USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 70/08
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 566/08, rješavajući apelaciju Aide Selmanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Aide Selmanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-KŽ-08-000 002 od 4. januara 2008. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan odmah donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od osam dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Aida Selmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Emir Kapidžić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-KŽ-08-000 002 od 4. januara 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-KV-07-001 913 (065-0-KPS-07-000 968) od 28. decembra 2007. godine. Apelantica je istovremeno podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporenih rješenja. Apelantica je 19. februara 2008. godine dostavila dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda i učesnika u postupku Kantonalnog tužilaštva Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 15. i 17. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor 22. aprila, a Kantonalno tužilaštvo 23. aprila 2008. godine. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantici 24. aprila 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-KV-07-001 913 (065-0-KPS-07-000 968) od 28. decembra 2007. godine apelantici produžio pritvor koji, prema ovom rješenju, može trajati najviše dva mjeseca, a računa se od 20. decembra 2007. godine i može trajati do 28. februara 2008. godine ili do nove odluke Suda s tim da će Vijeće ovog suda, u smislu člana 151. tačka 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), po isteku dva mjeseca ispitati da li još postoje razlozi za pritvor i donijeti rješenje o ukidanju ili o produženju pritvora.
- 7.U obrazloženju Rješenja je, između ostalog, navedeno da je Kantonalno tužilaštvo podnijelo optužnicu protiv apelantice i njenog supruga broj KT-3529/07 od 28. decembra 2007. godine zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH iz zakonskih osnova propisanih u članu 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH. U optužnici je istovremeno podnesen prijedlog da se optuženim produži mjera pritvora prema istom osnovu zbog kojeg je i ranije određen. Sudija za prethodno saslušanje je potvrdio optužnicu 28. decembra 2007. godine. Analizirajući tužiočev prijedlog, te nakon uvida u cijeli spis, sud je utvrdio da je osnovan tužiočev prijedlog da se produže mjere pritvora iz osnova propisanih članom 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH, iz kojih je pritvor osumnjičenima i određen, a prigovori i prijedlozi odbrane ocijenjeni su kao neosnovani. Vijeće nadležnog suda je ustanovilo da na osnovu priložene dokumentacije, koja je taksativno navedena i u rješenjima za određivanje pritvora osumnjičenima, postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni kao saizvršioci počinili krivično djelo za koje se terete. Sud je ocijenio da je ispunjen jedan od kumulativno postavljenih uvjeta za određivanje pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH. Zatim je Sud u obrazloženju rješenja konstatirao da je općepoznato da je ova vrsta kriminaliteta u sve većem porastu sa veoma teškim posljedicama kako za pojedince, tako i za cjelokupnu društvenu zajednicu, da su konzumenti droge mlađa lica i da konzumiranje droge ostavlja teške posljedice na njihovo zdravlje, te da ove činjenice i okolnosti ukazuju da je uslijed težine krivičnog djela, načina izvršenja i posljedica krivičnog djela određivanje pritvora neophodno za sigurnost građana s ciljem sprečavanja daljih posljedica koje se realno mogu očekivati. Vijeće ovog suda ima mišljenje da je i više nego evidentno da zaista postoji opasnost po sigurnost građana, jer se radi o takozvanoj teškoj drogi heroinu, koja se u posljednje vrijeme pojavljuje kao izuzetno rasprostranjena droga na našim prostorima, a notorna je činjenica da ta droga u rekordnom roku ostavlja vrlo teške fizičke i psihičke posljedice na uživaoce, uglavnom mladu populaciju u cijeloj Bosni i Hercegovini, što rezultira njihovim stradanjem i često smrtnim posljedicama. Vijeće suda je zaključilo da je prijedlog Tužilaštva konkretan, a ne imaginaran, apstraktan, kako vidi odbrana, i da se ne mogu fragmentarno primjenjivati odredbe konvencija na koje se poziva odbrana, jer treba biti zadovoljen i opći interes građana koji treba da nadjačava interese pojedinaca i poštivanja slobode pojedinca.
