Aktio

Carinska uprava Federacije Bosne i Hercegovine

Pravilnik o postupku za otvaranje carinsko-smještajnih prostora ili prostorija, mjerama carinskog nadzora i načinu vođenja evidencije

Temeljem članka 223. stavak 2. Carinskog zakona ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/95), direktor Carinske uprave Federacije Bosne i Hercegovine, donosi:

PRAVILNIK
O POSTUPKU ZA OTVARANJE CARINSKO-SMJEŠTAJNIH PROSTORA ILI PROSTORIJA, MJERAMA CARINSKOG NADZORA I NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJE

Članak 1.

Ovim se pravilnikom propisuje postupak za otvaranje željezničko-carinskih skladišta, carinskih skladišta, carinskih smjestišta, specijaliziranih skladišta strane robe i robe domaće proizvodnje, centralnih skladišta i konsignacijskih skladišta, način provođenja mjera carinskog nadzora nad robom smještenom u ta skladišta, smjestišta i druge prostorije i prostore, način vođenja evidencije o toj robi, kao i poseban postupak carinjenja robe smještene u konsignacijska skladišta.

I - CARINSKI MAGAZINI I CARINSKA STOVARIŠTA

Članak 2.

Carinski magazin i carinsko stovarište moraju biti obilježeni tablom sa natpisom "CARINSKI MAGAZIN" ili "CARINSKO STOVARIŠTE" i nazivom carinarnice kojoj magazin ili stovarište pripada.

Članak 3.

U carinski magazin ili carinsko stovarište roba se prima od prijevoznika na temelju prijave za uvoz i provoz robe.

Za robu smještenu u carinski magazin ili carinsko stovarište vodi se magazinska knjiga ili kartoteka sa podacima iz magazinske knjige.

Članak 4.

Iz carinskog magazina ili carinskog stovarišta roba se može podići ako se:

  • 1.
    izvrši carinjenje robe,
  • 2.
    vraća u inozemstvo,
  • 3.
    uputi drugoj carinarnici,
  • 4.
    odobri smještaj te robe na neko drugo mjesto van carinskog magazina ili carinskog stovarišta,
  • 5.
    preda carinarnici na slobodno raspolaganje
  • 6.
    proda na temelju članka 227. stavak 2. Carinskog zakona.

U slučajevima iz stavka 1. ovog članka carinarnica upisuje u odgovarajuće rubrike magazinske knjige ili kartoteke broj i datum isprave na temelju koje je roba podignuta iz carinskog magazina ili carinskog stovarišta

II- ŽELJEZNIČKO-CARINSKA SKLADIŠTA

Članak 5.

Željeznički kolodvor podnosi carinarnici zahtjev za otvaranje željezničko-carinskog skladišta i uz zahtjev prilaže:

  • 1)
    akt ovlaštenog upravnog tijela za upotrebu prostorija ili prostora za skladište,
  • 2)
    skicu i tehnički opis prostorija ili prostora namijenjenih za skladište.

Članak 6.

Prije davanja odobrenja za otvaranje željezničko-carinskog skladišta, carinarnica određuje komisiju, koja pregledom prostorija ili prostora namijenjenih za skladište utvrđuje da li su te prostorije ili prostori pogodni za smještaj carinske robe i da li su osigurani uvjeti za provođenje mjera carinskog nadzora.

Komisija iz stavka 1. ovog članka sastoji se od predsjednika i jednog člana koje određuje carinarnica od djelatnika carinarnice, a jednog člana određuje željeznički kolodvor.

Komisija o svom nalazu sastavlja zapisnik u tri primjerka, od kojih dva primjerka zadržava carinarnica, a treći dostavlja podnositelju zahtjeva.

Komisija može zahtjevati da svaki ulaz u željezničko-carinsko skladište mora imati dvije različite brave i u tom slučaju ključ jedne brave drži carinarnica, a druge željznički kolodvor.

Na temelju podnijetog zahtjeva, priloženih isprava i nalaza komisije ovlaštena carinarnica donosi rješenje.

Članak 7.

U željezničko-carinsko skladište roba se smješta na temelju carinske prijave za uvoz i provoz robe, odnosno izvozne carinske deklaracije.

Za robu smještenu u željezničko-carinsko skladište željeznički kolodvor vodi evidenciju (skladišnu knjigu, kartoteku sa podacima iz skladišne knjige ili na drugi način).

Posjednik željezničko-carinskog skladišta dužan je smjestiti robu u skladište, odvojeno prema ispravama na temelju kojih se unosi u evidenciju, i vidno je obilježiti odgovarajućim natpisom (broj carinske prijave za uvoz i provoz robe i dr.).

Članak 8.

