USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 47/06.
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. O., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa G. N., advokat iz Doboja, podnio je 21. februara 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i učesnika u postupku, ODP "Bosna ekspres" Doboj (u daljnjem tekstu: tužilac) i M. R. zatraženo je, 25. februara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. marta 2005. godine, Osnovni sud 24. marta 2005. godine, M. R. 10. marta 2005. godine, a tužilac nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori učesnika u postupku su 4. maja 2005. godine dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Osnovni sud je Presudom broj P-462/03 od 30. decembra 2003. godine odbio tužiočev tužbeni zahtjev protiv tuženih apelanta i "Doboj investa" a.d. Doboj (u daljnjem tekstu: drugotuženi), u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da je ništav Ugovor o korištenju stana broj 50-2136/92 od 23. novembra 1992. godine, zaključen između apelanta i drugotuženog, a usvojio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da apelant nije stekao stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u Doboju, ul. Vidovdanska zgrada "Vladimirka" L-3/23, jer apelant nikad nije uselio u navedeni stan.
- 7.Okružni sud je donio Presudu broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine, kojom je uvažio žalbe tužioca i M. R., kao umješača na strani tužioca, te je prvostepena presuda preinačena u odbijajućem dijelu i utvrđeno je da je ništav Ugovor o korištenju stana broj 50-2136/92 od 23. novembra 1992. godine, zaključen između apelanta i drugotuženog, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, a apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u osuđujućem dijelu.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o stambenim odnosima ("Službene novine SR Bosne i Hercegovine", br. 14/84 i 36/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 19/93, 22/93 i 12/99) relevantne odredbe glase:
"Član 11.
Stanarsko pravo građanin stiče danom zakonitog useljenja u stan.
Zakonitim useljenjem u stan smatra se useljenje izvršeno na osnovu ugovora o korišćenju stana, zaključenog na osnovu odgovarajućeg akta, ili drugog akta utvrđenog ovim zakonom, koji predstavlja punovažan osnov za useljenje u stan.
Sticanje stanarskog prava koje je u suprotnosti sa odredbama ovog zakona ne proizvodi pravno dejstvo."
- 9.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/99) relevantne odredbe glase:
Član 1. stav 2.
"Svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju stana zaključen u periodu između 1. aprila 1992. godine i 19. decembra 1998. godine prestaje da važi Š...Ć".
- 10.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe glase:
Član 103.
"Ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima Š...Ć ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo."
Član 109.
"(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant navodi da je Okružni sud u predmetnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant smatra da se u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti član 1. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, jer sporni stan nije napušteni stan, nego se radi o stanu u novoizgrađenoj zgradi, koji je apelantu dodijelilo apelantu njegovo preduzeće, ali u koji nije mogao iz opravdanih razloga useliti, jer je u njega uselio M. R. Apelant se žali da su Presudom Okružnog suda broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 8. Evropske konvencije i, najzad, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju koji je dostavio Okružni sud ističe se da u postupku koji je okončan osporenom presudom nije došlo do narušavanja apelantovih ustavnih prava, te se predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 13.Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da apelant nikad nije bio u posjedu predmetnog stana, odnosno taj stan nikad nije bio mjesto gdje je nastanjen pa zato ne može ni predstavljati njegov dom, odnosno nije stekao stanarsko pravo u skladu sa domaćim zakonom, da bi mogao uživati pravo na imovinu, niti je u postupku koji je okončan osporenom presudom došlo do povrede prava na pravično suđenje, pa slijedi da nema povrede apelantovih ustavnih prava navedenih u apelaciji, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana
- 14.Učesnik u postupku i sadašnji korisnik spornog stana M. R. u odgovoru na apelaciju ističe da je osporena presuda Okružnog suda u cijelosti zakonita i ustavna, te predlaže da Ustavni sud apelaciju odbaci ili da je odbije jer je u cijelosti neosnovana.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Pž-48/04 od 6. decembra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 27. decembra 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio 21. februara 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
- k)Pravo na imovinu."
