USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broju AP 130/04, rješavajući apelaciju Zuhre Alibašić i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanović, potpredsjednik David Feldman, sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija Constance Grewe, sudija na sjednici održanoj 2. decembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Usvajaju se apelacije Zuhre Alibašić, Sime Jarića, Krste Eskića, Spomenke Mičanović, Stažije Ćubel i Ilije Grgića, Trifka Guzine, Mirka Subića, Vladimira Zelića, Milke Karakaš, Qubomira Karakaša, Branislave Obradović, Mirka Tomića, Azemine Gagulić, Bahtije Radončića, Ramiza Softića, Stanojle Đurasović, Qubomira Radovića i Barbare Vrpoqac.
Utvrđuje se povreda člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.
Odbijaju se kao neosnovane apelacije podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u odnosu na član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine.
Ova odluka dostavqa se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine da bi se obezbijedila ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje je preduzeo, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽEWE
I. Uvod
- 1.Zuhra Alibašić, Simo Jarić, Krsto Eskić, Spomenka Mičanović, Stažija Ćubel i Ilija Grgić, koje zastupa Ivan Ćubel, Trifko Guzina, Mirko Subić, koje zastupa Vesna Lukač, Vladimir Zelić, Milka Karakaš, Qubomir Karakaš, Branislava Obradović, Mirko Tomić, Azemina Gagulić, Bahtija Radončić, Ramiz Softić, Stanojla Đurasović, Qubomir Radović i Barbara Vrpoqac, koje zastupa Marija Ciprić (u daqwem tekstu: apelanti), podnijeli su tokom 2004. i 2005. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, odlučio je da apelacije AP 130/04, AP 259/04, AP 369/04, AP 497/05, AP 500/05, AP 802/05, AP 888/05, AP 907/05, AP 954/05, AP 955/05, AP 962/05, AP 973/05, AP 974/05, AP 1066/05, AP 1074/05, AP 1166/05, 1173/05 i AP 1238/05 spoji u jedan predmet pod brojem AP 130/04, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitawu povodom koga Ustavni sud može da vodi jedan postupak i donese jednu odluku.
- 3.Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine zatraženo je 6. juna 2005. godine da dostave odgovore na apelacije.
- 4.Odgovor na apelacije Bosna i Hercegovina dostavila je putem Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Pravobranilaštvo) 21. juna 2005. godine, a Vlada Federacije Bosne i Hercegovine putem Federalnog ministarstva finansija (u daqwem tekstu: Federalno ministarstvo) 20. juna 2005. godine.
- 5.Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine 23. juna 2005. godine dostavqeni su apelantima.
III. Čiwenično stawe
- 6.Apelanti su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daqwem tekstu: SFRJ) ulagali su devize kod bivših komercijalnih banaka u toj zemqi. Zbog rastuće nestašice deviza i drugih ekonomskih problema, isplata sredstava sa ovih "starih" deviznih štednih računa progresivno je ograničavana prema zakonima koji su stupili na snagu tokom 1980. i početkom 1990. godine.
- 7.Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, podnosioci apelacija uglavnom nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Takođe, svi wihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazložewa ili pozivawem na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska.
- 8.Čiwenice pojedinačnih predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqedeći način.
Predmet broj AP 130/04
- 9.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 28. januara 2004. godine. Apelantkiwa je polagala sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 1.051,84 DM.
Predmet broj AP 259/04
- 10.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 27. februara 2004. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 3.427,73 DM.
Predmet broj AP 369/04
- 11.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 14. aprila 2004. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Jugobanke Sarajevo u iznosu od 22.631,69 USD.
Predmet broj AP 497/05
- 12.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 15. februara 2005. godine. Apelantkiwa je polagala sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Osnovne banke Tuzla u iznosu od 5.301,57 DM.
Predmet broj AP 500/05
- 13.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 8. marta 2005. godine. Apelantkiwa Stažija Ćubel je polagala sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo, na jednoj kwižici u iznosu od 60.273,30 CHF, a na drugoj kwižici 12.859,34 CHF. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda za platni promet Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Zavod) od 1. juna 2000. godine, apelantkiwino ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 81.199,76 KM.
- 14.Apelant Ilija Grgić je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 16.706,87 DM. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 25. maja 2000. godine, apelantovo ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 30.934,63 KM.
Predmet broj AP 802/05
- 15.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 28. marta 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Unionbanke Sarajevo. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 21. marta 2005. godine, apelantovo ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 24.232,14 KM.
Predmet broj AP 888/05
- 16.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 30. marta 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Unionbanke Sarajevo. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 21. marta 2005. godine, apelantovo ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 125.222,67 KM.
Predmet broj AP 907/05
- 17.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 5. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Jugobanke Sarajevo. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 2. maja 1999. godine, apelantovo ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 1.604,71 KM.
Predmet broj AP 954/05
- 18.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 8. aprila 2005. godine. Apelantkiwa je polagala sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 8.676,10 DM.
Predmet broj AP 955/05
- 19.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 9. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 1. 537,00 DM.
Predmet broj AP 962/05
- 20.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 8. aprila 2005. godine. Apelantkiwa je polagala sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Unionbanke Sarajevo, i to na jednoj kwižici iznos od 10.185,44 DM i na drugoj kwižici 17.688,48 DM. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 2. maja 1999. godine, apelantkiwino ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 28.197,14 KM.
Predmet broj AP 973/05
- 21.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 12. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 1.591,06 DM, 44,59 HFZ , 621,83 FF, 1789,55 LIT, 2273,00 USD i 23,60 CHF.
Predmet broj AP 974/05
- 22.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 3. juna 2005. godine. Apelantkiwin suprug je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo, i to na jednoj kwižici iznos od 28.553,00 DM i na drugoj kwižici iznos od 3.727,21 DM. U prilogu apelacije apelantkiwa je dostavila Rješewe o nasqeđivawu Opštinskog suda u Kiseqaku broj O-19/99 od 25. marta 1999. godine kojim se ona proglašava zakonskim nasqednikom sa dijelom 1/1. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 21. januara 2002. godine, apelantkiwino ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 32.335,18 KM.
