Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2932/20, rješavajući apelaciju S. B. i Ulfeta Pramenkovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S. B. i Ulfeta Pramenkovića.

Utvrđuje se povreda prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u dijelu rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 K 036955 20 Kv od 7. kolovoza 2020. godine i 09 0 K 036955 20 Kpp od 1. kolovoza 2020. godine koja se odnose na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz članka 146. stavak 1. točka d) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

  • 1.
    S. B. (u daljnjem tekstu: prvoapelant ili apelanti) iz Sarajeva, kojeg zastupa Jasmir Muratović, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 13. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 09 0 K 036955 20 Kv od 7. kolovoza 2020. godine i 09 0 K 036955 20 Kpp od 1. kolovoza 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2932/20.
  • 2.
    Ulfet Pramenković (u daljnjem tekstu: drugoapelant ili apelanti) iz Sarajeva, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Eterović" d.o.o. iz Sarajeva, podnio je 19. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv istih rješenja Kantonalnog suda. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3000/20.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 3.
    Obzirom na to da se navedene apelacije odnose na slična pitanja, kao i da su osporena ista rješenja, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio spojiti apelacije br. AP 2932/20 i AP 3000/20 i voditi jedan postupak, te donijeti jednu odluku pod brojem AP 2932/20.
  • 4.
    Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Kantonalni sud je dostavio odgovor, a Tužiteljstvo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku koji je istekao.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Kantonalni sud je donio Rješenje broj 09 0 K 036955 20 Kpp od 1. kolovoza 2020. godine kojim je osumnjičenim apelantima i još dvjema osobama odredio pritvor koji prema ovom rješenju može trajati mjesec dana ( od 8. do 29. kolovoza 2020. godine).
  • 7.
    U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužiteljstvo podnijelo sucu za prethodni postupak prijedlog za određivanje pritvora protiv osumnjičenih apelanata i još dvije osobe, predloživši da im se pritvor odredi zbog toga što postoje osnove sumnje da su počinili kazneno djelo teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz članka 328. stavak 2. Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ) u svezi sa kaznenim djelom nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova iz članka 326. stavak 1. KZ. Predloženo je da se osumnjičenim odredi pritvor zbog razloga propisanih člankom 146. stavak 1. točka d) Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP).
  • 8.
    U obrazloženju je, dalje, navedeno da je prije donošenja rješenja održano ročište radi izjašnjenja osumnjičenih o ovom prijedlogu, te je navedeno da se prvoapelant protivio prijedlogu Tužiteljstva za što je iznio svoje razloge koji su navedeni na str. 2-5. rješenja, a drugoapelantovi navodi su navedeni na str. 5-7. Kantonalni sud, sudac za prethodni postupak, razmatrao je postoji li iz dostavljenih dokaza uz prijedlog Tužiteljstva utemeljena sumnja, kao opći uvjet za određivanje pritvora, da su osumnjičeni počinili kazneno djelo teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz članka 328. stavak 2. Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ) u svezi sa kaznenim djelom nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova iz članka 326. stavak 1. KZ za koje su osumnjičeni.
  • 9.
    Kantonalni sud je ukazao da je Tužiteljstvo donijelo naredbu o provedbi istrage zbog postojanja utemeljene sumnje da su 29. srpnja 2020. godine na navedenoj lokaciji drugoapelant, kao vlasnik i ovlaštena osoba u tvrtki "Stanovi Izvor" d.o.o., a prvoapelant, kao glavni nadzorni inženjer i koordinator građevinsko-obrtničkih radova, koji je obnašao funkciju nadzora nad izvođenjem radova (i ostali osumnjičeni u određenom svojstvu, kako je naveo sud), svi kao odgovorne osobe kojima je bio povjeren iskop građevinske jame suterenskih etaža i nadzor nad vršenjem radova na stambeno-poslovnom objektu "Izvor 2-Stup" (navedena lokacija) na temelju preciziranih ugovora, postupili protivno propisima i općepriznatim tehničkim pravilima u građevinarstvu, svjesni da njihovi propusti mogu dovesti do opasnosti po život ili tijelo ljudi, a na način da su postupali protivno članku 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu. Naime, navedeni nisu poštovali proceduru izvođenja radova koja je podrazumijevala da treba postojati projekt (plan) građevinske jame u sklopu gradilišne dokumentacije, odnosno zaštitna ograda, svjesni i znajući da sva radna mjesta na većoj dubini od 100 cm iznad terena ili ispod poda, kao i ostala mjesta na gradilištu i građevinskom objektu s kojih se može pasti moraju biti ograđena čvrstom zaštitnom ogradom, visine najmanje 100 cm. Dalje je precizirano što koji od osumnjičenih pojedinačno nije uradio, pa je tako, zbog svih navedenih propusta koji su napravljeni u tijeku izvođenja zemljanih radova, tog dana došlo do obrušavanja zemlje na tri radnika, kada su smrtno stradali M.D. i E.B., a A.M. je zadobio teške tjelesne povrede, čime su apelanti počinili kazneno djelo teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz članka 328. stavak 2. KZ u svezi sa kaznenim djelom nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova iz članka 326. stavak 1. KZ.
  • 10.
    Dalje je Kantonalni sud ukazao da utemeljena sumnja da su osumnjičeni počinili predmetno kazneno djelo, kao opći uvjet za pritvor, proizlazi iz zapisnika o uviđaju MUP-a KS - Sektor kriminalističke policije (i dalje kako je navedeno) u kojem je detaljno opisano zatečeno stanje na 29. srpanj 2020. godine i u kojem je konstatirano da je navedenog dana oko 11.30 sati na stambeno- poslovnom objektu u izgradnji na gradilištu precizirane lokacije došlo do obrušavanja veće količine zemlje kojom prilikom su povrijeđene tri osobe, od kojih su dvije osobe smrtno stradale, dok je treća osoba radi ukazivanja liječničke pomoći prevezena na KCU Sarajevo, gdje su joj konstatirane teške tjelesne povrede. Uviđajem su rukovodili dežurni tužitelj, a pored dežurnih policijskih pripadnika i S.Č., kantonalni inspektor za rad. Nakon pregleda lica mjesta i na temelju izjava nazočnih, kako se dalje navodi u zapisniku, utvrđeno je da je kritičnog dana oko 11.30 sati, dok su se izvodili zemljani radovi, došlo do obrušavanja veće količine zemlje uslijed čega je došlo do zatrpavanja i povređivanja triju radnika koji su u građevinskoj jami vršili radove, te da je tom prilikom, prema izjavi vještaka, došlo do nepoštivanja procedura prilikom izvođenja radova. Da se navedeni događaj desio na opisani način, proizlazi i iz niza izjava saslušanih svjedoka, danih u MUP-u KS, kao i drugih dokaza koji se dostavljaju u prilogu prijedloga Tužiteljstva. Dalje su navedene izjave svjedoka koji su naveli da je vršen iskop zemlje nakon čega se veći dio zemlje obrušio na tri radnika.