Pravo na pravično suđenje
- 20.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 21.Apelant, u suštini, navodi da je u postupku koji je okončan osporenom presudom na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
- 22.U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj raniji stav (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02), prema kojoj "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
- 23.Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su osporenom presudom povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminirajuća ili da je došlo do povrede procesnih prava, odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 24.Okružni sud je u obrazloženju osporene presude naveo precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasniva donesena presuda. Utvrđeno je da je ništav ugovor o korištenju stana koji je zaključio apelant s drugotuženim 23. novembra 1992. godine, na osnovu člana 1. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, kojim je propisano da "svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju stana zaključen između 1. aprila 1992. godine i 19. decembra 1998. godine prestaje da važi...", odnosno utvrđeno je da apelant nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu, jer u navedeni stan nije uselio prema odredbama člana 11. Zakona o stambenim odnosima. Apelant nije uspio dokazati osnovanost svojih žalbenih navoda u postupku pred Okružnim sudom jer, na osnovu samog datuma kad je predmetni ugovor o korištenju stana zaključen, proizlazi da je po sili zakona predmetni ugovor prestao da važi, a kako je nesporno da apelant nikad nije uselio u predmetni stan, slijedi da se na takvu faktičku situaciju primjenjuje član 11. Zakona o stambenim odnosima, te da apelant nikad nije konstituirao stanarsko pravo na predmetnom stanu. Apelant nije predočio Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju primjena procesnog i materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminirajuća. Stoga, Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su tumačenje materijalnog prava izvršili redovni sudovi.
- 25.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na poštivanje doma
- 26.Član 8. Evropske konvencije glasi:
"1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javna vlast se neće miješati u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih."
- 27.Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana ovim članom (Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C).
- 28.Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slučaju o povredi člana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi je li sporni stan predstavljao apelantov "dom" u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije i je li u postupku koji je okončan osporenom presudom došlo do "miješanja" javnih vlasti u poštivanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo opravdano, mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno domaćim ili međunarodnim zakonom; (b) zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon također mora biti formulisan sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vodi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, br. 30, stav 49).
- 29.U slučaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada može predstavljati povredu člana 8. Evropske konvencije, ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znači da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razumna relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se teži (vidi Evropski sud za ljudska prava, Presuda Niemietz protiv Njemačke od 16. decembra 1992. godine, serija A, br. 251).
- 30.Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99).
- 31.U konkretnom slučaju, apelant nikada nije uselio u sporni stan. Dakle, on nikada nije živio u ovom stanu, odnosno stanovao i obavljao uobičajene aktivnosti. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ovaj stan ne može smatrati apelantovim "domom" u smislu značenja člana 8. Evropske konvencije. Ostali aspekti člana 8. Evropske konvencije nisu relevantni u konkretnom slučaju, te ih Ustavni sud nije razmatrao. Ustavni sud zaključuje da se navedena argumentacija odnosi i na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine pa slijedi da član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa samim tim nije moglo ni doći do povrede apelantovog prava u odnosu na prava zaštićena ovim članovima.
Pravo na imovinu
- 32.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
- 2.Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 33.Pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). U skladu sa svojom sudskom praksom, Ustavni sud podsjeća da stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). Međutim, u konkretnom slučaju apelant nema konstituirano stanarsko pravo na spornom stanu tako da se sporni stan ne može smatrati njegovom imovinom u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da u postupku koji je okončan osporenom presudom, član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi pa samim tim nije moglo ni doći do povrede apelantovog prava u odnosu na prava zaštićena ovim članovima.
VIII - Zaključak
- 34.Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u slučaju kada se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava pri donošenju osporene odluke, a Ustavni sud nije utvrdio proizvoljnu primjenu prava, niti je utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. S obzirom da sporni stan ne predstavlja apelantov dom, niti njegovu imovinu nema ni povrede apelantovog ustavnog prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. Evropske konvencije, kao ni prava na imovinu iz člana II/3.k) odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.