Predmet broj AP 1066/05
- 23.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 21. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 654,01 DM. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 27. januara 2001. godine, apelantovo ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 677,98 KM.
Predmet broj AP 1074/05
- 24.Apelacija je podnesena 22. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Osnovne banke Tuzla, i to iznos od 574,87 DM. Shodno izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 2. maja 1999. godine, apelantovo ukupno potraživawe po osnovu stare devizne štedwe iznosi 579,90 KM.
Predmet broj AP 1166/05
- 25.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 9. maja 2005. godine. Apelantkiwa je polagala sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 2.031,32 DM.
Predmet broj AP 1173/05
- 26.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 17. maja 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 13.324,15 USD.
Predmet broj AP 1238/05
- 27.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 31. maja 2005. godine. Apelantkiwa je polagala sredstva na deviznu štednu kwižicu kod Privredne banke Sarajevo, i to iznos od 31.146,42 DM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 28.Predmetne apelacije odnose se na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potraživawa po osnovu stare devizne štedwe, deponovane iskqučivo u bankama Bosne i Hercegovine i wihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današwe Federacije Bosne i Hercegovine. Kod određenih apelanata banke su prebacile staru deviznu štedwu na jedinstvene račune građana Zavoda osim u određenim predmetima gdje podnosioci apelacije izričito navode da wihova devizna štedwa nije evidentirana na jedinstvenom računu građana.
- 29.Iz sadržaja apelacija proizilazi da se apelanti žale na povredu prava na mirno uživawe imovine iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđewe iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Svi apelanti traže da im se isplati cjelokupna devizna štedwa, a neki traže da im se isplate i kamate.
b) Odgovor na apelaciju
- 30.U odgovoru na apelacije Pravobranilaštvo ističe da je Bosna i Hercegovina donošewem Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini svoja izvorna prava titulara državnog kapitala prenijela na entitete Bosne i Hercegovine. Na osnovu ovog zakona entiteti su bili ovlašćeni da donesu sopstvene propise o privatizaciji, što su i učinili, tako da je, shodno propisima o privatizaciji banaka, sve potraživawe "stare devizne štedwe" preneseno na teret buxeta entiteta Bosne i Hercegovine. Daqe, Pravobranilaštvo navodi da su entiteti s ciqem da riješe pitawa stare devizne štedwe donijeli zakone o unutrašwem dugu i sprovedbene propise kojim su regulisani registrovawe stare devizne štedwe i način wene isplate. Shodno postojećem pravnom stawu, entiteti Bosne i Hercegovine su nosioci prava na staroj deviznoj štedwi, pa samim tim i odgovornosti. Pravobranilaštvo napomiwe da je Bosna i Hercegovina potpisnica Sporazuma o pitawu sukcesije koji u Aneksu C reguliše finansijska potraživawa i dugovawa. Međutim, nisu doneseni odgovarajući dokumenti na osnovu kojih bi se uspostavio sistem prava i obaveza, te predlaže da se apelacije u odnosu na Bosnu i Hercegovinu odbiju.
- 31.U odgovoru na apelacije Federalno ministarstvo navodi da je pitawe stare devizne štedwe riješeno Zakonom o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u postupku privatizacije i Zakonom o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. Članom 5 Zakona o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u postupku privatizacije propisano je da potraživawa na osnovu stare devizne štedwe postaju unutrašwi dug Federacije, koji se izmiruje u skladu sa posebnim zakonom. Devizna štedwa, koja je verifikovana kao unutrašwi dug i kao obaveza Federacije, izmiriće se u skladu sa Zakonom o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno isplatom dijela duga u gotovini, a ostatak izdavawem obveznica. Daqe, Federalno ministarstvo ističe da je većina apelanata stekla pravo na potraživawe od Federacije, u skladu sa Zakonom o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u postupku privatizacije, kao i pravo na izmirewe obaveza na navedeni način.
V. Relevantni propisi
- 32.Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovawu ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 2/92)
Član 9.
"Za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jemči Republika."
- 33.Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovawu ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 10/94)
Član 3.
"Devize mogu da se koriste samo za plaćawe prema inostranstvu osim ako ovom uredbom nije drugačije određeno."
Član 12.
"Domaća i strana fizička lica mogu devize da drže na računu kod banke i slobodno ih koriste."
Član 44.
"Devizne rezerve čine potraživawa na računima u inostranstvu, efektivni strani novac i vrijednosni papiri izdati u inostranstvu ŠdeponovaniĆ kod Narodne banke ŠBosne i HercegovineĆ i ŠovlašćenihĆ banaka."
- 34.Odluka o ciqevima i zadacima devizne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 13/96)
Tačka 7
"Devizna štedwa građana deponovana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štedwu, rješavaće se donošewem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine, ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom."
- 35.Odluka o ratifikaciji Sporazuma o pitawima sukcesije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ("Službeni glasnik BiH" br. 10/01)
U Sporazumu o sukcesiji SFRJ, Aneks C, u relevantnom dijelu predviđa sqedeće:
Član 2 stav 3
" Š...Ć
Ostala finansijska dugovawa (SFRJ) ukqučuju:
(a) jemstva SFRJ ili wene Narodne banke Jugoslavije za štedwu u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili wihovih filijala u bilo kojoj državi sqednici prije datuma koga je ona proglasila nezavisnost;
Š...Ć"
Član 7.
"Jemstva bivše SFRJ ili wene NBJ za štedwu čvrste valute položenu kod komercijalne banke ili neke od wenih filijala u bilo kojoj državi sqednici prije datuma kada je ta država proglasila nezavisnost predmet su pregovara bez odgađawa, vodeći naročito računa o potrebi zaštite štedwe čvrste valute pojedinaca. Ovi pregovori će se odvijati pod pokroviteqstvom Banke za međunarodna poravnawa."
- 36.Zakon o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97 i 8/99)
Član 3.