  • 11.
    Kako je naveo Kantonalni sud, postojanje utemeljene sumnje da su osumnjičene osobe počinile kazneno djelo koje im se stavlja na teret, odnosno da one nisu ispoštovale proceduru izvođenja građenja, prvenstveno proizlazi iz iskaza dipl. građ. inž., stalnog sudskog vještaka građevinske struke Kenana Softića, koji je na temelju do sada prikupljenih zapažanja (prisustvovanja uviđaju i uvidom u dostupnu gradilišnu dokumentaciju) sačinio preliminarni stručni nalaz i mišljenje u kojem je konstatirao niz općih i posebnih tehničkih propusta pri izvođenju zemljanih radova na iskopu građevinske jame, suterenskih etaža na stambeno-poslovnom objektu na navedenoj lokaciji, a koji se odnose na investitora, nadzorno tijelo izvođača radova, voditelja građenja i urbanističko- građevinskog inspektora i dalje, kako je navedeno i u odnosu na apelante.
  • 12.
    Dalje, Kantonalni sud je naveo blanketne propise, i to Pravilnik o zaštiti na radu u građevinarstvu, određenu dokumentaciju (ugovore, elaborat glavnog projekta, zapisnik o utvrđenim činjenicama koji je sačinio građevinski inspektor i drugo), te sadržaj zapisnika o ispitivanju drugoapelanta.
  • 13.
    Prema ocjeni suca za prethodni postupak, prikupljeni dokazi koji su dostavljeni uz prijedlog za određivanje pritvora osumnjičenim potvrđuju da su osumnjičeni apelanti i ostali, kao odgovorne osobe, svako iz svoje nadležnosti, izravno bili uključeni u izvođenje zemljanih radova i da su svojim radnjama i propustima prouzročili obrušavanje zemlje, što je kao posljedicu imalo stvaranje konkretne opasnosti i smrt i povređivanje osoba. Obzirom na činjenicu da su se oni međusobno samo paušalno upozoravali da može doći do obrušavanja zemlje i da objekt koji je bio predmetom iskopa nema elaborat iskopa građevinske jame, osumnjičeni su bili svjesni i znali su da je dubina jame 7 m, da je ta visina sedam puta veća od dozvoljene, te da u tom smislu nisu poduzeli nikakve mjere iz svoje nadležnosti da osiguraju živote stradalih radnika, kao i stambenih objekata koji se nalaze u neposrednoj blizini, pa su na taj način doveli u opasnost ne samo živote ljudi već stvorili mogućnost i da se uruše ostali objekti, što se može zaključiti i na temelju same fotodokumentacije.
  • 14.
    Dakle, prema ocjeni suca za prethodni postupak, iz dostavljenih dokaza uz prijedlog Tužiteljstva proizlazi da su osumnjičeni, kršeći blanketne propise i to članak 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, svojim radnjama navedenim u činjeničnom opisu naredbe o provedbi istrage prouzročili smrt dvije osobe i time ostvarili obilježja kaznenog djela, pa je ispunjen opći uvjet za određivanje pritvora iz članka 146. stavak 1. ZKP - postojanje utemeljene sumnje.
  • 15.
    Kako je dalje navedeno, prema ocjeni suca za prethodni postupak, u konkretnom slučaju ispunjen je i posebni pritvorski razlog, propisan odredbom članka 146. stavak 1. točka d) ZKP, za određivanje pritvora osumnjičenim po ovoj zakonskoj osnovi. Kantonalni sud je ukazao na kazneno djelo koje se osumnjičenim stavlja na teret, za koje se može izreći i kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško obzirom na način izvršenja ili posljedice kaznenog djela, gdje bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda. Dalje je navedeno da je Kantonalni sud (sudac za prethodni postupak) ocijenio vrijeme i mjesto gdje se dogodilo kazneno djelo - navedenog dana oko 11.30 sati u središnjoj gradskoj zoni u naselju Stup, na gradilištu uz jednu od najprometnijih prometnica koje vode iz središta grada Sarajeva prema Ilidži. Također, sud je ocijenio način izvršenja kaznenog djela koje se dogodilo prilikom izvođenja građevinskih radova na stambeno-poslovnom objektu u izgradnji, imajući u vidu okolnost da u konkretnom slučaju gradilište nije bilo adekvatno ograđeno kada je došlo do obrušavanja zemlje zbog ozbiljnih propusta prilikom izvođenja radova, da su tom prilikom dva radnika podlegla na licu mjesta, a koji nisu bili prijavljeni, da je radnik A.M. zadobio teške tjelesne povrede, da je došlo do ugrožavanja života drugih radnika, kao i da je došlo do ugrožavanja drugih stambenih jedinica koje se nalaze u neposrednoj blizini, te da još prijeti opasnost od urušavanja drugih objekata, a što potvrđuje i fotodokumentacija, kao i činjenica da se događaj desio u neposrednoj blizini glavne prometnice i tramvajskih šina, činjenica da se radilo o radnom danu i satu kad je velika frekvencija građana u tom dijelu grada, da je bilo više radnika na gradilištu, da je moglo doći i do težih posljedica, stradanja i građana koji su se nalazili u neposrednoj blizini, kao i obrušavanja drugih stambeno-poslovnih jedinica koje se nalaze u neposrednoj blizini, što potvrđuje i sama fotodokumentacija sa lica mjesta.
  • 16.
    Imajući u vidu težinu kaznenog djela, te obzirom na teške posljedice, prema ocjeni suca za prethodni postupak, evidentno je da se radi o neuobičajenim okolnostima za ovu vrstu kaznenih djela obzirom na mjesto, vrijeme, način počinjenja i iznesenu posljedicu, kao i činjenicu da preminule osobe nisu bile prijavljene i da su radile "na crno", te činjenicu da su tvrtke koje su izvodile zemljane radove i nadzor poznate na području Kantona Sarajevo, kao i da je ime šefa gradilišta poznato široj javnosti, da je šira javnost upoznata sa ovim događajem i okolnostima počinjenja kaznenog djela putem elektronskih i printanih medija.
  • 17.