- 8.Kantonalni sud, rješavajući o apelanticinoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, donio je Rješenje broj 009-0-KŽ-08-000 002 od 4. januara 2008. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu. U obrazloženju Rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa i osporenog rješenja proizlazi da postoji osnovana sumnja, odnosno dovoljno dokaza na osnovu kojih se optužena apelantica može dovesti u vezu sa navodno učinjenim krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH, za koje je propisana kazna zatvora od deset godina. S obzirom na to da visina zaprijećene kazne sama po sebi nije dovoljan razlog za produženje pritvora, nižestepeni sud je ocijenio i druge relevantne momente, odnosno ocijenio je način na koji je učinjeno krivično djelo i njegove posljedice. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud opisao način na koji je učinjeno djelo, navodeći konkretno šta je pronađeno i od apelantice oduzeto. Imajući u vidu da je riječ o narkotičnim sredstvima pod međunarodnom kontrolom, koja konzumiranjem stvaraju ovisnost i opasnost za zdravlje ljudi, čemu je optužena apelantica očito svojim djelovanjem doprinosila, sa mogućnošću da puštanjem na slobodu zbog iskazanih sklonosti nastavi opisano djelovanje, Kantonalni sud je ocijenio da je sve navedeno, sasvim ispravno, kod prvostepenog suda stvorilo uvjerenje da je neophodno produžiti pritvor apelantici s ciljem sigurnosti građana i imovine, zbog čega je optuženoj apelantici pravilno produžen pritvor na osnovu člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH. Osim navedenog, Kantonalni sud je naveo da je pri donošenju svoje odluke imao u vidu i pravne stavove izražene u praksi Evropskog suda za ljudska prava u vezi s tumačenjem člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelantica se žali da je osporenim odlukama o produženju pritvora povrijeđeno njeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelantica ističe da je do sada podnijela više žalbi protiv spornih rješenja o produženju pritvora, ali je sud žalbe odbijao, ponavljajući isto uopćeno obrazloženje "da je određivanje i produženje pritvora neophodno za sigurnost građana". Apelantica smatra da se sudovi služe "uhodanom frazom", bez dublje analize i bez individualizacije konkretnog predmeta i konkretnog lica, te bez navođenja činjenica i dokaza o postojanju konkretne uznemirenosti ili opasnosti. Apelantica navodi da je majka troje maloljetne djece, koja se trenutno nalaze kod njenih roditelja koji su penzioneri, a da je i njen suprug, također, u pritvoru od 1. novembra 2007. godine. Smatra da je svako dalje njeno zadržavanje u pritvoru protivno interesima djece, te da se ovakvim postupcima državnih organa faktički razara njen i porodični život njene djece. U omjeru sa razlozima iz kojih je pritvor određen, apelantica smatra da je sa stanovišta društvenog interesa važnije da se omogući da troje malodobne djece ne ostane potpuno bez roditeljskog staranja, te da je važniji interes osigurati uvjete djeci da budu sa majkom nego zaštita od neke imaginarne ugroženosti. U obrazloženju svojih navoda u vezi s kršenjem člana 5. Evropske konvencije apelantica navodi da je Evropski sud u više presuda usvojio stav da odluka koja se zasniva na stereotipnim formulacijama bez bilo kakvog objašnjenja ne može biti dovoljna i predstavlja kršenje prava na slobodu i sigurnost ličnosti koja je garantirana članom 5. Evropske konvencije, posebno kada se pritvor produžava odlukama koje imaju isto stereotipno obrazloženje. Dalje, apelantica smatra "u skladu sa članom 5. Evropske konvencije, da bi se primijenila odredba člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH, mora se dokazati da bi oslobađanje datog lica stvarno narušilo javni red u tom konkretnom slučaju, odnosno da postoji konkretna opasnost za sigurnost građana. Neka imaginarna opasnost bez pravih pokazatelja i dokaza ne može biti osnov za određivanje pritvora". Apelantica traži novčanu naknadu u iznosu od 3.000 KM na ime nematerijalne štete zbog neosnovanog pritvora, kao i naknadu troškova u vezi sa apelacijom u iznosu od 807,30 KM.
b) Odgovori na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da je Vijeće Kantonalnog suda na osnovu stanja u spisu, potvrđene optužnice i osporenog rješenja zaključilo da dokazi dostavljeni uz optužnicu jasno pokazuju da se apelantica objektivno može dovesti u vezu sa navodno učinjenim krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH za koje je propisana kazna zatvora od deset godina. S obzirom na način na koji je učinjeno ovo djelo (u kući je pronađeno 20 grama nabavljene droge heroin upakirane u paketiće od po pet grama, zatim, trideset četiri komada aluminijskih folija namijenjenih za prepakiranje droge, digitalna apotekarska vaga za precizno mjerenje, 17.600,00 KM, od toga u ručno pletenoj čarapi iznos od 15.000,00 KM pronađen na skrovitom mjestu) i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o poslu sa narkoticima koji su pod međunarodnom kontrolom, te svakodnevnu društvenu pojavu rasturanja raznih vrsta opojnih droga sa posljedicom stvaranja ovisnosti, odnosno ugrožavanja zdravlja ljudi, smatrajući da još postoji opasnost za sigurnost zdravlja građana, zbog djelovanja "pa i apelantice kao optužene koja se takvim, očito unosnim, poslom bavi, budući da je lice bez stalnog zaposlenja, zbog te opasnosti, odnosno opasnosti da će apelantica nastaviti navedeno djelovanje, Vijeće je produžilo mjeru pritvora u svrhu sigurnosti građana na osnovu tačke d) stava 1. člana 146. ZKPFBiH". Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije, smatrajući da apelanticina prava nisu bila prekršena. Također, Kantonalni sud je naveo da je prema istom osnovu apelantici i njenom suprugu Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-KV-08-000 316 (065-0-K-08-000 157) od 27. februara produžena mjera pritvora za dva mjeseca, koji prema tom rješenju može trajati do 27. aprila 2008. godine.
