USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 3/06
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 770/04, rješavajući apelaciju Žarka Babičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Žarka Babičića, podnesena zbog nerazumno dugog trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj K-14/93, odnosno K-128/02.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Žarko Babičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mile Kovačević, advokat iz Gradiške, podnio je 27. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj K-128/02.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 24. septembra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je, također, zatraženo da dostavi na uvid spis broj K-128/02.
- 3.Odgovor na apelaciju Osnovnog suda i spis broj K-128/02 su dostavljeni 11. oktobra 2004. godine, a odgovor Tužilaštva 11. marta 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 13. oktobra 2004. godine dostavljen apelantu. Odgovor Tužilaštva dostavljen je apelantu 17. juna 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Krivičnu prijavu protiv apelanta je 14. decembra 1989. godine podnijela oštećena Snježana Stanojević (u daljnjem tekstu: oštećena) u Stanici policije Jesenice, Republika Slovenija.
- 7.Osnovni sud je donio Rješenje o provođenju istrage protiv apelanta, broj Ki 44/90 od 11. decembra 1990. godine.
- 8.Tužilaštvo je podiglo optužnicu broj KT-111/90 od 10. februara 1993. godine protiv apelanta zbog krivičnog djela silovanja iz člana 88. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske -posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96).
Postupak pred Osnovnim sudom u predmetu K 14/93
- 9.Pred Osnovnim sudom zakazan je glavni pretres za 17. oktobar 1994. godine, na koji su pristupili apelant, njegov branilac i ovlašteni tužilac. Pretres je na prijedlog Tužilaštva i odbrane odgođen zbog nepristupanja sudu oštećene i svjedoka. Potom su zakazani sljedeći glavni pretresi:
- -23. novembra 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant, njegov branilac i ovlašteni tužilac, a zbog nepristupanja sudu oštećene i svjedoka pretres je odložen. Izdata je naredba PU Gradiška da uredno pozvanog svjedoka Zorana Cvijića prinudno dovede.
- -19. decembra 1994. godine na glavni pretres su pristupili apelant i ovlašteni tužilac. Nije pristupio apelantov branilac, koji je izvijestio sud da se nalazi u Vojsci Republike Srpske, kao ni oštećena za koju je Stanica javne sigurnosti Gradiška dostavila nepotpunu adresu. Ni radnici Stanice javne sigurnosti nisu priveli svjedoka, pa je pretres odgođen.
- -23. januara 1995. godine na glavni pretres je pristupio apelant, a nisu pristupili ni njegov branilac, ni oštećena, niti svjedoci. Pretres je odgođen.
- -6. marta 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena za koju je bila neuredna dostava poziva, niti su radnici Stanica javne sigurnosti priveli svjedoka, pa je pretres odgođen
- -10. aprila 1995. godine na glavni pretres su pristupili apelant i branilac. Pretres je na prijedlog tužilaštva odložen na neodređeno vrijeme jer nisu pristupili svjedoci ni oštećena za koje je dostava poziva bila neuredna.
- -20. septembra 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena, koja je prema izvještaju dostavne službe odselila u Sloveniju. Nisu pristupili ni svjedoci, pa je pretres odgođen.
- -19. oktobra 2001. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupila oštećena iako je dostava poziva na adresu u Sloveniji uredna. Na prijedlog Tužilaštva pretres je odgođen na neodređeno vrijeme. Donijeto je rješenje da se diplomatskim putem dostavi zamolnica sudu u Jesenicama u Sloveniji da ispita oštećenu kao svjedoka.
- -20. decembra 2001. godine na glavni pretres sudu nisu pristupili ni apelant ni oštećena. Konstatirano je da je neiskazana dostava poziva. Nije pristupio ni svjedok, za kojeg je bila uredna dostava poziva, pa je pretres odgođen.
- -22. januara 2002. godine na glavni pretres je pristupio apelant. Nije pristupio njegov branilac niti oštećena, te je pretres odložen.
