih odluka ovog predstavnika. Mi ćemo se zalagati za poništenje, kako se navodi, nezakonitog raspisivanja izbora za 23. 11. 2025. godine. Lobirat ćemo za ukidanje svih sankcija Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija, uključujući lične i porodične sankcije, sankcije vezane za poslovne interese i saradnike, te za sve osobe ili subjekte označene kao "ZNAČAJNI AKTERI KOJI DOPRINOSE FINANSIJSKOJ MREŽI POVEZANOJ S DODIKOM", kao i one sankcionisane kao "ORGANIZATORI DANA REPUBLIKE SRPSKE". Lobirat ćemo kod Vlade SAD-a da osudi i ospori, kako se navodi, pristrasne odluke institucija Bosne i Hercegovine protiv interesa srpskog naroda i njegovog legitimno i demokratski izabranog rukovodstva, na čelu s predsjednikom Dodikom. U sklopu angažmana, predviđeno je organizovanje sastanaka predsjednika Dodika s prestolonasljednikom Saudijske Arabije u najkraćem mogućem roku. Također ćemo organizovati sastanak s predsjednikom UAE krajem septembra 2025. godine. Predsjednik Dodik će imati sastanke s visokim zvaničnicima SAD-a u Saudijskoj Arabiji, a potom i s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država.
- 1.Naše lobističke usluge obuhvataju i održavanje kontakata s izvršnom i/ili zakonodavnom granom navedene vlade i/ili vlada i njihovih agencija, za koje Vi, u konsultaciji s nama, ocijenite da su svrsishodni, radi zagovaranja uspostavljanja i/ili održavanja zakonodavnih i/ili izvršnih politika povoljnih za Vaše interese, kao i radi uklanjanja ili sprečavanja politika koje su nepovoljne za Vaše interese.
(…)
- 3.Ostale usluge, u obimu u kojem budu međusobno dogovorene, mogu uključivati pomoć u obezbjeđivanju ključnog osoblja, organizovanju obuka, nabavci opreme, pružanju tehničke podrške i razvojne pomoći, prema potrebi. Također ćemo pružati podršku u oblasti medijskih usluga i međunarodnih odnosa s javnošću.
- 4.Naknada za ovaj Ugovor o konsultantskim uslugama iznosi 2.000.000,00 USD i plativa je po potpisivanju ovog ugovora, putem bankovnog transfera na sljedeći račun:
(…)
- 5.Sve uobičajene neposredne troškove snosit ćemo mi, dok će se izmirenje neuobičajenih ili vanrednih neposrednih troškova regulisati posebnim međusobnim dogovorom strana.
- 6.Redovno ćemo Vas u potpunosti informisati o svim našim ima poduzetim u Vaše ime.
- 7.Razvit ćemo set smjernica u okviru kojih ćemo imati diskreciono pravo da djelujemo u Vaše ime, uvijek u skladu s Vašim konkretnim uputama.
- 8.(…) Kako bismo bili u mogućnosti efikasno zastupati Vaše interese, saglasni ste da ćete s nama u potpunosti sarađivati i bez odlaganja nam dostavljati sve potrebne informacije.
- 9.Ovaj ugovor zaključuje se na period od dvije (2) godine, uz mogućnost produženja na osnovu međusobnog dogovora.
- 10.Ovaj dopis o sporazumu predstavlja cjelokupan sporazum između strana.
- 11.Ovaj Ugovor o konsultantskim uslugama, kao i svi dokumenti koji se na njega odnose, mogu biti potpisani i razmijenjeni između potpisnika putem faksa ili e-maila, pri čemu će takva verzija, dostavljena faksom ili e-mailom, imati pravno dejstvo originalnog dokumenta potpisanog svojeručnim potpisom.
Ukoliko navedeno tačno odražava Vaše razumijevanje našeg sporazuma, molimo da to potvrdite potpisivanjem u nastavku. Ovim činom dopis će predstavljati obavezujući sporazum između nas.
- 16.Dodatak Ugovoru o konzultantskim uslugama zaključenom 6. rujna 2025. godine u relevantnom dijelu glasi:
Iznos od 1.000.000,00 USD će biti uplaćen na sljedeći račun:
(…)
Navedeni iznos bit će isplaćen u skladu s postignutim dogovorom.