"Lice koje ima deviznu štedwu u bankama ili poslovnim jedinicama sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine iznad 100 KM, a bilo je državqanin bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i na dan 31. marta 1991. godine imalo prebivalište na teritoriji koja sada pripada Federaciji Bosne i Hercegovine stiče potraživawa prema Federaciji sa stawem na dan 31. marta 1992. godine.
Realizacija potraživawa građana koji su na dan 31. marta 1991. godine imali državqanstvo bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a koji nemaju prebivalište na teritoriji Federacije, kao i drugih lica koja imaju devizna potraživawa u bankama na teritoriji Federacije, u smislu ovog zakona, urediće se posebnim propisom.
Licima iz stava 1 ovog člana s deviznom štedwom do 100 DM banke će na wihov zahtjev isplatiti iznos štedwe.
Potraživawa iz stava 3 ovog člana su isplativa nakon isteka perioda od tri mjeseca od dana primjene ovog zakona."
Član 7.
"Potraživawa iz člana 3 ovog zakona banka prenosi na jedinstveni račun štediše.
Način prenosa potraživawa građana ... čiji se računi vode u bankama kod kojih su organizacione jedinice na teritoriji Federacije prestale da rade urediće se posebnim propisom Federalnog ministarstva finansija."
Član 11.
"Otvarawe jedinstvenih računa vrši se po zvaničnoj dužnosti na osnovu jedinstvenog matičnog broja građana-nosilaca potraživawa iz ovog zakona.
Jedinstveni račun predstavqa certifikat građanina."
Član 18.
"Potraživawa sa jedinstvenog računa mogu da se koriste u postupku privatizacije u roku od dvije godine od dana izdavawa izvoda sa jedinstvenog računa, a nakon upisa potraživawa po pojedinim vrstama.
Istekom roka iz stava 1 ovog člana potraživawa na jedinstvenom računu se gase."
- 37.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u procesu privatizacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 45/00)
Član 18.
"Potraživawa sa jedinstvenih računa građana mogu da se upotrijebe u procesu privatizacije u roku od četiri godine od dana izdavawa izvoda sa jedinstvenog računa građana, nakon registracije svakog pojedinog potraživawa.
Po isteku roka navedenog u stavu 1 ovog člana potraživawa sa jedinstvenih računa se gase.
Izuzetno od odredbi st. 1 i 2 ovog člana, nosioci stanarskog prava iz člana 8a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97, 11/98, 22/99 i 7/00) mogu da koriste potraživawa sa jedinstvenog računa u roku od tri mjeseca od dana ovjere potpisa sa kupoprodajnim ugovorom kod nadležnog suda."
- 38.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 45/00)
Član 28.
"Prodaja iz člana 26 ovog zakona vrši se uz obavezno plaćawe u novcu ili certifikatima iz osnova stare devizne štedwe najmawe 35 odsto ugovorene prodajne cijene.
Za svaki iznos plaćen u novcu ili certifikatom po osnovu stare devizne štedwe više od 35% može da se odobri popust od 8%."
- 39.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 61/01)
Član 27.
"Mala privatizacija u smislu člana 26 ovog zakona sprovodi se javnom prodajom, koju je preduzeće dužno da pripremi i prijavi nadležnoj agenciji (za privatizaciju) u roku koji odredi Agencija Federacije i u roku važewa potraživawa građana iz Zakona o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u postupku privatizacije (certifikati itd.)."
- 40.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, stupio na snagu 8. januara 2002. godine (nakon datuma odluke Ustavnog suda Federacije)
Član 24.
"Plaćawe otkupne cijene stana vrši se jednim od platežnih sredstava, i to:
- a)novcem,
- b)certifikatima na osnovu potraživawa građana, a koji su utvrđeni posebnim propisima.
Kada se plaćawe vrši novcem ili certifikatom iz osnova stare devizne štedwe, cijena stana se umawuje za 20% utvrđene otkupne cijene."
- 41.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potraživawu građana ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 57/03)
Član 7.
"Potraživawa iz člana 3 ovog zakona banka, na zahtjev štediše koji se podnosi u roku do šest mjeseci od dana usvajawa ovog zakona, prenosi na jedinstveni račun štediše."
Član 11.
"Otvarawe jedinstvenih računa vrši se po zvaničnoj dužnosti na osnovu matičnog broja građana-nosilaca potraživawa iz ovog zakona, a otvarawe jedinstvenog računa po osnovu stare devizne štedwe vrši se na zahtjev štediše."
Član 18.
"Potraživawa sa jedinstvenog računa mogu da se koriste u postupku privatizacije u roku od šest godina od dana izdavawa izvoda sa jedinstvenog računa, a nakon upisa potraživawa po pojedinim vrstama."
Član 20.
"Direktor Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od stupawa na snagu ovog zakona donijeće uputstvo o evidenciji i realizaciji potraživawa sa jedinstvenog računa."
Član 20a.
"Agencija za privatizaciju u Federaciji BiH će neiskorišćena potraživawa po osnovu stare devizne štedwe koja su prenijeta na jedinstveni račun vratiti na račun imaoca u roku od 30 dana od dana podnošewa zahtjeva štediše."
Član 20b.
"Štediše koje su izvršile prenos potraživawa iz osnova stare devizne štedwe u privatizacione investicione fondove koja žele da povrate na svoje jedinstvene račune mogu da podnesu zahtjev privatizacionim investicionim fondovima za povrat potraživawa u roku od šest mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona."
- 42.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potraživawu građana ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 20/04) tako da je član 5 dopuwen novim članom 5a koji glasi:
Član 5a.
"Izuzetno od člana 5 ovog zakona potraživawe po osnovu stare devizne štedwe postaje unutrašwi dug Federacije Bosne i Hercegovine, koji se izmiruje u skladu sa posebnim zakonom, osim ako lice koje ima potraživawe na osnovu stare devizne štedwe ne da izjavu da se ta potraživawa koriste za namjene iz člana 18 ovog zakona.
Izjava iz stava 1 ovog člana je neopoziva i podnosi se Federalnom ministarstvu finansija u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona."
Član 18.
