USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 128/06, rješavajući apelaciju "Hermetički kompresori" d.o.o., Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija "Hermetički kompresori" d.o.o., Mostar, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar broj Pž-151/05 od 11. novembra 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske"i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1."Hermetički kompresori" d.o.o., Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijeli su 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar broj Pž-151/05 od 11. novembra 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Privredne banke d.d., Sarajevo, 8. marta 2006. godine i Kantonalnog suda u Mostaru 24. februara 2006. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Ustavni sud je primio 24. marta 2006. godine odgovor na apelaciju Kantonalnog suda u Mostaru broj Pž-151/05 od 22. marta 2006. godine, a 27. marta 2006. godine i odgovor Privredne banke d.d., Sarajevo.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda u Mostaru i Privredne banke d.d., Sarajevo, dostavljeni su apelantu 28. marta 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Privredna banka d.d., Sarajevo (u daljnjem tekstu: povjerilac), podnijela je Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) Prijedlog za dozvolu izvršenja prodajom nekretnina u apelantovom vlasništvu radi naplate potraživanja od apelanta u visini glavnice od 2.860.000 USD sa pripadajućom kamatom, a na osnovu Rješenja o zasnovanom založnom pravu broj Ip-8669/92 od 12. augusta 1991. godine. Navedenim rješenjem zasnovano je založno pravo radi osiguranja potraživanja iz osnova Ugovora o inozemnom kreditu broj VIII-4/9 i aneksu broj VIII-415/90. Ovaj prijedlog Općinski sud je prihvatio donoseći Rješenje o izvršenju broj Ip-195/99 od 15. oktobra 1999. godine.
- 7.S obzirom na to da je spis predmeta prema kojem je doneseno Rješenje broj Ip-8669/92 od 12. augusta 1991. godine uništen tokom rata, povjerilac je naknadno od Općinskog suda zatražio i rekonstrukciju spisa ovog predmeta radi utvrđivanja založnog prava na apelantovim nekretninama, ne navodeći pri tome u svom podnesku vrijednost potraživanja koje želi osigurati, niti osnov iz kojeg to potraživanje potječe. Ovaj podnesak je primljen u Općinskom sudu pod brojem Ip-47/00 pod kojim je trebalo da se vodi kao poseban postupak. S obzirom na to da se radilo o utvrđivanju založnog prava i istovremeno provođenju izvršenja iz osnova tog istog založnog prava, Općinski sud je Rješenjem broj Ip-195/99 od 28. juna 2000. godine odlučio da spoji predmete br. Ip-195/99 i Ip-47/00 i po njima vodi jedinstven postupak.
- 8.Na ročištu održanom 15. jula 2003. godine, kojem su prisustvovali ovlašteni opunomoćenici obiju strana u postupku, opunomoćeni advokat povjerioca, prema posebno naglašenoj činjenici suda da u predmetu broj Ip-195/99 postoji Rješenje o izvršenju na koje je apelant izjavio prigovor o kojem još nije odlučeno, izjavio je da o podnesenom prijedlogu za izvršenje u predmetu broj Ip-195/99 nije ovlašten "disponirati", jer ga je podnio povjerilac lično, te je jedino on i ovlašten da ga povuče, a u pogledu rekonstrukcije spisa izjasnio se da se radilo o osiguranju potraživanja izraženom u YU dinarima, koje primjenom odredaba o denominiranju predstavlja iznos od 4.834 KM. Općinski sud nije raspravljao o pitanju neusaglašenosti iznosa od 2.860.000 USD iz prijedloga za izvršenje, koji predstavlja traženi iznos potraživanja iz ugovora o kreditu koji je bio osiguran založnim pravom, čija se rekonstrukcija spisa traži i iznosa od 4.834 KM, što predstavlja denomirani iznos potraživanja izražen u YU dinarima, koji, prema riječima opunomoćenika, predstavlja iznos potraživanja iz predmeta čija se rekonstrukcija traži.
