USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 1. aprila 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 49/06.
<B>OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Derviša i Melihe Hadžiabdić, Živka Lazarevića, Mirka Novakovića, Branislava Mirkovića, Momčila Eskića, Dobrivoja Dokića, Borisa Krautblata, Viktorije Komnenović, Borivoja Radonjića, Zdenke Bagić, Stanojle Đurasović, Milana Suvajca i Nade Huskanović podnesene protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i kod Investbanke Beograd, zbog toga što su ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Usvajaju se apelacije Derviša i Melihe Hadžiabdić, Živka Lazarevića, Mirka Novakovića, Branislava Mirkovića, Momčila Eskića, Dobrivoja Dokića, Borisa Krautblata, Viktorije Komnenović, Borivoja Radonjića, Zdenke Bagić, Stanojle Đurasović, Milana Suvajca i Nade Huskanović u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine i utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Derviša i Melihe Hadžiabdić, Živka Lazarevića, Mirka Novakovića, Branislava Mirkovića, Momčila Eskića, Dobrivoja Dokića, Borisa Krautblata, Viktorije Komnenović, Borivoja Radonjića, Zdenke Bagić, Stanojle Đurasović, Milana Suvajca i Nade Huskanović podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova Odluka dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Derviš i Meliha Hadžiabdić, Živko Lazarević, Mirko Novaković, Branislav Mirković, Momčilo Eskić, Dobrivoje Dokić, Boris Krautblat, Viktorija Komnenović, Borivoje Radonjić, Zdenko Bagić, Stanojla Đurasović, Milan Suvajac, koga zastupa Vesna Suvajac, i Nada Huskanović, koju zastupa Duško Čandžukovski (u daljnjem tekstu: apelanti), u periodu od januara 2004. godine do juna 2005. godine podnijeli su apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske radi ostvarenja potraživanja stare devizne štednje kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i kod Investbanke Beograd.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP 164/04, AP 257/04, AP 295/04, AP 370/04, AP 371/04, AP 771/04, AP 191/05, AP 713/05 AP 884/05, AP 971/05, AP 1137/05, AP 1220/05 i AP 1241/05 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 164/04, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Ljubljanske banke d.d. Sarajevo zatraženo je 9. decembra 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Ljubljanska banka d.d. Sarajevo dostavila je odgovor 28. decembra 2005. godine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dostavila je odgovor putem Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) 12. januara 2006. godine, Općinski sud 12. januara 2006. godine i 1. februara 2006. godine, a Bosna i Hercegovine nije dostavila odgovor na apelaciju.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Federalnog ministarstva dostavljeni su apelantima 7. februara 2006. godine, a odgovori Općinskog suda i Ljubljanske banke d.d. dostavljeni su apelantima Dervišu i Melihi Hadžiabdić 7. februara 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Prije oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini apelanti su polagali sredstva na svoje devizne štedne knjižice kod Investbanke Beograd i Ljubljanske banke d.d. Ljubljana u njihovim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine. Neki od apelanata posjeduju izvode sa jedinstvenog računa građana kod Zavoda za platni promet Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: jedinstveni račun građana) na kojima su registrirana njihova potraživanja po osnovu stare devizne štednje.
- 8.Neki od podnosilaca apelacije pokrenuli su sudske postupke kako bi ostvarili svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Međutim, rezultat nijednog sudskog postupka do danas nije bilo ostvarenje njihovog potraživanja. U predmetu AP 164/04, povodom apelacije Derviša i Melihe Hadžiabdić, apelanti su vodili sudski postupak i pravosnažnom Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-243/91 od 12. jula 1991. godine Ljubljanska banka d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, obavezana je da isplati apelantima iznos od 4.106,52 ATS, 2.858,32 DM, 87,08 SHV i 2.577,47 DM sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-905/02 od 6. augusta 2001. godine određeno je izvršenje na dužniku Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Po izjavljenom prigovoru dužnika Općinski sud je Rješenjem broj I-905/01 od 22. jula 2002. godine uputio dužnika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim izvršenja određenog Rješenjem Općinskog suda broj I-905/01 od 6. augusta 2001. godine. Odlučujući o tužbi Ljubljanske banke, Općinski sud je Presudom broj P-2278/02 od 14. oktobra 2004. godine proglasio nedopuštenim izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj I-905/01 od 6. augusta 2001. godine. Obrazlažući presudu Općinski sud navodi da su apelanti imali deponirana svoja devizna sredstva na deviznim knjižicama prije početka rata, što znači prije osamostaljenja Bosne i Hercegovine i nastanka Federacije Bosne i Hercegovine. Prema važećim propisima iz vremena kada je nastao pravni odnos, sva devizna štednja građana bila je deponirana kod Narodne banke Jugoslavije (u daljnjem tekstu: NBJ), a devizna štednja mogla se isplaćivati samo u zakonom određenim slučajevima predviđenim članom 71. Zakona o deviznom poslovanju ("Službene novine SFRJ" br. 66/85, 71/86, 3/88, 59/88, 82/90 i 96/91). Dalje, Općinski sud ističe da su devizna sredstva koja su osnov izvršenja prebačena na jedinstvene račune apelanata, te da su apelanti kao povjerioci izgubili zahtjev da svoje potraživanje prema Ljubljanskoj banci, kao dužniku, prinudno ostvare po osnovu određenog rješenja o izvršenju. O žalbi izjavljenoj na Presudu Općinskog suda broj P-2278/02 od 14. oktobra 2004. godine Kantonalni sud još nije odlučio.