- 11.Kantonalno tužilaštvo navodi da je na njegov prijedlog Sud, ocjenjujući sve dokaze, donio Rješenje o produženju pritvora, zbog razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH, s obzirom na to da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora ili teža kazna, a uslijed načina na koji je učinjeno i posljedica krivičnog djela, određivanje pritvora je neophodno, jer je ugrožena sigurnost građana. Kantonalno tužilaštvo smatra da je u konkretnom slučaju postojao javni interes za određivanje pritvora, koji se ogleda u tome da bi puštanjem na slobodu apelantica mogla nastaviti da preprodaje drogu, jer je nezaposlena, te su ona i njen suprug očigledno, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, niz godina živjeli i izdržavali sebe i porodicu od preprodaje droge. Dakle, apelantica je vlastitim djelovanjem doprinijela sve raširenijem stvaranju ovisnosti od konzumiranja narkotika, pa je, zbog zdravlja i sigurnosti građana, njeno zadržavanje u pritvoru bilo neophodno. O uznemirenosti građana i njihovom pojačanom strahu od prisutnosti narkotičnih sredstava koja se rasturaju na ulicama, kao i broju smrtnih slučajeva takvih lica govori veliki broj pokrenutih akcija na području Kantona Sarajevo o suzbijanju upotrebe droga. Kantonalno tužilaštvo je zaključilo da navedene okolnosti ukazuju da je u konkretnom slučaju postojao opći interes, koji je prevagnuo nad principom poštivanja slobode pojedinca, predloživši da se apelacija po svim tačkama odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 12.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03, 56/03 i 78/04) relevantne odredbe glase:
Član 145.
(1) Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.
(2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće potrebno vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.
(3) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu.
Član 146.
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
- b)ako postoji osnovan strah da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsificirati dokaze ili tragove važne za krivični postupak, ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
- d)ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a uslijed načina počinjenja ili posljedica krivičnog djela, određivanje pritvora neophodno je za sigurnost građana ili imovine. (...)
Član 148.
(...)
(3) Rješenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u momentu pritvaranja. (...)
(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice može podnijeti žalbu vijeću (član 25. stav 6) u roku od 24 sata od prijema rješenja.(...)
(6) U slučajevima iz st. 4. i 5. ovog člana vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je donijeti odluku u roku od 48 sati.
Član 151.
(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i poslije potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice, pritvor može trajati najduže jednu godinu. Ako za to vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženik pustiti na slobodu.
(...)
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 15.Apelantica osporava navedena rješenja zbog kršenja prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c) Evropske konvencije. U vezi s tim navodima, Ustavni sud zapaža da protiv rješenja koja apelantica osporava nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da je apelacija protiv navedenih rješenja podnesena 8. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u odnosu na ove navode ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, a ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelantica osporava navedena rješenja, tvrdeći da su njima povrijeđena njena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c) Evropske konvencije.
- 18.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- d)Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Š...Ć
- 19.Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
- 19.
Š...Ć c. Zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je to lice izvršilo krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se lice spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne; Š...Ć
- 3.Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju.
- 4.Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.Š...Ć
- 5.Svako ko je bio žrtva hapšenja ili lišavanja slobode protivno odredbama ovog člana ima pravo na obeštećenje.
- 20.Apelantica smatra da su odluke kojima joj je produžena mjera pritvora suprotne članu 5. Evropske konvencije zato što se, kako navodi, sudovi služe "uhodanom frazom" da je određivanje i produženje pritvora neophodno "zbog sigurnosti građana", bez davanja dublje analize i bez individualizacije, te bez navođenja činjenica i dokaza o postojanju konkretne uznemirenosti ili opasnosti, odnosno bez konkretiziranja postojanja stvarne opasnosti da će se apelantica, ako bude na slobodi, baviti radnjama za koje je optužena.
