USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 30. studenoga 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 19/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broju AP 557/04, rješavajući apelaciju G. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Valerija Galić, sutkinja
Odbija se kao neutemeljena apelacija G. K., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj Kž-147/02 od 21. travnja 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.G. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kog zastupaju odvjetnici M. P. i V. D. iz Banjaluke, podnio je 29. lipnja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-147/02 od 21. travnja 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni je sud, 26. srpnja 2004. godine, na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda i Osnovnog javnog tužiteljstva u Banjaluci da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju dostavili su Okružno tužiteljstvo u Banjaluci 9. kolovoza 2004. godine, a Okružni sud 17. kolovoza 2004. godine.
- 4.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Okružnog javnog tužiteljstva u Banjaluci su, 27. kolovoza 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-629/01 od 27. prosinca 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Kž-147/02 od 21. travnja 2004. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenog djela ugrožavanja javnog prometa iz članka 181. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Apelantu je izrečena uvjetna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i istodobno određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
IV - Relevantni propisi
- 7.U Zakonu o kaznenom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 17/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97, i 61/01) koji se primjenjivao u konkretnom slučaju, relevantne odredbe glase:
"Članak 370.
(1) Kad spisi o prizivu stignu drugostupanjskom sudu, predsjednik prizivnog vijeća određuje suca izvjestitelja. Ako je riječ o kaznenom djelu za koje se goni po zahtjevu javnog tužitelja, sudac izvjestitelj će spise dostaviti nadležnom javnom tužitelju koji je dužan razmotriti ih i bez odgađanja vratiti sudu.
(2) Javni tužitelj može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednicu vijeća.
Članak 371. stavak 1.
(1.) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branitelj, oštećeni kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za priziv ili za odgovor na priziv zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostupanjskim sudom (čl. 373. do 375). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale, ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja nije to zahtijevala, ako bi njihova nazočnost bila korisna za razrješenje stvari."
- 8.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/93) relevantna odredba glasi:
"Članak 5.
Neće se primjenjivati rečenica prva u stavku 1., članka 371."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant apelacijom pobija presudu Okružnog suda, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. st. 1. i 3. toč. c. i d. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo iz članka 13. Europske konvencije. Apelant navodi da u prvostupanjskom postupku nije imao branitelja, da mu nije omogućeno saslušanje svjedoka koji je bio očevidac događaja, te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Okružni sud, kako ističe apelant, iako je u svom prizivu ukazivao na navedene propuste, nije u potpunosti razmotrio njegovu priziv, niti ga je pozvao na sjednicu vijeća kada je odlučivano o prizivu, niti mu je dostavljeno izjašnjenje Okružnog javnog tužitelja Banjaluke, povodom njegovog priziva. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Okružno tužiteljstvo Banjaluka navodi da tijekom procedure vođene u nadležnosti osnovnog javnog tužitelja nisu uočene nikakve nepravilnosti, jer je i tadašnji okružni javni tužitelj predložio da se priziv optuženog odbije kao neutemeljena i prvostupanjska presuda potvrdi.
- 11.Okružni sud u odgovoru na apelaciju ističe da tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije bilo kršenja apelantovih ustavnih prava navedenih u apelaciji. Okružni sud navodi da su raspravljene sve odlučne činjenice koje su mogle imati uticaja na ishod spora, te da ne stoji tvrdnja da su povrijeđeni čl. 6. i 13. Europske konvencije.
VI - Dopustivost
- 12.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj Kž-147/02 od 21. travnja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 1. lipnja 2004. godine, a apelaciju je podnio 29. lipnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija presudu Okružnog suda tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava zaštićena člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, člankom 6. st. 1. i 3. toč. c) i d) i člankom 13. Europske konvencije. Prema apelantovim navodima, povreda se odnosi na njegova procesna prava koja se odnose na činjenicu da apelant u prvostupanjskom postupku nije imao branitelja, nije saslušan svjedok koji je bio očevidac događaja, apelantu nije dostavljeno pismeno izjašnjenje Okružnog javnog tužitelja o njegovom prizivu, te što apelant niti njegov branitelj nisu obaviješteni niti su bili nazočni na sjednici vijeća Okružnog suda.
- 18.Pitanja koja proizlaze iz apelacije odnose se na prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. Zato je Ustavni sud mjerodavan preispitati jesu li zaštićena prava, na koja se apelant poziva, povrijeđena.
Pravo na pravično suđenje
- 19.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. st. 1. i 3. toč. c. i d. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom (...)