Roba smještena u željezničko-carinsko skladište može se podići po:

  • -
    izvršenom carinjenju,

-ako se upućuje drugoj carinarnici,

-ako carinarnica odobri smještaj te robe na neko drugo mjesto izvan željezničko-carinskog skladišta,

  • -
    ako se roba vraća u inozemstvo, - preda carinarnici na slobodno raspolaganje,
  • -
    proda na temelju članka 227. stavak 2. Carinskog zakona.

U slučajevima iz stavka 1. ovog članka, posjednik željezničko-carinskog skladišta upisuje u odgovarajuću rubriku skladišne knjige, odnosno kartoteke, broj i datum isprave na temelju koje je roba podignuta iz željezničko-carinskog skladišta.

III - CARINSKA SKLADIŠTA

Članak 9.

Poduzeće upisano u sudski registar za obavljanje vanjsko- trgovinskih poslova, vezanih za usluge skladištenja robe, uz zahtjev za otvaranje carinskog skladišta prilaže carinarnici:

  • 1.
    akt iz sudskog registra o predmetu vanjsko-trgovinskog poslovanja,
  • 2.
    akt ovlaštenog upravnog tijela za upotrebu prostorija ili prostora za skladište,
  • 3.
    skicu i tehnički opis prostorija ili prostora za skladište,
  • 4.
    skicu ili tehnički opis prostorije s popisom inventara što je potrebno za provođenje mjera carinskog nadzora i carinjenja robe u skladištu.

Članak 10.

Prije davanja odobrenja za otvaranje carinskog skladišta, carinarnica određuje komisiju, koja pregledom prostorija ili prostora namjenjenih za carinsko skladište utvrđuje da li su te prostorije ili prostori pogodni za smještaj carinske robe i jesu li osigurani uvjeti za provođenje mjera carinskog nadzora.

Komisija iz stavka 2. ovog članka sastoji se od predsjednika i dva člana koje carinarnica određuje od djelatnika carinarnice.

Komisija o svom nalazu sastavlja zapisnik, u tri primjerka, od kojih dva primjerka zadržava carinarnica, a treći se dostavlja podnositelju zahtjeva.

Komisija može zahtjevati da svaki ulaz u carinsko skladište mora biti pod neposrednim carinskim nadzorom ili mora imati dvije različite brave. U tom slučaju, ključ jedne brave drži carinarnica, a druge posjednik skladišta.

Na temelju podnijetog zahtjeva, priloženih isprava i nalaza komisija ovlaštene carinarnice donosi rješenje.

Članak 11.

Uvjeti pod kojim se carinarnici stavljaju na raspolaganje prostorije i inventar potrebni za provođenje mjera carinskog nadzora i carinjenja u carinskom skladištu, uređuju se posebnim ugovorom između posjednika skladišta i carinarnice.

Članak 12.

Carinsko skladište mora biti obilježeno pločom s natpisom: "Carinsko skladište" i nazivom posjednika skladišta. Posjednik skladišta može tražiti od carinarnice da određeni odvojeni ili ograđeni dio skladišnog prostora mora na ulazu imati dvije različite brave. U tom slučaju, ključ jedne brave drži carinarnica, a druge posjednik skladišta.

Članak 13.

Na otvoreni prostor carinskog skladišta može se smještati glomazna i kabasta roba, te roba koja zbog svojih svojstava nije pogodna za smještaj u zatvoreni prostor i dr.

Posjednik skladišta dužan je robu iz stavka 1. ovog članka smjestiti odvojeno i vidno je obilježiti odgovarajućim natpisom (broj carinske prijave za uvoz i provoz robe i dr.).

Članak 14.

Smještaj robe u carinsko skladište vrši se :

  • 1.
    u slučaju istovara robe iz broda- na temelju manifesta, odnosno izvoda iz manifesta, a u slučaju prijenosa i smještaja robe u carinsko skladište izvan luke ili slobodne zone- na temelju carinske prijave za uvoz i provoz robe (članak 129. Carinskog zakona),
  • 2.
    u slučaju istovara robe iz zrakoplova- na temelju manifesta ili izvoda iz manifesta (članak 178. Carinskog zakona), a u slučaju prijenosa i smještaja robe u carinsko skladište na temelju carinske prijave za uvoz i provoz robe,
  • 3.
    u slučaju smještaja robe upućene u skladište- na temelju carinske prijave za uvoz i provoz robe i prijevozne isprave,
  • 4.
    u slučaju smještaja u skladište ostale robe prispjele iz inozemstva- na temelju carinske prijave za uvoz i provoz robe i prijevozne isprave,
  • 5.
    u slučaju smještaja robe koja se premješta iz željezničko-carinskog skladišta, carinskog smjestišta ili drugog carinskog skladišta - na temelju rješenja carinarnice i carinske prijave za uvoz i provoz robe,
  • 6.
    u slučaju smještaja domaće robe ocarinjene za izvoz - na temelju izvozne carinske deklaracije,
  • 7.
    u slučaju smještaja domaće neocarinjene robe namjenjene izvozu - na temelju prijave za izvoz i provoz robe. Uz prijavu za izvoz i provoz robe, carinarnici se podnose na uvid isprave kojima se dokazuje da je roba nemjenjena izvozu (kupoprodajni ugovor ili izvod iz ugovora).