- -
10. 21. februara 2002. godine održan je glavni pretres na kojem je saslušan apelant, koji je dao svoju odbranu. Proveden je dokazni postupak saslušavanjem svjedoka Gorana Cvijića, te čitanjem iskaza svjedoka Zore Babičić i čitanjem iskaza oštećene koji je dat u istražnom postupku.
- 11.Osnovni sud je donio Presudu broj K 14/93 od 21. februara 2002. godine, kojom je apelant proglašen krivim i izrečena mu je uvjetna osuda, kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom provjeravanja od 2 godine.
Žalbeni postupak pred Okružnim sudom u Banja Luci
- 12.Na navedenu prvostepenu presudu su i apelant i Tužilaštvo blagovremeno izjavili žalbe.
- 13.Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je uvažio apelantovu žalbu i Rješenjem broj Kž 200/02 od 27. juna 2002. godine ukinuo presudu prvostepenog suda i predmet vratio na ponovni postupak. Prvostepenom sudu je naloženo da u ponovnom postupku neposredno sasluša oštećenu na glavnom pretresu.
Ponovni postupak pred Osnovnim sudom u predmetu broj K-128/02
- 14.Pod novim brojem, K-128/02, zakazan je glavni pretres u ponovnom postupku za 1. novembar 2002. godine, na koji nije pristupio apelant kojem nije uručen poziv za glavni pretres, jer je vraćen s naznakom da se odselio s adrese. Sudu nije pristupila niti oštećena za koju također nije bila uredna dostava poziva, koji je vraćen sudu sa naznakom da je nepoznata na adresi, pa je pretres odgođen na neodređeno vrijeme.
- -11. aprila 2003. godine niko nije pristupio na glavni pretres. Za oštećenu dostava poziva je bila uredna, dok je za apelanta dostava poziva bila neuredna. Poziv je vraćen sudu s naznakom "nepoznat na adresi". Pretres je odložen na neodređeno vrijeme.
- -Apelant je preko branioca 20. maja 2003. godine dostavio sudu svoju novu adresu.
- -19. juna 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant, njegov branilac i tužilac. Nije pristupila oštećena. Poziv oštećenoj vraćen je sudu, uz naznaku dostavljača da primalac ne prima pismena. Tužilac je izjavio da ostaje kod prijedloga da se oštećena neposredno sasluša kao svjedok.
- -2. septembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, ali zbog izostanka tužioca pretres je odložen.
- -18. septembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, ali kako nije pristupila oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna, pretres je odgođen.
- -9. oktobra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena jer je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odgođen.
- -27. novembra 2003. godine na glavni pretres nije pristupio apelant. Njegov branilac je obavijestio sud da je apelant bolestan pa je pretres odgođen.
- -23. decembra 2003. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva nije iskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen.
- -20. januara 2004. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac. Nisu pristupili tužilac i oštećena. Dostava poziva je bila neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa. Pretres je odložen.
- -2. marta 2004. godine na glavni pretres su pristupili apelant i njegov branilac, nisu pristupili tužilac i oštećena, dostava poziva bila je neiskazana jer pošta nije primala sudska pismena zbog neplaćenih računa, pretres je odložen na neodređeno vrijeme.
- -20. jula 2004. godine na glavni pretres su pristupili tužilac i apelant. Nije pristupila oštećena. Dostava poziva bila je neuredna, pa je pretres odložen.
- -22. septembra 2004. godine na glavni pretres je pristupio apelantov branilac. Nije pristupio apelant koji je o pretresu usmeno obaviješten, ni oštećena za koju je dostava poziva bila neuredna. Pretres je odložen.
- -
- 15.Sljedeći pretres je zakazan za 4. novembar 2004. godine.
- 16.Apelant je nezadovoljan dužinom postupka izjavio apelaciju Ustavnom sudu.
IV. Relevantni propisi
- 17.Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90)
Član 14.
"Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku".