- 17.Dodatak broj 2 Ugovoru o konzultantskim uslugama zaključenom 6. rujna 2025. godine u relevantnom dijelu glasi:
Pored iznosa od 3.000.000,00 USD koji je već zaprimljen, dodatni iznos od 1.000.000,00 USD bit će uplaćen na sljedeći račun:
(…)
Navedeni iznos bit će isplaćen u skladu s postignutim dogovorom. Ovaj iznos je već odobren od strane predsjednika.
- 18.Dodatak A uz Izjavu o registraciji u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata iz 1938. godine, s izmjenama i dopunama, u relevantnom dijelu glasi:
[…]
- 1.Ime registranta: Dickens & Madson Canada Inc.
- 2.Broj registracije: 6200
- 3.Primarna adresa registranta: […]
- 4.Ime stranog nalogodavca: Republika Srpska
- 5.Adresa stranog nalogodavca: 1 Trg Republike Srpske Banjaluka, Bosna i Hercegovina
- 6.Država/regija koju predstavlja: Bosna i Hercegovina
- 7.Naznačite da li je strani nalogodavac jedno od slijedećih: […]
Strana politička stranka
[…]
- 9.Ako je strani nalogodavac strana politička stranka, navesti:
- a)ime i funkciju službenog lica sa kojim registrant ostvaruje kontakt:
- a)
Mladen Filipović, direktor Predstavništva Republike Srpske u Beču, Austrija
- b)Cilj, misija ili svrha strane političke stranke
Republika Srpska nastoji osigurati podršku Sjedinjenih Američkih Država i ostvariti nezavisnost od Bosne i Hercegovine.
[…]
- 19.Dodatak B uz Izjavu o registraciji u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata iz 1938. godine, s izmjenama i dopunama, u relevantnom dijelu glasi:
Registrant je dužan, kao Prilog B, dostaviti kopije svakog pisanog ugovora, kao i uslove i odredbe svakog usmenog sporazuma sa svojim stranim nalogodavcem, uključujući sve izmjene i dopune takvih sporazuma, ili - ukoliko ugovor ne postoji – potpuni opis svih okolnosti na osnovu kojih registrant djeluje kao agent stranog nalogodavca. Obaveza se ispunjava podnošenjem elektronskog obrasca Dodatak B putem stranice: […].
[…]
- 1.Ime registranta: Dickens & Madson Canada Ine.
- 2.Broj registracije: 6200
- 3.Ime stranog nalogodavca: Republika Srpska
[…]
- 8.U potpunosti opišite prirodu i način izvršenja gore navedenog sporazuma ili razumijevanja:
Pogledati priloženi Ugovor o konsultantskim uslugama i dva zasebna dodatka između strana. Ugovor o konsultantskim uslugama, datiran 06. 09. 2025. godine, predviđa plaćanje naknada i troškova od strane Stranog nalogodavca Registrantu, uz avans u iznosu od 2.000.000,00 USD, koji je zaprimljen na dan ili oko 12. 09. 2025. godine. Prvi dodatak, datiran 06. 09. 2025. godine, predviđa dodatnu uplatu od 1.000.000,00 USD, koja je zaprimljena na dan ili oko 19. 09. 2025. godine. Drugi dodatak, datiran 20. 09. 2025. godine, predviđa dodatnu uplatu od 1.000.000,00 USD, koja do dana podnošenja ove prijave NIJE zaprimljena. Nakon prijema početnog avansa i uplate po prvom dodatku, Registrant je započeo pružanje usluga u ime stranog nalogodavca u skladu s odredbama Ugovora o konsultantskim uslugama.
[…]
V. Dopustivost
- 20.Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 21.Članak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
- a)Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- a)
[...]
- -Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.
Spor može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili dopredsjedavajući jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta.