Članak 15.

Poslije izvršenja neke od radnji iz članka 207. stavak 7. Carinskog zakona, posjednik skladišta dužan je sastaviti zapisnik u dva primjerka, u koji unosi podatke o izvršenoj radnji.

Zapisnik ovjerava carinarnica, ukoliko je bio prisutan carinski djelatnik, te jedan primjerak zadržava, a drugi prilaže evidenciji o robi koja se vodi u carinskom skladištu.

Članak 16.

Uvezena neocarinjena roba smještena u carinskom skladištu može se:

  • 1.
    uvozno ocariniti,
  • 2.
    uputiti drugoj carinarnici,
  • 3.
    prenijeti u drugo carinsko skladište, carinsko smjestište, konsignacijsko skladište ili slobodnu zonu,
  • 4.
    uputiti na međunarodne sajmove ili izložbe,
  • 5.
    vratiti u inozemstvo.

Domaća roba ocarinjena za izvoz smještena u carinsko skladište može se:

  • 1.
    uputiti u inozemstvo,
  • 2.
    prenijeti u drugo carinsko skladište ili slobodnu zonu,
  • 3.
    zadržati u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija)

Roba u provozu smještena u carinskom skladištu može se :

  • 1.
    uputiti u inozemstvo,
  • 2.
    prenijeti u drugo carinsko skladište ili slobodnu zonu,

3.uvozno ocariniti.

Domaća roba namijenjena izvozu smještena u carinsko skladište može se:

  • 1.
    izvozno ocariniti,
  • 2.
    prenijeti u drugo carinsko skladište ili slobodnu zonu,
  • 3.
    zadržati u Federaciji.

Članak 17.

Za robu smještenu u carinsko skladište vodi se evidencija (skladišna knjiga, kartoteka s podacima iz skladišne knjige ili na drugi način.)

IV - CARINSKA SMJESTIŠTA

Članak 18.

Poduzeće koje je upisano u sudski registar za obavljanje odgovarajuće gospodarske djelatnosti uz zahtjev za otvaranje carinskog smjestišta podnosi carinarnici:

  • 1)
    izvod iz registra nadležnog suda o predmetu poslovanja,
  • 2)
    skicu i tehnički opis prostorija ili prostora namijenjenih za carinsko smjestište.

Članak 19.

Prije davanja odobrenja za otvaranje carinskog smjestišta, carinarnica određuje komisiju koja pregledom prostorija ili prostora koji su namjenjeni za smještaj robe utvrđuje da li su pogodni za smještaj robe i jesu li osigurani uvjeti za provođenje mjera carinskog nadzora.

Komisiju iz stavka 1. ovog članka sačinjavaju predsjednik i dva člana koje carinarnica određuje od djelatnika carinarnice.

Komisija o nalazu sastavlja zapisnik u tri primjerka, od kojih dva zadržava carinarnica, a jedan predaje podnositelju zahtjeva.

Komisija može zahtjevati da svaki ulaz u carinsko smjestište mora imati dvije različite brave. U tom slučaju ključ jedne brave drži carinarnica, a druge posjednik carinskog smjestišta.

Na temelju podnijetog zahtjeva, priloženih isprava i nalaza komisije ovlaštena carinarnica donosi rješenje.

Članak 20.

Uvozna roba se smješta u carinsko smjestište na temelju carinske prijave za uvoz i provoz robe.

Članak 21.

Na uvoznoj robi smještenoj u carinskom smjestištu mogu se po predhodnom odobrenju carinarnice poduzeti samo one mjere i radnje koje su nužne za njeno čuvanje.

Članak 22.

Posjednik carinskog smjestišta i carinarnica vode evidenciju za smještenu uvoznu robu (skladišnu knjigu, kartoteku s podacima iz skladišne knjige ili na drugi način).

V - KONSIGNACIJSKA SKLADIŠTA

Članak 23.