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 18.Apelant se žali da se protiv njega vodi postupak pred Osnovnim sudom zbog krivičnog djela silovanja iz člana 88. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio, koji nedopustivo dugo traje. Prema optužnici, krivično djelo je izvršeno 1. decembra 1989. godine. Optužnica je podignuta 10. februara 1993. godine. Prvi pretres je zakazan za 17. oktobar 1994. godine. Prvostepena presuda je donijeta 21. februara 2002. godine, po žalbi drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu 27. juna 2002. godine i predmet vratio na ponovni postupak. Postupak još uvijek traje. Od navodnog izvršenja djela i podnošenja krivične prijave proteklo je punih 14 godina i 8 mjeseci.
- 19.Apelant ističe da je u konkretnom slučaju prekoračen svaki razuman rok za okončanje suđenja, čime je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da je izložen bespotrebnom maltretiranju i bespotrebnim troškovima postupka. Do momenta podnošenja apelacije troškovi odbrane iznose 8.662,50 KM, što se direktno odražava na apelantovu egzistenciju i egzistenciju njegove porodice
- 20.Apelant predlaže da Ustavni sud utvrdi kršenje njegovog prava na fer suđenje u razumnom roku, naloži Osnovnom sudu da odmah preduzme zakonom predviđene mjere i radnje za okončanje krivičnog postupka u predmetu broj K-128/02, kao i da se apelantu dosudi naknada za nematerijalnu štetu u visini od 20.000,00 KM
b) Odgovor na apelaciju
- 21.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je optužnica podignuta u vrijeme kad je zbog ratnih dejstava bio prekinut svaki pravni saobraćaj unutar bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a u optužnici je kao apelantova adresa navedena Rijeka u Republici Hrvatskoj, dok je oštećena nastanjena u Sloveniji. Osnovni sud je izdao naredbu da se optuženi odmah po pronalasku privede, a apelant je bez poziva pristupio sudu 26. augusta 1994. godine. Pretresi su odgađani zbog procesnih smetnji. Apelant je bliski srodnik s oštećenom te je mogao i trebao obavijestiti sud o njenoj adresi u Sloveniji. I apelant je u toku postupka mijenjao adresu prebivališta u Gradišci, a o tome nije obavještavao Osnovni sud. Apelant je svojim ponašanjem doveo do odlaganja glavnog pretresa, te su njegovi navodi neosnovani. Također, Osnovni sud ističe da apelant nije iscrpio sva pravna sredstva koja je imao na raspolaganju, jer još nije primio posljednju, konačnu odluku tog suda. Stoga Osnovni sud predlaže da se apelacija odbaci kao nedopustiva.
- 22.Tužilaštvo ističe da je, između ostalog, razlog za dugo trajanje ovog postupka i okolnost da oštećena ima prebivalište u Sloveniji, te da sudu nije bila dostupna zbog toga što je promijenila adresu stanovanja. Tužilaštvo predlaže da Ustavni sud izvrši uvid i u spis predmeta K-128/02 radi ocjene osnovanosti apelacije.
VI. Dopustivost
- 23.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 24.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 25.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
- 26.Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 27.Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do sudske odluke u razumnom roku u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega.
- 28.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, a prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud, Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, br. 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 29.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, br. 32082/96, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema države, odnosno entiteta, ne smiju imati utjecaja na poštivanje individualnih prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 30.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima koje nameće član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 31.Ustavni sud konstatira da u konkretnom slučaju apelant nije imao na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi osporio dužinu postupka.
- 32.S obzirom da je odlaganje postupka bilo kontinuirano i da ovaj postupak pred Osnovnim sudom još nije okončan, te da apelant nije imao na raspolaganju efektivno pravno sredstvo da izdejstvuje konačnu odluku, Ustavni sud, uzevši u obzir izuzetne okolnosti u konkretnom slučaju, prihvata da je apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 33.Apelant smatra da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"Š...ĆPrilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na raspravu u razumnom rokuŠ...Ć"
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 34.Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o krivičnom postupku, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da u razumnom roku utvrdi osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Period koji se uzima u obzir
- 35.Ustavni sud se poziva na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir za žalbu u pogledu dužine trajanja postupka počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56. stav 53).