- 22.Zahtjev za rješavanje spora podnio je Denis Zvizdić, prvi zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 23.Nakon što je utvrđeno da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, Ustavni sud će utvrditi ulaze li pitanja koja se pokreću zahtjevom u nadležnost Ustavnog suda, kako je to propisano člankom VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi u svezi s pitanjem postojanja ustavnog spora zauzeo stav da "akti i aktivnosti jednog od entiteta mogu pokrenuti pitanje postojanja spora između tog entiteta i Bosne i Hercegovine o nekom pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud". Pri tome je Ustavni sud protumačio da spor ne može proizlaziti iz redovnih pozitivnopravnih propisa, već se mora ticati određenog pitanja koje je regulirano samim Ustavom Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema odredbi članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, jedini nadležan odlučivati o bilo kojem sporu koji se, između ostalog, prema ovom Ustavu javlja između BiH i jednog entiteta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/08 od 3. srpnja 2009. godine, točka 38., i U-2/22 od 26. svibnja 2022. godine, toč. 75–78. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba).
- 24.Imajući u vidu sadržaj zahtjeva i osporene akte, Ustavni sud ukazuje na stav izražen u Odluci broj U-15/08 (op. cit., toč. 28. i 29.), u kojoj je postavljeno pitanje usklađenosti akata Vlade Republike Srpske i aktivnosti poduzetih preko ovlaštenog agenta radi predstavljanja interesa Republike Srpske pred drugim državama i međunarodnim organizacijama koje su se financirale iz proračunskih sredstava Republike Srpske sa čl. III/1.(a) i (b), III/3.(b), V/3.(a) i (c) i V/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da se, u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, "radi o predmetu koji pokreće pitanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u svezi s ustavnim pitanjem poštovanja podjele nadležnosti iz članka III/1.(a) i (b) Ustava Bosne i Hercegovine, te pitanja iz čl. III/3.(b), V/3.(a) i (c) i V/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine." Naime, Ustavni sud je naveo da "entiteti imaju ustavnu osnovu za donošenje entitetskih proračuna kojima se utvrđuje financijski okvir prihoda i rashoda. U konkretnom slučaju, usvajanje takvog proračuna kojim se vrši raspodjela sredstava, između ostalog, i za predstavljanje Republike Srpske u inozemstvu, samo po sebi nije suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine zato što ne predstavlja preuzimanje ili miješanje u vanjsku politiku i vanjskotrgovinsku politiku Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud smatra da se pitanje poštovanja ustavne podjele nadležnosti između Bosne i Hercegovine i entiteta može pokrenuti u slučaju da aktivnosti koje poduzimaju entitetski dužnosnici i koje se financiraju iz entitetskog proračuna predstavljaju miješanje ili preuzimanje neke od nadležnosti Bosne i Hercegovine" (ibid., točka 35.). Stoga, Ustavni sud je zaključio da je, u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, "jedini nadležan odlučivati o predmetnom sporu".
- 25.Praksu iz navedenog predmeta u kontekstu dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je slijedio u predmetu broj U-15/09 u kojem je postavljeno pitanje je li Vlada Republike Srpske upućivanjem izvješća Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda o situaciji u Bosni i Hercegovini preuzela ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine u oblasti vođenja vanjske politike. U citiranom predmetu je zaključeno da predmet pokreće pitanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u svezi s ustavnim pitanjem poštovanja podjele nadležnosti iz članka III/1.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, te pitanja iz čl. V/3.(a) i (c) i V/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, te je, u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud nadležan odlučivati o predmetnom sporu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/09 od 27. ožujka 2010. godine, toč. 31–35., dostupna na www.ustavnisud.ba).
