Aktio

SUD BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u Vijeću za upravne sporove sastavljenom od sudija Jasminke Oručević Čohadžić, kao predsjednika Vijeća, Davora Žilića i Jadranke Brenjo, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje Azre Mušanović, kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Aluminij d.d. Mostar, Bačevići bb, protiv Odluke broj 04-28-248-37/05 od 21. 03. 2006. godine, tužene Državne regulatorne komisije za električnu energiju-DERK, sa sjedištem u Tuzli, koju zastupa advokat Ferida M.- Hadžimuratović iz Sarajeva, ul. Štrosmajerova br. 1., u upravnoj stvari poništenja Odluke o utvrđenju privremene tarife za usluge prijenosa električne energije, na nejavnoj sjednici održanoj 21. svibnja 2008. godine, donio je sljedeću

PRESUDU
OBRAZLOŽENJE

Tužba se odbija.

Osporenom Odlukom, broj i datum naveden u uvodu presude, Državne regulatorne komisije za električnu energiju-DERK (u daljnjem tekstu DERK) je utvrđena privremena tarifa za usluge prijenosa električne energije, i to 0,980 pf/kWh za kupce u BiH koji preuzimaju električnu energiju sa mreže prenosa, 0,389 pf/kWh za deklarirani uvoz električne energije iz zemalja koje u okviru ITC mehanizma imaju status tzv. Perimetar zemlje i 0,578 pf/kWh za deklarirani izvoz električne energije. Neovisnom operatoru sustava u BiH (u daljnjem tekstu NOS BiH) se nalaže da po isteku svakog kalendarskog mjeseca sačini izvješće o veličinama deklariranog uvoza i izvoza sa pripadajućim vrijednostima za svakog vlasnika licence u elektroenergetskom sektoru, na temelju kojeg će Komisija za prijenos električne energije u BiH fakturisati usluge prema tarifi iz alineje 2. i 3. prethodne tačke. Kompaniji za prenos električne energije u BiH se nalaže da do 31. 10. 2006. godine osigura ugradnju nedostajućih mjernih uređaja (snaga, aktivna i reaktivna energija) u svim tačkama razgraničenja između prijenosne i distributivne mreže i u svim tačkama razgraničenja između prijenosne mreže i proizvodnih jedinica. Kompanija je dužna da po isteku svakog kalendarskog mjeseca sačini izvještaj o iznosima opterećenja, aktivne i reaktivne energije koje su izmjerene u svim tačkama razgraničenja između prenosne i distributivne mreže kao i o iznosima aktivne i reaktivne energije koje su isporučene na mrežu prijenosa u svim tačkama razgraničenja između prijenosne mreže i proizvodnih jedinica.

Protiv ove Odluke tužitelj je blagovremeno podnio tužbu za pokretanje upravnog spora, kojom predlaže da se tužba uvaži i osporena Odluka poništi kao nezakonita i da Sud donese presudu kojom se ista u cijelosti zamjenjuje. U razlozima tužbe obrazlaže zbog čega smatra da je osporena Odluka nepravilna i nezakonita. Ističe, da se Odluka temelji na nepravilno utvrđenim troškovima radne snage Elektroprenosa BiH a.d. Banja Luka, jer je ova kompanija nastala odvajanjem djelatnika i imovine iz tri matične kuće elektroprivrede u BiH, čime je drastično povećan broj uposlenika a samim tim i iznos potrebnih sredstava za njihove plaće, ali i zbog toga jer je procjena stalnih sredstava sa stanjem na dan 31. 12. 2004. godine urađena u suprotnosti sa međunarodnim računovodstvenim standardima, što ima za posljedicu znatno povećanje troškova amortizacije. Sve ovo utiče na obim i strukturu sredstava potrebnih za rad Elektroprenosa BiH a.d. Banja Luka kao i na privremeni tarifni sustav, tako da tužitelj kao kvalifikovani potrošač plaća više od potrebnog za nesmetan rad Elektroprenosa BiH a.d. Banja Luka, pa je stoga Odluka nezakonita.

U odgovoru na tužbu tužena je predložila da se tužba odbaci kao neblagovremena ili odbije kao neosnovana.