"Potraživawa sa jedinstvenog računa mogu da se koriste u procesu privatizacije:
- -za kupovinu dionica preduzeća, imovine preduzeća i druge imovine koja se bude prodavala u procesu privatizacije do 30. juna 2006. godine pod uslovom da učešće pojedinačne ponude ne prelazi 10% od ukupne kupovne cijene;
- -za kupovinu stanova na kojima postoji stanarsko pravo do 30. juna 2007. godine u visini do 100% od ukupne cijene.
Istekom rokova iz stava 1 ovog člana potraživawa na jedinstvenom računu se gase.
Izuzetno od odredbe stava 2 ovog člana, rok za kupovinu stanova na kojima postoji stanarsko pravo može da se mijewa zavisno od donošewa i promjena propisa o restituciji."
Član 20.
"Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine dostaviće Federalnom ministarstvu finansija bazu podataka o stawu neiskorišćenih potraživawa po osnovu stare devizne štedwe na jedinstvenom računu u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona."
- 43.Zakon o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 64/04), koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
"Ovim zakonom utvrđuju se unutrašwe obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim licima nastale na osnovu: neisplaćenih invalidnina, neisplaćenih penzija, neisplaćenih naknada prema dobavqačima za robu, materijale i usluge, obaveze nastale na osnovu neisplaćenih plata i dodataka, te ostale obaveze (u daqwem tekstu: unutrašwi dug), odnosno način pojedinačne verifikacije utvrđenih potraživawa, kao i način wihovog izmirewa. "
Član 2.
"Ovim zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirewe unutrašweg duga na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Federacija).
Unutrašwi dug Federacije procjewuje se u iznosu od 1.858,9 miliona KM. Ova procjena iskqučuje iznos obaveza za staru deviznu štedwu s obzirom na to da će se oni utvrditi u postupku verifikacije.
Obaveze unutrašweg duga iz stava 1 ovog člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavawa obveznica (u daqwem tekstu: obveznice) i otpisivawem, prema odredbama ovog zakona.
Izmirewe svih kategorija unutrašweg duga, ukqučujući i staru deviznu štedwu, neće prelaziti iznos od 10% GDP za 2003. godinu, i to u neto sadašwoj vrijednosti za sve planirane isplate svih kategorija unutrašweg duga."
Član 3.
"Unutrašwi dug Federacije iznosi 1.858,9 miliona KM, iskqučujući iznos obaveze za staru deviznu štedwu koji će se utvrditi u postupku verifikacije, a čine ga:
opšte obaveze u iznosu od 947,9 miliona KM,
obaveze na osnovu kredita komercijalnih banaka u iznosu od 11 miliona KM,
obaveze za staru deviznu štedwu u iznosu koji će se utvrditi prema verifikaciji obaveza na način propisan u članu 12 ovog zakona."
Član 9.
"Federacija preuzima obaveze na osnovu stare devizne štedwe ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (ekspozitura i/ili agencija) na teritoriji Federacije. Ukoliko banka nema poslovnih jedinica, onda se smatra da je sjedište banke najniža poslovna jedinica.
Obaveze na osnovu stare devizne štedwe, definisane stavom 1 ovog člana, ne obuhvataju obaveze na osnovu stare devizne štedwe deponovane u Qubqanskoj banci i Investbanci s obzirom na to da će se one rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ.
Obaveze na osnovu stare devizne štedwe iz člana 3 ovog zakona Federacija će izmiriti isplatom u gotovini i izdavawem obveznica.
Kamate na staru deviznu štedwu od 1. januara 1992. godine se otpisuju."
Član 10.
"Kad se izvrši verifikovawe potraživawa za staru deviznu štedwu, na način predviđen članom 12 ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metod i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štedwu svakom fizičkom licu, nosiocu stare devizne štedwe, do iznosa propisanog u članu 2 ovog zakona. "
Član 11.
"Gotovinske isplate za staru deviznu štedwu iz člana 10 ovog zakona izvršiće se iz buxeta Federacije u periodu od četiri godine, počev od fiskalne godine kada se završi postupak verifikovawa stare devizne štedwe."
Član 12.
"Verifikovawe svih potraživawa za staru deviznu štedwu vršiće se na osnovu baze podataka koja je ustanovqena Zakonom o utvrđivawu i ostvarivawu potraživawa građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH" br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 57/03, 20/04) i drugim propisima donesenim na osnovu zakona i baza podataka koje posjeduju banke.
Proces verifikacije potraživawa za staru deviznu štedwu završiće se u roku od devet mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona.
Federalni ministar finansija donijeće podzakonske akte o verifikaciji svih potraživawa za staru deviznu štedwu u roku od 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona."
Član 13.
"Za obaveze za staru deviznu štedwu koje ne budu izmirene isplatom u gotovini, u skladu sa čl. 9 i 10 ovog zakona, izdaće se obveznice do iznosa koji je potreban za izmirewe kumulativnih potraživawa."
Član 14.
"Kad se izvrši verifikovawe potraživawa za staru deviznu štedwu na način predviđen članom 12 ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi model izdavawa obveznica propisujući rok dospijeća obveznica, visinu kamate na obveznice i dužinu grace perioda, a do iznosa koji se utvrdi kao glavnica u procesu verifikovawa potraživawa na osnovu stare devizne štedwe do iznosa propisanog u članu 2 ovog zakona.
Kako bi obezbijedila dodatna finansijska sredstva nosiocima obveznica iz člana 13 ovog zakona, Vlada Federacije, u svojstvu dioničara a prema važećim propisima, svojom odlukom rasporediće do 15% dividende iz privrednih društava sa državnim kapitalom kako bi otkupqivala javne obveznice putem ponude po tržišnoj cijeni, isplaćujući ih kako je predviđeno godišwim buxetom, počev od obveznica sa najnižom nominalnom vrijednosti i progresivno krenuvši ka obveznicama sa višom nominalnom vrijednosti."
Član 15.
"Vlada Federacije će tri odsto iznosa koji se ostvari od prodaje preduzeća JP "BH Telekom", JP "Elektroprivrede BiH" d.d., JP "Elektroprivrede HZHB'" d.d. i "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar uplatiti na poseban račun.