- 9.Odlučujući o apelantovom zahtjevu za naknadu troškova postupka, Općinski sud je donio Rješenje broj Ip-1159/02-II od 21. juna 2005. godine, kojim je odredio da je povjerilac dužan apelantu isplatiti iznos od 80.310 KM na ime troškova izvršnog postupka, utvrđujući vrijednost predmeta na sljedeći način: vrijednost predmeta prije spajanja broja Ip-195/99, označena u iznosu od 2.860.000 USD, 20. juna 2005. godine iznosi ukupno 4.953.637,62 KM, ali da se vrijednost konačno određuje prema označavanju datom od apelanta kao dužnika u ovom predmetu, koji je svojim zahtjevom za naplatu troškova označio vrijedost predmeta spora u iznosu od 4.004.000 KM; vrijednost predmeta prije spajanja broja Ip-47/00 određena je u iznosu koji je sm povjerilac naznačio na ročištu, dakle, u iznosu od 4.834 KM.
- 10.Rješavajući o žalbi povjerioca, nezadovoljnog načinom i visinom odmjerenih troškova postupka, Kantonalni sud donio je Rješenje broj Pž-151/05 od 11. novembra 2005. godine, kojim prvostepeno rješenje preinačava sa iznosa od 80.310 KM na iznos od 841 KM. Kantonalni sud ovo rješenje objašnjava time da povjerilac nije nikada označio iznos svog potraživanja u predmetu broj Ip-195/99, da se Općinski sud prilikom odmjeravanja ovih troškova poziva na određivanje ovog potraživanja datog od samog dužnika, a što je suprotno članu 316. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03 i 73/05), koji propisuje da je tužilac, odnosno tražilac izvršenja dužan označiti vrijednost spora, te, slijedeći to, uzima kao vrijednost oba predmeta iznos koji je o pitanju osiguranog potraživanja iz spisa koji je trebalo da rekonstruira u predmetu broj Ip-47/00, označen od povjerioca usmeno na ročištu, dakle, iznos od 4.834 KM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant u svojoj apelaciji ističe "da se sve vrijeme branio od postojanja duga od 2.800.000 USD", čiji je iznos iznesen u Prijedlogu za izvršenje, da je u skladu s tim angažirao advokata, da bi se "stručno" zaštitio od neopravdanog i suviše visokog zahtjeva povjerioca i plaćao zastupanje prema advokatskoj tarifi a u odnosu prema ovako podnesenom zahtjevu, zbog čega su njegovi troškovi u ovom postupku iznosili oko 80.000 KM, koje je platio svojim sredstvima, a što za njega predstavlja neopravdan izdatak s obzirom na to da je povjerilac bez razloga poveo izvršenje nad njegovom imovinom u čemu nije uspio, te da ovakvo rješenje Kantonalnog suda, koje smatra proizvoljnim u pogledu utvrđivanja činjenica i primjene prava, predstavlja povredu njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koje je kao posljedicu imalo i povredu njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U svojim odgovorima na apelaciju Kantonalni sud u Mostaru i Privredna banka d.d., Sarajevo, ističu da je Presuda Kantonalnog suda u Mostaru donesena u skladu sa važećim propisima, te da je apelacija u ovom slučaju u cijelosti neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 13.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03 i 73/05)
"Član 53. stav 2. tačka 5.
(2) Tužba mora sadržavati:
- 5)naznaku vrijednosti spora;
- 2.Prethodno ispitivanje i dostavljanje tužbe
- 2.
Član 66.
Kada utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadržava elemente propisane odredbom člana 53. ovog Zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca, ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog Zakona.
Član 316. st. 1. i 2.
(1) Tužilac je dužan u tužbi označiti vrijednost predmeta spora, osim u slučajevima u kojima se vrijednost spora ne može izraziti u novcu.
(2) Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.
Član 336. stav 1.
(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupati, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode što treba ispraviti ili dopuniti, i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Parnični troškovi
Član 383.
(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni tokom ili povodom postupka.
(2) Parnični postupci obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Član 384.
Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.
Član 387.
(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
(2) Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema tarifi."
- 14.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 52/03)
"Član 21. stav 1.
(1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno."
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Pž-151/05 od 11. novembra 2005. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 23. novembra 2005. godine, a apelacija je podnesena 23. januara 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava: a) pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i b) pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:
- 21.
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili zasnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku i pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom."