- 3.Svako tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
c. da se brani sam ili uz pomoć branitelja kojega sam izabere ili, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branitelja, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se nazočnost i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe".
- 20.Ustavni sud zapaža, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, odnosno zapisnika o glavnom pretresu, održanom 27. prosinca 2001. godine u Osnovnom sudu kada je i donesena prvostupanjska presuda, da su na saslušanju bili nazočni apelant i svjedoci. Sud je apelanta upoznao sa pravima i obvezama propisanim Zakonom o kaznenom postupku, odnosno sa minimalnim pravima na obranu. Apelant se izjasnio da će svoju obranu iznijeti bez angažiranja branitelja, predloživši da se sasluša svjedok na okolnost nastanka prometne nezgode. Međutim, Osnovni je sud smatrao da je stanje u konkretnom kaznenom predmetu u dovoljnoj mjeri rasvijetljeno na temelju objektivnih dokaza (fotodokumentacija, skica mjesta događaja, nalaz i mišljenje vještaka prometne struke), zaključivši da saslušanje svjedoka ne nužno. Ustavni sud uočava da se u konkretnom slučaju nije radilo o obveznoj obrani predviđenoj Zakonom o kaznenom postupku.
- 21.Ustavni sud ukazuje da je ranije zauzeo stav da članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom. Ustvari, na sudu je da ocijeni jesu li izjave predloženog svjedoka relevantne za predmet i mogu li one ponuditi korisne informacije nužne za ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora imati određenu diskreciju o ovim pitanjima, ali isto tako slijedi iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije da stranka u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu glede mogućnosti da iznese dokaze (vidi Odluka Ustavnog suda broj U 6/02, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02).
- 22.Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke utemeljili na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud ne nalazi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje u tom smislu. Prema praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda u svezi apelacija iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu", te Ustavni sud, prema tomu, nije mjerodavan vršiti provjere utvrđivanja činjenica, kao ni ponovno tumačiti odluke redovitih sudova, osim ako odluka redovitog suda krši ustavna prava. To se događa u slučaju kad odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava bila očito proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efikasan pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 23.Ustavni sud podsjeća da apelant mora imati mogućnost osobno nazočiti sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostupanjskim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje također podrazumijeva pravo da se nazoči pred sudovima više instance koji odlučuju o prizivima, osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada osobna nazočnost optuženog nije od značaja.
- 24.Postupak mora biti sukladan principu kontradiktornosti, tako što optuženi mora imati informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužitelj, kao i mogućnosti da odgovori na iznesene navode i dostavi druge dokaze u korist svoje obrane. Načelo kontradiktornosti, u svojoj biti, znači priliku za stranke u kaznenom ili građanskom postupku da budu upoznate sa svim predočenim dokazima ili mišljenjima, pa čak i onim koje je iznio neovisni član državne službe pravne pomoći, u smislu utjecaja na sudsku odluku (vidi, između ostalih izvora, i mutatis mutandis sljedeće presude Me Michael protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. veljače 1995. godine, serija A br. 307-B, str. 53-54, str. 80. i Keraj�rni protiv Finske od 19. srpnja 1995. godine, serija A br. 322, str. 16. st. 42).
- 25.Osnovni javni tužitelj u Banjaluci, koji je sudjelovao u postupku, nije podnio odgovor na apelantov priziv, a zamjenik okružnog javnog tužitelja u Banjaluci je, sukladno zakonskim ovlastima, dostavio pismeno izjašnjenje s prijedlogom da se priziv odbije kao neutemeljen. Na sjednici vijeća Okružnog suda, kada je donesena pobijana presuda, nisu bili nazočni niti apelant niti okružni javni tužitelj.
- 26.Ustavni sud uočava da je nadležan javni tužitelj, sukladno Zakonu o kaznenom postupku, dao pismeni prijedlog bez dostavljanja novih dokaza koji bi mogli imati utjecaja na odluku, dok na sjednici vijeća Okružnog suda nisu bile nazočne ni jedna od strana u postupku, čime nije povrijeđen pricip prava na obranu, odnosno princip jednakosti i kontradiktornosti.
- 27.Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud smatra da pobijana presuda nije povrijedila članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. st. 1. i 3. toč. c. i d. Europske konvencije.
Ostali navodi
- 28.Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda glede povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. toč. c. i d. Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije potrebno razmatrati apelantove navode koji se odnose na navodne povrede njegovih prava iz članka 13. Europske konvencije.
VIII - Zaključak
- 29.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.