Sredstva ostvarena na posebnom računu iz stava 1 ovog člana koristiće se s ciqem prijevremenog otkupa obveznica na osnovu stare devizne štedwe po tržišnoj cijeni, i to ukqučujući prioritet u isplati - otkupu obveznica sopstvenika stare devizne štedwe i to ponudom otkupqivawa obveznica sa najnižom nominalnom vrijednosti, a zatim obveznica sa višom nominalnom vrijednosti.
Federalni ministar finansija donijeće podzakonske akte o načinu raspolagawa sredstvima deponovanim na računu iz prethodnog stava, odnosno o modalitetima isplate sopstvenika obveznica, prema ostvarewu sredstava iz ovog člana."
Član 21.
"Obveznice za izmirewe obaveza za staru deviznu štedwu i ratnih potraživawa su vrijednosni papiri koje izdaje u cijelosti ili djelimično Bosna i Hercegovina (u daqwem tekstu: vrijednosni papiri BiH) u ime Federacije ili Federacija (u daqwem tekstu: vrijednosni papiri Federacije) prema posebnom propisu.
Obveznice izdate za izmirewe obaveza za staru deviznu štedwu i ratna potraživawa su utržive i prenosive i izdaju se i vode samo u elektronskoj formi.
Svi uslovi vezani za obveznice utvrđuju se odlukom Vlade Federacije i posebnim propisom.
Za predračun obaveza na osnovu stare devizne štedwe i ratnih potraživawa u KM koristi se sredwi zvanični kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine koji važi na dan donošewa odluke Vlade Federacije o emisiji obveznica u smislu ovog zakona.
Obveznice izdate za izmirewe obaveza iz stava 2 ovog člana predstavqaju unutrašwi dug Federacije u skladu sa posebnim propisom.
Federalno ministarstvo finansija upravqaće računima sa kojih se sredstva koja su položena mogu da podižu s ciqem isplate obveznice."
Član 22.
"Obveznice Federacije ne podliježu propisima i odobrewu Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine."
Član 24.
"Federacija garantuje za obveznice izdate u skladu sa odredbama ovog zakona za izmirewe unutrašweg duga."
Član 26.
"Vlada Federacije će u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona donijeti podzakonske akte za utvrđivawe prioriteta među kategorijama obaveza za izmirewe potraživawa u skladu sa stavom 2 člana 7, članom 8 i članom 11 ovog zakona."
- 44.Zakon o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašweg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04)
Član 1.
"Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivawa i izmirivawa unutrašweg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima u ukupnom iznosu od 1.761,7 miliona KM."
Član 3 stav 1 tačka 2
"Pod unutrašwim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
- 2.obaveze po osnovu devizne štedwe deponovane kod banaka na teritoriji Republike Srpske do 31. decembra 1991. godine (u daqwem tekstu: stara devizna štedwa) u iznosu od 774,9 miliona KM."
- 45.Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine 8. januara 2001. godine utvrdio je da članovi 3, 7, 11 i 18 Zakona o potraživawima građana nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Sud je ustanovio da su ti članovi u suprotnosti sa članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i time u suprotnosti sa članom II A.2(1)(k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmanom 5. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije naredio nikakve posebne izmjene i dopune ili na neki drugi način propisao prelazne odredbe prema kojim bi relevantni članovi trebalo da budu primijeweni.
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine članom II A. 2 (1)(k) i Amandmanom V utvrđeno je da će Federacija obetbijediti primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava Š...Ć.
Utvrđujući ustavnost čl. 3, 7, 11 i 18 Zakona o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u procesu privatizacije sa navedenim ustavnim odredbama i članom 1 stav 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o qudskim pravima i osnovnim slobodama, Sud je utvrdio da odredbe čl. 3, 7, 11 i 18 Zakona o utvrđivawu i realizaciji potraživawa građana u postupku privatizacije nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine."
Odluka Ustavnog suda Federacije objavqena je 9. marta 2001. godine u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" broj 7/01.
Članom 12(b) dijela IV(c) Ustava Federacije predviđa se da ako Ustavni sud Federacije "utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona ili opštine nije u skladu sa ovim ustavom, taj zakon ili drugi propis neće se primjewivati, odnosno stupiti na snagu osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud, ili ukoliko Sud ne utvrdi prelazna rješewa, koja ne mogu da budu na snazi duže od šest mjeseci".
- 46.Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine u relevantnom dijelu glasi:
"Utvrđuje se da Zakon o izmirewu obaveza po osnovu stare devizne štedwe Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 27/04) i odredbe Zakona o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04) i Zakona o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašweg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) koji se tiču stare devizne štedwe nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukidaju se u skladu sa članom 63 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine:
Zakon o izmirewu obaveza po osnovu stare devizne štedwe Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 27/04),
u Zakonu o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašwih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04): član 2 stav 2 u dijelu koji glasi: 'Ova procjena iskqučuje iznos obaveza za staru deviznu štedwu s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verifikovawa', član 2 stav 4 u dijelu koji glasi: 'ukqučujući i staru deviznu štedwu', član 3 stav 1 u dijelu koji glasi: 'iskqučujući iznos obaveze za staru deviznu štedwu koji će se utvrditi u postupku verifikovawa', član 3 stav 1 tačka 3, član 3 stav 2 u dijelu koji glasi: 'izuzev za staru deviznu štedwu', čl. 9 do 16, član 21 stav 1 u dijelu koji glasi: 'obaveza za staru deviznu štedwu', član 21 stav 2 u dijelu koji glasi: 'izmirewe obaveza za staru deviznu štedwu' i član 21 stav 4 u dijelu koji glasi: 'stare devizne štedwe',
u Zakonu o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašweg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04): član 3 stav 1 tačka 2, član 4 stav 1 tačka 4. u dijelu koji glasi: 'iskqučujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štedwe iz člana 3 stav 1 tačka 2 ovog zakona', član 9 stav 1 tačka 2 u dijelu koji glasi: 'iskqučujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štedwe iz člana 3 stav 1 tačka 2 ovog zakona' i čl. 11 do 18."
