USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1245/11, rješavajući apelaciju AROX-a d.o.o. Ljubuški, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 8. svibnja 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija AROX-a d.o.o. Ljubuški podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 005664 10 Gž od 10. siječnja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 005664 09 P od 8. listopada 2010. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.AROX d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Davor Kovač, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 15. ožujka 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 005664 10 Gž od 10. siječnja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 005664 09 P od 8. listopada 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 16. ožujka 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su bila na snazi u vrijeme podnošenja apelacije, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općinskog pravobraniteljstva, kao zakonskog zastupnika Općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 25. veljače 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. ožujka 2014. godine. Općinski sud i tužena nisu dostavili odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 5.Rješenjem Općinskog suda broj 63 0 P 005664 09 P od 8. listopada 2010. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku i apelantovu tužbu odbacio. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je istaknuo da je apelant svoj tužbeni zahtjev utemeljio na odredbama čl. 210. i 214. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), navodeći da je tužena donijela Odluku o općinskim porezima, koja je objavljena u "Službenom glasniku Općine Ljubuški" broj 4/02, kojom je utvrdila obvezu poreza na tvrtku ili naziv i visinu te obveze. Međutim, Presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U-16/08 od 16. prosinca 2008. godine odredba članka 2. navedene odluke je proglašena neustavnom zbog čega apelant smatra da je tužena bez pravne osnove stekla iznos od 4.000,00 KM koji je apelant platio na ime poreza na tvrtku za razdoblje od 2005. do 2008. godine. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor apsolutne nenadležnosti suda da o apelantovom zahtjevu rješava u parničnom postupku, ističući da se povrat naplaćenog poreza može ostvarivati u upravnom postupku. Osim toga, istaknula je da ima zakonsku ovlast za naplatu poreza na tvrtku i da je Odlukom Ustavnog suda FBiH broj 16/08 utvrđeno da odredba članka 2. Odluke o općinskim porezima koja se tiče visine poreza nije u suglasnosti sa Ustavom FBiH iz čega proizlazi da je samo dio, a ne cijela odluka, proglašen neustavnim.
- 6.Općinski sud je u obrazloženju rješenja istaknuo da je među strankama nesporno da je apelant na temelju Odluke o općinskim porezima (u daljnjem tekstu: odluka tužene) kojom su utvrđene obveza i visina poreza izvršio plaćanje poreza na tvrtku za 2005, 2006, 2007. i 2008. godinu u ukupnom iznosu od 4.000,00 KM. Spornim se pokazalo pitanje je li apelant navedeni iznos platio bez pravne osnove i je li sud nadležan za postupanje uz konkretnoj pravnoj stvari. S tim u svezi, u pogledu pravne osnove, Općinski sud je, imajući u vidu da je Ustavni sud FBiH ocijenio nadležnost tužene da donosi propise o porezu na tvrtku ili naziv, te da samo dio odluke koji se tiče visine poreza nije u suglasnosti sa Ustavom FBiH, zaključio da navedena odluka tužene predstavlja pravnu osnovu za razrez poreza apelantu i da ona nije proglašena neustavnom u cjelini, već samo jedan njezin dio, konkretnije odredba članka 2. kojom je utvrđena "visina potraživanja".
- 7.Budući da u konkretnom slučaju dio apelantove imovine nije prešao u imovinu tužene bez pravne osnove, nisu ispunjeni uvjeti propisani u odredbama čl. 210. i 214. ZOO koje se tiču stjecanja bez osnove. Naime, navedenom ustavnom odlukom apelant nije oslobođen obveze plaćanja poreza na tvrtku zbog čega sud u redovitom parničnom postupku nije nadležan utvrđivati, niti određivati visinu poreza na tvrtku, pa je odluka kojom se proglašava apsolutno nenadležnim za daljnje postupanje donesena na temelju odredaba čl. 1. i 16. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
- 8.Kantonalni sud je Rješenjem broj 63 0 P 005664 10 Gž od 10. siječnja 2011. godine apelantov priziv odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio. Apelant je u prizivu ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava, ističući da svoja prava može jedino ostvariti u parničnom, a ne upravnom postupku. Kantonalni sud je, obrazlažući neutemeljenost apelantovog priziva, ponovio sadržaj odluke Ustavnog suda FBiH na kojoj je apelant utemeljio svoj zahtjev, ističući da je prvostupanjski sud, proglašavajući se apsolutno nenadležnim i odbacivanjem apelantove tužbe, donio pravilnu i zakonitu odluku za što je dao valjane razloge koje je kao svoje prihvatio i taj sud. Kantonalni sud je ponovio da sud u parničnom postupku nije nadležan utvrđivati i određivati visinu poreza na tvrtku i da apelant povrat eventualno preplaćenog poreza na tvrtku može ostvariti pred tijelom uprave u upravnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim rješenjima redovitih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant obrazlaže pogrešnom primjenom materijalnog i procesnog prava, smatrajući da su redoviti sudovi u osporenim rješenjima pogrešno protumačili opseg pravne norme i ovlasti tužene kojim je propisala porez na tvrtku. Konkretno, apelant ne spori da je porezni obveznik i da je svoju obvezu da plati porez izvršio, ali osporava stav i zaključke iz osporenih rješenja prema kojim pravo povrata preplaćenog poreza može ostvariti u upravnom, a ne u sudskom postupku. Stoga, apelant sa aspekta prava na pravično suđenje smatra da su osporena rješenja neutemeljena i da povrede koje je istaknuo u svezi sa kršenjem ovog prava impliciraju i kršenje prava na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da osporenim rješenjem nisu prekršena apelantova prava na koja apelacijom ukazuje, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neutemeljena.