- 21.Ustavni sud, prije svega, ukazuje da odredba člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1.c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje "zakonito" u smislu navedenog člana, a obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštivanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne, zakonom predviđene kriterije. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63).
- 22.Ustavni sud, također, ukazuje na praksu Evropskog suda, koji je zaključio da je pri odlučivanju o opravdanosti određivanja pritvora osumnjičenom ili optuženom težina krivičnog djela za koje se tereti, svakako, relevantan element za odlučivanje, zbog čega Evropski sud prihvata da ozbiljnost optužbi i težina zaprijećene kazne predstavljaju inicijalni rizik koji nadležni organi mogu opravdano uzeti u obzir. Međutim, Evropski sud je, istovremeno, naglasio da ozbiljnost i težina optužbi ne mogu biti argument koji, sam po sebi, može opravdati produženje pritvora (vidi, Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. jula 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81).
- 23.U konkretnom slučaju apelantica osporava da su postojali drugi relevantni razlozi da joj bude i dalje produžena mjera pritvora nakon podnošenja optužnice, odnosno tvrdi da sudovi u odluci o produženju pritvora nisu razloge konkretizirali i objektivizirali. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantici produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice Kantonalnog tužilaštva broj KT-3529/07 od 28. decembra 2007. godine, kojom je apelantica optužena zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH. Pritvor je produžen zbog razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH, prema kojem se pritvor može odrediti ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a uslijed načina na koji je počinjen ili posljedica krivičnog djela, određivanje pritvora neophodno je za sigurnost građana ili imovine.
- 24.Ustavni sud zapaža da je apelantici u konkretnom slučaju drugi put produžen pritvor. Općinski i Kantonalni sud u svojim odlukama pozivali su se na način na koji je počinjeno predmetno djelo i činjenicu da se radi o narkotičnim sredstvima pod međunarodnom kontrolom koja konzumiranjem stvaraju ovisnost i opasnost za zdravlje ljudi i da apelanticinim puštanjem na slobodu, zbog iskazanih sklonosti, postoji mogućnost da ona nastavi opisano djelovanje. Sudovi su, stoga, ocijenili da je neophodno produžiti pritvor u svrhu sigurnosti građana i imovine.
- 25.Pri ovakvom stanju stvari Ustavni sud u konkretnom slučaju ne može prihvatiti kao opravdane iznesene uopćene razloge u osporenim rješenjima koji su dati bez ikakve individualizacije zašto apelantici treba produžiti pritvor, jer, prema navedenim obrazloženjima, sve osumnjičene za ova djela trebalo bi pritvoriti "zbog težine djela i općepoznatog porasta kriminaliteta", što samo po sebi nisu dovoljni razlozi za pritvor. Naime, samo postojanje pretpostavki da bi navedeno apelanticino postupanje bilo moguće nije dovoljno, jer sud ne može samo pretpostavljati takvu mogućnost već mora imati argumente da postoje neke objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i postupci da je apelantica lično ili posredno pokušala da djeluje, koji bi bili valjan pravni osnov za produženje pritvora u konkretnom slučaju. Činjenica je da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, ali takva činjenica sama po sebi nije, kako je već rečeno, dovoljna da zadovolji standarde iz člana 5. stav 1.c) Evropske konvencije, već se razlozi za produženje pritvora moraju posmatrati u svjetlu konkretnih okolnosti. Sudovi su propustili da preciznije i konkretnije obrazlože na čemu zasnivaju svoje zaključke da postoji mogućnost da će apelantica nastaviti svoje djelovanje.
- 26.Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjima prekršeno apelanticino pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije.
- 27.U vezi sa apelanticinim zahtjevom za naknadu nematerijalne štete zbog kršenja ustavnog prava na slobodu i sigurnost ličnosti, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju u ovome trenutku utvrđivanje povrede prava na slobodu i sigurnost ličnosti i nalog koji je dat redovnom sudu u vidu pravnog lijeka za apelanticu dovoljna satisfakcija.
VIII. Zaključak
- 28.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije u situaciji kada je apelantici produžen pritvor samo na osnovu pretpostavke suda, zbog prirode i težine krivičnog djela za koje se apelantica tereti, da postoji mogućnost da apelantica nastavi svoje djelovanje - u vezi sa rasturanjem droge, a takva pretpostavka nije dovoljno obrazložena konkretnim i valjanim razlozima, koji bi objektivno ukazivali na to da je apelantica pokušala ili da postoji ozbiljan rizik da će pokušati da nastavi svoje djelovanje.
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.S obzirom na odluku o dopustivosti i meritumu u ovom predmetu, nije neophodno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.