- 9.Također, neki od apelanata su se obraćali Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Investbanci Beograd, Federalnoj agenciji za privatizaciju i Ministarstvu finansija Bosne i Hercegovine radi ostvarenja potraživanja stare devizne štednje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelanti su nezadovoljni upisom njihovih deviznih potraživanja na jedinstveni račun građana i traže da im se njihova štednja isplati u gotovom novcu, te se općenito žale da im je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje imovine zagarantirano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Jedan dio apelanata se, također, žali da je povrijeđeno njihovo pravo na pravičnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo ističe da realizacija stare devizne štednje kod Ljubljanske banke d.d. Sarajevo nije moguća, jer ova banka nema pravnog sljednika iz čega proizlazi da je to obaveza Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, odnosno Republike Slovenije. Dalje, Federalno ministarstvo navodi da je Presudom Općinskog suda broj P-595/03 od 11. novembra 2004. godine utvrđeno da Ljubljanska banka d.d. Sarajevo ne odgovara za obaveze iz osnova stare devizne štednje deponirane kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana putem Glavne filijale Sarajevo, te da Ljubljanska banka d.d. Sarajevo nije pravni sljednik Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Na osnovu navedene presude stvorene su pretpostavke za uspješan nastup Bosne i Hercegovine u međudržavnim pregovorima sa Slovenijom o dugu Ljubljanske banke d.d. Ljubljana putem Glavne filijale Sarajevo. U odnosu na potraživanja prema Investbanci Beograd, Federalno ministarstvo ističe da ova banka nema pravnog sljednika u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da će se problem stare devizne štednje kod ove banke rješavati prema istom postupku kao i devizna štednja Ljubljanske banke d.d. Ljubljana.
- 12.U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je u predmetu tužioca Ljubljanske banke d.d. Sarajevo protiv apelanata Derviša i Melihe Hadžiabdić radi utvrđenja donesena Presuda P-2278/02 od 14. oktobra 2004. godine i da se predmet po žalbi nalazi na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Radi uvida, navedenom predmetu je pripojen predmet tog suda broj I-905/01 u kojem je rješenjem od 6. augusta 2001. godine određeno izvršenje na dužniku Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Po izjavljenom prigovoru dužnika Općinski sud je Rješenjem broj I-905/01 od 22. jula 2002. godine uputio dužnika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim izvršenja određenog Rješenjem Općinskog suda broj I-905/01 od 6. augusta 2001. godine.
- 13.U odgovoru na apelaciju Ljubljanska banka d.d. Sarajevo ističe da su navodi apelacije neosnovani i neargumentirani. Naime, prije podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja apelanti Meliha i Derviš Hadžiabdić su svojevoljno sva svoja sredstva "stare devizne štednje" prebacili na svoje jedinstvene račune (certifikate). Na osnovu navedenog Općinski sud je donio na zakonu zasnovano rješenje kojim je proglasio nedopuštenim izvršenje određeno Rješenjem broj I-905/01 od 22. jula 2002. godine. S obzirom na to da su sredstva izvršenja prema volji vlasnika prenesena na Zavod za platni promet, banka kao dužnik bila je prinuđena da podnese tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti izvršenja u izvršnom predmetu broj I-905/01. Predmet je okončan Presudom Općinskog suda broj P-2278/02 od 14. oktobra 2004. godine. Dalje, Ljubljanska banka d.d. Sarajevo navodi da je pravosnažnom presudom Općinskog suda broj PS-595/03 od 11. novembra 2004. godine utvrđeno da Ljubljanska banka d.d. Sarajevo ne odgovara za obaveze iz osnova "stare devizne štednje" deponirane kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana putem Glavne filijale Sarajevo, da nije pravni sljednik Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, te da se, u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, mora usaglasiti i registracija banke. Na kraju zaključuje da su predmetne apelacije neosnovane i predlaže Ustavnom sudu da ih odbije.
V. Relevantni propisi
- 14.Zbog nestašice deviznih sredstava koja se povećavala i drugih ekonomskih problema u bivšoj SFRJ, podizanje novca sa starih deviznih štednih računa je bilo strogo ograničeno zakonima koji su doneseni početkom 1990. godina. Poslije oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini bilo je pokušaja da se putem legislative privatizacije riješi nedostupnost stare devizne štednje. Međutim, nakon što su pokušaji da se ostvare potraživanja po osnovu stare devizne štednje u procesu privatizacije ostali, uglavnom, bezuspješni, Federacija Bosne i Hercegovine je usvojila novi zakon na osnovu kojeg stara devizna štednja postaje dio unutrašnjeg duga Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, u odnosu na obaveze po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanci Beograd, novi Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 66/04) je izričito propisao da će se one rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ. Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/06) utvrđeno je da odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske koje se tiču stare devizne štednje nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine, te se ukidaju. Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da u roku od 3 mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" donese zakon kojim će se regulirati pitanje isplate stare devizne štednje.
Zakoni SFRJ
- 15.Zakon o deviznom poslovanju i međunarodnim kreditnim odnosima ("Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije", broj 15/77)
"Član 51. stav 2.
Narodna banka Jugoslavije obavezna je na zahtjev ovlaštenih banaka primiti devizne pologe građana koji se drže na računima tih povlaštenih banaka i istovremeno odobriti tim povlaštenim bankama beskamatni kredit u iznosu dinarske protivvrijednosti položenih deviza."
- 16.Zakon o deviznom poslovanju ("Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije" br. 66/85 i 71/86)
"Član 14.
Građani i građanska pravna lica mogu devize držati na deviznom računu ili deviznom štednom ulogu kod ovlaštene banke i koristiti za plaćanje u inozemstvu, u skladu sa odredbama ovog Zakona.
Š�Ć
Za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jamči Federacija."
- 17.Zakon o osnovama bankarskog i kreditnog sistema ("Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije" br. 70/85, 9/86, 34/86, 72/86 i 65/87)
"Član 183.
Š�Ć
Za štedne uloge u stranoj valuti i pologe na deviznim štednim računima građana i stranih fizičkih lica jamči Federacija."
- 18.Zakon o bankama i drugim finansijskim organizacijama ("Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije" br. 10/89, 40/89, 87/89, 18/90, 72/90 i 79/90)
"Član 1.
Banka je samostalna samoupravna finansijska organizacija koja obavlja depozitne, kreditne i druge bankarske poslove u skladu sa zakonom.
Član 14.
Banka je pravno liceŠ...Ć.
Statutom banke može se prenijeti u nadležnost dijelovima banke da u pravnom prometu sa trećim licima obavljaju određene poslove."
- 19.Odluka o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih lica devizama s njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga ("Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije", broj 28/91)
"Tačka 2.
Ovlaštene banke koje od dana stupanja na snagu ove odluke odobre devize deviznom štednom ulogu građana dužne su građanima osigurati podizanje tih deviza s njihovih štednih uloga ili izvršavati njihove naloge za plaćanje uvoza najkasnije u roku od sedam dana od dana kada su devize odobrene njihovom deviznom štednom ulogu, ako je građanin podnio uredan nalog za plaćanje, odnosno nalog za podizanje deviza sa njegovog deviznog štednog uloga."