- 36.U konkretnom slučaju, prethodni postupak je započeo podnošenjem krivične prijave protiv apelanta 14. decembra 1989. godine dok je Tužilaštvo protiv apelanta podnijelo optužnicu 10. februara 1993. godine. Prema tome, period u kojem je pokrenut predmetni postupak ne spada u nadležnost Ustavnog suda s obzirom da je postupak započet prije 14. decembra 1995. godine, tj. prije nego što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu.
- 37.Predmetni postupak do donošenja ove odluke nije završen. Ustavni sud konstatira da je od podnošenja krivične prijave protiv apelanta proteklo 14 godina i 10 mjeseci, od kojih se 8 godina i 10 mjeseci odnose na period koji je Ustavni sud nadležan ratione temporis ispitivati, ali će uzeti u obzir stadij koji je postupak dosegao do 14. decembra 1995. godine, odnosno do ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda.
- 38.Stadij postupka, u kojem se nalazio apelantov predmet 14. decembra 1995. godine, bio je da je nakon okončane istrage po podignutoj optužnici, od 10. februara 1993. godine, vođen krivični postupak u kojem je šest puta odgađan glavni pretres, te je na pretresu, održanom 10 aprila 1994. godine, doneseno rješenje kojim se pretres odlaže na neodređeno vrijeme.
- 39.Nakon toga, prema stanju u spisu, Osnovni sud nije preduzeo nikakvu aktivnost u pravcu nastavka postupka do 20. septembra 2001. godine, kad je održan sljedeći pretres.
- 40.U periodu koji spada u nadležnost Ustavnog suda zakazivano je 18 pretresa, od kojih je održan samo jedan.
- 41.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, a koje je prihvatio Ustavni sud, ističe se da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Uzima se u obzir posebno složenost predmeta i ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske presuda od 13. jula 1983. godine stav 24).
a) Složenost predmeta
- 42.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode predmeta.
- 43.Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela silovanja. Ustavni sud smatra da su okolnosti da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te da nema potpisanog bilateralnog sporazuma između Slovenije i Bosne i Hercegovine koji bi regulisao kako da se obezbijedi prisustvo oštećene kao svjedoka sudu, tako da je oštećena sudu nedostupna, te da je oštećena tokom postupka očigledno izbjegavala pristup sudu, takve da utiču na složenost postupka, jer po prirodi krivičnog djela silovanja, pri navodno počinjenom djelu, nije bilo očevidaca, zato je zaista neophodno da se oštećena sasluša kao svjedok, kako bi se njen iskaz doveo u vezu sa odbranom okrivljenog, odnosno apelanta, te da bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje. Ustavni sud ističe da se, imajući u vidu okolnost da je oštećena nedostupna sudu a da je njen iskaz od suštinske važnosti, predmetni postupak može smatrati složenim.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 44.Ustavni sud ističe da saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku. U krivičnim predmetima od optuženog se ne zahtijeva da aktivno sarađuje kako bi ubrzao postupak koji bi mogao dovesti do proglašavanja optuženog krivim (vidi Evropski sud za ljudska prava, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15 jula 1982. godine, serija A, broj 51). Međutim kašnjenja koja optuženi prouzrokuje će oslabiti prigovor koji se podnosi povodom navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971, serija A, broj 13).
- 45.U skladu s navedenim Ustavni sud će ispitati ponašanje apelanta u predmetnom postupku. Apelant je u periodu koji ispituje Ustavni sud od 18 zakazanih pretresa pristupio na 11. Na sedam pretresa nije pristupio, od čega na tri iz opravdanih razloga (na dva pretresa nije pristupio jer je bila neuredna dostava, jedan put je bio bolestan i njegov branilac je o tome obavijestio sud), dok je na četiri pretresa apelant neopravdano bio odsutan (na dva pretresa nije pristupio iako je bio uredno pozvan, a na dva jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud nego je tek naknadno preko branioca dostavio sudu svoju novu adresu. Dakle, u vezi sa neopravdanim odsustvom sa četiri pretresa apelant je odgovoran za odugovlačenje postupka, što prema praksi Evropskog suda bitno utiče na osnovanost prigovora koji se podnosi povodom navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.