VI. Dopustivost
- 47.U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitawima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
- 48.U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku kog je koristio.
- 49.U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kršewa prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjewuju u Bosni i Hercegovini.
- 50.Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavqa odgovor na posqedwi pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u čiweničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćawe taksi, forma ili ispuwewe drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćewe takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15 stav 3 Pravila Ustavnog suda (vidi Rješewe Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
- 51.U skladu sa navedenim, Ustavni sud će razmotriti da li postoje djelotvorni pravni lijekovi i, ako postoje, da li su apelanti dokazali da su ih iscrpili, te da li su dokazali da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana kada je donesena konačna odluka.
- 52.Ustavni sud, na prvom mjestu, napomiwe da je pri primjeni principa iscrpqivawa pravnih lijekova potrebno da se ispita u svakom pojedinom slučaju da li je pravni lijek djelotvoran ili ne prema relevantnim zakonima države.
- 53.Na pojedinca ne može da se stavi pretjerani teret u otkrivawu koji je najdjelotvorniji put kojim bi došao do ostvarivawa svojih prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 18/00 od 10. maja 2002. godine, tačka 40, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 30/02). Djelotvornost pravnog lijeka ne ogleda se samo u čiwenici da je on pravno i formalno predviđen već i da je u praksi efikasan. Osnovna qudska prava, koja štite Evropska konvencija i Ustav Bosne i Hercegovine, moraju da budu stvarna i djelotvorna kako u zakonu, tako i u praksi, a ne iluzorna i teoretska. Pravni lijekovi koji su predviđeni za zaštitu prava moraju da budu fizički dostupni, ne smiju da budu ometani aktima, propustima, odgađawima ili nemarom vlasti, te moraju da budu u stawu da štite predmetna prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 36/02 od 30. januara 2004. godine, tačka 25, objavqena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/04).
- 54.Povodom toga Ustavni sud podsjeća da je u Bosni i Hercegovini već etablirana praksa da podnosioci apelacije mogu da se obrate direktno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u slučaju kada nema djelotvornih pravnih lijekova u vezi sa određenim ustavnim pravom i pravima iz Evropske konvencije. Tako je u svim slučajevima kada postupak nerazumno dugo traje zakqučeno da u Bosni i Hercegovini ne postoji pravni lijek protiv tvrdwe da je u određenom slučaju povrijeđeno pravo na odlučivawe u razumnom roku. Zbog toga, apelanti nisu morali da se obrate niti jednom domaćem organu, već direktno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine ili ranije Domu za qudska prava, odnosno Komisiji za qudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, i tvrde povredu citiranog prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj AP 769/04 od 30. novembra 2004. godine, tačka 23, sa uputstvom na daqwu praksu Evropskog suda za qudska prava). Daqe, Dom za qudska prava je jasno naveo da čiwenica da postupak još traje neće spriječiti Dom da ispita žalbene navode podnosioca prijave u vezi sa dužinom postupka (vidi, Odluka o prihvatqivosti i meritumu, CH/99/1972, M.T. protiv Republike Srpske, od 3. jula 2003. godine, tačka 27). Isti slučaj je bio sa pravom pristupa sudu u kome je zakqučeno da Bosna i Hercegovina i wene poddržavne teritorijalne cjeline nisu predvidjele pravni lijek protiv povrede prava pristupa sudu (vidi, na primjer, Odluku o prihvatqivosti i meritumu Komisije, Dmitar Arula protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 8. i 9. marta 2005. godine, tačka 55; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 19/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 12, objavqena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/01).
- 55.Ustavni sud navodi da je prva indicija nedjelotvornog pravnog sistema u pogledu isplate stare devizne štedwe čiwenica da Bosna i Hercegovina još uvijek nije počela da isplaćuje deviznu štedwu. Sem toga, neki od apelanata su pokrenuli postupke pred domaćim sudovima kako bi im se isplatila gotovina sa wihovih računa. Nijedan od apelanata do sada u tome nije uspio. Na kraju, sama zakonska rješewa trenutno ne dozvoqavaju da se pravosnažne presude iz ove problematike izvršavaju, jer su predviđeni drugi modaliteti isplate stare devizne štedwe.
- 56.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoje djelotvorni pravni lijekovi koji su dostupni apelantima a koje bi trebalo da iscrpe. U ovim okolnostima Ustavni sud nije spriječen da razmatra apelacije. Treba napomenuti da je zahtjev za isplatu pravni zahtjev koji se formalno, ali i faktički, proteže od samog početka nemogućnosti da se štedišama isplate wihove devizne štedwe. Shodno tome, iako je nastala prije 14. decembra 1995. godine, pravna situacija je nepromijewena do danas. Radi se, znači, o klasičnom slučaju tvrdwe kontinuirane povrede (vidi, između ostalih, Dom za qudska prava, CH /99/1900 i 1901, D.S. i N.S. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluke o prihvatqivosti i meritumu od 6. marta 2002. godine, tačka 49; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 23/00, objavqena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 57.Imajući u vidu odredbe člana VI/3b), člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispuwavaju uslove iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 58.Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na imovinu
- 59.Član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"3. Nabrajawe prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
Š...Ć
- k)Pravo na imovinu."
- 60.Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 60.
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživawe svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćewe imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 61.Apelanti se žale da su wihova prava povrijeđena odbijawem banaka i učesnika u postupku pred Ustavnim sudom da im isplate deviznu štedwu i konverzijom te štedwe u certifikate za privatizaciju bez wihovog znawa i saglasnosti. Daqe, apelanti tvrde da radwama koje je preduzela Federacija nije uspostavqena pravična ravnoteža između javnog i privatnog interesa, a rezultat toga je nastavqawe povreda wihovih prava na imovinu.