- 20.Odluka o načinu vođenja deviznog računa i deviznog štednog uloga domaćeg i stranog fizičkog lica ("Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije" br. 6/91, 28/91, 34/91 i 36/91). Ovom odlukom je određeno da ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih lica na teret deviza koje su položene na njihove devizne račune. Iznosi naloga i rokovi za isplatu su nekoliko puta mijenjani odlukama o izmjenama i dopunama Odluke o načinu vođenja deviznog računa i deviznog štednog uloga domaćeg i stranog fizičkog lica. U posljednjim izmjenama, koje su stupile na snagu 18. maja 1991. godine, tačkom 2. su utvrđeni sljedeći rokovi i iznosi:
do 500 njemačkih maraka-u roku od 15 dana za prvo plaćanje sa deviznog računa, a u roku od 30 dana za svako naredno plaćanje;
do 1.000 njemačkih maraka-u roku od 30 dana za prvo plaćanje sa deviznog računa, a u roku od 45 dana za svako naredno plaćanje;
do 3.000 njemačkih maraka-u roku od 90 dana;
do 8.000 njemačkih maraka-u roku od 180 dana.
- 21.Zakon o parničnom postupku SFRJ ("Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91)
"Član 59.
Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica koje ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području se nalazi ta poslovna jedinica."
Zakoni Republike Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine
- 22.Nakon stjecanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, 11. aprila 1992. godine, usvojena je Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju iz 1992. godine ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 2/92):
"Član 9. u relevantnom dijelu glasi:
Za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jamči Republika."
- 23.Uredba iz 1992. godine je kasnije zamijenjena Uredbom sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju iz 1994. godine ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 10/94; kasnije usvojena kao zakon, "Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 13/94)
"Član 3.
Devize se mogu koristiti samo za plaćanje prema inozemstvu osim ako ovom uredbom nije drugačije određeno.
Član 12.
Domaća i strana fizička lica mogu devize držati na računu kod banke i slobodno ih koristiti.
Član 44.
Devizne rezerve čine potraživanja na računima u inozemstvu, efektivni strani novac i vrijednosni papiri izdani u inozemstvu ŠdeponiraniĆ kod Narodne banke ŠBosne i HercegovineĆ i ŠovlaštenihĆ banaka."
- 24.Odluka o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike, objavljena 9. aprila 1995. godine ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 11/95). Tačka 12. Odluke glasi:
"Deponirana devizna štednja građana trajno će se riješiti donošenjem zakona o javnom dugu Republike do kraja prvog polugodišta 1995. godine."
Ova odluka je kasnije izmijenjena i dopunjena stupanjem na snagu 2. juna 1995. godine ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 19/95). Izmijenjena i dopunjena tačka 12. predviđa da treba donijeti zakon o javnom dugu prije kraja septembra 1995. godine. Dalje se dodaje da do donošenja tog zakona Narodna banka Bosne i Hercegovine, uz saglasnost Ministarstva finansija, može isplaćivati deviznu štednju u odgovarajućem iznosu u dinarima pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine za pokrivanje troškova njihovog liječenja i liječenja članova njihovih porodica.
- 25.Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 13/96 od 10. aprila 1996. godine). Potvrđujući, uglavnom, Odluku iz 1995. godine, tačka 7. Odluke iz 1996. godine predviđala je bez posebnog određivanja datuma sljedeće:
"Devizna štednja građana deponirana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štednju, rješavat će se donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine, ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom."
- 26.Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini donio je 22. jula 1998. godine Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, koji je stupio na snagu sljedećeg dana kao privremeni zakon ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 14/98). Konačno, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je usvojila ovaj zakon 19. jula 1999. godine ("Službeni list Bosne i Hercegovine", broj 12/99).
- 27.Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 44/04)
"Član 1.
Ovim zakonom uređuju se način i postupak utvrđivanja i izmirivanja neizmirenog unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine prema budžetskim korisnicima do 31. decembra 2002. godine, isključujući obaveze na osnovu izvršnih odluka (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug)."
- 28.Odluka o ratifikaciji Sporazuma o pitanjima sukcesije Socijalističke federativne republike Jugoslavije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 10/01)
U Sporazumu o sukcesiji SFRJ Aneks C u relevantnom dijelu predviđa sljedeće:
"Član 2. stav 3.
Š�Ć
Ostala finansijska dugovanja (SFRJ) uključuju:
(a) jamstva SFRJ ili njene Narodne banke Jugoslavije za štednju u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili njihovih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kojeg je ona proglasila neovisnost;
Š�Ć.
Član 7.
Jamstva bivše SFRJ ili njene NBJ za štednju čvrste valute položene kod komercijalne banke ili neke od njenih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kada je ta država proglasila neovisnost predmet su pregovara bez odgađanja, vodeći naročito računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca. Ovi pregovori će se odvijati pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja."
Aneks G u relevantnom dijelu predviđa sljedeće:
"Član 1.
Privatno vlasništvo i stečena prava građana i drugih pravnih lica bivše SFRJ će biti zaštićeni od država nasljednica u skladu sa odredbama ovog aneksa.
Član 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u državi nasljednici i na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine će biti priznata. Zaštićena i vraćena od te države u skladu sa uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava i nezavisno od nacionalnosti, državljanstva, mjesta boravka ili domicila tih lica. Ovo će obuhvatiti lica koja nakon 31. decembra 1990. godine stječu državljanstvo ili uspostavljaju mjesto boravka ili domicila u drugoj državi, koja nije država nasljednica. Lica koja nisu u stanju da ostvare takva prava će imati pravo na obeštećenje u skladu sa normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Svaki tobožnji prijenos prava na pokretnu ili nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. decembra 1990. godine i zaključen pod prisilom ili u suprotnosti sa podstavom (a) ovog člana će biti bespredmetan i nevažeći.
(2) Svi ugovori zaključeni od građana ili drugih pravnih lica bivše SFRJ od 31. decembra 1990. godine, uključujući i one zaključene od državnih preduzeća, poštovat će se bez diskriminacije. Države nasljednice će osigurati izvršavanje obaveza po takvim sporazumima gdje je ispunjavanje takvih sporazuma bilo spriječeno raspadom bivše SFRJ."