- 46.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovo ponašanje u predmetnom postupku samo po sebi značajno doprinosi odugovlačenju postupka
c) Ponašanje suda
- 47.Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem.
- 48.Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u ovom postupku pokazao evidentnu neažurnost, tako da u periodu od 14. decembra 1995. godine (kad je glavni pretres već bio odložen osam mjeseci) pa sve do 20. septembra 2001. godine nije preduzimao nikakve aktivnosti. Ustavni sud se poziva mutatis mutandis na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć".
- 49.Ustavni sud skreće pažnju i na relevantne odredbe Zakona o krivičnom postupku, koje propisuju da postupak treba provesti bez odugovlačenja.
- 50.U konkretnom slučaju, Osnovni sud je iznio objektivne razloge koji opravdavaju dužinu trajanja predmetnog postupka. To su ratna dejstva na području bivše SFRJ kad je prekinut svaki pravni saobraćaj unutar bivše SFRJ, dok je u optužnici navedena adresa apelanta u Hrvatskoj, a oštećene u Sloveniji. Sud je izdavao naredbe za privođenje uredno pozvanih svjedoka, a u većini slučajeva pripadnici PU Gradiška nisu postupali po naredbi suda. S obzirom da se nije znala tačna adresa oštećene sud je preduzeo mjere i od PU Gradiška tražio tačnu adresu oštećene. Sve su ove okolnosti bez sumnje uticale na dužinu postupka. U konkretnom slučaju predmet je po žalbi apelanta, koju je uvažio Okružni sud, vraćen na ponovni postupak, te je po uputama drugostepenog suda prvostepeni sud dužan oštećenu pozvati i neposredno saslušati. Okolnost da između Bosne i Hercegovine i Slovenije nije potpisan bilateralni sporazum, koji bi eventualno regulisao na koji način obezbijediti prisustvo oštećene kao svjedoka glavnom pretresu, objektivno utiče na prolongiranje okončanja predmetnog postupka, kao i ponašanje apelanta koji čak četiri puta neopravdano nije pristupio na glavni pretres, te je mijenjao adrese, a o tome nije blagovremeno obavještavao sud.
- 51.Ustavni sud smatra da su, i pored evidentnih propusta Osnovnog suda da bez odlaganja postupa u konkretnom predmetu, dužini postupka svakako doprinijeli i razlozi objektivne prirode: rat na prostoru bivše SFRJ, složenost konkretnog postupka, odsutnost optuženog i nedostupnost oštećene, kao i činjenica da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te nepostojanje bilateralnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Slovenije kojim bi se obezbijedilo prisustvo oštećene kao svjedoka suđenju. Ustavni sud naglašava da takve okolnosti ne otklanjaju odgovornost i obavezu Bosne i Hercegovine da organizuje svoj pravosudni sistem na način koji će omogućiti građanima pravičan postupak u razumnom roku. Cijeneći navedene razloge u vezi sa dužinom konkretnog postupka, Ustavni sud konstatuje da su navedeni razlozi svakako imali odlučujući uticaj na dužinu postupka.
- 52.Polazeći od navedenog, a imajući u vidu složenost postupka, kao i ponašanje apelanta, koji je značajno doprinio odugovlačenju postupka, Ustavni sud zaključuje da zahtjev donošenja odluke u razumnom vremenskom roku nije povrijeđen, te da nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 53.Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, naročito u pogledu složenosti konkretnog predmeta, ponašanja apelanta i objektivnih okolnosti u kojima je sud radio, Ustavni sud zaključuje da evidentni propusti u radu suda nisu bili takve prirode da su mogli lišiti apelanta prava na sudsko odlučivanje u razumnom roku. U pogledu dužine trajanja postupka u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud imao razumne i objektivne razloge zbog kojih se predmetni postupak nije mogao ranije završiti te da je apelant svojim ponašanjem doprinio odugovlačenju predmetnog postupka.
- 54.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 55.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.