USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. aprila 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija STR Supermarket "Tomina", podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-32/01 od 14. juna 2001. godine, i presude Općinskog suda Sanski Most, broj Ps-24/00 od 20. decembra 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.STR Supermarket "Tomina" (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 24. septembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-32/01 od 14. juna 2001. godine, i presude Općinskog suda Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-24/00 od 20. decembra 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je, 3. oktobra 2001. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud i Općinski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od "Tobačne Grosist" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) je, 3. oktobra 2001. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 5.Tužitelj nije dostavio odgovor na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.Tužilac je Općinskom sudu protiv apelanta podnio prijedlog za dozvolu izvršenja, na osnovu vjerodostojne isprave, radi naplate duga. Apelant je podnio prigovor, pa je navedeno rješenje stavljeno van snage i postupak nastavljen kao parnični postupak po tužbi.
- 8.Općinski sud je, 20. decembra 2000. godine, donio presudu u parničnom postupku, broj Ps-24/00, kojom je tužbu tužioca usvojio u cijelosti i obavezao apelanta na isplatu duga u ukupnom iznosu od 5.202,70 KM. U obrazloženju presude se, između ostalog, navodi da je tužilac, na ročištu za glavnu raspravu, precizirao, odnosno umanjio tužbeni zahtjev, a da je tuženi osporio visinu tužbenog zahtjeva. U presudi su navedeni dokazi koje je sud proveo u toku postupka i na kojima je presuda zasnovana. Apelant je uložio žalbu na presudu.
- 9.Kantonalni sud je, 14. juna 2001. godine, donio presudu broj Pž-32/01 kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio presudu Općinskog suda od 20. decembra 2000. godine. Kantonalni sud je naveo u obrazloženju da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo u pogledu apelantove obaveze za isplatu duga. Dalje se u obrazloženju navodi da je apelant imao mogućnost da iznese sve dokaze na sudu, kao i da dostavi sve isprave koje je smatrao relevantnim za postupak, pa su neosnovani navodi u žalbi da mu je to bilo onemogućeno.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94), koji se, u skladu sa članom IX.5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon.
Član 21., u relevantnom dijelu, glasi:
"Š...Ć
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja između organizacija udruženog rada koje vrše privrednu djelatnost određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.
Vjerodostojna isprava je, u smislu ovog zakona, faktura, mjenica i ček. Š...Ć"
- 11.Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH", br. 16/92 i 13/94), koji se, u skladu sa članom IX.5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon.
Član 55., u relevantnom dijelu, glasi:
"Rješenje doneseno na osnovu vjerodostojne isprave sud će staviti van snage i ukinuti provedene radnje ako je dužnik protiv tog rješenja podnio prigovor Š...Ć"
V - Apelacija
- 12.Apelant navodi da je odlukama sudova povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer mu u toku postupka nije data mogućnost da se izjasni o dokazima tužioca i preinačenju tužbe, odnosno bilo mu je onemogućeno da raspravlja, i što su dokazi na kojima se presuda zasniva neprovjereni. Apelant, dalje, navodi da su sudovi pogrešno proveli dokazni postupak i pogrešno utvrdili činjenice u pogledu osnova i visine duga.
- 13.Apelant navodi i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je tužiocu omogućeno da naplati dug koji ne postoji, kao i da su troškovi postupka određeni u visini koja nije u skladu sa materijalnim pravom.
- 14.Apelant, dalje, ističe i povredu prava na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, jer je Kantonalni sud propustio da procijeni navode njegove žalbe.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, konačna odluka koja je predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Pž-32/01, od 14. juna 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 31. augusta 2001. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. septembra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana od kada je apelant primio presudu, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da ova apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant dalje navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povredu člana 13. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakone redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 21.Apelant se žali da su sudovi pogrešno utvrdili činjenice u pogledu osnova i visine apelantovog duga. Ustavni sud ukazuje na princip izražen u tački 20. ove odluke da ovaj sud ne ocjenjuje način na koji su utvrdili činjenično stanje redovni sudovi, a iz odluka Općinskog i Kantonalnog suda ne proizlazi da je ovim odlukama došlo do kršenja nekog od apelantovih ustavnih prava.
- 22.U odnosu na apelantovu tvrdnju da mu u toku postupka nije data mogućnost da se izjasni o dokazima tužioca i preinačenju tužbe, da mu nije bilo omogućeno da raspravlja i da su dokazi na kojima se presuda zasniva neprovjereni, Ustavni sud podsjeća da pravo na pravičan postupak daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, ovo pravo ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo one koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). Ustavni sud uočava da je apelant u postupku pred nadležnim sudovima imao pravnog zastupnika koji je imao mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze. Taj pravni zastupnik apelanta je u postupku pred Općinskim sudom osporio visinu tužbenog zahtjeva i, uopće, aktivno je sudjelovao u postupku. Sud je primijenio relevantne zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne smatra da su u konkretnom slučaju sudovi očigledno proizvoljno primijenili zakon, te su i ovi navodi apelanta neosnovani.
- 23.Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i član 13. Evropske konvencije
- 24.Apelant navodi povredu prava na imovinu i povredu člana 13. Evropske konvencije iz razloga koji su navedeni u tač. 13. i 14. ove odluke.
- 25.Ustavni sud zaključuje da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati navode apelacije u pogledu ovih prava.
VIII - Zaključak
- 26.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.