- 26.U konkretnom slučaju postavlja se pitanje mogu li akti i aktivnosti entiteta Republika Srpska koje su poduzete radi izvršenja spornih proračunskih stavki u dijelu kojim se financira Ugovor čiji je krajnji cilj usmjeren ka "nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine" pokrenuti ustavnopravni spor s Bosnom i Hercegovinom. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da iz sadržaja Ugovora proizlazi da sporno lobiranje predstavlja akte i aktivnosti kojima se pokreće pitanje nesuglasnosti ciljeva lobiranja sa stavovima Ustavnog suda i Ustavom Bosne i Hercegovine. Narodna skupština u odgovoru nije osporila da su financijska sredstva po osnovi Ugovora isplaćena iz entitetskih proračunskih sredstava, osim što je navela da je usvajanje proračuna i rebalansa proračuna provedeno u skladu sa zakonom i da se radi o proračunskim sredstvima prikupljenim po osnovi izvornih prihoda, tako da institucije Bosne i Hercegovine u tom smislu nemaju nikakve kompetencije u odnosu na njih. U svezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da se zahtjevom ne pokreće pitanje jesu li proračun i rebalans proračuna provedeni u zakonom propisanoj proceduri jer podnositelj zahtjeva to i ne osporava, pa se taj argument za pobijanje zahtjeva ukazuje neutemeljenim. Dalje, Ustavni sud smatra da su navodi Narodne skupštine da se financiranje vrši iz izvornih sredstava Republike Srpske, kao i navodi o privremenom karakteru proračuna irelevantni za utvrđivanje spora u konkretnom slučaju. Kako je već navedeno, odlučujuće za dopustivost zahtjeva jest pokreću li osporeni akti i aktivnosti koje je poduzeo entitet Republika Srpska koji se financira proračunskim sredstvima pitanje izlaze li takvi akti i aktivnosti izvan okvira njihove ustavne nadležnosti.
- 27.Shodno tome, imajući u vidu da je člankom VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da je Ustavni sud nadležan odlučivati o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu, te navode iz zahtjeva u svjetlu ukazane prakse, Ustavni sud zaključuje da su akti i aktivnosti koje je poduzela Republika Srpska na provođenju proračunskih stavki u svezi s Ugovorom doveli do "spora" između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine, za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud.
VI. Meritum
- 28.Podnositelj zahtjeva smatra da osporeni akti nisu suglasni sa čl. I/2., III/3.(b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, podnositelj zahtjeva je ukazao da sadržaj Ugovora ukazuje da se u ime i po nalogu Republike Srpske angažiraju strane lobističke agencije za protuustavno djelovanje protiv Bosne i Hercegovine i narušavanje njezinog ustavnog poretka, koje se financira iz proračunskih sredstava entiteta Republika Srpska.
- 29.Ustavni sud podsjeća da entiteti imaju ustavnu osnovu za donošenje entitetskih proračuna kojima se utvrđuje financijski okvir prihoda i rashoda (op. cit., U-15/08, točka 35.). U konkretnom slučaju postavlja se pitanje jesu li ciljevi lobiranja koje nalogoprimac provodi u ime i za račun nalogodavca (Republika Srpska), a koje se financiraju iz entitetskih proračunskih sredstava u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 30.U svojoj dosadašnjoj praksi članak I/2. Ustava Bosne i Hercegovine tumačen je na način da uključuje načelo vladavine prava. Kao što je Ustavni sud naglasio u praksi, načelo vladavine prava nije ograničeno samo na formalno poštovanje ustavnosti i zakonitosti, već zahtijeva da svi pravni akti (zakoni, propisi i sl.) imaju određen sadržaj, odnosno kvalitetu primjerenu demokratskom sustavu tako da služe zaštiti ljudskih prava i sloboda u odnosima građana i tijela javne vlasti u okviru demokratskog političkog sustava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-21/25 od 22. siječnja 2026. godine, točka 23. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupno na www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud je naglasio da standard kvalitete zakona traži da zakonska odredba bude dostupna osobama na koje se primjenjuje (transparentnost) i da bude za njih predvidiva, to jest dovoljno jasna i precizna da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obveze do stupnja koji je razuman u danim okolnostima kako bi se prema njima mogli ponašati (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/18 od 29. studenog 2018. godine, točka 26., dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud naglašava da načelo vladavine prava podrazumijeva da svi zakoni, drugi propisi, kao i postupci nositelja vlasti moraju biti u skladu s Ustavom. Osim toga, to načelo zahtijeva da svi entitetski i kantonalni ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju biti usklađeni s ustavnim načelima. To dalje znači da pravni sustav počiva na hijerarhiji pravnih akata, počevši od ustava kao najvišeg pravnog akta pa do podzakonskih akata (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-21/16 od 1. lipnja 2017. godine, točka 19., i U-6/06 od 29. ožujka 2008. godine, točka 22.).