Zakoni Federacije Bosne i Hercegovine o privatizaciji i izmjene i dopune
- 29.Osnovne pravne odredbe kojima se omogućava prijenos stare devizne štednje na jedinstveni račun građana radi korištenja u procesu privatizacije sadržane su u čl. 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije (u daljnjem tekstu: Zakon o potraživanjima građana), koji je stupio na snagu 28. novembra 1997. godine, a počeo se primjenjivati 27. februara 1998. godine, sa izmjenama i dopunama od 5. marta 1999. godine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97 i 8/99). Ti članovi su propisivali:
"Član 3.
Lice koje ima deviznu štednju u bankama ili poslovnim jedinicama sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine iznad 100 KM, a bilo je državljanin bivše Socijalističke republike Bosne i Hercegovine i na dan 31. marta 1991. godine imalo prebivalište na teritoriji koja sada pripada Federaciji Bosne i Hercegovine stječe potraživanja prema Federaciji sa stanjem na dan 31. marta 1992. godine.
Član 7.
Potraživanja iz člana 3. ovog Zakona banka prenosi na jedinstveni račun štediše.
Način prijenosa potraživanja građana Š...Ć čiji se računi vode u bankama kod kojih su organizacione jedinice na teritoriji Federacije prestale da rade uredit će se posebnim propisom Federalnog ministarstva finansija.
Član 11.
Otvaranje jedinstvenih računa vrši se po službenoj dužnosti na osnovu jedinstvenog matičnog broja građana-nosilaca potraživanja iz ovog Zakona.
Jedinstveni račun predstavlja certifikat građanina.
Član 18.
Potraživanja sa jedinstvenog računa mogu se koristiti u postupku privatizacije u roku od dvije godine od dana izdavanja izvoda sa jedinstvenog računa, a nakon upisa potraživanja po pojedinim vrstama.
Istekom roka iz stava 1. ovog člana potraživanja na jedinstvenom računu se gase."
- 30.Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 64/04), koji u relevantnom dijelu glasi:
"Član 1.
Ovim zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim licima, nastale na osnovu: neisplaćenih invalidnina, neisplaćenih penzija, neisplaćenih naknada prema dobavljačima za robu, materijale i usluge, obaveze nastale na osnovu neisplaćenih plaća i dodataka, te ostale obaveze (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug), odnosno način pojedinačne verifikacije utvrđenih potraživanja, kao i način njihovog izmirenja.
Član 2.
Ovim zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1.858,9 miliona KM. Ova procjena isključuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verifikacije.
Član 3.
Unutrašnji dug Federacije iznosi 1.858,9 miliona KM, isključujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verifikacije, a čine ga:
Š...Ć
-obaveze za staru deviznu štednju u iznosu koji će se utvrditi prema verifikaciji obaveza na način propisan u članu 12. ovog Zakona.
Član 9.
Federacija preuzima obaveze na osnovu stare devizne štednje ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (ekspozitura i/ili agencija) na teritoriji Federacije. Ukoliko banka nema poslovnih jedinica, onda se smatra da je sjedište banke najniža poslovna jedinica.
Obaveze na osnovu stare devizne štednje, definirane stavom 1. ovog člana, ne obuhvataju obaveze na osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci i Investbanci, s obzirom na to da će se one rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ.
Š...Ć."
- 31.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u procesu privatizacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 45/00) stupio je na snagu 2. novembra 2000. godine. Ovim zakonom član 18. je izmijenjen i dopunjen tako da je nosiocu stanarskog prava iz člana 8.a) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo omogućeno da može koristiti svoja potraživanja sa jedinstvenog računa građana u roku od tri mjeseca od dana ovjere potpisa na ugovoru o kupovini pred nadležnim sudom. Dodatne izmjene i dopune stava 1. člana 18. su stupile na snagu 8. februara 2002. godine. Tim izmjenama i dopunama opći rok za korištenje certifikata izmijenjen je sa dvije godine na četiri godine.
- 32.Federacija Bosne i Hercegovine je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potraživanju građana ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 57/03 i 20/04) izmijenila član 7. koji je glasio: Potraživanja iz člana 3. ovog Zakona banka prenosi na jedinstveni račun štediše. Novom verzijom je propisano:
"Potraživanja iz člana 3. ovog Zakona banka, na zahtjev štediše koji se podnosi u roku do šest mjeseci od dana usvajanja ovog Zakona, prenosi na jedinstveni račun štediše."
Također, izmijenjen je i član 11. koji je glasio:
"Otvaranje jedinstvenih računa vrši se po službenoj dužnosti na osnovu matičnog broja građana-nosilaca potraživanja iz ovog Zakona."
Novom verzijom je propisano:
"Otvaranje jedinstvenih računa vrši se po službenoj dužnosti na osnovu matičnog broja građana-nosilaca potraživanja iz ovog Zakona, a otvaranje jedinstvenog računa po osnovu stare devizne štednje vrši se na zahtjev štediše."
- 33.Također, izmijenjen je i član 18. koji se odnosio na rok upotrebe certifikata u procesu privatizacije, u smislu da je rok od četiri godine produžen na šest godina.
- 34.Ustav Bosne i Hercegovine
Član III st. 1. i 5.a)
"1. Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:
- a)Vanjska politika.
- b)Vanjskotrgovinska politika.
- c)Carinska politika.
- d)Monetarna politika kako je određena članom VII.
- e)Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
- f)Politika i regulativa za useljavanje, izbjeglice i azil.
- g)Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivično- pravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
- h)Uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međuna- rodnih komunikacija.
- i)Reguliranje saobraćaja između entiteta.
- j)Kontrola zračnog saobraćaja.
- 5.Dodatne nadležnosti:
- 5.
- a)Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi mogu se formirati i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti."
- 35.Aneks 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini:
- 35.
"Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska
(strane) su se dogovorile kao što slijedi:
Član 1. stav 1. tačka 11.
Strane će osigurati svim licima unutar njihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih prava i fundamentalnih sloboda, uključujući prava i slobode koji su osigurani Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i protokola uz nju i međunarodnim sporazumima koji su navedeni u dodatku na ovaj aneks. To su:
- 11.pravo na imovinu."
Zakoni Republike Slovenije
- 36.Ustav Republike Slovenije ("Službeni list Republike Slovenije", broj 33/91)
"Član 8.