- 22.Prije svega, Ustavni sud podsjeća da je stav Evropskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda, u pogledu primjenjivosti člana 6. generalno da je isti ratione materiae neprimjenjiv kada se radi o izvršnom postupku, osim ako se u njemu ne utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, od 1. jula 1991. godine broj 13800/88 OI 94, te Odluku Ustavnog suda broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine). Principijelan stav Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda u pogledu neprimjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, kada se radi o izvršnom postupku, odnosi se uvijek na to kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, u konkretnom slučaju povjeriočev prijedlog za ovrhu nije uspio, odnosno izvršenik nije bio dužan platiti potraživanja koja su mu pokretanjem postupka neopravdano stavljena na teret, čime su mu prouzrokovani troškovi postupka u kojem se branio od postojanja duga, dakle, radi se o određivanju troškova postupka i konačno donesenoj odluci u vezi s tim pitanjem prema kojoj nema daljnjih djelotvornih pravnih lijekova, uz napomenu da ti troškovi postupka nisu bili utvrđivani u prijašnjim postupcima koji su prethodili izvršenju. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (vidi Presudu Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 23. septembra 1997. godine, Izvještaji 1997-V, stav 25) i praksi Ustavnog suda (vidi Odluku broj U 65/01 od 25. jula 2003. godine), postupak u kojem se određuje iznos troškova postupka mora se sagledavati kao nastavak postupka o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio "utvrđivanja građanskih prava i obaveza". S obzirom na izneseno, iako se u predmetnom slučaju radi o izvršnom postupku, osporavanim rješenjem određeni su troškovi postupka koji predstavljaju nova građanska prava i obaveze za apelanta, u skladu s čim je u ovom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv.
- 23.Dalje, Ustavni sud podsjeća da nije mjerodavan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo, osim ukoliko odluke ovih sudova ne krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena materijalnog prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni propis sm po sebi neustavan, ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine). S obzirom na to da apelant u ovom slučaju ukazuje upravo na proizvoljnost u utvrđivanju činjenica i primjenjivanju zakonskih odredaba na tako utvrđene činjenice, što je kao posljedicu imalo kršenje njegovog ustavnog prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud je mjerodavan da ispita pravilnost provedenog postupka u pogledu utvrđenih činjenica i primjenjivanja materijalnog prava u ovom slučaju.
- 24.U konkretnom slučaju Općinski sud je vrijednost spora utvrdio na osnovu vrijednosti koju je označio povjerilac u Prijedlogu za izvršenje u kojem je povjerilac naveo "kako dužnik ni nakon više poziva ništa od kredita nije otplatio", zbog čega predlaže izvršenje "radi naplate izvršenog potraživanja, i to glavnice od 2.860.000 USD sa kamatom LIBOR 7.15/16 za period od 15. augusta 1990. godine do 26. decembra 1991. godine, sa kamatom LIBOR 5,000% od 26. novembra 1991. godine do dana isplate, te troškova ovog prijedloga i daljnjih troškova provođenja ovog izvršenja". Prema navedenom, povjerilac je tačno označio vrijednost spora za ovaj dio postupka u podnesku kojim je postupak i pokrenut. U pogledu drugog dijela postupka koji se odnosi na rekonstrukciju spisa u vezi sa utemeljenim založnim pravom, povjerilac je vrijednost spora u iznosu od 4.834 KM odredio na ročištu 15. jula 2003. godine, jer je to propustio da uradi u svom podnesku kojim je pokrenuo ovaj dio postupka. Na istom ročištu opunomoćenik povjerioca nije povukao Prijedlog za izvršenje, izjavljujući da nije ovlašten da disponira povodom ovog pitanja, te se do kraja postupka odlučivalo, zapravo, o oba postavljena prijedloga. Pri tome, Općinski sud nije preduzeo mjere da se uklone neusaglašeni iznosi jednog te istog potraživanja iz dva spojena postupka - postupka izvršenja i postupka rekonstrukcije spisa.
- 25.S druge strane, apelant, koji je u ovom slučaju, prema dopuštenom izvršenju od suda Rješenjem broj Ip-195/99, bio dužan da plati iznos od 2.860.000 USD, radi zaštite svojih interesa, angažirao je advokata i, u skladu sa članom 384. Zakona o parničnom postupku, sm predujmio troškove angažiranja advokata, koji je opet svoje troškove zaračunavao u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službene novine Federacije BiH" broj 22/04), polazeći od vrijednosti spora naznačene na navedeni način. Općinski sud je za odmjeravanje troškova koje je dosudio povjeriocu pošao od vrijednosti spora koje je u oba slučaja odredio sm povjerilac, pismeno u samom podnesku prema kojem je doneseno Rješenje o izvršenju i usmeno na ročištu u odnosu na postupak za rekonstrukciju spisa.