- 31.Dalje, funkcionalnost Bosne i Hercegovine kao države nije prosti zbir funkcionalnosti pojedinih teritorijalno-administrativnih razina vlasti i njihovih nadležnosti, već harmonija svih razina vlasti, koja se, između ostalog, očituje i kroz normativnu hijerarhiju koju Ustav Bosne i Hercegovine nedvosmisleno utvrđuje u članku III/3.(b) Ustava BiH, odnosno kroz harmonizaciju pravnih propisa u pravnom sustavu prema njihovoj hijerarhiji, u kojoj Ustav Bosne i Hercegovine zauzima najviše mjesto (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/21 od 28. rujna 2023. godine, točka 38., dostupna na www.ustavnisud.ba).
- 32.Ustavni sud podsjeća da tumačenje članka VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 72. Pravila Ustavnog suda ukazuje na to da se ustavna načela konačnosti i obveznosti odluka Ustavnog suda ostvaruju kroz tri pravne obveze iz članka 72. Pravila Ustavnog suda, a to su obveze poštovanja, provođenja i izvršenja odluka Ustavnog suda. Poštovanje odluka Ustavnog suda odnosi se na opću obvezu svih fizičkih i pravnih osoba da priznaju konačnost i obvezujući karakter odluka Ustavnog suda. To znači da se odluke ne mogu ignorirati ili osporavati drugim pravnim sredstvima, osim kada su ispunjeni uvjeti za njihovo preispitivanje. Provođenje odluka Ustavnog suda spada u nadležnosti svih tijela javnih vlasti koja su dužna poduzimati pravne korake kako bi odluke proizvele pravne učinke u praksi. Ta obveza je naročito relevantna za tijela vlasti koja su donijela pravne akte koji su proglašeni neustavnim. Ustavni sud ističe da provođenje njegove odluke ne podrazumijeva samo donošenje novih ili izmjenu postojećih zakonskih i podzakonskih akata, niti se može smatrati da je ograničeno samo na formalno usklađivanje propisa. Provođenje obuhvaća i dužnost svih tijela vlasti da se suzdrže od bilo kakvih radnji koje bi se temeljile na pravnom aktu ili odredbi koji su proglašeni neustavnim. Takvo tumačenje proizlazi iz pravne prirode odluka Ustavnog suda, koje su konačne i obvezujuće i imaju djelovanje erga omnes, a s ciljem očuvanja ustavnih načela vladavine prava, pravne sigurnosti i efektivne zaštite ustavnosti i ljudskih prava. Na kraju, izvršenje odluka Ustavnog suda se konkretno odnosi na mehanizam pravne prisile, kada nadležna tijela (izvršna vlast, zakonodavna tijela ili sudovi) ne postupe u skladu s odlukom Ustavnog suda. Pri tome je važno naglasiti da obveza izvršenja odluka Ustavnog suda obuhvaća ne samo izreku već i obrazloženje, uključujući i pravna shvaćanja i razloge na kojima je izreka utemeljena, što je Ustavni sud izričito potvrdio u više navrata (vidi Ustavni sud, Rješenje o neizvršenju broj U-12/24 od 10. srpnja 2025. godine, točka 7. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupno na www.ustavnisud.ba).
- 33.Ustavni sud zapaža da lobiranje predstavlja organizirano i strukturirano zagovaranje određenih interesa kojim se nastoji utjecati na donositelje odluka u vlasti. Ta aktivnost obuhvaća komunikaciju, argumentiranje i prijenos informacija prema tijelima vlasti kako bi se zaštitili interesi onih koji financiraju lobiranje. Bosna i Hercegovina nema jedinstven državni zakon o lobiranju, niti je ta oblast formalno prepoznata i zakonski uređena na razini institucija Bosne i Hercegovine. Stoga se lobiranje u Bosni i Hercegovini ne tretira kao zakonska djelatnost. Zbog nedostatka pravnog okvira, u Bosni i Hercegovini ne postoje službeni registri lobista, niti jasna pravila o tome tko i na koji način može utjecati na donositelje odluka.
- 34.Podnositelj zahtjeva je apostrofirao više ciljeva Ugovora koje smatra neustavnim: neovisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine kao krajnji cilj lobiranja; politička podrška radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske "na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom"; osuda odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta i poništenje nezakonitog raspisivanja izbora za 23. studenog 2025. godine i ukidanje svih pristranih odluka institucija Bosne i Hercegovine protiv interesa srpskog naroda i njegovog legitimno i demokratski izabranog rukovodstva na čelu s "predsjednikom" Dodikom; ukidanje svih sankcija Ministarstva financija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija za one sankcionirane kao "organizatori Dana Republike Srpske".