- 62.Shodno jurisprudenciji Evropskog suda za qudska prava, član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opšte prirode, izražava princip mirnog uživawa u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, pokriva lišavawe imovine i ograničava ga izvjesnim uslovima. Treći, sadržan u drugom stavu, dozvoqava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontrolišu korišćewe imovine u skladu sa opštim interesom, sprovođewem onih zakona koje smatraju da su potrebni za taj ciq (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavqena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 21/00).
- 63.Uzimajući u obzir prethodnu tačku ove odluke, slijedi da Ustavni sud mora da odgovori na tri pitawa. Prvo, da li prava u vezi sa starom deviznom štedwom mogu da se smatraju imovinom u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo, ako se smatraju imovinom, da li se postojećom zakonskom regulativom ili nedostatkom regulative Bosna i Hercegovina, tj. Federacija Bosne i Hercegovine miješa u ta prava tako da ukqučuje zaštitu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Treće, ako je član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukqučen, da li je prema tom članu miješawe opravdano?
Da li se radi o imovini apelanata?
- 64.Shodno ustanovqenoj praksi, riječ imovina ukqučuje širok obim imovinskih interesa koji treba da se štite (vidi presudu bivše Evropske komisije za qudska prava, Wiggins protiv Ujediwenog Kraqevstva, aplikacija broj 7456/76, Odluke i izvještaji (O.I) 13, st. 40-46 (1978)), a koji predstavqaju ekonomsku vrijednost. Koncept imovine ima autonomno značewe, a dokazivawe utvrđenog ekonomskog interesa može da bude dovoqno ako se ustanovi pravo zaštićeno Evropskom konvencijom pri čemu pitawe da li su imovinski interesi priznati kao zakonsko pravo u domaćem pravnom sistemu nije značajno (vidi Evropski sud za qudska prava, Tre Traktrer Aktibolag protiv Švedske, presuda iz 1984. godine, serija A, broj 159, stav 53).
- 65.Dom za qudska prava u svojoj ranijoj praksi, u nekoliko prilika, ustanovio je da stara devizna štedwa predstavqa imovinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dom je utvrdio da, bez obzira na finansijsku situaciju banaka i opštu ekonomsku situaciju u državi i Federaciji Bosne i Hercegovine, te ograničewa u podizawu stare devizne štedwe ili de facto blokirawa te štedwe, novac koji je deponovan na računima podnosilaca prijava predstavqa ekonomsku vrijednost. Potraživawa podnosilaca prijava kod banaka po osnovu wihove devizne štedwe tako predstavqaju vlasništvo u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku Doma broj 97/48 i dr., Poropat i drugi, tačka 161).
Navodne povrede od Bosne i Hercegovine
Da li se Bosna i Hercegovina umiješala u pravo apelanata na imovinu?
- 66.Ustavni sud, prije svega, napomiwe da je u predmetu Poropat i dr. Dom jasno utvrdio da se Bosna i Hercegovina miješala u pravo podnosilaca prijava na imovinu zbog čiwenice da je propustila da obezbijedi štedišama stare devizne štedwe wihovo pravo na mirno uživawe wihovog vlasništva. Ovo znači uplitawe u to pravo. Više od tri godine kasnije, u odluci Đurković i dr. ( vidi Odluku Doma broj CH/98/377 i dr., Đurković i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske), Dom je potvrdio miješawe Bosne i Hercegovine u isto pravo podnosilaca prijave. Od donošewa ove odluke država nije donijela niti jedan pravni akt kojim bi regulisala ovo pitawe. S druge strane, isplata stare devizne štedwe nije izvršena u bilo kom obliku. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina nastavila da se miješa u pravo podnosilaca prijava na imovinu. Takođe, nesumwivo je da se Bosna i Hercegovina umiješala u pravo apelanata na imovinu zbog čega je neophodno da se ispita da li je opravdano ovakvo propuštawe države da reguliše pitawe stare devizne štedwe.
Da li je miješawe opravdano?
- 67.Prije stupawa na snagu Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini država je bila zakonodavno aktivna u pogledu stare devizne štedwe. Naime, Republika Bosna i Hercegovina je usvojila zakone i propise u vezi sa deviznom štedwom (vidi Odluku Doma broj CH/97/48, ibid., tač. 88-91; tačka 1064). Član 9 stav 3 Uredbe iz 1992. godine predviđao je da Republika daje garanciju za deviznu štedwu, a član 12 Uredbe iz 1994. godine stimulisao je građane da mogu slobodno da koriste svoju štedwu. Imajući u vidu da je članom 144 Uredbe iz 1992. godine određeno da isplate devizne štedwe građana uložene kod Narodne banke Jugoslavije treba da se odrede posebnim propisom, Ustavni sud smatra da je ustanovqeno da se izričita garancija i obećawe da štedwa može slobodno da se koristi nisu odnosili na staru deviznu štedwu, nego samo na nove štedne uloge koje su građani počeli da ulažu u vrijeme kada je usvojena zakonska regulativa Republike. Ipak, ostavqajući staru deviznu štedwu za rješavawe posebnim propisom, Republika je implicitno priznala odgovornost za ovu štedwu. Odlukom od 9. aprila 1995. godine ne samo da je pojačano ovo implicitno priznawe već je jasno navedeno da će se pitawe stare štedwe rješavati usvajawem državnog zakona o javnom dugu Republike.
- 68.Iako je Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini stupio na snagu nakon datuma koji su navedeni u prethodnoj tački, Ustavni sud ponavqa da, shodno članu I Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavqa svoje pravno postojawe shodno međunarodnom pravu kao država i tako nasqeđuje status bivše Republike Bosne i Hercegovine. Ustavni sud se, daqe, poziva na Aneks II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, kojim je propisan kontinuitet pravnih propisa, shodno kome svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine. In conclusio, svi opšti akti koji su usvojeni do stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine ostaju na snazi u punom obimu sve dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine. Time su i obaveze koje je imala Republika Bosna i Hercegovina, a koje su opisane u prethodnoj tački, prešle na državu bez ikakvih ograničewa. Drugim riječima, vidqiv je kontinuitet obaveze države od perioda raspada bivše SFRJ pa sve do 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu. U tom svojstvu Bosna i Hercegovina učestvuje u pregovorima koji se tiču sukcesije imovine SFRJ.
