USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 70/08
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1103/06, rješavajući apelaciju Delivoja Antonića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Delivoja Antonića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u građanskom parničnom postupku koji je bio zaveden pred Općinskim sudom I Sarajevo pod brojem P-2293/02.
Nalaže se Kantonu Sarajevo da Delivoju Antoniću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900 KM na ime nematerijalne štete zbog nepreduzimanja procesnih radnji u razumnom roku, a koje su odgovornost Općinskog suda I Sarajevo.
Nalaže se Kantonu Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbija se kao neosnovan preostali dio apelacije Delivoja Antonića podnesen u vezi sa pravom na donošenje odluke u razumnom roku u građanskom postupku pred sudovima Republike Srpske, koji je okončan Presudom Osnovnog suda Sokolac broj 089-0-P-06-000 190 od 11. oktobra 2006. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Delivoje Antonić (u daljnjem tekstu: apelant) sa Pala podnio je 10. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine parničnog građanskog postupka naknade štete, okončanog pravosnažnom Presudom Osnovnog suda Sokolac broj 089-0-P-06-000 190 od 11. oktobra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda Sokolac i Okružnog suda Istočno Sarajevo (17. jula 2007. godine), te Općinskog suda u Sarajevu (12. marta 2008. godine) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovor Osnovnog suda Sokolac je dostavljen 23. jula 2007. godine. Okružni sud Istočno Sarajevo dostavio je odgovor 20. jula 2007. godine, a Općinski sud u Sarajevu dostavio je odgovor 14. marta 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori sudova dostavljeni su apelantu 5. marta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.U toku 1986. godine apelant i njegov otac Milkan Antonić podnijeli su tužbu protiv Općine Pale radi činjenja i naknade štete (tadašnjih 800.000 din.) zbog toga što im je, kako oni navode, protivzakonito uklonjen (srušen) građevinski objekt (porodična kuća). Naime, apelantov otac je bio suvlasnik parcele k.č. br. 652/16, kućište i dvorište površine 143 m", upisane u zk. uložak broj 1087 sa dijelom �, na kojoj je bio izgrađen sporni objekt. Kuću je koristio apelant u stambene svrhe. U toku 70, pa do 1984. godine, Općina Pale je odobrila trećim licima (porodici Rajić) da izgrade u blizini k.č. br. 652/16 porodični objekt tako što je izuzela iz posjeda susjedno neizgrađeno građevinsko zemljište na k.č. br. 652/57, površine 340 m" (koje je bilo u posjedu apelantovog oca), te ga dodijelila porodici Rajić. Kada je okončan postupak izuzimanja iz posjeda neizgrađenog građevinskog zemljište na k.č. br. 652/57, Općina Pale je u toku 1984. godine imenovala Komisiju za procjenu ruševnog objekta (predmetni objekt) na susjednoj parceli, u suvlasništvu apelantovog oca (1/10), koji je koristio apelant. Sačinjen je premjer, procijenjena kuća, te zapisnik na mjestu događaja o stanju stambenog objekta. Općina Pale je, nakon toga, donijela rješenje kojim je potvrđeno da je objekt u ruševnom stanju. Istim rješenjem naloženo je suvlasnicima, između ostalih i apelantovom ocu, da u roku od 3 dana poruše objekt. Apelantov otac je pravovremeno uložio žalbu na rješenje, koje nije imalo suspenzivno djelovanje, o kojoj nije nikada odlučeno. S obzirom na to da suvlasnici nisu srušili objekt, Općina Pale je, putem nadležnog preduzeća, srušila spornu kuću, na šta je bilo, također, ukazano u rješenju Općine Pale da će se desiti ukoliko vlasnici sami to ne urade.