    Prema ocjeni suca za prethodni postupak, sve navedene okolnosti pod kojima se desio inkriminirani događaj ukazuju da se radi o posebno teškom kaznenom djelu, pa su okolnosti pod kojim je počinjeno kazneno djelo poprimile karakter izvanrednih okolnosti. Izvršenje ovog kaznenog djela doprinijelo je uznemirenju građana i osjećanju nesigurnosti življenja u gradu, da je javnost sa ovim kaznenim djelom upoznata i da je uznemirena, kao i da je sve veći broj radnika koji nisu prijavljeni i koji rade "na crno", da poslodavci apsolutno ne poduzimaju nikakve mjere s ciljem zaštite na radu, da sve ove činjenice "iziskuju" gnjev građana i javnosti u svezi sa posljedicama ovoga događaja, što proizlazi iz novinskih članaka, emisija na TV, okruglih stručnih stolova, gdje se vode diskusije o uzrocima i posljedicama ovakvih slučajeva. Navedene okolnosti (prema ocjeni suca za prethodni postupak) upućuju da bi puštanje na slobodu osumnjičenih rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda zbog čega su ispunjeni svi kumulativni uvjeti iz članka 146. stavak 1. točka d) ZKP za određivanje mjere pritvora osumnjičenim prema navedenoj zakonskoj osnovi. Konačno, Kantonalni sud je napomenuo da za postojanje ovog uvjeta za određivanje pritvora nije od utjecaja je li do narušavanja javnog reda odista i došlo, nego da je dovoljno da postoje okolnosti koje ukazuju na stvarnu prijetnju narušavanju javnog reda, što je slučaj u konkretnom predmetu.
  • 18.
    U rješenju je navedeno da je sudac za prethodni postupak ocijenio i izjašnjenja branitelja osumnjičenih kojim oni osporavaju postojanje utemeljene sumnje da su osumnjičeni počinili kazneno djelo za koje se terete, prigovore obrane u pogledu svojstva osumnjičenih kao odgovornih osoba na gradilištu, kao i prigovore obrane koji se odnose na nepostojanje svih elemenata koji trebaju biti sadržani u posebnoj pritvorskoj osnovi iz članka 146. stavak 1. točka d) ZKP, pa je zaključio da su oni neutemeljeni za što je dao obrazloženje na strani 16. i 17. rješenja.
  • 19.
    Dakle, ocjenjujući sve navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je utemeljen prijedlog Tužiteljstva za određivanje mjere pritvora osumnjičenim zbog razloga propisanih odredbom članka 146. stavak 1. točka d) ZKP. Također, navedeno je da je razmatrano i izricanje blažih mjera zabrane osumnjičenim, ali da je Kantonalni sud ustanovio da se njihovim izricanjem ne bi mogla postići svrha osiguranja nazočnosti osumnjičenih iz razloga zbog kojeg im je određen pritvor.
  • 20.
    Kantonalni sud, odlučujući u vijeću, donio je Rješenje broj 09 0 K 036955 20 Kv od 7. kolovoza 2020. godine kojim je prizive osumnjičenih odbio kao neutemeljene.
  • 21.
    U obrazloženju rješenja su navedeni prizivni razlozi koje je iznio prvoapelant (str. 3-4), prizivni razlozi drugoapelanta (strana 4), kao i ostalih osumnjičenih. Kantonalni sud je istaknuo da su, prema ocjeni vijeća, neutemeljeni prizivni navodi osumnjičenih da su u prvostupanjskom rješenju izostali razlozi u pogledu zaključka o postojanju općeg uvjeta za određivanje pritvora osumnjičenim.
  • 22.
    Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud dao jasne i konkretne razloge zbog čega smatra da postoji utemeljena sumnja da su osumnjičeni počinili predmetna krivična djela a koja proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu i dokaza dostavljenih uz prijedlog za određivanje pritvora koji su navedeni, a potom interpretirani i analizirani na stranama od 11 do 14 obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Navedene dokaze je vijeće Kantonalnog suda ocijenilo kao bitne i dostatne za konačno utvrđenje da u ovoj fazi kaznenog postupka (kada istraga još nije završena) postoji utemeljena sumnja da su osumnjičeni počinili kaznena djela koja im se naredbom o provedbi istrage stavljaju na teret. Pri tome je ukazano da je saslušano više svjedoka (13 svjedoka, kao i vještak građevinske struke, potom, blanketni propisi na kojima se zasniva nalaz vještaka), te Kantonalni sud na strani 6 ukazuje na stupanj utemeljene sumnje u istrazi, što, kako je navedeno, nije moguće jasno definirati, jer ovisi o slobodnoj procjeni "isključivih okolnosti", ali je, prema ocjeni i danom obrazloženju, zaključeno da je sudac sve proveo sukladno zakonu.
  • 23.
    U odnosu na prizivne prigovore iz posebne osnove članka 146. stavak 1. točka d) ZKP, Kantonalni sud je ponovio sve što je prvostupanjski sud utvrdio u svezi sa zaključkom da su ispunjeni uvjeti iz navedene osnove, te je ocijenio neutemeljenim tvrdnje iz priziva da sud nije dao razloge u pogledu zaključka o postojanju stvarne prijetnje od narušavanja javnog reda.
  • 24.
    Kantonalni sud je, dalje, ukazao na odredbu članka 146. stavak 1. točka d) ZKP, akcentirajući da je "posebice teška okolnost da je djelo učinjeno u izvanrednim okolnostima, ili da se radi o djelu za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna", a koju sintagmu sudska praksa tumači kao postojanje specifične vrste i težine kaznenog djela zbog načina izvršenja ili drugih posebnih okolnosti djela i njegovih posljedica. Dakle, mora se raditi o načinu izvršenja djela ili posebice teškim okolnostima koje bitno odstupaju od uobičajenog načina izvršenja, odnosno uobičajenih posljedica kaznenog djela. Opet ukazujući što je prvostupanjski sud sve ocijenio, Kantonalni sud je naveo da je, kada se tome još doda da bi se, obzirom na postojeće okolnosti, puštanjem na slobodu osumnjičenih mogla očekivati stvarna prijetnja narušavanju javnog reda, zaključio da su ispunjeni svi uvjeti za određivanje pritvora osumnjičenima, odnosno da je dane razloge za ovakav zaključak prihvatilo i vijeće. Svrha pritvora iz navedene zakonske osnove sigurno je u sferi prevencije, odnosno u zaštiti javne sigurnosti i pravnog poretka. Dovodeći u svezu kompletno stanje u Federaciji BiH, kao i ostalim zemljama, način vršenja pojedinih kaznenih djela sa kojim se građani upoznaju pojačava i uznemirava već uznemirenu i nesigurnu vjeru građana u zdravstvo, pravosuđe i institucije u koje je sasvim normalno da vjeruju i da od njih traže zaštitu, a koja im se mora omogućiti onoliko koliko mogućnosti i stručnost izvršitelja to pokazuju, odnosno dokazuju. Kantonalni sud je naveo da je razmotrena i mogućnost da se primijene blaže mjere osumnjičenima, te da je, u konačnici, sudac za prethodno saslušanje pravilno izveo zaključak, svestranom analizom svih okolnosti, da postoje objektivni razlozi koji opravdavaju određivanje pritvora po ovoj osnovi.
  • 25.
    Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Kantonalni sud (apelacija broj AP 3000/20) proizlazi da su apelanti 28. kolovoza 2020. godine pušteni na slobodu.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije broj AP 2932/20