- 69.Nakon stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, država je dobila nove obaveze koje se odnose na pitawa imovinskih prava u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U alineji 4 Preambule Ustava, koja ima normativni karakter, u skladu sa odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (vidi djelimičnu Odluku broj U 5/98 III od 30. juna i 1. jula 2000. godine, tačka 17), propisano je da je država obavezna da podstakne opšte blagostawe i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatne svojine i unapređewe tržišne privrede. Članom I/4 Ustava Bosne i Hercegovine stimulisani su, između ostalog, sloboda kretawa kapitala širom Bosne i Hercegovine i garantovawe jedinstvenog tržišta, a članom II/1 su Bosna i Hercegovina i oba entiteta ŠobaveznaĆ da obezbijede najviši nivo međunarodno priznatih qudskih prava i osnovnih sloboda. Osim toga, članom II/6 Ustava Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjewuju qudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2. Na kraju, ŠpĆrava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu qudskih prava i osnovnih sloboda i u wenim protokolima se direktno primjewuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
- 70.S druge strane, u pogledu problema devizne štedwe država je nastavila zakonodavne aktivnosti nakon stupawa na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Tako je Odlukom od 10. aprila 1996. godine potvrđena Odluka od 9. aprila 1995. godine kojom je propisano da devizna štedwa građana deponovana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štedwu, rješavaće se donošewem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom. Država je 22. jula 1998. godine, odnosno 19. jula 1999. godine, usvojila Okvirni zakon o privatizaciji banaka i preduzeća koji je samo formulisao određene opšte principe u privatizaciji. Uprkos ovoj zakonodavnoj aktivnosti, a u skladu sa ustavnim obavezama države, Dom je u svojoj odluci o deviznoj štedwi građana, CH/97/48 (ibid., tačka 164), zakqučio da je država odgovorna za povredu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je propustila da preduzme određenu radwu i tako ostavila štediše u situaciji u kojoj nije bilo pravnog osnova po kome su oni mogli da traže isplatu svoje štedwe, bilo direktno od banaka ili indirektno od države kroz plaćawe javnog duga. Ovakva situacija je nastavqena do oktobra 2003. godine, kada je Dom u svojoj odluci CH/98/377 i dr. (ibid., tačka 204) u vezi sa štednim ulozima građana zakqučio:
Š...Ć da Bosna i Hercegovina ostaje odgovorna za nalaz zajedničkog rješewa za problem starih bankovnih računa. Bosna i Hercegovina je ukqučena u državne pregovore u vezi sa pitawima kao što su odgovornosti banaka iz inostranstva (kao što su Qubqanska banka i Unionbanka, bivša Jugobanka), prava ekonomske sukcesije i druga pitawa koja utiču na imaoce deviznih štednih računa, ukqučujući i podnosioce ovih prijava. Dom, zbog toga, nalazi da su te prijave prihvatqive protiv Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.
- 71.Shodno Zakonu o utvrđivawu i načinu izmirewa unutrašweg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 44/04), očigledno proizilazi da Bosna i Hercegovina, tj. država, ne podrazumijeva štedwu građana kao svoj dug, već dug entiteta. Drugim riječima, sva aktivnost u pogledu stare devizne štedwe građana prenesena je na entitete i Distrikt Brčko, koji su pitawe stare devizne štedwe regulisali relevantnim zakonima o unutrašwem dugu. Na taj način jasno je da se država de facto i de jure odrekla obaveza koje su proizilazile iz legislative donesene od 1992. do 1999. godine, ukqučujući i obaveze iz Ustava Bosne i Hercegovine.
- 72.Što se tiče obaveza države koje proizilaze iz legislative donesene od 1992. do 1999. godine, država nije donijela niti jedan akt kojim bi stavila van snage postojeću legislativu, a kojom je u to vrijeme direktno preuzela obaveze po osnovu stare devizne štedwe. Problem bi mogao da bude riješen primjenom principa lex posterior derogat lex priori, čime bi entiteti i Distrikt Brčko mogli da preuzmu obavezu samostalnog garantovawa imovinskih prava po osnovu stare devizne štedwe. Međutim, u ovom slučaju radi se o obavezi države (osim onih koje proizilaze iz državnih pozitivno-pravnih propisa) koju država Bosna i Hercegovina nije mogla da prenese entitetima i Brčko Distriktu da regulišu ovu materiju. Stara devizna štedwa, nakon 14. decembra 1995. godine, predstavqa konstituisano imovinsko pravo u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/2k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 stav 11 Sporazuma. Znači, radi se o imovinskim pravima koja su jasno definisana obaveza države, a država ne može da prebaci entitetima i Brčko Distriktu odgovornost da ih štiti (na način na koji je to učiweno). Zbog toga, efikasna zaštita ovih prava ne bi mogla da bude moguća da pravna pozicija podnosilaca apelacije nije zaštićena Sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine. Država ne može da se oslobodi garantovawa poštovawa ovog prava pokušajem da prebaci odgovornosti, u smislu regulisawa i implementacije, na entitetske institucije i institucije Brčko Distrikta, bez obezbjeđivawa dovoqno pravnih garancija da će ove institucije djelovati u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 73.Ustavni sud je svjestan da je pitawe unutrašweg duga veliko opterećewe za entitete. Wihova solventnost je interes države, jer od toga direktno zavisi i moć države, wena makroekonomska stabilnost. Država, s ciqem da odbrani formu i vrstu svog političkog postojawa, može i mora da preduzme sve potrebne mjere. Shodno tome, država mora da obezbijedi funkcionisawe svih nadležnih teritorijalnih cjelina u smislu uređenih dijelova finansijske privrede, koji će i u budućnosti biti izloženi velikim problemima i rizicima (na primjer, najava rješavawa problema restitucije). To može da se postigne samo tako da država zakonskim aktom utvrdi jedinstvene principe za cijelu teritoriju, koji bi bili rezultat ekonomske analize makroekonomske stabilnosti države u kontekstu postojećeg problema.