Sud je ispitao zakonitost osporene Odluke u granicama članka 35. Zakona o upravnim sporovima BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02 i 88/07), pa je odlučio kao u dispozitivu presude iz sljedećih razloga:

Odlučujući o prigovoru tužene DERK-a o neblagovremenosti podnesene tužbe za pokretanje upravnog spora, Sud je utvrdio da je sporna Odluka broj 04-28-248-37/05 od 21.03.2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/06 od 03.04.2006. godine. U smislu odredbe članka 9.2. Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 7/02), sve odluke koje donosi DERK smatraju se konačnim administativnim odlukama na koje se tužba može podnijeti Sudu BiH, a Sud BiH može rješavati o tužbama na odluke DERK-a ako su podnesene Sudu u roku od 60 dana od dana javnog obavještavanja o takvoj odluci. Tužitelj je tužbu Sudu BiH podnio dana 15. 05. 2006. godine, dakle, u zakonom određenom roku od 60 dana, pa je ista blagovremena i dopuštena. Stoga, nije prihvatljiv stav tuženog DERK-a da se blagovremenost treba cijeniti u odnosu na Odluku DERK-a broj 04-28-248-29/05 od 31. 01. 2006. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 7/06 od 06. 02. 2006. godine, a kojom odlukom DERK Kompaniji za prijenos električne energije u BiH (Elektroprenos BiH a.d. Banja Luka ) za 2006. godinu određuje potreban prihod na godišnjem nivou u iznosu od 123.610.120,00 KM i utvrđuje početnu privremenu tarifu za usluge prijenosa električne eneregije u iznosu od 1,087pf/kWh, jer citiranu Odluku tužitelj, Aluminij d.d. Mostar ne pobija. Bez važnosti je činjenica da se u odluci DERK-a kojom se određuje potreban prihod za djelovanje Kompanije za prijenos električne energije u BiH utvrđuju parametri za donošenje privremene tarife za usluge prijenosa električne energije, u kojima je kroz javnu raspravu učestvovao i tužitelj i protiv koje nije uložio tužbu za pokretanje upravnog spora jer se blagovremenost podnošenja tužbe može cijeniti samo u odnosu na pobijanu Odluku, a ne i u odnosu na odluke koje su prethodile donošenju osporene Odluke.

Ispitujući zakonitost pobijane Odluke Sud je utvrdio da je tužena DERK osnovana u smislu Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u BiH i kojim zakonom se definira funkcija i ovlaštenje ne samo tužene DERK-a, nego Nezavisnog operatora sistema (NOS-a) i Kompanije za prijenos električne energije u BiH (Elektroprenos BiH a.d. Banja Luka). Člankom 4.1. citiranog Zakona propisano je da se uspostavlja DERK, koji ima jurisdikciju i odgovornost nad prijenosom električne energije, operacijama prijenosnog sistema i međunarodnom trgovinom električnom energijom, u skladu sa međunarodnim normama i standardima EU. Među nadležnostima DERK-a spada odobravanje, nadziranje i stavljanje na snagu tarifa i tarifnih metodologija za prijenos i regulaciju pomoćnih usluga (čl. 4.2. tačka b) citiranog Zakona). Člankom 6.1. istog Zakona osniva se Kompanija za prijenos električne energije BiH i određuje se naziv iste kao Elektroprijenos BiH sa sjedištem u Banjoj Luci. Djelatnost Elektroprijenosa BiH jeste prijenos, izgradnja, proširenje i rukovođenje elektroprijenosnom mrežom u BiH. Da bi Elektroprijenos BiH mogao nesmetano da radi i obavlja svoju funkciju, DERK određuje u skladu sa Pravilnikom o tarifnom postupku ("Službeni glasnik BiH", broj 44/05) tarifu iz koje se financira rad Elektroprijenosa BiH a.d. Banja Luka. Zahtjev za odobrenje tarife se razmatra u skladu sa Metodologijom za izradu tarife za usluge prijenosa električne energije. Ovom metodologijom utvrđuje se struktura tarife i način za određivanje cijene u djelatnostima prijenosa električne energije i upravljanja prijenosnom mrežom. Metodologija mora uvažavati da odobrene tarife budu transparentne, nediskriminirajuće i zasnovane na opravdanim troškovima rada i održavanja (čl. 7. Pravilnika). Zakonom o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije u BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 35/04) u članku 5. definira da nakon registracije Kompanije sva sredstva i obaveze neophodni za prijenos i djelatnost koja se odnosi na prijenos a koje obavljaju Javno matično preduzeće Elektroprivreda R. Srpske, Javno preduzeće Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, bit će preneseni i postat će imovina Kompanije (Elektroprijenos BiH a.d. Banja Luka). Člankom 14. citiranog Zakona propisuje se način financiranja tako što će Kompanija ostvarivati prihode na osnovu tarife za prijenos i iz drugih izvora, kao što su naknade za mrežni priključak, koje na prijedlog Upravnog odbora, odobrava DERK. Prijelaz zaposlenika iz matičnih preduzeća Elektroprivrede R. Srpske, JP Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede Hrvatske zajednice HB regulirano je člankom 43. ovog Zakona tako da svi zaposlenici koji obavljaju aktivnost vezanu za prijenos postaju zaposlenici Kompanije. Osim tužiteljevog paušalnog navoda da u strukturi privremene tarife za usluge prijenosa električne energije, enormno učestvuju troškovi za zaposlene, tužitelj ničim ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog iznosa odobrenog od strane DERK-a, a koji se odnosi na izdvajanje za plaće zaposlenih. I u odnosu na navod tužbe da nije primijenjen međunarodni računovodstveni standard prilikom obračuna amortizacije na stalna sredstva, Sud primjećuje da je odredbom članka 5. Zakona o osnivanju Kompanije za prijenos električne nergije u BIH određeno da sva sredstva i obaveze neophodne za prijenos i djelatnost prijenosa postaju imovina Kompanije, a člankom 15. istog Zakona propisuje da financijske aktivnosti Kompanije se obavljaju u skladu s odgovarajućim pravilnikom Kompanije i u skladu sa važećom računovodstvenom praksom. Dakle, obračun amortizacije, kao dio financijske aktivnosti Kompanije, vrši se u skladu sa važećom računovodstvenom praksom u BiH i u skladu sa člankom 18. Metodologije za izradu tarifa za usluge prijenosa električne energije, nezavisnog operatora sistema i pomoćne usluge ( "Službeni glasnik BiH", broj 46/05) kojim je određeno da se proračun amortizacije obavlja u skladu sa zakonskom regulativom i međunarodnim računovodstvenim standardima, te da se trošak autorizacije dobiven obračunom po proporcionalnoj metodi uz korištenje zakonom propisanih minimalnih amortizacijskih stopa priznaje kod određivanja potrebnog prihoda Kompanije. Pri tome treba imati u vidu da je diskreciono pravo i ovlaštenje DERK-a da razmotri i potvrdi sve troškove i prihode dostavljene kao podrška predloženim tarifama i da prihvati, odnosno odbije ili prilagodi bilo koju stavku koja nije opravdana (članak 7. Pravilnika o tarifnom postupku).

