USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. aprila 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04>
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 51/03, rješavajući apelaciju "Extra-šped" d.o.o. Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija "Extra-šped" d.o.o. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1906/99 od 16. maja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1."Extra-šped" d.o.o. iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa N. D., advokat iz Cazina, podnio je 12. augusta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1906/99 od 16. maja 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 10. marta 2004. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. marta 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantovom opunomoćeniku.
III - Činjenično stanje
Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Apelant je, kao špediter, prijavio uvoz robe u vrijednosti od 63.960 DM, ali nije predao carinsku deklaraciju, niti je stavio robu pod carinski nadzor iako je prema prijavi bio dužan da do 4. marta 1997. godine robu preda Carinskoj ispostavi - Željezničkoj stanici Sarajevo. Zbog navedenog apelantovog propusta nije izvršena naplata carine i ostalih carinskih dažbina na uvezenu robu. Također je utvrđeno da je apelant, prilikom uvoza robe na graničnom prijelazu Izačići, podnio odgovarajuće isprave s prilozima i, između ostalog, garanciju Centralne banke Bosne i Hercegovine broj 15/96.
- 6.Rješenjem Carinarnice Bihać, broj Up-385/98 od 19. februara 1998. godine, u postupku po službenoj dužnosti naloženo je apelantu da na ime carine i ostalih uvoznih pristojbi uplati iznos od 129.983,00 DM, a iz razloga navedenih u obrazloženju ovog rješenja.
- 7.U blagovremeno podnesenoj žalbi protiv prvostepenog rješenja apelant osporava njegovu zakonitost i predlaže da Carinska uprava, Federalno ministarstva finansija - Carinska uprava (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) poništi osporeno rješenje.
- 8.Carinska uprava je odbila žalbu apelanta kao neosnovanu.
- 9.Vrhovni sud, presudom broj U-1906/99 od 16. maja 2002. godine, u upravnom sporu po apelantovoj tužbi, protiv akta broj UP/II-766/98 od 26. jula 1999. godine tužene Carinske uprave u upravnoj stvari naplate carine i drugih carinskih obaveza, tužbu je odbio kao neosnovanu u skladu sa članom 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00), jer je našao da osporenim rješenjem, koje je konačno u upravnom postupku, nije povrijeđen zakon na štetu tužioca - apelanta.
IV - Relevantni propisi
- 10.Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 9/96, 12/96 i 18/96)
"Član 94.
(1) Ako se roba koja se uvozi cestovnim prijevoznim ili prijenosnim sredstvima ne carini u pograničnoj carinarnici, vozar mora na ime osiguranja za robu uplatiti carinarnici svotu u visini proračunate carine koja se naplaćuje pri uvozu takve robe ili položiti jamstvo banke, ako posebnim propisima nije određeno drugačije.
(2) Ministar finansija propisuje u kojim se slučajevima i pod kojim uvjetima podnositelj deklaracije može osloboditi od davanja osiguranja iz stava 1. ovog člana.
Član 228. stav 2.
(2) Ako je carinska roba stavljena u slobodan promet prije okončanja carinskog postupka i naplate carine, nadležno carinsko tijelo može pokrenuti postupak carinjenja po službenoj dužnosti.
Član 232.
(1) Deklaraciju podnosi osoba na koju glasi prijevozna isprava, osoba na koju su prenijeta prava iz prijevozne isprave ili druge osobe ovlaštene za podnošenje deklaracije (podnositelj deklaracije).
(2) Podnositelj deklaracije može uz odobrenje carinarnice koja carini robu podnijeti deklaraciju i prije prispijeća robe namijenjene izvozu.
Član 233.
(1) Ako se u postupku carinjenja u ime carinskog obveznika pojave druge osobe (špediter i dr.), te su osobe odgovorne za pravilnost radnji koje poduzmu ili za nepoduzimanje radnji.
(2) Osobe iz stavka 1. ovog članka moraju imati pismeno ovlaštenje ili dispoziciju od carinskog obveznika.
(3) Deklaraciju mora potpisati podnositelj deklaracije.
(4) Uz deklaraciju podnose se i isprave kojima se dokazuju činjenice bitne za carinjenje robe. Ispravom koju treba podnijeti uz deklaraciju smatra se i uvjerenje o porijeklu robe u slučajevima u kojima se, na temelju porijekla robe, ostvaruju posebna prava u carinskom postupku.
(5) Potanje propise o sadržaju i obliku deklaracije, načinu njezina podnošenja i ispravama koje podnositelj deklaracije mora podnijeti uz deklaraciju donosi direktor Carinske uprave.
(6) Vlada Federacije propisat će uvjete i način carinjenja robe za koju nije podnesena potpuna dokumentacija."
- 11.Zakon o preuzimanju Zakona o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94)
"Član 835.
Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obavezu za otpremnika da provede potrebne carinske radnje i isplati carinske dažbine za račun nalogodavca."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelant navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predlaže da Ustavni sud, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, usvoji apelaciju, ukine presudu Vrhovnog suda broj U-1906/99 od 16. maja 2002. godine i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
- 13.Prema sadržaju apelacije, proizlazi da apelant osporava utvrđeno činjenično stanje i žali se na pogrešnu primjenu materijalnog prava na konkretan slučaj te navodi povrede postupka pred organima uprave i Vrhovnim sudom zbog kojih osporenu presudu smatra nezakonitom. Apelant, pored ostalog, tvrdi da prema članu 23. stav 1. Carinskog zakona nema svojstvo carinskog obveznika prema uvoznoj carinskoj deklaraciji broj 6746, jer on ne spada ni u jedno od lica nabrojanih u navedenom članu da bi bio carinski obveznik. Smatra bitnom povredom postupka i neprihvaćanje njegovog prijedloga za izvođenje relevantnih dokaza. Prema apelantovom mišljenju, na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenjen član 835. Zakona o obligacijskim odnosima, budući da između njega i carinskog obveznika (preduzeća M.A. "Univerzum", iz Jablanice) ne postoji zaključen ugovor o špediciji kako to izričito predviđaju član 827. Zakona o obligacijskim odnosima i član 232. st.. 1. i 2. Carinskog zakona. Konačno, apelant se žali da u osporenoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama što, uz ostalo, čini predmetni postupak pred organima uprave i Vrhovnim sudom nepravičnim.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud u odgovoru navodi da ostaje u cijelosti kod razloga datih u presudi broj U-1906/99 od 16. maja 2002. godine i predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.
- 14.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj U-1906/99 od 16. maja 2002. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 13. juna 2002. godine. S obzirom na to da je apelacija podnesena 14. augusta 2002. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- a)Pravo na pravični postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 19.Prvo pitanje koje se postavlja jeste pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju i da li je postupak koji je u pitanju predstavljao "spor o građanskim pravima i obavezama" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član 6. stav 1. Evropske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Upotreba izraza "građanska prava i obaveze" je za tvorce Evropske konvencije imala namjeru utvrđivanja granica primjene člana 6. stav 1. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa "građanskim pravima i obavezama" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obaveza mora biti kvalificirano kao "građansko". Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.
- 21.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, početna tačka u svakom predmetu je karakter koji se daje ovim pravima i obavezama, a prema pravnom sistemu tužene strane. Međutim, ovo ne propisuje više nego početnu naznaku kako je pojam "građanskih prava i obaveza" "nezavisan" u smislu Evropske konvencije i "ne može se tumačiti samo prema domaćem zakonu tužene strane"; "da li se pravo treba smatrati građanskim, u smislu značenja tog izraza u Evropskoj konvenciji, mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i efekte tog prava - a ne njegovom pravnom klasifikacijom - prema domaćem pravu relevantne države" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava u presudi Konig od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 27. stavovi 88-89).
- 22.Evropski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o "građanskim pravima i obavezama" uključuje sve postupke čiji je rezultat odlučujući za privatna prava i obaveze, čak i ako se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje nezavisno i bez obzira da li pripadaju, prema domaćem pravnom sistemu tužene države, u sferu privatnog ili javnog prava ili su zaista mješovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. jula 1971. godine, serija A, broj 13. stav 94.; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stavovi 90 i 94.). Štaviše, nije dovoljno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posljedice koje utiču na građanska prava ili obaveze; "građanska prava ili obaveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora biti direktno odlučujući za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. juna 1981. godine, serija A, broj 43. stav 47.).
- 23.U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da je upravni spor pred Vrhovnim sudom pokrenut po apelantovoj tužbi protiv akta broj UP/II-766/98 od 26. jula 1999. godine, tužene Carinske uprave, u pravnoj stvari naplate carine i drugih carinskih obaveza. Prema tome, očigledno je da je upravni spor bio pokrenut radi odlučivanja o pravima i obavezama apelanta koja proističu iz obaveze plaćanja carine i carinskih obaveza što jasno potpada u domen javnog prava i u kojim slučajevima član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv jer se ne radi o "građanskim pravima i obavezama" kako to taj član propisuje.
- 24.Imajući u vidu činjenično stanje u predmetu i općeprihvaćeni stav da koncept "građanskih prava i obaveza" nije primjenjiv u slučajevima naplate poreza i drugih taksi koji potpadaju u domen javnog prava, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv u ovom slučaju.
- 25.U pogledu navoda apelanta koji se odnose na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud, u svjetlu zaključka u pogledu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati ovaj dio apelacije.
VIII - Zaključak
- 26.Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.