Aktio

DOM ZDRAVLJA ZAVIDOVIĆI

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 85/09
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1451/07, rješavajući apelaciju Seada Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Seada Begića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda Mostar broj 007-0-Gž-07-000030 od 15. marta 2007. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Sead Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupaju Azra i Marinko Katić, advokati iz Čapljine, podnio je 18. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom Čapljina (u daljnjem tekstu: Općinski sud) koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-07-000030 od 15. marta 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 21. juna 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 1. juna 2009. godine da dostavi na uvid spis tog suda broj 07 53 I 00384897 I (stari broj: I-13/97).
  • 3.
    Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. jula 2007. godine, a traženi spis na uvid 11. juna 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 13. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Osnovnog suda Čapljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-404/87 od 26. decembra 1988. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg suda u Mostaru broj Gž-456/89 od 10. novembra 1989. godine, Fond za stambeno-komunalnu djelatnost Čapljina (u daljnjem tekstu: izvršenik) bio je u obavezi da u roku od 15 dana izvrši određene radove na apelantovom poslovnom prostoru ili da, ako u navedenom roku ne ispuni obavezu, isplati apelantu iznos od 460.950 YU dinara.
  • 7.
    Apelant je 27. februara 1997. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog da na osnovu pravosnažne i izvršne presude tog suda, Presude broj P-404/87 od 26. decembra 1988. godine, donese rješenje kojim se dopušta izvršenje protiv izvršenika radi naplate glavnog duga od 20.874,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 21. februara 1997. godine pa do isplate, i to prijenosom novčanih sredstava sa izvršenikovog žiroračuna na apelantov žiroračun.
  • 8.
    Osnovni sud je Rješenjem broj I-13/97 od 3. marta 1997. godine dopustio predloženo izvršenje.
  • 9.
    Izvršenik je protiv Rješenja o dozvoli izvršenja broj I-13/97 od 3. marta 1997. godine uložio prigovor 10. marta 1997. godine, te je naveo da izvršna isprava glasi na YU dinare, a prijedlogom za izvršenje zahtjev je postavljen u kunama.
  • 10.
    Osnovni sud je izvršenikov prigovor 24. marta 1997. godine dostavio apelantu na odgovor.
  • 11.
    Apelant je Osnovnom sudu 25. juna 1997. godine dostavio odgovor na prigovor u kojem je molio sud da zakaže raspravu ili da van rasprave odredi provođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja visine duga koje će uraditi vještak finansijske struke.
  • 12.
    Apelant je podneskom od 18. septembra 1997. godine molio sud da u predmetu zakaže raspravu.
  • 13.
    Apelant je podneskom od 8. oktobra 1997. godine ponovo zatražio od suda zakazivanje rasprave ili da sud van rasprave odredi finansijsko vještačenje radi utvrđivanja visine duga preračunom u DM, tj. kune.
  • 14.
    Osnovni sud je 24. novembra 1997. godine zakazao ročište povodom izvršenikovog prigovora za 10. decembar 1997. godine. Ročište je održano u prisutnosti izvršenikovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno obaviještenog apelantovog punomoćnika. Osnovni sud je Rješenjem broj I-13/97 od 10. decembra 1997. godine odredio provođenje vještačenja uz pomoć vještaka finansijske struke na okolnost utvrđivanja duga, odnosno preračunavanja duga u DM, odnosno u kune. Sud je pozvao apelanta da izvrši uplatu troškova na ime vještačenja.
  • 15.
    Apelant je 2. aprila 1998. godine uplatio 80,00 DM na ime troškova vještačenja vještaka finansijske struke.
  • 16.
    Apelant je podneskom od 21. marta 2005. godine urgirao uzimanje predmeta u rad.
  • 17.
    Općinski sud je Zaključkom broj I-13/97 od 25. aprila 2005. godine naložio apelantu da u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje i to tako da naznači da je izvršenik pravni slijednik SIZ-a stanovanja Čapljina, da novčano potraživanje iskaže u važećoj valuti, da naznači naziv banke i broj izvršenikovog žiroračuna i da uplati sredstva u iznosu od 350,00 KM na ime troškova vještačenja.
  • 18.
    Apelant je postupio u skladu sa zaključkom suda i dostavio podnesak Općinskom sudu 29. aprila 2005. godine, a 17. oktobra 2005. godine je uplatio iznos od 350,00 KM na ime troškova vještačenja.
  • 19.
    Općinski sud je Zaključkom broj I-13/97-Č od 28. oktobra 2005. godine odredio provođenje vještačenja radi utvrđivanja visine duga izraženog u važećoj valuti-KM, primjenom principa monetarnog nominalizma.
  • 20.
    Vještak finansijske struke je dostavio svoj nalaz Općinskom sudu 14. novembra 2005. godine, a dopunu vještačenja 21. novembra 2005. godine.
  • 21.
    Apelant je podneskom od 2. decembra 2005. godine uputio prigovor na nalaz vještaka finansijske struke.
  • 22.
    Općinski sud je 22. decembra 2005. godine održao raspravu u prisutnosti punomoćnika stranaka i vještaka finansijske struke.
  • 23.
    Apelant je 10. januara 2006. godine dostavio podnesak Općinskom sudu kojim je predložio da sud prigovor koji je uložio izvršenik odbaci kao nedopušten, a izvršni postupak nastavi tako što će u skladu sa nalazom vještaka dopustiti izvršenje iznosa duga u kunama ili u trenutnom sredstvu plaćanja - konvertibilnim markama.
