Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 21. jula 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 8/05>
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 62/03, rješavajući apelaciju S. Č. i H. E., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Tudor Pantiru, potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

David Feldman, prof., sudija

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija S. Č. i H. E., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-727/01 od 28. februara 2002. godine, i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj R-223/01 od 3. septembra 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    S. Č. i H. E. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Sanskog Mosta, koje zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su, 6. aprila 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-727/01 od 28. februara 2002. godine, i Općinskog suda u Bihaću, broj R-223/01 od 3. septembra 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od učesnika u postupku Kantonalnog suda u Bihaću, Općinskog suda u Bihaću i S. Č. zatraženo je, 14. februara 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovori nisu dostavljeni u ostavljenom roku, pa su od učesnika u postupku i od Centra za socijalni rad u Sanskom Mostu, 28. juna 2004. godine, ponovno zatraženi odgovori na apelaciju.
  • 4.
    Odgovori na apelaciju nisu dostavljeni.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    U vrijeme podnošenja apelacije, maloljetna djeca S. Č., rođena 5. novembra 1983. godine i S. Č., rođen 16. marta 1987. godine, žive u Sanskom Mostu sa punoljetnom sestrom S. Č. u kući svog djeda H. E. u dva odvojena domaćinstva, djed u svom, a S. sa bratom i sestrom u svom. Majka djece je umrla 1991. godine, a otac S. Č. se nakon njene smrti više ne brine o djeci. O maloljetnoj djeci se brinu punoljetna sestra S. i djed H., ali oni nisu u mogućnosti osigurati neke bitne potrebe djece kao što su pasoši, zdravstveno osiguranje, dok im djed želi pokloniti nekretnine ali nema ko da ih zastupa. S. i H. su se više puta bezuspješno, posljedni put i uz pomoć advokata, obraćali Centru za socijalni rad u Sanskom Mostu, radi preduzimanja mjera o staranju i oduzimanju roditeljskog prava ocu S. Č. Djed H. je, prije punoljetnosti S. Č., od Centra za socijalni rad u Sanskom Mostu tražio da se maloljetna djeca dodijele njemu na staranje, ali Centar o tome uopće nije odlučivao. Sestra S. je, nakon punoljetnosti, također tražila od istog Centra da nju odredi za staratelja nad svojim maloljetnim bratom i sestrom, ali Centar ni o tome nije ništa odlučio.
  • 7.
    Zbog svega navedenog, S. Č. i H. E. su, Općinskom sudu u Sanskom Mostu, podnijeli prijedlog za oduzimanje roditeljskog prava protupredlagaču S. Č., zbog neizvršavanja roditeljske dužnosti prema maloljetnoj djeci S. i S. Č.
  • 8.
    Općinski sud u Sanskom Mostu je, rješenjem broj R-223/01 od 3. septembra 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-727/01 od 28. februara 2002. godine, odbio prijedlog predlagača za oduzimanje roditeljskog prava kao nedopušten. Sudovi su zaključili da predlagači nisu aktivno legitimisani za podnošenje prijedloga za pokretanje postupka oduzimanja roditeljskog prava.
  • 9.
    U međuvremenu, 5. novembra 2001. godine, S. Č. je postala punoljetna.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98) relevantna odredba glasi:

"Član 87.

Postupak za oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja, odnosno usvojitelja koji ima roditeljsko pravo ili organa starateljstva, a postupak za vraćanje roditeljskog prava pokreće se i na prijedlog roditelja kojem je bilo oduzeto to pravo."

  • 11.
    U Konvenciji o pravu djeteta relevantne odredbe glase:

"Član 1.

Za potrebe ove konvencije, dijete je ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ako se, na osnovu odnosnog zakona, punoljetstvo ne stiče ranije.

Član 3.

U svim aktivnostima koje se tiču djece, od primarnog su značaja interesi djeteta. Bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela.

Države članice obavezuju se djetetu osigurati takvu zaštitu i brigu koja je nužna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete i preduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i administrativne mjere.

Š...Ć

Član 12.