Uz zahtjev za otvaranje konsignacijskog skladišta poduzeće registrirano za zastupanje stranih tvrtki ili prodaju robe s konsignacijskog skladišta (u daljem tekstu: posjednik skladišta) podnosi:

  • 1)
    izvod iz registra suda o obavljanju vanjsko-trgovinske djelatnosti zastupanja stranih tvrtki ili prodaja strane robe s konsignacijskog skladišta,
  • 2)
    ovjereni prijevod ugovora o zastupanju inozemne tvrtke ili ugovora o držanju konsignacijskog skladišta,
  • 3)
    ovjereni prijevod ugovora o prodaji inozemne robe sa konsignacijskog skladišta,
  • 4)
    dokaz da su ugovori iz točke 2. i 3. ovog stavka evidentirani kod Ministarstva trgovine,
  • 5)
    akt ovlaštenog upravnog tijela za uporabu prostorija ili prostora za konsignacijsko skladište,
  • 6)
    skicu i tehnički opis prostorija ili prostora namijenjenih za konsignacijsko skladište.

Uz ovjerene prijevode ugovora iz stavka 1. ovog članka posjednik skladišta podnosi na uvid i njihove izvornike.

Članak 24.

Prije davanja odobrenja za otvaranje konsignacijskog skladišta, komisija koju određuje carinarnica , pregledom prostorija ili prostora namijenjenih za konsignacijsko skladište, utvrđuje da li su te prostorije ili prostori pogodni za smještaj carinske robe i jesu li osigurani uvjeti za provođenje mjera carinskog nadzora.

Komisija iz stavka 1. ovog članka sastoji se od predsjednika i dva člana koje carinarnica određuje od djelatnika carinarnice.

O nalazu komisije sastavlja se zapisnik u tri primjerka od kojih dva zadržava carinarnica, a jedan predaje podnositelj zahtjeva.

Na temelju podnijetog zahtjeva, priloženih isprava i nalaza komisije, ovlaštena carinarnica donosi rješenje.

Članak 25.

Ako se roba smješta u konsignacijsko skladište u ambalaži inozemnog vlasništva (na primjer: čelične boce, specijalni kontejneri i sl.) koja se ne prodaje zajedno s robom, u rješenju o odobrenju za otvaranje konsignacijskog skladišta moraju se označiti vrsta i vrijednost te ambalaže.

Članak 26.

Ako posjednik skladišta traži proširenje, smanjenje, ili preseljenje konsignacijskog skladišta u druge prostorije ili prostore, uz zahtjev podnosi skicu i tehnički opis istih namjenjenih za konsignacijsko skladište.

Na postupak iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe za otvaranje konsignacijskog skladišta.

Članak 27.

Uz carinsku deklaraciju za smještaj robe u konsignacijsko skladište posjednik skladišta podnosi:

  • 1.
    uvoznu carinsku deklaraciju,
  • 2.
    prijevoznu ispravu,
  • 3.
    fakturu strane firme,
  • 4.
    specifikaciju - ako roba nije specificirana u fakturi.

Ako je posebnim propisima određeno podnošenje i drugih isprava (na primjer: uvjerenje o porijeklu robe, kvaliteta robe i sl.) uz carinsku se deklaraciju podnose i te isprave.

Članak 28.

Ako posjednik konsignacijskog skladišta traži promjenu ukupne vrijednosti i vrste robe smještene na konsignacijskom skladištu, uz zahtjev podnosi ovjereni prijevod novog ugovora ili aneksa ugovora o prodaji robe sa konsignacijskog skladišta o povećanju ili smanjenju vrijednosti ili promjeni vrste robe.

Uz ovjereni prijevod ugovora, posjednik konsignacijskog skladišta podnosi na uvid i izvoznik ugovora.

Članak 29.

Za promjenu naziva inozemne tvrtke u rješenju kojim je odobreno otvaranje konsignacijskog skladišta, posjednik konsignacijskog skladišta podnosi carinarnici zahtjev uz koji prilaže prijepis i prijevod dopisa inozemne tvrtke kojim se posjednik konsignacijskog skladišta izvješćuje da je tvrtka promjenila naziv i ispravu kojom dokazuje tu promjenu.

Uz prijepis dopisa iz stavka 1. ovog članka podnositelj zahtjeva podnosi carinarnici na uvid i njegov izvornik.

Članak 30.

Posjednik skladišta dužan je smjestiti robu u konsignacijsko skladište odvojeno po vrstama.

Članak 31.

Evidencija koju vodi posjednik skladišta u smislu članka 218. stavak 2. Carinskog zakona, mora sadržavati podatke o posjedniku skladišta i inozemnoj tvrtki, broj rješenja carinarnice, naziv robe, tarifni broj i tarifnu oznaku, cijenu, ispravu o knjiženju, broj carinske deklaracije, količinu i vrijednost robe.