  • 26.
    Prvoapelant ukazuje na povredu prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U apelaciji prvoapelant navodi da je istaknuo "sedam relevantnih prigovora" u odnosu na sadržaj i utemeljenost prijedloga za određivanje mjere pritvora, koji su se odnosili na nepostojanje utemeljene sumnje, te neispunjenje posebnih zakonskih razloga za određivanje mjere pritvora. Prvoapelant navodi da se sud uopće nije izjasnio o istaknutim prigovorima. Obzirom na to da istaknuti prigovori zadiru u samu bit postojanja utemeljene sumnje, ali i posebnih pritvorskih razloga za određivanje mjere pritvora, odluke nisu obrazložene i ne ispunjavaju potrebne standarde. Dalje, prvoapelant navodi prigovore: da je nejasno sumnjiči li se kao nadzorni inženjer ili kao projektant ili kao osoba sa oba svojstva, da, prema KZ, kao nadzorni inženjer nije mogao biti osumnjičen, da je uistinu bio (pored toga što je inženjer) jedan od projektanata i da se kao takav ubraja u krug osoba koje mogu biti osumnjičene za ovo djelo, ali da se kao razlozi i način izvršenja kaznenog djela u činjeničnim navodima Tužiteljstva uopće ne spominju bilo kakvi nedostaci u svezi sa projektom, pa je nejasno zašto je osumnjičen kao projektant, da je nejasno zašto sud prihvaća (a Tužiteljstvo označava) da je koordinator građevinsko-obrtničkih radova, da Tužiteljstvo navodi, a sud prihvaća tezu da postoji inkompatibilnost između funkcije projektanta i nadzornog inženjera za istu građevinu, pozivajući se na uredbu koja se primjenjuje samo za objekte za koje je odobrenje za građenje izdalo Federalno ministarstvo prostornog uređenja (dok je ovdje odobrenje izdala Općina Ilidža), da je kao jedna od pravnih osnova za određenje pritvora naveden Pravilnik o zaštiti na radu, a u konkretnom slučaju osobe nisu pale u jamu, već su bile u jami kada je došlo do nezgode, da je sud u odnosu na posebni pritvorski razlog iz članka 146. stavak 1. točka d) "dvostruko vrednovao okolnosti koje su odlučujuće za kvalifikaciju kaznenog djela iz članka 362. stavak 1. KZFBiH na način da je te iste okolnosti vrednovao i kao okolnosti da se radi o izvanrednim okolnostima" kao jednom od kumulativnih uvjeta za određivanje mjere pritvora po osnovi članka 146. stavak 1. točka d) ZKP.