V. Relevantni propisi
- 11.Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom određuju se pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije) raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Član 2.
(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
(2) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
Član 16.
Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuće provedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Federaciji Bosne i Hercegovine, po službenoj dužnosti proglasiće se nenadležnim, ukinuće provedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.
VI. Dopustivost
- 12.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 63 0 P 005664 10 Gž od 10. siječnja 2011. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelant je primio 14. siječnja 2011. godine, a apelacija je podnesena 15. ožujka 2011. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
- 15.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 16.Apelant ukazuje da mu je osporenim rješenjima redovitih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 17.Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivični postupak.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
- 18.Navodi apelacije u pogledu povrede prava na pravično suđenje u biti se svode na tvrdnju da su sudovi u osporenim rješenjima pogrešno protumačili procesno i materijalno pravo, izvodeći zaključak prema kojem apelant svoje pravo (povrata preplaćenog poreza) može ostvariti u upravnom, a ne u sudskom postupku.
- 19.U svezi sa apelacijskim navodima, dakle tumačenjem materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti je Ustavni sud nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza. To je općenito zadatak redovitih sudova, a zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
- 20.S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da su odredbama ZPP jasno određena pravila postupka na temelju kojih redoviti sudovi raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima (članak 1. ZPP), da sudovi u tom postupku primjenjuju materijalno pravo prema vlastitoj ocjeni (članak 2. stavak 2. ZPP) i da u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paze spada li rješavanje spora u sudsku nadležnost (članak 16. stavak 1. ZPP). U konkretnom postupku, odlučujući o prigovoru apsolutne nenadležnosti suda, redoviti sudovi su na dvije instance jasno istaknuli da je prigovor tužene utemeljen zbog toga što apelant svoju obvezu prema tuženoj nije izvršio bez pravne osnove (što u postupku nije bilo sporno) a pravna osnova na temelju odluke Ustavnog suda FBiH (na kojoj je apelant zasnovao svoj tužbeni zahtjev) nije proglašena neustavnom. Spornim se u postupku postavilo samo pitanje koje se tiče visine apelantove novčane obveze, konkretno poreza na tvrtku, koja je Odlukom Ustavnog suda FBiH broj U-16/08 proglašena neustavnom (u dijelu u kojem je regulirana visina poreza) i vraćanja eventualno preplaćene obveze apelantu. Budući da o visini te obveze nije nadležan rješavati sud u parničnom postupku, već nadležno tijelo uprave u upravnom postupku, donesena je odluka kojom se prvostupanjski sud proglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i tužbu odbacio na temelju odredbe članka 16. ZPP. Kantonalni sud je u prizivnom postupku potvrdio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke utemeljene na relevantnim odredbama ZPP. U svezi s tim, Ustavni ukazuje da ZPP na jasan i precizan način regulira pravila postupka na osnovi kojih redoviti sudovi odlučuju, kao i obvezu sudova da tijekom trajanja postupka po službenoj dužnosti paze na svoju stvarnu nadležnost, da je objavljen u službenim glasilima i dostupan građanima. Stoga, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni procesnog prava Kantonalnog i Općinskog suda zbog čega se pokazuju kao neutemeljeni apelantovi navodi da je osporeno rješenje neutemeljeno i da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
- 21.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na imovinu
- 22.U svezi s navodima o pravu na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje ovog prava nije posebice obrazlagao, već je ukazao da kršenje prava na pravično suđenje "implicira povredu prava na imovinu", dakle, identični su navodima o kršenju prava na pravično suđenje. Imajući u vidu da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke zaključio da su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da u apelaciji nije uopće obrazloženo u čemu se eventualno ogleda kršenje prava na imovinu, niti su predočeni dokazi koji bi eventualno upućivali na povredu navedenog prava, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.
VIII. Zaključak
- 23.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer su redoviti sudovi, odlučujući o apelantovoj tužbi, postupili sukladno relevantnim odredbama ZPP donošenjem odluke o apsolutnoj nenadležnosti i odbacivanjem tužbe, navodeći jasne i detaljne razloge prema kojima apelant svoj zahtjev (pravo) može ostvariti u upravnom, a ne u redovitom sudskom postupku, sukladno zakonskim ovlastima i obvezama propisanim u ZPP.
- 24.Na temelju članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 25.Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, v. r.