Radi sprovođenja mjera carinskog nadzora nad robom smještenom u konsignacijsko skladište, carinarnica vodi sljedeću evidenciju:

  • 1.
    kontrolnik uvoznih carinskih deklaracija za smještaj robe na konsignaciju,
  • 2.
    kontrolnik izvoznih lista konsignacijske robe,
  • 3.
    kontrolnik speciifikacija o povećanju - smanjenju vrijednosti konsignacijske robe,
  • 4.
    kontrolnik uvoznih carinskih deklaracija za konačno carinjenje konsignacijske robe,
  • 5.
    registar zastupnika i konsignacijskih skladišta sa vrstom robe i tarifnim brojevima Carinske tarife za pojedine vrste robe.

Elektronički računski centar Carinske uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Carinska uprava), izrađuje i ažurira registar zastupnika i konsignacijskih skladišta, sa vrstom robe i tarifnim brojevima Carinske tarife za pojedine vrste robe i vodi evidenciju o stanju robe na konsignacijskom skladištu.

Carinarnica je dužna da dokumentaciju o robi smještenoj u konsignacijsko skladište, vodi odvojeno po stranim tvrtkama koje posjednici konsignacijskih skladišta zastupaju

Članak 32.

Podaci o robi unijeti u evidenciju ne smiju se brisati, precrtavati ili naknadno dopisivati, osim ako carinarnica rješenjem ne odobri izmjenu podataka. U tom slučaju broj i datum rješenja i izmjenjeni podaci o robi unose se u sljedeću slobodnu rubriku.

Precrtavanjem u smislu stavka 1. ovog članka, ne smatraju se precrtavanja i ispravljanja uobičajena u knjigovodstvu.

Članak 33.

Ako se roba iz konsignacijskog skladišta konačno iznosi, podnosi se izlazni list konsignacijske robe.

Članak 34.

Ako se roba prenosi u drugo konsignacijsko skladište istog posjednika, posjednik skladišta dužan je, uz carinsku deklaraciju za smještaj robe podnijeti carinarnici izlazni list, račun i specifikaciju (ako roba nije u računu specificirana).

Ako su, u smislu članka 27. ovog pravilnika, prilikom smještaja u konsignacijsko skladište iz kojeg se roba upućuje podnijete isprave propisane posebnim propisima (na primjer: uvjerenje o porijeklu robe, kvaliteti robe i sl.), na izlazni list konsignacijske robe, na temelju kojeg se roba upućuje iz tog konsignacijskog skladišta u drugo konsignacijsko skladište, mora se staviti klauzula o podnijetim ispravama (vrsta isprave, rok važenja, ograničenje i dr.). U tom slučaju, uz carinsku deklaraciju za smještaj robe u konsignacijsko skladište koja se podnosi u smislu stavka 1. ovog članka, posjednik skladišta ne podnosi ponovo te isprave.

Članak 35.

Ako se roba iznosi iz konsignacijskog skladišta radi smještaja u specijalizirano skladište strane robe i robe domaće proizvodnje u zrakoplovnoj luci, odnosno luci ili pristaništu otvorenom za međunarodni promet, evidencija o robi smještenoj u konsignacijsko skladište razdužuje se na temelju izlaznog lista konsignacijske robe.

Članak 36.

Ako se roba iznosi iz konsignacijskog skladišta radi opskrbe brodova koji prometuju s inozemstvom, carinski nadzor nad robom provodi se na temelju izlaznog lista, a za razduženje evidencije konsignacijskog skladišta podnosi se izlazni list konsignacijske robe.

Članak 37.

Ako se roba iz konsignacijskog skladišta privremeno iznosi zbog izlaganja na sajmovima-izložbama, zbog stavljanja u izloge ili izložbene prostore ili zbog prikazivanja, odnosno demonstriranja, podnosi se izlazni list za privremeno iznošenje konsignacijske robe utvrđen propisom o carinskim ispravama.

Izlazni list za privremeno iznošenje konsignacijske robe podnosi se i za ambalažu inozemnog posjednika koja se ne prodaje zajedno s robom.

Izlazni list za privremeno iznošenje robe s konsignacijskog skladišta zbog izlaganja na sajmu ili izložbi podnosi se u tri primjerka. Carinarnica odobrava iznošenje robe i ovjerava sve primjerke izlaznog lista carinskim pečatom i potpisom ovlaštenog carinskog djelatnika. Jedan primjerak izlaznog lista zadržava carinarnica, drugi se predaje posjedniku skladišta, a treći prati robu i predaje se carinskom tijelu u mjestu u kojem se održava sajam ili izložba.