Zakoni i propisi moraju biti u skladu s općeprihvaćenim načelima međunarodnoga prava i s međunarodnim ugovorima koji obavezuju Sloveniju. Ratificirani i objavljeni međunarodni ugovori direktno se primjenjuju.
Član 22.
Svima se jamči jednaka zaštita prava u svakom postupku pred sudom i pred drugim državnim organima, organima lokalne zajednice ili nosiocima javnih ovlasti koji odlučuju o njihovim pravima, dužnostima ili pravnim interesima.
Član 33.
Jamči se pravo na privatnu imovinu i nasljeđivanje.
Član 125.
Sudije svoje dužnosti i zadatke obavljaju neovisno u skladu s Ustavom i zakonom.
Član 153. stav 2.
Zakoni moraju biti u skladu s općeprihvaćenim načelima međunarodnoga prava i međunarodnim ugovorima koji su trenutno na snazi i koje je ratificirala Narodna skupština, a propisi i drugi opći akti moraju, također, biti u skladu i s drugim ratificiranim međunarodnim ugovorima.
Član 160.
Ustavni sud je nadležan da odlučuje o sljedećim pitanjima:
(i) ustavnost zakona;
(ii) usklađenost zakona i drugih odredaba s ratificiranim međunarodnim ugovorima i općim načelima međunarodnoga prava;
(vi) ustavne tužbe u kojima se tvrdi da se određenim aktima krše ljudska prava i osnovne slobode;
Ako zakon ne predviđa drukčije, Ustavni sud ustavnu tužbu rješavat će samo ako su iscrpljena druga pravna sredstva. Ustavni sud odlučuje da li je ustavna tužba dopuštena na osnovu zakonom utvrđenih kriterija i postupaka."
- 37.Republika Slovenija je 25. juna 1991. godine donijela Ustavni zakon za provođenje i izvršenje Osnovne ustavne isprave o samostalnosti i neovisnosti Republike Slovenije ("Službeni list Republike Slovenije", broj 1/91), koji u relevantnom dijelu glasi:
"Član 11.
Na osnovu sporazuma o pravnoj sukcesiji SFRJ, Republika Slovenija preuzima onaj dio dugova SFRJ koji se odnose na Republiku Sloveniju i onaj dio zaduženja za koje je jamčila SFRJ, a čiji su korisnici pravna lica sa sjedištem na teritoriji Republike Slovenije.
Član 19.
Za devize na deviznim računima i deviznim štednim knjižicama uložene u bankama na teritoriji Republike Slovenije, za koje je do stupanja na snagu ovoga zakona jamčila SFRJ, preuzima jamstvo Republika Slovenija, prema stanju na dan stupanja na snagu ovog Zakona."
- 38.Navedeni ustavni zakon je dopunjen 27. jula 1994. godine Ustavnim zakonom o dopuni Ustavnog zakona za provođenje i izvršenje Osnovne ustavne isprave o samostalnosti i neovisnosti Republike Slovenije ("Službeni list Republike Slovenije", broj 45/94).
"Preambula
S obzirom na nedostatak volje nekih drugih država nastalih na teritoriji bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: bivša SFRJ) i banaka sa sjedištem u tim državama;
budući da je zbog stvarnih i pravnih razloga proizišlih iz rata na dijelu područja bivše Jugoslavije, međunarodnih sankcija nametnutih tzv. SRJ (Srbija i Crna Gora) i sloma finansijskih i privrednih sistema u nekim državama nastalim na području bivše SFRJ zbog finansiranja agresorskog rata na dijelu područja bivše SFRJ trenutno nemoguće postići sporazum o pravnoj sukcesiji i preuzimanju obaveza i potraživanja bivše Jugoslavije i pravnih subjekata na njenom području, a to ozbiljno ugrožava i njegovu neposrednu budućnost;
te budući da bi namirenje potraživanja stranih vjerovnika i subjekata iz takozvane SRJ (Srbija i Crna Gora) koji su postali vjerovnici nakon otkupa tih potraživanja u skladu s Novim sporazumom o finansiranju (u daljnjem tekstu: NFA) prema kojem su banke sa sjedištem u Republici Sloveniji postale solidarno odgovorne za otplatu cijelog duga ozbiljno ugrozilo finansijski i privredni sistem Republike Slovenije;
a s ciljem pronalaženja pravednoga rješenja, putem pregovora sa stranim vjerovnicima, za preuzimanje odgovarajućeg dijela državnih dugova bivše SFRJ u slučajevima kad se direktni korisnik ne može utvrditi -
Član 22.a)
Republika Slovenija, Agencija Republike Slovenije za sanaciju banaka i štedionica i banke iz ovog ustavnog zakona će ispunjavati obaveze i provoditi mjere utvrđene u ovom zakonu.
Član 22.b)
Ljubljanska banka d.d., Ljubljana, i Kreditna banka Maribor d.d., Maribor, ustupit će svoje poslovanje i imovinu novim bankama osnovanim prema odredbama ovog ustavnog zakona.
Uprkos odredbama navedenim u prethodnom stavu, Ljubljanska banka d.d. i Kreditna banka Maribor d.d., Maribor, zadržat će:
(i) punu solidarnu odgovornost za nepodmirene obaveze prema Novom sporazumu o finansiranju i druge obaveze koje proizlaze iz odnosa s Narodnom bankom Jugoslavije i bivšom SFRJ, ako se dužnici nalaze u drugim republikama bivše SFRJ;
(ii) odgovarajući udio odnosnih nepodmirenih potraživanja;
(iii) punu odgovornost za devizne račune i devizne štedne uloge za koje Republika Slovenija nije preuzela jamstvo prema članu 19. ovog Zakona;
(iv) obaveze prema Narodnoj banci Jugoslavije i stranim vjerovnicima za koje je jamčila SFRJ, a sredstva za koje su koristili krajnji korisnici iz drugih republika bivše Jugoslavije;
(v) potraživanja koja se na to odnose.
Ljubljanska banka d.d., Ljubljana, zadržat će svoje odnose s postojećim podružnicama i zavisnim društvima Ljubljanske banke d.d. sa sjedištem u drugim republikama na teritoriji bivše SFRJ, te će zadržati odgovarajući dio potraživanja od Narodne banke Jugoslavije u odnosu na devizne štedne račune.