- 35.U konkretnom slučaju Republika Srpska je kao nalogodavac angažirala lobističku agenciju iz Kanade s kojom je 6. rujna 2025. godine zaključila Ugovor (o lobiranju) u Predstavništvu Republike Srpske u Beču na razdoblje od dvije godine, uz mogućnost produljenja. Usluge lobiranja financira nalogodavac, tj. Republika Srpska, iz proračuna Republike Srpske, što Narodna skupština u odgovoru nije osporila. Podnositelj zahtjeva smatra da su ciljevi lobiranja neustavni i suprotni interesima Bosne i Hercegovine. Stoga će se Ustavni sud fokusirati na ciljeve koje je podnositelj zahtjeva apostrofirao kao neustavne. U svezi s tim, Ustavni sud će najprije ukazati na svoju praksu, a zaključak o ustavnosti ciljeva će donijeti u odnosu na krajnji cilj lobiranja – "nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine".
- 36.Podnositelj zahtjeva je naveo da je zabrinjavajuće i vrlo opasno to što je krajnji cilj lobističkih aktivnosti usmjeren "ka nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine", što jasno proizlazi iz sadržaja Ugovora ali i Dodatka A uz Izjavu o registraciji (vidi Relevantni propisi). U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Djelomičnoj odluci broj U-5/98 ispitivao ustavnost Preambule Ustava Republike Srpske u kojoj je, između ostalog, bilo navedeno "neotuđivo i neprenosivo pravo srpskog naroda na samoopredjeljenje" (vidi Ustavni sud, Djelomična odluka broj U-5/98 od 30. lipnja i 1. srpnja 2000. godine). U toj odluci Ustavni sud je ukazao da "postojanje ustava, naziv 'Republika' ili državljanstvo nisu per se dokaz državnosti. Iako je u saveznim državama često slučaj da sastavni entiteti imaju ustav, čak i da mogu biti nazivani republikama ili davati državljanstvo, svi ti institucionalni elementi su dodijeljeni ili garantirani saveznim ustavom. Isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu" (idem, točka 28.). Dalje je ukazano da članak I/1. Ustava BiH očigledno ustanovljuje činjenicu da jedino Bosna i Hercegovina nastavlja "svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, s unutarnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom". Zatim, članak I/3. uspostavlja dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku – kao sastavne dijelove države Bosne i Hercegovine. Nadalje, kao što se može vidjeti, npr. iz članka III/2. Ustava BiH, entiteti su podređeni suverenitetu Bosne i Hercegovine. Za razliku od primjera sastavnih jedinica saveznih država koje se i same nazivaju državama, u slučaju Bosne i Hercegovine je iz ovog jasno da Ustav BiH nije priznao Republiku Srpsku niti Federaciju Bosne i Hercegovine kao "države", već ih, umjesto toga, naziva "entitetima" (idem, točka 29.). Slijedom navedenog, Ustavni sud je zaključio da Ustav Bosne i Hercegovine ne ostavlja prostora za bilo kakav "suverenitet" entiteta ili pravo na "samoorganiziranje" utemeljeno na ideji "teritorijalne odvojenosti" (idem, točka 30.). Stoga je utvrdio da sva navođenja suvereniteta, državne samostalnosti, stvaranja države, te svestranog i tijesnog povezivanja Republike Srpske s drugim državama srpskog naroda u odredbama Preambule Ustava Republike Srpske krše članak I/1. u svezi sa člankom I/3. i člankom III/2.(a) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji garantiraju suverenitet, teritorijalni integritet, političku neovisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine (idem, točka 32.). Iz ukazane prakse, koju Ustavni sud dosljedno slijedi, proizlazi da prema Ustavu Bosne i Hercegovine entiteti nemaju pravo na samoopredjeljenje koje bi dozvolilo samoorganizaciju i teritorijalno otcjepljenje jer je to u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, a taj stav je konačan i obvezujući u smislu članka VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Takav stav Ustavni sud dosljedno slijedi (op. cit., U-13/25, točka 36.).