- 7.Parnični postupak od 1986. godine tekao je pred tadašnjim Osnovnim sudom I Sarajevo. Taj sud je tek 23. oktobra 2002. godine, s obzirom na novi ustavnopravni poredak u Bosni i Hercegovini i teritorijalni raspored sudova entiteta, ustupio predmet pod brojem P-2293/02 mjesno nadležnom Osnovnom sudu Sokolac. Taj sud je uzeo predmet u rad 15. aprila 2003. godine, te donio prvostepenu Presudu broj P-318/02 28. januara 2004. godine, znači, u roku od 9 mjeseci. Tom presudom, inter alia, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužilaca, te je naloženo tuženoj Općini Pale da isplati tužiocima iznos od 9.903 KM na ime porušenog objekta sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 24. oktobra 2003. godine. Također je dosuđena naknada za gradsko građevinsko zemljište od 143 m" u iznosu od 3.618 KM.
- 8.Nakon uložene žalbe obje strane u postupku, Okružni sud u Srpskom Sarajevu je Rješenjem broj Gž-178/04 od 18. oktobra 2004. godine, znači nakon daljnjih 9 mjeseci, usvojio uložene žalbe, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Žalbeni sud je tako odlučio zbog toga što je prvostepeni sud, nakon što su tužioci preinačili tužbeni zahtjev, donio presudu a da tuženim nije dao priliku da se očituju na preinačeni tužbeni zahtjev.
- 9.U ponovnom postupku Osnovni sud Sokolac je, nakon novih 9 mjeseci, donio Rješenje broj P-1331/04 od 8. augusta 2005. godine kojim je prekinuo parnični postupak dok se ne riješi prethodno pitanje pred upravnim organom. Naime, taj sud je u obrazloženju svog rješenja naveo da upravni postupak rušenja spornog objekta nije nikada pravosnažno okončan, jer nadležni drugostepeni upravni organ nije nikada donio drugostepeno konačno rješenje povodom uložene žalbe apelantovog oca (vidi tačku 6. ove odluke), niti je postupak pravosnažno okončan.
- 10.Nakon uložene žalbe tužilaca, Okružni sud u Istočnom Sarajevu je donio Rješenje broj GŽ-610/05 od 5. aprila 2006. godine kojim je usvojio žalbu, ukinuo rješenje prvostepenog suda i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Okružni sud je usvojio stav da je prvostepeno rješenje postalo pravosnažno, jer drugostepeni upravni organ nije u zakonskom roku riješio žalbu. Međutim, "pošto nije vođen upravni spor, drugostepeno rješenje, koje nije nikada doneseno, postalo je konačno".
- 11.U drugom ponovnom postupku, nakon 6 mjeseci, Osnovni sud Sokolac je donio Presudu broj 089-0-P-06-000 190 od 11. oktobra 2006. godine kojom je spor, prema stanju spisa, okončan. Taj sud je obavezao Općinu Pale da tužiocima isplati iznos od 11.723,63 KM za porušeni stambeni građevinski objekt sa zateznom kamatom počevši od 1. jula 1998. godine. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen. Prema dopisu Osnovnog suda Sokolac, Općina Pale je izvršila presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant smatra da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer postupak traje već 20 godina. Smatra da se postupak vodio neprofesionalno i protivno relevantnim zakonima, te traži naknadu štete u iznosu od 10.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Općinski sud u Sarajevu ne smatra da se ovaj predmet ubraja u njegovu odgovornost.
- 14.Osnovni sud Sokolac je u svom odgovoru od 23. jula 2007. godine ponovio hronologiju postupka. Smatra da nije bilo odugovlačenja postupka, te da apelacija nije osnovana.
- 15.Okružni sud Istočno Sarajevo, također, ima mišljenje da je apelacija neosnovana. Smatra da je bilo opravdano vođenje ponovnih postupaka, jer su bitno povrijeđene odredbe parničnog postupka.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94)
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 17.Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 58/03 i 85/03)
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najkasnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. st. 1. i 4.
Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Pripremno ročište održat će se, po pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
Član 215. stav 1.
Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Š�Ć
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 454. st. 1. i 3.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započeo postupak pred prvostepenim sudom, dalji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona.