Član 22.c)
Nadležni sud po službenoj dužnosti upisuje:
(i) Agenciju Republike Slovenije za sanaciju banaka i štedionica kao vlasnika i upravitelja Ljubljanske banke d.d., Ljubljana, Trg Republike 3, i Kreditne banke Maribor d.d., Ljubljana, Trg Republike 3;
(ii) kao predmet poslovanja upravljanje preostalom imovinom.
Član 22.č)
Na dan stupanja na snagu ovoga zakona osnivaju se dvije banke:
Njihovi nazivi su:
(i) Nova Ljubljanska banka d.d., Ljubljana, Trg Republike 2; i
(ii) Nova Kreditna banka Maribor, Maribor, Vita Kraigherja 4.
Osnivač ovih dviju banaka je Agencija Republike Slovenije za sanaciju banaka i štedionica.
Predmet poslovanja novih banaka utvrđen je u članu 2. Zakona o bankama i štedionicama.
Nove banke imaju status banaka u sanaciji. Vode ih privremeni upravitelji koje imenuje Agencija Republike Slovenije za sanaciju banaka i štedionica.
Upravitelji novih banaka sastavit će završne bilanse banaka iz člana 22.b) ovoga ustavnog zakona prema stanju na dan njegovoga stupanja na snagu. U tim bilansima bit će iskazane obaveze prema Narodnoj banci Jugoslavije i stranim vjerovnicima proizišle iz poslova sa subjektima iz bivše SFRJ, kao i odgovarajuća imovina.
Agencija Republike Slovenije za sanaciju banaka i štedionica zadržava vlasništvo nad bankama iz člana 22.b) ovog Zakona i postaje vlasnik novih banaka prema finansijskom stanju na dan donošenja ovog ustavnog zakona -
Član 22.f)
Republika Slovenija i nove banke ne priznaju dug prema stranim vjerovnicima na koje se primjenjuju sankcije Ujedinjenih naroda u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN br. 757/1992 i 820/1993 Štj. onima u Saveznoj republici Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora), te nekim područjima u Bosni i Hercegovini i HrvatskojĆ.
Čak i u slučaju ukidanja sankcija UN iz prethodnoga stava, niti jedno potraživanje, odnosno sudski ili drugi postupak pokrenut radi zapljene imovine banke neće proizvoditi pravne učinke, niti će ga sudovi Republike Slovenije priznavati, sve dok se ne potpiše i ratificira potpuni ili djelomični sporazum o pravnoj sukcesiji bivše SFRJ, odnosno dok se ne postigne dogovor sa stranim vjerovnicima."
- 39.Zakon o bankama i štedionicama ("Službeni list Republike Slovenije", broj 1/91)
"Član 2.
Banke mogu obavljati sljedeće bankarske poslove:
- 1.primati sve oblike novčanih pologa od fizičkih i pravnih lica;
- 2.odobravati i uzimati zajmove;
- 3.obavljati transakcije;
- 4.otkupljivati čekove i kreditna pisma;
- 5.voditi devizne poslove;"
- 40.Zakon o poravnanju obaveza iz neisplaćenih deviznih pologa ("Službeni list Republike Slovenije", broj 7/93)
"Član 1.
Ovaj zakon uređuje načine poravnanja obaveza po osnovi neisplaćenih deviznih pologa štediša pojedinaca kod banaka na teritoriji Republike Slovenije, koje su te banke deponirale kod Narodne banke Jugoslavije.
Član 2.
Obaveze banaka koje proizlaze iz deviznih pologa - postaju dug Republike Slovenije.
Član 3.
Potraživanja banaka prema Narodnoj banci Jugoslavije u iznosu neisplaćenih deviznih pologa prenijet će se na Republiku Sloveniju."
- 41.Zakon o Fondu Republike Slovenije za sukcesiju ("Službeni list Republike Slovenije", broj 10/93)
"Član 1.
Radi namirenja potraživanja i ispunjenja obaveza Republike Slovenije i fizičkih i pravnih lica na teritoriji Republike Slovenije u okviru procesa diobe prava, imovine i obaveza SFRJ, ovim se osniva Fond Republike Slovenije za sukcesiju sa zadatkom utvrđivanja prava i obaveza u procesu sukcesije (u daljnjem tekstu: Fond).
Član 15.
Fizička i pravna lica koja na dan stupanja ovog Zakona na snagu imaju nepodmirena potraživanja ili obaveze prema subjektima iz bivše Federacije mogu s Fondom sklopiti ugovor o prijenosu svojih nepodmirenih potraživanja i obaveza na Fond, ili mogu supsidijarno ovlastiti Fond za namirenje potraživanja i ispunjenje obaveza u njihovo ime i za njihov račun."
- 42.Zakon o izmjenama Zakona o Fondu Republike Slovenije za sukcesiju ("Službeni list Republike Slovenije", broj 40/97)
"Član 15.č)
Ako je u toku građanski ili pljenidbeni postupak protiv lica koja imaju svoje sjedište ili prebivalište Šna teritorijiĆ Republike Slovenije, a tužilac ili vjerovnik ima sjedište ili prebivalište Šna teritorijiĆ Republike Slovenije, u jednoj od republika bivše SFRJ ili u trećoj zemlji, a potraživanje je stekao pravnim poslom ili pravosnažnom sudskom odlukom, sud će po službenoj dužnosti prekinuti građanski postupak ili pljenidbu.
Sudski postupak pokrenut nakon stupanja ovoga zakona na snagu prekida se na datum dostave zahtjeva optuženom.
Pljenidba pokrenuta nakon stupanja ovoga zakona na snagu prekida se prije donošenja odluke o zahtjevu za pljenidbu, na dan kad sud zaprimi mišljenje navedeno u članu 15.g) ovoga zakona.
Član 15.d)
Sud će donijeti odluku na osnovu člana 15.c) ovog Zakona i u slučajevima kada fizičko ili pravno lice nije postupalo ili nije imalo pravo postupati u skladu s članom 15, a zahtjev se direktno ili indirektno odnosi na pravne odnose s pravnim licima iz bivše federacije ili na statusnu odgovornost prema pravnim licima bivše SFRJ.
Član 15.e)
Postupak koji je prekinut na osnovu člana 15.č) sud će po službenoj dužnosti nastaviti nakon stupanja na snagu zakona iz člana 15.c) ovog Zakona.