Tužbom za pokretanje upravnog spora može se pobijati konačni upravni akt. Ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen zakon BiH, odnosno propis zasnovan na zakonu ili opći akt, pri vršenju dužnosti nadležnih institucija, ako je akt donijela nenadležna institucija BiH, ako u upravnom postupku koji je prethodio donošenju akata nije postupljeno po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ili ako je nadležna institucija, rješavajući po slobodnoj ocjeni, prekoračila granice ovlaštenja koja su joj data pravnim propisima i suprotno cilju u kojem joj je ovlaštenje dato (Zakon o upravnim sporovima BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02 i 88/07). Sud je utvrdio da nema povrede materijalnog propisa jer je tužena DERK prilikom rješavanja stvari pravilno primijenila Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u BiH, Zakon o osnivanju Komapnije za prijenos električne energije u BiH i na njima zasnovane podzakonske akte. Sud, također, nije našao povredu pravila postupka, jer je tuženi organ u svemu postupio u skladu sa pravilima postupaka, a iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo je pravilan pravni zaključak. S obzirom na to da je upravni spor ograničen samo na ispitivanje zakonitosti upravnog akta, Sud se ne može upuštati u cjelishodnost upravnog akta, kada je on donesen po slobodnoj ocjeni (diskreciono pravo), jer nema nepravilne primjene propisa kada je nadležni organ rješavao po slobodnoj ocjeni, a isto je u granicama ovlaštenja koje mu je dato pravnim propisom i u skladu je sa ciljem u kome je ovlaštenje dato.

Iz svega izloženog, ovaj Sud nalazi da je osporena Odluka zakonita i da je tužena pravilno odlučila kada je donijela i utvrdila privremenu tarifu za usluge prijenosa električne energije od 21.03.2006. godine.

Imajući u vidu navedeno, Sud je primjenom odredbi člana 37. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02.) donio Odluku kao u dispozitivu presude.

Broj U-288/06
2. lipnja 2008. godine
Sarajevo

Predsjednik Vijeća
sudija
Jasminka Oručević Čohadžić, v. r.