Države članice osiguravaju djetetu koje je sposobno formirati vlastito mišljenje pravo slobodnog izražavanja mišljenja o svim pitanjima koja su u vezi sa djetetom, sa tim što se mišljenju djeteta posvećuje dužna pažnja u skladu sa uzrastom i zrelošću djeteta.

U tu svrhu, djetetu se posebno daje prilika da bude saslušano u svim sudskim i administrativnim postupcima koji se odnose na njega, bilo neposredno ili preko zastupnika ili odgovarajućeg organa, na način koji je u skladu sa pravilima postupka nacionalnog zakona.

Član 19.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće zakonske, administrativne, socijalne i obrazovne mjere radi zaštite djeteta od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zloupotrebe, zanemarivanja ili nemarnog odnosa, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući i seksualnu zloupotrebu, dok je na brizi kod roditelja, zakonskih zastupnika ili nekog drugog lica kome je povjerena briga o djetetu.

Š...Ć"

V - Apelacija

  • 12.
    Apelanti u apelaciji navode da je u konkretnom slučaju drugi roditelj umro, te ne može pokrenuti postupak za oduzimanje roditeljskog prava, a usvajanje nije moguće jer djeca imaju živog oca. Prema tome, postupak je mogao pokrenuti samo Centar za socijalni rad, ali on to nije učinio i pored apelantovog traženja. Smatraju da su zbog toga sestra i djed djece bili aktivno legitimisani za podnošenja prijedloga za oduzimanje roditeljskog prava i da je sud morao prihvatiti prijedlog i pokrenuti postupak o kojem je trebalo da obavijesti i Centar za socijalni rad. Apelanti smatraju da su sudovi, odlukom o odbijanju prijedloga kao nedopuštenog, odlučili suprotno interesima djece o čemu su bili dužni voditi računa i po službenoj dužnosti, te da su, odbivši da raspravljaju o meritumu prijedloga, povrijedili prava apelanata na pravično suđenje kao i prava djece zaštićena članom II/3.e), f) i m) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz čl. 6., 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-727/01 od 28. februara 2002. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu 6. aprila 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelanti pobijaju navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e), f) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 13. i 17. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
  • f)
    Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku".
    • 19.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Apelanti smatraju da su sudovi, odlukom o odbijanju prijedloga za pokretanje postupka kao nedopuštenog, odlučili suprotno interesima djece o čemu su bili dužni voditi računa i po službenoj dužnosti, te da su, odbivši da raspravljaju o meritumu prijedloga, povrijedili prava apelanata na pravično suđenje.
  • 21.
    Pravo na sud ugrađeno je u član 6. stav 1. Evropske konvencije, a pravo pristupa, tj. pravo na pokretanje postupka pred sudom u građanskim pitanjima, predstavlja samo jedan od aspekata ovog prava. Pravo pristupa sudu nije apsolutno pravo i sama njegova priroda zahtijeva da ga regulira država. Međutim, ovo regulisanje ne smije biti na štetu suštine ovog prava, niti u suprotnosti sa drugim pravima propisanim Evropskom konvencijom (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 21. februara 1975. godine). Svako ograničenje prava pristupa sudu je kompatibilno sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, samo ako je u cilju koji je opravdan zakonom i ako postoji razumno proporcionalan odnos između sredstava koja su korištena i cilja koji se želi postići (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 28. maja 1985. godine).
  • 22.
    U konkretnom slučaju, apelantima, kao sestri i djedu maloljetne djece je, osporenim sudskim odlukama, odbijen pristup sudu jer nemaju aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka za oduzimanje roditeljskog prava, budući da Zakon o vanparničnom postupku to omogućava samo roditelju, odnosno usvojitelju i organu starateljstva.
  • 23.
    Ustavni sud smatra da ovlaštenja data Zakonom o vanparničnom postupku određenom broju subjekata za pokretanje sudskog postupka za oduzimanje roditeljskog prava, predstavljaju razumno proporcionalan odnos između sredstava koja su korištena i cilja koji se želi postići, te da su sudovi u osporenim odlukama pravilno primijenili odredbe zakona na kojima se temelji odluka i dali valjano obrazloženje.
  • 24.
    Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 25.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodnog kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode apelanata.

VIII - Zaključak

  • 26.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 27.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.