Izlazni list za privremeno iznošenje robe iz konsignacijskog skladišta zbog izlaganja u izlozima ili izložbenim prostorijama posjednika ili zbog prikazivanja odnosno demonstriranja podnosi se u dva primjerka. Carinarnica odobrava iznošenje robe i ovjerava oba primjerka izlaznog lista carinskim pečatom i potpisom ovlaštenog carinskog djelatnika.Jedan primjerak zadržava carinarnica drugi se predaje posjedniku skladišta.

Članak 38.

Ako posjednik skladišta ima organiziranu servisnu službu, rezervni dijelovi koji se izdaju s konsignacijskog skladišta u smislu članka 215. stavak 4. Carinskog zakona mogu se iznijeti iz konsignacijskog skladišta i smjestiti u servis radi zamjene u garantnom roku. Carinski nadzor nad ovim dijelovima provodi se na temelju izlaznog lista za privremeno iznošenje konsignacijske robe.

Ako se zamjenjeni dijelovi koji nisu bili smješteni u konsignacijsko skladište vraćaju u inozemstvo, ti dijelovi se upućuju izlaznoj carinarnici carinskom popratnicom.

Ako se zamjenjeni dijelovi predaju carinarnici ili uništavaju pod carinskim nadzorom, sastavlja se zapisnik koji potpisuju prisutni djelatnici carinarnice i posjednik skladišta.

Članak 39.

Konačno carinjenje robe prodane s konsignacijskog skladišta vrši se na obrascu uvozne carinske deklaracije za konačno carinjenje konsignacijske robe.

Uz carinsku deklaraciju iz stavka 1. ovog članka podnose se: račun, izdatnica, isprava o izvršenom plaćanju robe posjedniku skladišta i druge isprave koje se podnose pri uvozu robe. Izdatnica mora sadržavati posebno: naziv tvrtke, ime i adresu kupca, vrstu, kakvoću, količinu i vrijednost robe i datum kada je kupac preuzeo robu s konsignacijskog skladišta.

Carinarnica može odrediti da se izdatnica podnosi samo na uvid.

Za robu koja je oslobođena od plaćanja carine, uz carinsku deklaraciju podnosi se i rješenje carinarnice o oslobađanju od plaćanja carine.

Za dijelove koji su izdani s konsignacijskog skladišta, članak 215. stavak 4. Carinskog zakona, posjednik skladišta dužan je uz carinsku deklaraciju podnijeti ispravu kojom se dokazuje da je zamjena izvršena u garantnom roku, specifikaciju u kojoj su navedeni količina, vrsta i vrijednost izdanih dijelova, ime osobe kojoj su izdani dijelovi i dokaz da su zamjenjeni dijelovi smješteni u konsignacijsko skladište ili varćeni u inozemstvo, ili predani carinarnici bez naknade, ili uništeni pod carinskim nadzorom.

Iznimno od odredbe stavka 4. ovog članka, ako je posebnim propisima određen garantni rok u kom se roba može staviti u promet, posjednik skladišta nije dužan podnijeti dokaze o trajanju garantnog roka.

Članak 40.

Carinsku deklaraciju za konačno carinjenje konsignacijske robe carinarnica registrira u roku od deset dana od dana podnošenja carinske deklaracije.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, u slučajevima iz članka 216. stavak 3. Carinskog zakona carinarnica registrira carinsku deklaraciju i obavlja propisane radnje u svezi s konačnim carinjenjem najkasnije narednog radnog dana od dana podnošenja carinske deklaracije.

Članak 41.

Carinarnica je dužna izvršiti redovit pregled konsignacijskog skladišta najmanje jedanput godišnje. Prilikom pregleda konsignacijskog skladišta carinarnica sravnjuje evidenciju s dokumentacijom i podatke uspoređuje sa stanjem robe u konsignacijskom skladištu.

Za vrijeme pregleda, posjednik skladišta može dokazivati da stanje robe u konsignacijskom skladištu odgovara evidenciji i dokumentaciji, o utvrđenom stanju, carinarnica sastavlja zapisnik koji potpisuju carinski djelatnici i predstavnik posjednika skladišta koji je prisustvovao pregledu. Jedan primjerak zapisnika carinarnica dostavlja posjedniku skladišta.

Ako su prilkom pregleda utvrđeni propusti u radu posjednika skladišta, carinarnica u zapisniku određuje rokove za otklanjanje utvrđenih propusta.

Članak 42.

Na temelju članka 216. stavak 3. Carinskog zakona, posjednik skladišta popunjava izlazni list konsignacijske robe i razdužuje evidenciju o robi u konsignacijskom skladištu.