  • 24.
    Apelant je podnescima od 13. januara i 30. marta 2006. godine urgirao donošenje odluke nakon održanog ročišta. Apelant se dopisom od 7. septembra 2006. godine obratio predsjedniku suda zbog nepostupanja u predmetu.
  • 25.
    Općinski sud je Rješenjem broj 07 53 I 003848 97 I od 5. oktobra 2006. godine izvršenikov prigovor uvažio, rješenje o izvršenju preinačio tako što je povodom apelantovog prijedloga protiv izvršenika, a na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-404/87 od 26. decembra 1988. godine, na ime glavnog duga u iznosu od 117,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. februara 1997. godine i troškova postupka u iznosu od 803,10 KM, odredio izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koji se vode na računu u Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar. Dalje, odbijen je dio apelantovog prijedloga za izvršenje na ime glavnog duga i za troškove izvršnog postupka preko dosuđenog iznosa. Općinski sud je navedeno rješenje dostavio strankama i Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar.
  • 26.
    Apelant je protiv Rješenja Općinskog suda broj 07 53 I 003848 97 I od 5. oktobra 2006. godine izjavio žalbu 16. oktobra 2006. godine.
  • 27.
    Dopisom od 19. oktobra 2006. godine Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar je obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti prinudnu naplatu sa izvršenikovog računa jer je račun zatvoren 15. februara 2006. godine.
  • 28.
    Općinski sud je 24. oktobra 2006. godine dostavio apelantu dopis Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar od 19. oktobra 2006. godine, uz napomenu da je potrebno da u roku od 15 dana od dana prijema dopisa odredi novo sredstvo ili predmet izvršenja ili će se u protivnom postupak obustaviti.
  • 29.
    Apelant je podneskom od 26. oktobra 2006. godine predložio da se u predmetu sačeka rješenje povodom žalbe, uz napomenu da će traženi žiroračun dostaviti kada bude doneseno to rješenje.
  • 30.
    Općinski sud je Zaključkom broj 07 53 I 003848 97 I od 13. novembra 2006. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja ili će se u protivnom izvršni postupak obustaviti u skladu sa članom 63. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, a imajući u vidu da žalba na rješenje ne odlaže izvršenje.
  • 31.
    Apelant je podneskom od 24. novembra 2006. godine postupio po nalogu suda i dostavio izvršenikove žiroračune u Hypo-Alpe-Adria-Bank, Unicredit banci i Raiffeisen banci.
  • 32.
    Općinski sud je 11. decembra 2006. godine dostavio dopis Hypo-Alpe-Adria-Bank sa pozivom da postupi u skladu sa rješenjem od 5. oktobra 2006. godine i da se izvršenje provede na izvršenikovom računu označenom u apelantovom podnesku od 24. novembra 2006. godine.
  • 33.
    Cio predmet dostavljen je Kantonalnom sudu 11. decembra 2006. godine na rješavanje o žalbi.
  • 34.
    Hypo-Alpe-Adria-Bank je dopisom od 5. januara 2007. godine obavijestila Općinski sud da je u potpunosti izvršila rješenje o prinudnoj naplati i sa izvršenikovog računa uplatila na račun apelantovog punomoćnika iznos od 1.060,43 KM.
  • 35.
    Kantonalni sud je Rješenjem broj 007-0-Gž-07-000030 od 15. marta 2007. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja sud je istakao da je apelant podnio prijedlog za izvršenje 27. februara 1997. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude prema kojoj je izvršenik trebalo da plati iznos od 460,950 YU dinara, pa kako u vrijeme podnošenja prijedloga YU dinar nije bio sredstvo plaćanja, to je apelant dug preračunao u kune i tražio naplatu iznosa od 20.874 kune, a sud dopustio takvo izvršenje 3. marta 1997. godine. Sud je, dalje, pojasnio da je izvršenik uložio prigovor da izvršna isprava glasi u YU dinarima pa je apelant u odgovoru na prigovor predložio da se obavi finansijsko vještačenje. Dakle, kako je zaključio sud, upravo na apelantov prijedlog je sud odredio finansijsko vještačenje, ali je u međuvremenu sredstvo plaćanja postala konvertibilna marka pa je vještačenje provedeno i iznos iz izvršene isprave preračunat po principu monetarnog nominalizma u skladu sa propisima i uredbama.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 36.
    Apelant smatra da mu zbog nepostupanja Općinskog suda u zakonskim rokovima nije osigurano suđenje u razumnom roku u postupku izvršenja i naplate duga od izvršenika, a prema pravosnažnoj presudi tog suda, odnosno Presudi broj P-404/87 od 26. decembra 1988. godine. Smatra da mu je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je prijedlog za izvršenje pravosnažne presude podnio 27. februara 1997. godine, da je sud dopustio izvršenje 3. marta 1997. godine, ali je izvršenik uložio prigovor. Apelant smatra da se o izvršenikovom prigovoru moglo odlučiti bez održavanja ročišta. Međutim, sud je održao ročište 22. decembra 2005. godine, a povodom prigovora odlučio 5. oktobra 2006. godine. Takvim postupanjem, prema apelantovom mišljenju, sud je propustio sve rokove za rješavanje po prigovoru u smislu člana 15. Zakona o izvršnom postupku koji predviđa donošenje rješenja po prigovoru u roku od 15 dana. Apelant smatra da je sud, umjesto da riješi po prigovoru, odredio finansijsko vještačenje, a, budući da uloženi prigovor na dozvolu izvršenja ne odlaže izvršenje, sud ga je mogao i provesti.