b) Navodi iz apelacije broj AP 3000/20

  • 27.
    Drugoapelant ukazuje na povredu prava iz članka II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Europske konvencije. Suština zahtjeva se odnosi na apelantovu tvrdnju da nezakonito boravi u pritvoru, jer osporena rješenja ne sadrže razloge za određivanje pritvora iz osnova članka 146. stavak 1. točka d) ZKP. Ukazujući na praksu Ustavnog suda, drugoapelant navodi da ne postoje izvanredne okolnosti koje bi bile osnova za određivanje pritvora, da je rješenje paušalno, da nije u konkretnom slučaju dovedena u pitanje "vjera u zdravstvo", da ne postoji svestrana analiza svih okolnosti u svezi sa izricanjem blažih mjera, već samo paušalni navodi redovitog suda i drugo, čime suštinski osporava postojanje posebnih pritvorskih razloga iz članka 146. stavak 1. točka d) ZKP.

c) Odgovor na apelaciju

  • 28.
    U odgovoru na apelaciju broj AP 2932/20 Kantonalni sud je naveo da je ona neutemeljena. Navedeno je da prvoapelant nije mogao vršiti dvije funkcije, koje su u sukobu interesa, da je propustio poduzeti određene radnje, da se može smatrati odgovornom osobom sukladno članku 326. KZ, da gradilište nije bilo propisno ograđeno i drugo što je sud naveo u odgovoru (kao i u rješenju), ukazujući na propuste u radu osumnjičenih, te činjenicu da su osobe stradale. Dalje, naveo je da je sud dao razloge ocjenjujući okolnosti konkretnog događaja kao osobite zbog čega je odredio pritvor iz pritvorske osnove iz članka 146. stavak 1. točka d), te da je (kako sud navodi) nejasno kako ove okolnosti predstavljaju kvalifikaciju kaznenog djela iz članka 362. stavak 2. KZ.
  • 29.
    U odnosu na navode iz apelacije broj AP 3000/20, Kantonalni sud je naveo da su paušalni apelantovi navodi da je utemeljena sumnja samo navedena, zanemarujući potpuno činjenicu da se radi o istrazi, tj. početnoj fazi kaznenog postupka, što ni u kojem slučaju ne umanjuje postojanje utemeljene sumnje. Što se tiče prigovora koji se odnosi na posebnu pritvorsku osnovu iz članka 146. stavak 1. točka d) ZKP, Kantonalni sud je naveo da su netočni navodi da je došlo do kršenja članka 5. stavak 4. Europske konvencije, jer je kritični događaj koji je predmet u konkretnom slučaju (zanemarujući medijsku propraćenost) sam po sebi uznemirujući zato što su građani koji stanuju u neposrednoj blizini bili upoznati i u što su se vizualno mogli uvjeriti da se izvode građevinski radovi obzirom na to da se radilo tijekom dana i da je obavljanje tih radova rezultiralo smrću dviju osoba i teškim tjelesnim povredama treće osobe. Navedena pritvorska osnova nije nijednog trenutka dovedena u pitanje, imajući u vidu da se radi o teškom kaznenom djelu, zaprijećenoj kazni, načinu izvršenja djela i posljedicama koje su nastupile, što sve apsolutno isključuje osporavanje navedene osnove. Kantonalni sud je naveo da su apelanti pušteni na slobodu 28. kolovoza 2020. godine.

V. Relevantni propisi

  • 30.
    Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03 - ispravci, 56/03 - ispravci, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:

Odjeljak 6. Pritvor

Članak 145. st. (1) i (2)
Opće odredbe

(1) Pritvor se može odrediti ili produljiti samo pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.

(2) Pritvor određuje ili produljuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja, a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenika odnosno optuženika na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz članka 146. stavak 1. točka a) ovog Zakona.

Članak 146. stavak (1) točka d)
Razlozi za pritvor

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, pritvor joj se može odrediti:

(...)