Član 15.g)
Kako bi utvrdio da li se primjenjuju okolnosti iz članova 15.č), 15.d) i 15.f), sud će po službenoj dužnosti pribaviti mišljenje od Fonda, te će na tom mišljenju zasnovati svoju odluku."
- 43.Zakon o trgovačkim društvima ("Službeni list Republike Slovenije", broj 30/93)
"Član 6. stav 1.
Bez obzira na odredbe navedene u prethodnom članu, članovi društva (družbeniki) su, također, odgovorni za obaveze društva u sljedećim slučajevima:
(i) ako su zloupotrijebili odvojeno svojstvo pravnog lica društva kako bi postigli neki cilj koji im je kao pojedincima zabranjen, ili
(ii) ako su, protivno zakonu, koristili imovinu pravnog lica kao svoju vlastitu imovinu, ili
(iii) ako su za vlastitu korist ili korist nekog drugog lica smanjili imovinu trgovačkog društva, a znali su ili su trebali znati da trgovačko društvo neće moći ispuniti svoje obaveze prema trećim licima.
Član 169. stav 3.
Dioničari ne odgovaraju vjerovnicima za obaveze preduzeća."
- 44.Zakon o sudovima ("Službeni list Republike Slovenije", broj 19/94)
"Član 3. stav 1.
U obavljanju svojih sudijskih dužnosti sudije se moraju pridržavati Ustava i zakona. Prema odredbama Ustava, obavezuju ih načela međunarodnog prava i međunarodni ugovori koji su ratificirani i objavljeni."
- 45.Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (objavljena 9. marta 2001. godine u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", broj 7/01).
- 46.Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 8. januara 2001. godine utvrdio da čl. 3, 7, 11. i 18. Zakona o potraživanjima građana nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ustanovio je da su ti članovi u suprotnosti sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i time u suprotnosti sa članom IIA.2(1)(k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmanom 5. U svojoj odluci navedeni sud nije spomenuo prethodne izmjene i dopune Zakona od 2. novembra 2000. godine. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije naredio nikakve posebne izmjene i dopune ili na neki drugi način propisao prijelazne odredbe prema kojima bi relevantni članovi trebalo da budu primijenjeni.
- 47.Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine članom II A.2 (1)(k) i Amandmanom V utvrđeno je da će Federacija osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava Š...Ć.
Utvrđujući ustavnost članova 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u procesu privatizacije sa navedenim ustavnim odredbama i članom 1. stav 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Sud je utvrdio da odredbe članova 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine."
- 48.Članom 12(b) dijela IV(c) Ustava Federacije predviđa se da, ako Ustavni sud Federacije "utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili općine nije u skladu sa ovim ustavom, taj zakon ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci".
- 49.Federacija Bosne i Hercegovine je 14. maja 2001. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, zavedenu kao U 57/01. Ustavni sud Bosne i Hercegovine na sjednici od 20. decembra 2003. godine rješenjem je odbacio apelaciju zbog formalnih razloga.
- 50.Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/06) u relevantnom dijelu glasi:
"Utvrđuje se da Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 27/04) i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04) i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) koji se tiču stare devizne štednje nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukidaju se u skladu sa članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine:
Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH " broj 27/04),
u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04): član 2. stav 2. u dijelu koji glasi: "Ova procjena isključuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verificiranja", član 2. stav 4. u dijelu koji glasi: "uključujući i staru deviznu štednju", član 3. stav 1. u dijelu koji glasi:"isključujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verificiranja", član 3. stav 1. tačka 3, član 3. stav 2. u dijelu koji glasi: "izuzev za staru deviznu štednju", čl. 9. do 16, član 21. stav 1. u dijelu koji glasi: "obaveza za staru deviznu štednju", član 21. stav 2. u dijelu koji glasi: "izmirenje obaveza za staru deviznu štednju" i član 21. stav 4. u dijelu koji glasi: "stare devizne štednje",
u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske " broj 63/04): član 3. stav 1. tačka 2, član 4. stav 1. tačka 4. u dijelu koji glasi: "isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog Zakona", član 9. stav 1. tačka 2. u dijelu koji glasi: "isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog Zakona" i čl. 11. do 18. Š...Ć
Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da u roku od 3 mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" donese zakon kojim će se regulirati pitanje isplate stare devizne štednje ."Š...Ć
VI. Dopustivost
- 51.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(...)
- 10.apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;"
- 52.Apelanti se žale da ne mogu ostvariti svoja novčana potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane u Ljubljanskoj banci i Investbanci, u njihovim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
- 53.Pod pojmom stare devizne štednje podrazumijevaju se devizna sredstva deponirana kod komercijalnih banaka, odnosno njihovih filijala na teritoriji Bosne i Hercegovine 31. decembra 1991. godine. Prema zakonodavstvu koje je bilo na snazi prije raspada SFRJ, novčana sredstva u čvrstoj valuti koja su bila deponirana kod komercijalnih banaka mogla su biti proslijeđena NBJ i za njih je garantirala SFRJ, ili su ostajala kod komercijalnih banaka u matičnim zemljama i banke su tim sredstvima slobodno raspolagale. S obzirom na to da je samo mali broj banaka imao dovoljno likvidnih deviznih sredstava da bi mogao izvršiti deponiranje s ciljem izbjegavanja kursnog rizika sredinom 1978. godine, bankama je omogućeno da kod NBJ devize na deviznim računima građana mogu deponirati obračunskim putem po "pro forma" postupku i efektivnim prijenosom deviza sa deviznih računa kod banaka u inozemstvu. Banke su deponiranje devizne štednje kod NBJ gotovo isključivo obavljale obračunskim putem po "pro forma" postupku, bez efektivnog prijenosa deviznih sredstava. Istovremeno je propisana obaveza NBJ da bankama za devize deponirane na ovaj način daje beskamatni kredit u visini dinarske protivvrijednosti po kursu na dan deponiranja deviza. Dalje, treba istaći da su od 1978. godine do 31. decembra 1990. godine banke efektivno deponirale svega 1,7 milijardi USA dolara, odnosno samo 13,8% od cjelokupne deponirane devizne štednje kod NBJ. Ukupno deponirana devizna štednja kod NBJ je 31. decembra 1990. godine iznosila 12,2 milijarde USA dolara s tim što je 10,5 milijardi USA dolara, tj. više od 86% bilo deponirano po "pro forma" postupku. S obzirom na to da su se negativne kursne razlike i dalje nastavljale, Zakonom o deviznom poslovanju 15. oktobra 1988. godine ukinuta je mogućnost daljnjih deponiranja devizne štednje kod NBJ. To se odnosilo i na Ljubljansku banku d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. S obzirom na monetarnu krizu, povlačenje deviznih sredstava sa individualnih računa, odnosno stare devizne štednje bilo je progresivno ograničavano. Vlasnici stare devizne štednje su se suočili sa nemogućnošću podizanja svojih novčanih sredstava. Nakon što su neke od bivših republika SFRJ, među kojima i Bosna i Hercegovina, sredinom 1991. godine i početkom 1992. godine postale samostalne države, odgovornost za deviznu štednju je, u skladu sa tada važećim zakonima, prenesena na novoformirane države. Međutim, ove novoformirane države su jemčile samo za devizne pologe kod osnovnih banaka koje su imale sjedište i bile registrirane kao samostalna pravna lica na njihovoj teritoriji.