b) Odgovor na apelaciju

  • 37.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u konkretnom slučaju presudom kao izvršnom ispravom utvrđena novčana obaveza u YU dinarima, koji nisu platežno sredstvo, pa je bilo neophodno da se primijeni član 394. Zakona o obligacionim odnosima koji propisuje princip monetarnog nominalizma, Uputstvo za izradu godišnjih obračuna i Uredbu o načinu i rokovima preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe. Općinski sud je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

  • 38.
    U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 32/03) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

Š...Ć

Član 9.

Podnesci, ročišta i spisi

Š...Ć

(2) Sud održava ročišta kada je to ovim zakonom određeno ili kada smatra da je održavanje prikladno.

Š...Ć

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Š...Ć

Član 226.

Postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončat će se prema odredbama ovog zakona.

VI. Dopustivost

  • 39.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 40.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 41.
    U konkretnom slučaju apelant se žali zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000030 od 15. marta 2007. godine. Apelant je navedeno rješenje primio 27. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 18. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 42.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 43.
    Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć.

a.a) Relevantni principi

  • 44.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 45.
    Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
  • 46.
    Konačno, Evropski sud je ukazao na to da država ima obavezu organizirati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran, kako na nivou prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84), te je, također, istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S.A. protiv Portugala ŠGCĆ, Presuda broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