U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je već otvorena glavna rasprava sud je dužan na prvom sljedećem ročištu za glavnu raspravu provesti sve radnje koje bi prema odredbama ovog zakona bio dužan provesti na pripremnom ročištu. Održavanje tog ročišta imat će, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje, prema odredbama ovog zakona, ima održavanje pripremnog ročišta.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 20.Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje donošenja odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Predmetni postupak, naime, koji je okončan Presudom Osnovnog suda Sokolac broj 089-0-P-06-000 190 od 11. oktobra 2006. godine trajao je oko 20 godina.
- 21.Ipak, Ustavni sud primjećuje da je postupak počeo 1986. godine, tj. kada Ustav Bosne i Hercegovine nije stupio na snagu. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, tj. 14. decembra 1995. godine, nastao novi ustavnopravni poredak u Bosni i Hercegovini i s njim novi teritorijalni raspored sudova. Zbog toga će Ustavni sud ispitati dva aspekta dopustivosti: (a) svoju nadležnost ratione temporis za period od pokretanja postupka u toku 1986. godine do stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, tj. 14. decembra 1995. godine, te odgovornost ratione personae sudova do ustupanja spisa predmeta i od njihovog ustupanja Osnovnom sudu Sokolac od Općinskog suda I Sarajevo, a što se desilo 23. oktobra 2002. godine. Naime, to je bitno zbog toga što ovi sudovi pripadaju različitim odgovornim strana, entitetima (tj. kantonima), kao teritorijalno-administrativnim jedinicama, što će se automatski implicirati i na njihovu, eventualnu, finansijsku odgovornost.
- 22.Što se tiče ratione temporis odgovornosti, Ustavni sud je u svojoj stalnoj praksi naglašavao da se pri određivanju dužine postupka ne uzima u obzir period koji je prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu (vidi, naprimjer, odluke Ustavnog suda AP 769/04 od 30. novembra 2004. godine, tačka 30, AP 626/04 od 18. maja 2005. godine, tačka 43). Stoga, Ustavni sud neće razmatrati taj period, već će ispitati postupak koji se vodio nakon tog datuma, jer se samo taj period ratione temporis ubraja u nadležnost Ustavnog suda.
- 23.Što se tiče drugog pitanja, ratione personae odgovornosti pojedinih sudova, Ustavni sud smatra da za period od 14. decembra 1995. godine do dana ustupanja predmeta Osnovnom sudu Sokolac, što se desilo 23. oktobra 2002. godine, odgovornost za dužinu postupka snosi isključivo Općinski sud I Sarajevo. Od tog datuma odgovornost je prenesena na Osnovni sud Sokolac i druge sudove Republike Srpske, koji su, kao nadležni, odlučivali u predmetnom slučaju. U vezi s tim, a kao potvrda svog metodološkog pristupa i zaključka, Ustavni sud se poziva na stav Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine iz Odluke o prihvatljivosti i meritumu u predmetu CH/03/14825 (Đulaga Ivojević protiv Republike Srpske od 9. novembra 2005. godine, stav 47) u kojoj je razmatrana odgovornost tuženih strana, entiteta, za period dužine trajanja postupka dok spis nije ustupljen nadležnom sudu.
Podnosilac prijave je tužbu protiv osporenog upravnog akta podnio 1992. godine, ali predmet nije rješavan zbog rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, kratko nakon prestanka rata i ratnog stanja, 18. juna 1996. godine, postignut je međuentitetski sporazum o razmjeni predmeta, pa je predmet podnosioca prijave proslijeđen Vrhovnom sudu Republike Srpske. Stoga, Komisija smatra da je relevantan period koji se mora uzeti u obzir pri razmatranju pitanja da li je pravo podnosioca prijave na suđenje u razumnom roku prekršeno, period od primopredaje predmeta između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, tj. od 29. jula 1996. godine, što je datum primopredaje koji je naveden u dopisu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine podnosiocu apelacije od 9. augusta 2001. godine, pa do donošenja presude Vrhovnog suda 26. januara 2005. godine. Period od 14. decembra 1995. godine, kada je Republika Srpska preuzela obaveze iz Sporazuma, do 29. jula 1996. godine Komisija neće uzeti u obzir, jer smatra da je ovo razuman rok unutar kojeg su entiteti mogli sklopiti jedan tako složen sporazum o razmjeni predmeta i dogovoriti njegov modus operandi.