  • d)
    u izvanrednim okolnostima, ako se radi o kaznenom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice kaznenog djela, ako bi puštanjem na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

VI. Dopustivost

  • 31.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 32.
    Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelanti su primili 11. i 12. kolovoza 2020. godine, a apelacije su podnesene 13. i 19. kolovoza 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.

  • 33.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 34.
    Apelanti pobijaju navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 5. Europske konvencije. Prvoapelant je u apelaciji ukazao samo na povredu prava na pravično suđenje, ali obzirom na to da je osporio rješenja o određivanju pritvora, te razloge koji (ni)su dani u osporenim rješenjima u pogledu postojanja utemeljene sumnje i posebnih pritvorskih razloga, Ustavni sud će ovu apelaciju (kao i apelaciju broj AP 3000/20) razmotriti u odnosu na navode o povredi prava na osobnu slobodu i sigurnost koji su, u biti, jedini pokrenuti navedenim apelacijama.

Pravo na osobnu slobodu i sigurnost

  • 35.
    Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

  • d)
    Pravo na slobodu i sigurnost osobe;
    • 36.
      Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:

c)u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela;

(...)

  • 3.
    Svako tko je uhićen ili pritvoren sukladno odredbama iz stavka 1. točka c )ovog članka izvodi se bez odgađanja pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
  • 37.
    U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantima određena mjera pritvora zbog postojanja utemeljene sumnje da su počinili kazneno djelo iz članka 328. stavak 2. KZ u svezi sa kaznenim djelom iz članka 326. stavak 1. KZ. Stoga, lišavanje slobode potpada pod članak 5. stavak 1. točka c), pa apelanti uživaju garancije iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.
  • 38.
    Apelanti su osporili postojanje utemeljene sumnje, odnosno smatraju da redoviti sud nije dao razloge o postojanju utemeljene sumnje. Pri tome je prvoapelant mnogo detaljnije osporavao postojanje utemeljene sumnje od drugoapelanta, koji je više općenito problematizirao postojanje utemeljene sumnje u osporenim rješenjima. Stoga će Ustavni sud najprije ispitati ovaj navod.
  • 39.
    Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda, utemeljenost sumnje na kojoj se mora zasnivati uhićenje čini bitan element zaštite od proizvoljnog uhićenja i lišavanja slobode propisan člankom 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije. Utemeljena sumnja da je počinjeno kazneno djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog promatrača da je moguće da je osoba koja je u pitanju počinila kazneno odjelo (vidi, Europski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjene Kraljevine, presuda od 30. kolovoza 1990. godine, Serija A, broj 182, stavak 32, O'Hara protiv Ujedinjene Kraljevine, presuda od 16. listopada 2001. godine, Izvješća presuda i odluka 2001-X, stavak 34, i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. studenog 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, točka 68). Pri tome Ustavni sud ukazuje na to da u trenutku određivanja pritvora ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je kazneno djelo odista i počinjeno, te ne mora biti utvrđena njegova narav. Konačno, sukladno članku 5. stavak 1. Europske konvencije, zakonitost pritvora ocjenjuje se na temelju domaćeg zakona, odnosno mora imati pravnu osnovu u domaćem zakonu s tim da lišavanje slobode mora biti sukladno svrsi članka 5. Europske konvencije, tj. osoba koja je u pitanju mora biti zaštićena od proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. travnja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
  • 40.
    Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe članka 5. stavak 3. Europske konvencije zahtijevaju da je osoba lišena slobode sukladno članku 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije, tj. da je lišavanje "zakonito" u smislu navedenog članka i da obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih osoba. Europski sud je zaključio da poštivanje članka 5. stavak 3. Europske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u svezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje utemeljene sumnje da je osoba lišena slobode počinila kazneno djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produljenje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dostatno, već se mora procijeniti postoje li za pritvor relevantni i dostatni razlozi (vidi, Europski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. srpnja 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stavak 63). Prema daljnjem stajalištu Europskog suda, opravdanost pritvora ovisi o okolnostima konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad pnačelom poštivanja slobode pojedinca.
  • 41.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantima mjera pritvora određena zbog postojanja utemeljene sumnje da su počinili kazneno djelo, kako je prethodno navedeno. Pri tome je sud, kako je navedeno u osporenom prvostupanjskom rješenju, postupao po prijedlogu Tužiteljstva za određivanje pritvora. Također, iz obrazloženja prvosteupanjskog rješenja proizlazi da je Tužiteljstvo navelo da postoji utemeljena sumnja, a da je sud naveo u rješenju dokaze iz kojih proizlazi ta sumnja, te da je i sadržaj dokaza kratko interpretirao o čemu je dao razloge na str. 11-14. rješenja.
  • 42.
    Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, potom, po prizivu ispitao prizivne navode osumnjičenih. Protivno apelacijskim navodima (broj AP 2932/20), Kantonalni sud je naveo prizivne prigovore prvoapelanta (slično onima navedenim u apelaciji), te je naveo da podržava stajalište prvostupanjskog suda o postojanju utemeljene sumnje (strana 6. drugostupanjskog rješenja). Pri tome Kantonalni sud (vijeće) je jasno ukazao na fazu istrage i da nije moguće jasno definirati utemeljenu sumnju, već da ona ovisi o procjeni okolnosti, ali da moraju postojati razumne osnove (i u fazi istrage) i da moraju biti usmjerene na individualnu osobu, što je sve u konkretnom predmetu provedeno prema zakonu.
  • 43.
    Stoga, Ustavni sud je ustanovio da su sudac za prethodni postupak i vijeće naveli jasne i dostatne razloge u ovom momentu o postojanju utemeljene sumnje u odnosu na apelante, kao odgovorne osobe, koji su propustili poduzeti određene radnje i koji su postupali protivno određenim propisima (kako se utemeljeno sumnja) i o tome dali jasne i, prema ocjeni Ustavnog suda, dostatne razloge. Pri tome Ustavni sud primjećuje da osporavanje postojanja utemeljene sumnje na način kako to čini prvoapelant (i koji pri tome ukazuje da se sud nije izjasnio o tome, a što ne proizlazi iz osporenih rješenja) sigurno će biti predmetom sudskog postupka, ako do njega dođe. U ovom momentu u konkretnom predmetu nema ništa što ukazuje na to da je o pitanju postojanja utemeljene sumnje odlučeno proizvoljno. Stoga, Ustavni sud smatra da osporena rješenja nisu u suprotnosti sa odredbama ZKP i Europske konvencije, te da sadrže razloge u pogledu postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora iz članka 146. stavak 1. ZKP.