a.b) Period koji se uzima u obzir

  • 47.
    Ustavni sud zapaža da je apelant 27. februara 1997. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog da na osnovu pravosnažne i izvršne presude tog suda, Presude broj P-404/87 od 26. decembra 1988. godine, donese rješenje kojim se dopušta izvršenje protiv izvršenika radi naplate glavnog duga i to prijenosom novčanih sredstava sa izvršenikovog žiroračuna na apelantov žiroračun. Osnovni sud je Rješenjem broj I-13/97 od 3. marta 1997. godine dopustio predloženo izvršenje, međutim, izvršenik je protiv navedenog rješenja izjavio prigovor 10. marta 1997. godine. O izvršenikovom prigovoru Općinski sud je donio odluku 5. oktobra 2006. godine. Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir period od 27. februara 1997. godine, kada je apelant podnio prijedlog za dozvolu izvršenja, do 5. oktobra 2006. godine, kada je Općinski sud konačno odlučio o izvršenikovom prigovoru, dakle period od devet godina i osam mjeseci.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 48.
    U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj P-404/87 od 26. decembra 1989. godine. Prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, ovaj postupak je hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Dalje, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata duga prijenosom novčanih sredstava sa izvršenikovog žiroračuna na apelantov žiroračun), Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom izvršnom postupku.
  • 49.
    Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje 27. februara 1997. godine, u zakonom propisanom roku odlučio o prijedlogu i dopustio predloženo izvršenje rješenjem od 3. marta 1997. godine. Međutim, Općinski sud je, odlučujući o prigovoru koji je izvršenik 10. marta 1997. godine izjavio protiv rješenja kojim je dopušteno izvršenje, zakazao raspravu 10. decembra 1997. godine i odredio provođenje vještačenja uz pomoć vještaka finansijske struke na okolnosti utvrđivanja duga, odnosno preračunavanja duga u važeću valutu. Ustavni sud primjećuje da je apelant postupio po nalogu suda i uplatio određeni novčani iznos na ime vještačenja. Međutim, Općinski sud nije proveo vještačenje već je ponovo, nakon više od sedam godina, 25. aprila 2005. godine od apelanta tražio uplatu novca na ime vještačenja a zaključkom od 28. oktobra 2005. godine odredio provođenje vještačenja radi utvrđenja visine duga primjenom principa monetarnog nominalizma. Nakon što je vještak dostavio svoj nalaz 14. novembra 2005. godine, odnosno dopunu nalaza 21. novembra 2005. godine, sud je zakazao i održao raspravu 22. decembra 2005. godine, da bi, konačno, rješenjem od 5. oktobra 2006. godine odlučio o izvršenikovom prigovoru. Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo devet godina i osam mjeseci da okonča izvršni postupak. Zakon o izvršnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o prigovoru i prilikom zakazivanja ročišta, te je očigledno da se Općinski sud u apelantovom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova već je upravo u znatnoj mjeri odstupao od njih. Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije pružio nikakve argumente kojima bi bar pokušao opravdati svoje nepostupanje u ovom predmetu, a, s druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Naime, apelant je koristio sva dostupna pravna sredstva u okviru Zakona o izvršnom postupku kako bi u što kraćem roku okončao izvršni postupak. Ustavni sud zapaža da je apelant prisustvovao zakazanim ročištima, ulagao odgovor na izvršenikov prigovor, postupao po nalozima suda u rokovima koje je sud odredio a podnescima u više navrata urgirao uzimanje predmeta u rad.
  • 50.
    Ustavni sud podsjeća na to da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tome, država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. U ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda u slučaju Mahmutović protiv Hrvatske (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 15. februara 2007. godine, aplikacija broj 9505/03), u kojem je, također, utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, gdje je, između ostalog, navedeno "...međutim, tvrdnje Vlade koje se odnose na složenost predmeta i na ponašanje podnositelja zahtjeva ne mogu dovoljno objasniti takvo bitno odugovlačenje, koje je bilo, po mišljenju Suda, uzrokovano uglavnom time što domaći sudovi nisu djelotvorno kontrolirali izvršni postupak".
  • 51.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na hitnost izvršnog postupka, relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku, relevantne principe navedene u tački 46. i prethodno elaborirane stavove odluke, nije neophodno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega je izvršni postupak pred Općinskim sudom trajao devet godina i osam mjeseci.
  • 52.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju nedonošenja odluke u navedenom vremenskom periodu povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da je postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije potrebno nalagati preduzimanje bilo kakvih konkretnih mjera u ovom slučaju.

VIII. Zaključak

  • 53.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga da na osnovu pravosnažne i izvršne presude donese rješenje kojim se dopušta izvršenje protiv izvršenika radi naplate duga trajao devet godina i osam mjeseci. Dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
  • 54.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 55.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Miodrag Simović, s. r.