Za manjak robe, utvrđen na način propisan člankom 217. Carinskog zakona, podnosi se, poslije provedenog postupka, uvozna carinska deklaracija za konačno carinjenje konsignacijske robe.

VI - DRUGE PROSTORIJE I PROSTORI

Članak 43.

Za privremeno uskladištenje carinske robe u druge prostorije i prostore podnositelj zahtjeva dužan je u zahtjevu pored podataka o carinskoj robi navesti osnovne podatke o prostoriji ili prostoru (naziv posjednika prostorije ili prostora, adresu prostorije ili prostora, da li se radi o zatvorenoj prostoriji ili prostoru i sl.)

Na temelju podnijetog zahtjeva ovlaštena carinarnica donosi rješenje.

Posjednik prostorije ili prostora u koji je carinarnica odobrila privremeno uskladištenje dužan je voditi evidenciju o uskladištenoj robi (skladišnu knjigu, kartoteku s podacima iz skladišne knjige ili na drugi način).

VII - SPECIJALIZIRANA SKLADIŠTA INOZEMNE ROBE I ROBE DOMAĆE PROIZVODNJE

Članak 44.

Uz zahtjev za otvaranje specijaliziranog skladišta inozemne robe i robe domaće proizvodnje (u daljem tekstu: specijalizirano skladište) carinarnici se podnosi:

  • 1.
    izvod iz registra suda o upisu poduzeća za vršenje poslova opskrbe i inozemnih i domaćih plovnih objekata i zrakoplova iz članka 300. Carinskog zakona.
  • 2.
    ugovor o prodaji robe zaključen s domaćom tvrtkom koja ima ugovor s inozemnom tvrtkom o zastupanju i prodaji inozemne robe u Federaciji ili ugovor s inozemnom tvrtkom o prodaji inozemene robe u Federaciji,
  • 3.
    ugovor o prodaji robe domaće proizvodnje zaključen s domaćom tvrtkom,
  • 4.
    akt upravnog tijela za uporabu prostorija i prostora za specijalizirano skladište,
  • 5.
    skicu i tehnički opis prostorija i prostora namjenjenih za specijalizirano skladište.

Članak 45.

Prije davanja odobrenaja za otvaranje specijaliziranog skladišta carinarnica određuje komisiju koja pregledom prostorija i prostora utvrđuje da li su te prostorije i prostori pogodni za smještaj carinske robe i jesu li osigurani uvjeti za provođenje mjera carinskog nadzora. Komisija iz stavka 1. ovog članka se sastoji od predsjednika i dva člana, koje carinarnica određuje od djelatnika carinarnice.

Na temelju podnijetih zahtjeva, priloženih isprava i nalaza komisije ovlaštena carinarnica donosi rješenje.

Članak 46.

U specijalizirano skladište može se smjestiti roba domaće proizvodnje i uvozna carinska roba u vlasništvu inozemnih osoba, namjenjena za opskrbu prijevoznih sredstava iz članka 300. Carinskog zakona.

Za uvoz robe određen posebnim propisima (dozvola, poseban način uvoza i dr.) posjednik specijaliziranog skladišta dužan je uz deklaraciju i drugu ispravu za smještaj robe podnijeti dokaz o ispunjenim posebnim uvjetima za uvoz.

Članak 47.

Smještaj uvozne carinske robe i robe domaće proizvodnje u specijalizirano skladište vrši se na osnovi ulaznog lista, računa i specifikacije (ako roba nije u računu specificirana).

Posjednik skladišta dužan je robu, smještenu u specijaliziranom skladištu, držati odvojeno i vidno je obilježiti odgovarajućim natpisom (broj izlaznog lista, broj računa i dr.).

Članak 48.

Evidencija robe mora sadržavati: podatke o posjedniku specijaliziranog skladišta i poduzeća s kojim posjednik tog skladišta ima ugovor o prodaji robe, broj rješenja carinarnice, naziv robe, tarifni broj, cijenu, podatke o ispravi o knjiženju, broj izlaznog lista, odnosno računa na temelju kojeg je roba smještena u specijalizirano skladište te podatke o količini i vrijednosti robe.

U listove kartoteke moraju se svakog dana unositi promjene o smještenoj i prodanoj robi, na temelju podataka o dnevnoj prodaji koja se vodi u knjizi paragon-blokova, preko registar-kase, odnosno na temelju podataka o toj prodaji dobivenih elektroničkom obradom.

Na zahtjev posjednika specijaliziranog skladišta, ovlaštena carinarnica ovjerava mjesečni izvještaj o prodaji robe, koji služi za obračun s konsignacijskim skladištem, s tim što jedan primjerak izvještaja zadržava za svoje potrebe. Posjednik prodavaonice dužan je do 5. u mjesecu za prethodni mjesec dostaviti carinarnici izvješće o prodanoj robi i stanju zaliha u prodavaonici po vrijednosti, vrsti i količini robe.