Izvanredne okolnosti – stvarna prijetnja narušavanju javnog reda

  • 44.
    Apelacijama se osporava postojanje posebnog pritvorskog razloga za određivanje mjere pritvora iz članka 146. stavak 1. točka g) ZKP, jer iz obrazloženja osporenih rješenja, prema apelacijskim navodima, ne proizlaze "izvanredne okolnosti" koje bi rezultirale stvarnom i realnom opasnošću od narušavanja javnog reda u slučaju da apelanti budu pušteni iz pritvora, odnosno prvoapelant navodi da je sud dva puta vrednovao određene okolnosti.
  • 45.
    Ustavni sud zapaža da se citirana osnova može primijeniti u izvanrednim okolnostima ako se radi o kaznenom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, koje je posebice teško obzirom na način izvršenja ili posljedice kaznenog djela i ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda. S tog aspekta Ustavni sud ukazuje da, prema stajalištu Europskog suda, određena kaznena djela, zbog svoje posebne težine i reakcije javnosti na njih, mogu uzrokovati socijalne nemire, te da se time može opravdati određivanje pritvora barem neko vrijeme. U iznimnim okolnostima taj čimbenik se, stoga, može uzeti u obzir u smislu standarda iz Europske konvencije. To važi ako nacionalno zakonodavstvo priznaje pojam narušavanja javnog reda kao neposredne posljedice nekog kaznenog djela. Međutim, ta osnova se može smatrati relevantnom i dostatnom samo pod uvjetom da se zasniva na činjenicama iz kojih jasno proizlazi da bi puštanje osumnjičenog na slobodu, odista, narušilo javni red. Konačno, pritvaranje će biti zakonito samo ako je javni red i dalje stvarno ugrožen.
  • 46.
    U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća na to da je u odlukama br. AP 3210/15 i AP 2930/15 (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 3210/15 od 27. listopada 2015. godine i AP 2930/15 od 16. rujna 2015. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) razmatrao pitanje u kontekstu primjene članka 146. stavak 1. točka d) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, te utvrdio povredu prava na slobodu i sigurnost sa aspekta primjene posebnog pritvorskog razloga iz članka 146. stavak 1. točka d) ZKPFBiH, zasnivajući svoje odluke na praksi Europskog suda, Preporuci (C/M Rec2006) 13 Komiteta ministara Vijeća Europe o zadržavanju u pritvoru, uvjetima u pritvoru i mehanizmima zaštite od zlouporabe, a u Odluci broj AP 3210/15 i na izvješću Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz kolovoza 2008. godine pod nazivom "Zakon i praksa u primjeni mjera ograničenja slobode: Opravdanost mjere pritvora u Bosni i Hercegovini". Tako je Ustavni sud u citiranim odlukama, između ostalog, podsjetio na to da samo postojanje pretpostavke i apstraktno navođenje da bi puštanje na slobodu osumnjičenog moglo dovesti do stvarne prijetnje narušavanju javnog reda nisu dostatni, već da se moraju navesti konkretne okolnosti koje kao takve nedvojbeno ukazuju na to da će do toga i doći (vidi, Europski sud, odluka od 14. rujna 2009. godine u predmetu Makarov protiv Rusije, aplikacija broj 15217/07). Ustavni sud je u citiranim odlukama, također, podsjetio i na stajalište Europskog suda da određena kraznena djela, zbog svoje posebne težine i reakcije javnosti na njih, mogu prouzročiti socijalne nemire, te da se time može opravdati određivanje pritvora barem neko vrijeme. Međutim, prema ocjeni Europskog suda, ta osnova može se smatrati relevantnom i dostatnom samo pod uvjetom da se temelji na činjenicama iz kojih jasno proizlazi da bi puštanje osumnjičenog na slobodu odista narušilo javni red.
  • 47.
    Dovodeći navedena stajališta u svezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da domaće zakonodavstvo priznaje pojam narušavanja javnog reda kao neposrednu posljedicu nekog kaznenog djela. Dalje, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi prilikom razmatranja ovog pritvorskog razloga imali u vidu brojne okolnosti koje su pratile inkriminirani događaj, utemeljenu sumnju da su apelanti počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret, težinu i način izvršenja kaznenog djela za koje se apelanti sumnjiče, potom, teške posljedice, te je zaključio da se radi o neuobičajenim okolnostima za ovu vrstu kaznenog djela. Također, imao je u vidu medijsku pozornost koju je inkriminirani događaj izazvao, da su tvrtke koje su bile uključene u radove poznate javnosti, kao i da je ime šefa gradilišta poznato javnosti, a da je opasnost od navedenog događaja postojala i za ostale radnike i objekte u okolici i da još uvijek prijeti opasnost od urušavanja drugim objektima u okolici, te da je sud ukazao na fotodokumentaciju u spisu. Sve navedeno sud je doveo u svezu sa cjelokupnom situacijom u zemlji, te je ukazao na činjenicu da su stradale osobe bile radnici "na crno", bez kvalifikacija za taj posao, da poslodavci ne poduzimaju nikakve mjere sa ciljem zaštite na radu, te je ukazano da se upoznavanjem građana sa načinom vršenja pojedinih kaznenih djela pojačava i uznemirava već uplašeno i uznemireno građanstvo, koji gube vjeru u zdravstvo, pravosuđe i ostale institucije kojim bi trebali vjerovati i koje bi trebale štititi ih, što je sve ukupno dalo pečat "izvanrednih okolnosti" inkriminiranom događaju i opravdalo to što su redoviti sudovi primijenili i ovaj pritvorski razlog za osumnjičene, uključujući apelante.