- 54.Ustavni sud napominje da je zakonodavna aktivnost Republike Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine, koje su u periodu od 1992. godine donijele niz akata o priznavanju odgovornosti za staru deviznu štednju, osnovni razlog koji je doveo do toga da nosioci prava na staru deviznu štednju u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanci Beograd tvrde da su povrijeđena njihova ljudska prava. Pri tome, nije postojala diferencijacija između građana koji su imali svoje devize u bankama sa sjedištem u Bosni i Hercegovini i onih u bankama sa sjedištem izvan nje.
- 55.Ustavni sud podsjeća da je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) ranijim meritornim odlukama koje se tiču stare devizne štednje (vidi odluke broj CH/97/104 i dr., Todorović i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 7. oktobra 2002. godine, i Odluku broj CH/98/377 i dr., Đurković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 8. oktobra 2003. godine) obuhvatio i podnosioce prijava koji su imali deviznu štednju u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanci Beograd, što je bila direktna posljedica događanja navedenih u prethodnoj tački. U navedenim odlukama Dom je utvrdio odgovornost Bosne i Hercegovine na osnovu toga što je Republika Bosna i Hercegovina usvojila zakone i druge propise koji se bave pitanjem devizne štednje i "samim tim priznala odgovornost za tu štednju". Odgovornosti Bosne i Hercegovine doprinijela je i činjenica da je Bosna i Hercegovina bila uključena u državne pregovore o sukcesiji imovine bivše SFRJ. Na izvjestan način, Bosna i Hercegovina je stvorila haotičnu situaciju, protivnu principu pravne sigurnosti, u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 56.Da je stav Doma u vezi sa pravnom nesigurnošću bio ispravan, govore i činjenice u vezi sa statusom Ljubljanske banke d.d. Sarajevo, koji je imala u vrijeme donošenja relevantnih odluka Doma. Naime, Rješenjem Višeg suda u Sarajevu broj UF/I-748/93 od 2. jula 1993. godine izvršen je upis Ljubljanske banke d.d. Sarajevo kao pravnog lica koji je nastao statusnom promjenom Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Prema navedenom rješenju, Ljubljanska banka d.d. Sarajevo je, kao pravni sljednik, preuzela prava i obaveze stare Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, kao pravnog prednika. Sve dok ovakva registracija nije utvrđena kao protivzakonita i promijenjena, postojala je obaveza da se poštuje formalno-pravna situacija, što nalaže princip pravne države, tj. vladavine prava. Presudom Općinskog suda broj Ps-595/03-III od 11. novembra 2004. godine je utvrđeno da tužilac Ljubljanska banka d.d. Sarajevo nije odgovorna za obaveze iz osnova "stare devizne štednje" deponirane kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Osim toga, ovom presudom je utvrđeno da tužilac nije pravni sljednik Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Također je utvrđeno da je Ministarstvo finansija dužno trpjeti da se na osnovu ove presude u registru Kantonalnog suda, u Rješenju broj UF/I-748/93 od 2. jula 1993. godine, izvrši brisanje dijela izvršenog upisa, koji glasi: "Š...Ć nastalo statusnom promjenom Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo", te izvrši upis koji glasi:"Š...Ć sredstva, prava i obaveze Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, kao pravnog prednika prelaze na Ljubljansku banku d.d. Sarajevo kao pravnog sljednika". S obzirom na to da je Glavna filijala Sarajevo u pravnom prometu sa trećim licima nastupala u ime i za račun Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, te da nije nikada odgovarala za staru deviznu štednju, Općinski sud je zaključio da Ljubljanska banka d.d. Sarajevo statusnom promjenom i registracijom nije mogla preuzeti veća prava i obaveze nego što je imala ranija filijala u Sarajevu.
- 57.U međuvremenu, od donošenja citiranih odluka Doma do danas desile su se relevantne zakonodavne, sudske i međunarodno-pravne aktivnosti, koje Ustavni sud mora uzeti u razmatranje, jer se direktno ili indirektno tiču predmetne kategorije stare devizne štednje.
- 58.Prije svega, 2. juna 2004. godine stupio je na snagu Sporazum o sukcesiji ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 10/01) kojim je, između ostalog, regulirano i pitanje odgovornosti za staru deviznu štednju deponiranu u NBJ. Ovim sporazumom Republika Slovenija preuzela je odgovornost za banke smještene na njenoj teritoriji. U vezi sa Sporazumom o sukcesiji, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za ljudska prava) je u svojoj odluci u predmetu CH/98/375 i dr. (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava, Besarović i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 6. aprila 2005. godine, tačka 1152) zaključila da sama činjenica da je Bosna i Hercegovina učestvovala u pregovorima o sukcesiji ne stvara odgovornost Bosne i Hercegovine za bivše unutrašnje obaveze SFRJ, uključujući i isplatu stare devizne štednje.
- 59.Osim toga, Federacija Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 64/04). Članom 9. navedenog zakona propisano je da Federacija preuzima obaveze na osnovu stare devizne štednje ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (ekspozitura i/ili agencija) na teritoriji Federacije, a da obaveze Federacije Bosne i Hercegovine ne obuhvataju obaveze na osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana i Investbanci Beograd s obzirom na to da će se one rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ.
- 60.Kako je već istaknuto, Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/06) utvrđeno je da odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske koje se tiču stare devizne štednje nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine, te se ukidaju.