Evidencija o robi može se prilagoditi i voditi sistemom elektroničke obrade podataka pod uvjetom da se o tome obavijesti ovlaštena carinarnica.

Članak 49.

Ako se uvozna neocarinjena roba upućuje radi opskrbe brodova, jahti, jedrilica i drugih plovnih objekata koji prometuju s inozemstvom, evidencija sa specijaliziranog skladišta razdužuje se na temelju izlaznog lista.

VIII - CENTRALNA SKLADIŠTA

Članak 50.

Uz zahtjev za otvaranje centralnog skladišta carinarnici se podnosi:

  • 1.
    izvod iz registra suda o upisu poduzeća za vršenje poslova prodaje robe iz slobodne carinske prodavnice,
  • 2.
    akt ovlaštenog tijela za uporabu prostorije ili prostora za centralno skladište,
  • 3.
    skicu i tehnički opis prostorije ili prostora namijenjenih za centralno skladište.

Članak 51.

Prije davanja odobrenja za otvaranje centralnog skladišta, carinarnica određuje komisiju koja pregledom prostorija ili prostora utvrđuje da li su te prostorije i prostori pogodni za smještaj robe i jesu li osigurani uvjeti za sprovođenje mjera carinskog nadzora. Komisija iz stavka 1. ovog članka sastoji se od predsjednika i dva člana koje carinarnica određuje od djelatnika carinarnice.

Na temelju podnijetog zahtjeva, priloženih isprava i nalaza komisije ovlaštena carinarnica donosi rješenje.

Članak 52.

U centralno skladište se može smjestiti uvozna carinska roba u vlasništvu inozemnih osoba, namjenjena prodaji na tržištu Federacije Bosne i Hercegovine i roba domaće proizvodnje.

Članak 53.

Upućivanje uvozne carinske robe iz konsignacijskog skladišta inozemne robe i smještaj u centralno skladište vrše se na temelju izlaznog lista konsignacijske robe.

Upućivanje robe domaće proizvodnje i smještaj u centralno skladište vrši se na temelju računa i specifikacije proizvođača robe.

Posjednik centralnog skladišta i carinarnica koja vrši carinski nadzor nad ovim skladištem potvrđuju smještaj robe u centralno skladište ovjeravanjem isprava iz stavka 1. i 2. ovog članka.

Članak 54.

Roba smještena u centralno skladište evidentira se odvojeno u listovima kartoteke (domaća roba listovima bijele boje, a inozemna listovima zelene boje).

U listove kartoteke se unose podaci o posjedniku konsignacijskog skladišta ili posjedniku robe domaće proizvodnje s kojim posjednik ima ugovor o prodaji robe, broj rješenja carinarnice, naziv robe, tar. broj, cijena, broja izlaznog lista ili računa, odnosno specifikacije na temelju koje je roba smještena u skladište, količina i vrijednost robe, broj specifikacije kojom se roba upućuje u slobodnu carinsku prodavaonicu i naziv prodavaonice u koju se roba upućuje.

Listovi kartoteke moraju biti numerirani i mora ih ovjeriti carinarnica koja vrši carinski nadzor nad centralnim skladištem.

Evidencija robe se može prilagoditi i voditi sistemom električne obrade podataka pod uvjetom da se o tome obavjesti nadležna carinarnica.

Članak 55.

Roba iz centralnog skladišta upućuje se u slobodnu carinsku prodavaonicu specifikacijom koja sadrži količinu, vrstu, vrijednost, tar. broj i naziv slobodne carinske prodavaonice u koju se roba upućuje.

Specifikacija koju je sastavio posjednik skladišta u četri primjerka prati robu koja se upućuje u slobodnu carinsklu prodavaonicu. Carinarnica, ovlaštena prema sjedištu slobodne carinske prodavaonice, ovjerava sve primjerke specifikacije, od kojih jedan zadržava, dva predaje slobodnoj carinskoj prodavaonici, a četvrti primjerak vraća posjedniku centralnog skladišta radi razduženja evidencije o robi koju skladište vodi.

Članak 56.

Na postupak vraćanja neprodane robe iz slobodne carinske prodavaonice u centralno skladište, shodno se primjenjuje postupak propisan člankom 55. ovog pravilnika.

Članak 57.

Ovaj pravilnik stupa na snagu danom objave u "Službenim novinama Federacije BiH".

D. broj 481/1
24. travnja 1996. godine
Sarajevo

Direktor
Drago Bagarić, v. r.