- 24.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva ratione temporis u pogledu apelantovog navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za period od 14. decembra 1995. godine do 11. oktobra 2006. godine, kada je Presudom Osnovnog suda Sokolac broj 089-0-P-06-000 190 predmetni parnični postupak okončan. Unutar ovog perioda apelacija je dopustiva ratione personae za period od 14. decembra 1995. godine do 23. oktobra 2002. godine u odnosu na Općinski sud I Sarajevo (današnji Općinski sud Sarajevo), a za naknadni period je dopustiva u odnosu na sudove Republike Srpske.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava ostale uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelant smatra da mu je, zbog toga što nije okončan parnični postupak povodom njegove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 27.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š�Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š�Ć.
- 28.U konkretnom slučaju radi se o sporu građanskopravne prirode, tj. parnici koju je apelant kao drugotužilac pokrenuo radi činjenja i naknade štete. Prema tome, apelant je bio zainteresiran i imao pravo da u razumnom roku dobije konačnu sudsku odluku o svojim građanskim pravima i obavezama, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na tu situaciju.
- 29.Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, kao i vlastitom praksom, razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 30.Prema praksi organa Evropske konvencije, koju slijedi i Ustavni sud, u odnosu na predmete u vezi sa dužinom postupka u kojim su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije ustanovili svoju vremensku nadležnost, period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom ustanovljenja njihove vremenske nadležnosti s tim da se mora uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 31.Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu tadašnjem Osnovnom sudu I Sarajevo u toku 1986. godine, a da je u nadležnosti Ustavnog suda period od 14. decembra 1995. godine, kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe do sada traje oko 20 godina, od čega se 11 godina ubraja u nadležnost Ustavnog suda. Od tih 11 godina, za koje su odgovorni sudovi u Bosni i Hercegovini, a uzimajući u obzir tačku 22. ove odluke, period od 6 godina i 5 mjeseci ubraja se u odgovornost Općinskog suda I Sarajevo, a 4 godine i 1 mjesec ubrajaju se u odgovornost sudova Republike Srpske.
Složenost predmeta
- 32.U vezi sa ocjenom da li je neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. februara 1993. godine, serija A broj 256-D, str. 117). Složenost se može ticati, osim činjenica, i pravnih pitanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 231-G, strana 75). Također, broj strana u postupku je bitno značajan.
- 33.Ustavni sud smatra da su u konkretnom predmetu priroda činjenica, kao i pravna pitanja, koja su relevantna za rješavanje, relativno složeni. Prije svega, radi se o starom predmetu u kojem je utvrđivanje pravilnog činjeničnog stanja, zbog proteka vremena, otežano. Dalje, i samo utvrđivanje činjenica zahtijeva provođenje obimnijeg dokaznog postupka. Također, Ustavni sud smatra da je predmetni slučaj, u vezi sa primjenom relevantnih propisa, dosta složen. Trebalo je riješiti i pitanje upravnog postupka, kao jedno od pravnih pitanja. Konačno, ne postoji samo jedna strana u postupku već više tužilaca, što je dodatno zakompliciralo predmet. To navodi na zaključak da postupanje sudova Republike Srpske u periodu od 4 godine i 1 mjesec odgovara složenosti predmeta.
- 34.Ipak, ova složenost predmeta ne odnosi se na Općinski sud I Sarajevo, već samo na sudove Republike Srpske. Naime, Općinski sud I Sarajevo je morao isključivo utvrditi svoju teritorijalnu nenadležnost za postupanje u predmetu, te proslijediti spis nadležnom sudu. Prema tome, period od 6 godina i 5 mjeseci je predugo s obzirom na aktivnosti koje je taj sud trebalo da preduzme.
Apelantovo ponašanje
- 35.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom roku.