- 26.Kantonalni sud u Rješenju broj Pž-151/05 od 11. novembra 2005. godine preinačio je na opisani način prvostepenu odluku u odnosu na vrijednost spora koju je utvrdio Općinski sud, navodeći da "zahtjev za dozvolu izvršenja od 27. aprila 1999. godine, koji je u sudu protokoliran pod brojem Ip-195/99, nije sadržavao vrijednost spora". Kantonalni sud Prijedlog za izvršenje, u kojem je povjerilac naveo "kako dužnik ni nakon više poziva ništa od kredita nije otplatio", zbog čega predlaže izvršenje "radi naplate izvršenog potraživanja, i to glavnice od 2.860.000 USD sa kamatom LIBOR 7.15/16 za period od 15. augusta 1990. godine do 26. novembra 1991. godine, sa kamatom LIBOR 5,000% od 26. novembra 1991. godine do dana isplate, te troškova ovog prijedloga i daljnjih troškova provođenja ovog izvršenja ", tumači tako da ovakvo određivanje duga proizlazi iz izvršnog naslova, koji predstavlja sporazum o visini duga i zasnivanju založnog prava radi osiguranja toga duga i koji je povjerilac podnio uz Prijedlog za izvršenje, te da ne predstavlja označavanje vrijednosti ovog spora, odnosno zaključuje da u ovom predmetu vrijednost spora nije nikada određena, a ona je određena samo u drugom predmetu, usmenim iznošenjem vrijednosti spora od opunomoćenika povjerioca na ročištu.
- 27.Ovakvo odlučivanje Kantonalnog suda počiva na zakonskim propisima, tačnije odredbi člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj će sud odmjeriti vrijednost spora ocjenjujući brižljivo sve okolnosti konkretnog slučaja. Ovdje Kantonalni sud smatra da vrijednost spora u Prijedlogu, odnosno Rješenju o izvršenju, nije bila određena, već da se radilo o naznačenju vrijednosti potraživanja koje je bilo osigurano založnim pravom, zbog čega odbija apelantov zahtjev za naknadu troškova određenih prema ovako shvaćenoj vrijednosti spora, te kao jedinu nesumnjivo utvrđenu vrijednost spora u ovom slučaju uzima onu koju je iskazao usmeno na ročištu opunomoćenik a u odnosu na postupak rekonstrukcije spisa. Prema tome, s jedne strane posmatrano, Kantonalni sud nije mogao, s obzirom na to da je dužan brižljivo ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, dosuditi troškove postupka apelantu prema njegovom zahtjevu, na osnovu činjenice da je apelant plaćao advokata prema vrijednosti iz Rješenja o izvršenju gdje je, prema utvrđenju Kantonalnog suda, bila označena vrijednost jednog sasvim drugog, tačnije postupka o zasnivanju založnog prava, čija se rekonstrukcija spisa kasnije tražila i za koji je kasnije označena posebna vrijednost, koju u obzir uzima i Kantonalni sud. S druge strane, Kantonalni sud dao je detaljna obrazloženja za svoje ovakvo odlučivanje, dovodeći u vezu utvrđene činjenice i materijalne propise na osnovu kojih je odlučio. U vezi s tim, Ustavni sud ne može naći bilo kakve elemente koji bi ukazivali na proizvoljno utvrđivanje činjenica ili primjenjivanje materijalnog prava koje bi u ovom slučaju ukazivalo na mogućnost povrede prava na pravično suđenje.
- 28.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pravo na imovinu
- 29.Apelant, također, smatra da mu je osporavanom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je utvrdio da se apelant nije konkretno pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da se u suštini apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnopravnih propisa, što je Ustavni sud već apsolvirao u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te pošto uz apelaciju nisu dostavljeni bilo kakvi dokazi koji bi mogli da učine mogućim i vjerovatnim navode o kršenju ovog prava, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
- 30.Ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu proizvoljnosti u utvrđivanju činjenica i primjenjivanju prava u slučaju kada redovni sud na utvrđene činjenice primijeni pozitivne zakonske propise, a za šta d detaljna i logična obrazloženja. Također, nema povrede niti prava na imovinu zaštićenog odredbom člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju kada se navodi koji se odnose na povredu prava na imovinu zasnivaju na navodima koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava s obzirom na već zaključeno u odnosu na pravo na pravično suđenje.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.