Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

na sjednici, održanoj 23. aprila 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Tudor Pantiru, potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

David Feldman, prof., sudija

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja građana OTTOFARM Sanski Most, podnesena protiv rješenja Općinskog suda Sanski Most, broj I-405/00 od 22. decembra 2000. godine, i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj GŽ-99/00 od 16. maja 2001. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    UG OTTOFARM Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa punomoćnik N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 20. juna 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-405/00 od 22. decembra 2000. godine, i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-99/00 od 16. maja 2001. godine. Apelant se žali da su povrijeđena njegova prava iz čl. 6., 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je, 22. augusta 2003. godine, poslao dopise Općinskom sudu i Kantonalnom sudu.
  • 3.
    Ustavni sud je primio spis od Općinskog suda 21. novembra 2003. godine i dopis 2. septembra 2003. godine.
  • 4.
    Kantonalni sud je dao odgovor u dopisu od 24. septembra 2003. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Presudom, broj P-85/00 od 20. maja 2000. godine, Općinski sud je obavezao tuženog da plati apelantu 1.632 KM sa 18% kamate. Apelant je, 13. decembra 2000. godine, podnio prijedlog za izvršenje u momentu kada presuda još nije postala pravomoćna.
  • 7.
    Rješenjem, broj I-405/00 od 22. decembra 2000. godine, Općinski sud je odbacio prijedlog za izvršenje kao preuranjen jer presuda nije postala pravosnažna. Općinski sud se pozvao na članove 16. i 19. Zakona o izvršnom postupku, koji propisuju dokumente potrebne za izvršenje.
  • 8.
    Apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu protiv navedenog rješenja. Kantonalni sud je, rješenjem broj Gž-99/00 od 16. maja 2001. godine, odbio žalbu i potvrdio rješenje broj I-405/00 Općinskog suda.

IV - Apelacija

  • 9.
    Apelant tvrdi da nižestepeni sudovi nisu djelovali po hitnom postupku, da su odgađali izvršni postupak i da su nižestepeni sudovi pogrešno zaključili da presuda Općinskog suda broj P-85/00 nije postala pravosnažna. Apelant tvrdi da je tuženik odbio da primi presudu broj P-85/00, pa da zbog toga navedena presuda nije mogla postati pravosnažna. Apelant, nadalje, tvrdi da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili Zakon o izvršnom postupku.
  • 10.
    Apelant, konačno, tvrdi da je na ovaj način povrijeđeno njegovo pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 6. Evropske konvencije i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se, nadalje, poziva na član 17. Evropske konvencije i njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

V - Dopustivost

Prilikom ispitivanja dopustivosti, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda.

  • 11.
    Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

  • 12.
    Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

  • 7.
    apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije".
  • 13.
    Apelacija je očigledno neosnovana ako ne sadrži bilo koji prima facie osnov o povredi Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenog prava ili slobode. To je slučaj ako, naprimjer, apelant nije dostavio dokaze na kojima se zasniva apelacija ili ako iz činjeničnog stanja apelacije jasno proizlazi da nije došlo do povrede.
  • 14.
    U ovom predmetu apelant tvrdi da je njegov zahtjev za izvršenje presude Općinskog suda broj P-85/00 odbijen bez valjanog osnova. Apelant, nadalje, tvrdi da su u ovom pogledu nižestepeni sudovi pogrešno zaključili da navedena presuda nije postala pravosnažna i tvrdi da je, prema tome, zahtjev za njeno izvršenje valjan, a ne preuranjen.
  • 15.
    Prema članu 18. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, zahtjev za izvršenje se može podnijeti tek kada sudska odluka postane pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje dužnikove obaveze. Dokumenti koje je apelant dostavio Ustavnom sudu jasno pokazuju da je presuda broj broj P-85/00 postala pravosnažna 2. februara 2001. godine. Apelant je podnio zahtjev za izvršenje presude broj P-85/00 13. decembra 2000. godine, dakle prije nego što je presuda postala pravosnažna. Prema tome, budući da je apelant podnio zahtjev za izvršenje prije nego što je presuda broj P-85/00 postala pravomoćna, jasno je da Općinski i Kantonalni sud nisu povrijedili zakon kada su zaključili da je apelantov zahtjev za izvršenje preuranjen. Ustavni sud je, nakon toga, zaključio da nema dokaza koji bi pokazali da je presuda Općinskog suda, broj P 85/00, bila pravosnažna na dan kada je apelant zatražio izvršenje. Prema tome, apelacija ne sadrži nijednu činjenicu koja bi pokazala da je bilo koje od apelantovih Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava povrijeđeno.

Ustavni sud podsjeća da nije na Ustavnom sudu da procjenjuje dokaze i činjenice koje su utvrdili niži sudovi. Ono što je važnije, ako apelant navodi da su nižestepeni sudovi napravili grešku koja je dovela do povrede njegovih ustavnih prava i sloboda, onda je na apelantu da dostavi i dokaze o tome. Ustavni sud ističe da neprovođenje pravno obavezujućih presuda dovodi do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ne može zanemariti pravne zahtjeve za izvršne postupke osim ako se pokaže da je izvršni postupak sam po sebi doveo do povrede ustavnog prava. Ustavni sud nema dokaza koji bi pokazali da su zahtjevi izvršnog postupka u apelantovom slučaju takvi da su doveli do povrede apelantovih prava i sloboda. U ovom pogledu, Ustavni sud ističe da je apelant prerano podnio zahtjev za izvršenje, u relativno kratkom roku nakon donošenja presude Općinskog suda broj P-85/00 i da nema dokaza da je Općinski sud pokušao da odugovlači sa postupkom vezanim za pravosnažnost te presude.

Međutim, Ustavni sud podsjeća da, i pored toga što je apelant u konkretnim okolnostima zahtjev za izvršenje podnio prije isteka zakonskog roka, on i dalje ima mogućnost da traži izvršenje navedene presude. Ustavni sud, također, ističe da ova odluka Ustavnog suda ni na koji način ne utiče na pokretanje postupka za izvršenje navedene presude. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Poslovnika Ustavnog suda, "kod odlučivanja, Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu".

XII - Zaključak

  • 16.
    Na osnovu člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojem će se apelacija odbaciti kao očigledno neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu.
  • 17.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.