- 36.Što se tiče apelantove odgovornosti u odnosu na period postupka pred Općinskim sudom I Sarajevo, Ustavni sud smatra da on ne snosi nikakvu odgovornost. Nema dokaza da je apelant urgirao da se predmet ustupi nadležnom sudu. Međutim, Ustavni sud smatra da je to pitanje koje je isključiva obaveza sudova, a ne strana u postupku. Kao što je navedeno, Ustavni sud je već opravdao sve sudove u Bosni i Hercegovini za period od 14. decembra 1995. godine, kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine, do 18. juna 1996. godine, kada je postignut međuentitetski sporazum o razmjeni predmeta. Nakon toga, Ustavni sud ne može naći opravdanje za nepostupanje prema sporazumu.
- 37.Što se tiče apelantove odgovornosti u odnosu na period postupka pred sudovima Republike Srpske, Ustavni sud primjećuje da je apelant više puta precizirao tužbeni zahtjev dok ga nije opredijelio (strana 3. prvostepene Presude Osnovnog suda Sokolac broj P-318/02 od 28. januara 2004. godine), tražio da se provede prilično iscrpan dokazni postupak (strana 5. et sequ. prethodno citirane presude). Osim toga, apelant je ulagao žalbe tri puta na prvostepene presude/rješenje, koje su objektivno doprinijele dužini postupka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je apelant iskorištavanjem procesnih prava znatno doprinio da postupak traje 4 godine i mjesec.
Ponašanje sudova
- 38.Što se tiče odgovornosti Općinskog suda I Sarajevo, Ustavni sud ne može naći bilo kakvo obrazloženje za neaktivnost tog suda u periodu od 6 godina i 5 mjeseci i nedostavljanje spisa nadležnom sudu kako bi postupak mogao biti nastavljen. Štaviše, u svom odgovoru Općinski sud I Sarajevo sebe ni na koji način ne smatra odgovornim. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije od Općinskog suda I Sarajevo.
- 39.Što se tiče odgovornosti sudova Republike Srpske, Osnovnog suda Sokolac i Okružnog suda Istočno Sarajevo, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je Osnovni sud Sokolac uzeo u rad predmet u roku od 5 mjeseci nakon što ga je zaprimio. Dalje, ova dva suda su u periodu od 4 godine i 1 mjesec donijeli ukupno 5 odluka, tri presude i dva rješenja. To je sasvim zadovoljavajuća dinamika rada sudova, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu, s jedne strane, da niti jedan postupak nije trajao duže od 9 mjeseci, a, s druge strane, da je Ustavni sud svjestan činjenice da, generalno gledajući, sudovi u Bosni i Hercegovini imaju veliki broj neriješenih predmeta. Iako Evropska konvencija, koja čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, obavezuje državu da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku, opterećenost sudova se priznaje kao opravdan razlog za nešto dužu dinamiku rada u predmetima (AP 2008/06 od 8. novembra 2007. godine, tačka 75).
- 40.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije potrebno da ulazi u pojedinosti pojedinih postupaka i zaključuje da sudovi Republike Srpske nisu povrijedili apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 41.Apelant traži da mu se dosudi iznos od 10.000 KM na ime naknade štete zbog toga što nije donesena meritorna odluka u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 42.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Budući da se parnični postupak radi utvrđenja činjenja i naknade štete ne smatra hitnim sporovima, te imajući u vidu period postupka za koji je odgovoran Općinski sud I Sarajevo, a to je šest godina i pet mjeseci, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke, iznosi 900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Kanton Sarajevo s obzirom na to da ova administrativno-teritorijalna jedinica, a na osnovu člana V.4.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, snosi odgovornost za rad ovog suda. Isplatu je potrebno izvršiti u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 43.Činjenica da u konkretnom slučaju apelantov predmet nije bio proslijeđen nadležnom sudu u Bosni i Hercegovini 6 godina i 5 mjeseci, a da apelantovo ponašanje nije doprinijelo nerazumnoj dužini trajanja postupka, dovoljni su Ustavnom sudu da zaključi da je povrijeđeno pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 44.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3, člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 45.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.