  • 48.
    Ustavni sud ukazuje da, u smislu uspostavljenih standarda, samo postojanje pretpostavke, odnosno općenito ukazivanje na uznemirenost građana zbog "kompletnog stanja u Federaciji BiH, kao i ostalim zemljama", da su građani već uznemireni i da gube vjeru u zdravstvo, pravosuđe i druge institucije, kao i navod (iz odgovora) da su građani koji stanuju u neposrednoj blizini bili upoznati, u što su se vizualno mogli uvjeriti, da se izvode građevinski radovi obzirom na to da se radilo tijekom dana i da je obavljanje tih radova rezultiralo smrću dviju osoba i teškim tjelesnim povredama treće osobe - nije dostatno, već da se moraju navesti konkretne okolnosti koje kao takve nedvojbeno ukazuju na to da će do narušavanja javnog reda odista i doći (vidi već citiranu odluku Makarov protiv Rusije, aplikacija broj 15217/07). U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije nijednim argumentom ukazao da postoji stvarna prijetnja narušavanju javnog reda u smislu navedenih stajališta Europskog suda, već da je donio osporeno rješenje o određivanju pritvora imajući u vidu visinu zaprijećene kazne i način za koji se sumnja da su kaznena djela počinjena umjesto na okolnostima i činjenicama iz kojih bi proizašao jasan zaključak da bi puštanje apelanata na slobodu odista narušilo javni red. U svezi s navedenim, Ustavni sud smatra da je pozivanje Kantonalnog suda na činjenicu da navedene okolnosti predstavljaju izvanredne okolnosti - imajući u vidu općenito stanje u zemlji i nezadovoljstvo građana - koje bi, ukoliko bi apelanti bili pušteni na slobodu, mogle dovesti do narušavanja javnog reda, proizvoljno u pogledu postojanja izvanrednih okolnosti kao osnove za određivanje pritvora, sukladno odredbama članka 146. stavak 1. točka d) ZKP. S tog aspekta Ustavni sud smatra da su sudac za prethodni postupak i vijeće Kantonalnog suda iznijeli samo pretpostavke da bi puštanje apelanata na slobodu predstavljalo stvarnu opasnost za narušavanje javnog reda bez navođenja konkretnih okolnosti koje kao takve nedvojbeno ukazuju na to da će do toga i doći. Iz navedenog proizlazi da je Kantonalni sud propustio utvrditi postojanje izvanrednih okolnosti i da je propustio jasno konkretizirati iz kojih okolnosti i činjenica proizlazi i kojim radnjama i dešavanjima bi nastupila stvarna prijetnja narušavanju javnog reda i mira.
  • 49.
    Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da su utemeljeni navodi apelanata da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije u odnosu na zaključak redovitih sudova da su se stekli razlozi za određivanje pritvora iz članka 146. stavak 1. točka d) ZKP.
  • 50.
    Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stajalište da je, obzirom na temporalni karakter rješenja o određivanju, odnosno produljenju mjere pritvora, u situaciji kada utvrdi da je lišavanje slobode apelanta po pobijanoj odluci redovitog suda rezultiralo povredom prava na slobodu i sigurnost ličnosti, ali da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda lišavanje slobode prema pobijanim odlukama isteklo, dostatno da utvrdi povredu ustavnog prava i da ukaže na učinjene propuste u postupku određivanja mjere pritvora (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4531/15 od 8. prosinca 2015. godine, toč. 68. i 69. s referencama na relevantnu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, u konkretnom slučaju Ustavni sud utvrđuje samo deklaratornu povredu u odnosu na rješenja Kantonalnog suda br. 09 0 K 036955 20 Kv od 7. kolovoza 2020. godine i 09 0 K036955 20 Kpp od 1. kolovoza 2020. godine, naglašavajući da redoviti sud pri određivanju mjere pritvora mora osigurati garancije članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 51.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije kada u postupku odlučivanja o određivanju mjere pritvora apelantima odluke o određivanju pritvora nisu utemeljene na konkretnim činjenicama i okolnostima koje kao takve nedvojbeno ukazuju na to da će doći do narušavanja javnog reda u slučaju da apelanti budu pušteni na slobodu.
  • 52.
    Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 53.
    Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Zlatko M. Knežević