USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1050/04, rješavajući apelaciju M. Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. Ž., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-507/02 od 20. augusta 2004. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Gž-357/01 od 7. juna 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu broj P-112/96 od 12. juna 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dugandžića - Olovo, kojeg zastupa M. B., advokat iz Bijeljine, podnio je, 1. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-507/02 od 20. augusta 2004. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-357/01 od 7. juna 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-112/96 od 12. juna 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Osnovnog suda i Vojnog pravobranilaštva Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vojno pravobranilaštvo) zatraženo je, 14. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je odgovor dostavio 10. januara 2005. godine, Okružni sud 30. decembra 2004. godine, Osnovni sud 27. decembra 2004. godine, a Vojno pravobranilaštvo 5. januara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 11. februara 2005. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda broj P-112/96 od 12. juna 2001. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena Republika Srpska - Ministarstvo odbrane da, na ime oduzetih stvari, isplati apelantu iznos od 622.867,00 KM. Istom presudom apelant je obavezan da tuženoj isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 9.562,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 12. juna 2001. godine. U obrazloženju je navedeno da sud nije utvrdio da je apelant vlasnik robe, već da je roba pripadala DP "Stupčanica" Olovo.
- 7.Okružni sud je donio Presudu broj Gž-357/01 od 7.juna 2002. godine, kojom je usvojena apelantova žalba samo u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovni postupak, dok je ostali dio žalbe odbijen i potvrđena je prvostepena presuda.
- 8.Vrhovni sud je Presudom broj Rev-507/02 od 20. augusta 2004. godine odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv navedene drugostepene presude.
IV - Relevantni propisi
- 9.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 29/90, 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94)
"Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazne odlučuje sud po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
Član 12.
Kad odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje rešeno.
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi proglašava krivim.
Član 77.
Stranka u postupku može da bude svako fizičko i pravno lice.
Posebnim propisima određuje se ko, osim fizičkih i pravnih lica, može biti stranka u postupku.
Parnični sud može, izuzetno, s pravnim dejstvom u određenoj parnici, da prizna svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost u smislu odredaba st. 1. i 2. ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjavaju bitne uvjete za stjecanje stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti izvršenje."
- 10.Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 38/03)
"Član 37.
Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari.
Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo svojine, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant se žali da je navedenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su sudovi u pogledu utvrđivanja odlučne činjenice o vlasniku robe pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud u svemu ostaje kod činjeničnih i pravnih zaključaka sadržanih u svojoj presudi i predlaže da se apelacija odbije.
- 13.Okružni i Osnovni sud u svojim odgovorima na apelaciju ističu da je iz dokaza provedenih u parničnom postupku na nesumnjiv način utvrđeno da sporna roba nije bila vlasništvo apelanta nego DP "Stupčanica", te da je zbog toga apelacija neosnovana.
- 14.Vojno pravobranilaštvo u svom odgovoru na apelaciju navodi da apelant nije bio aktivno legitimiran da podnese predmetnu tužbu zbog činjenice da se nije radilo o njegovoj imovini, što su nadležni sudovi pravilno utvrdili u parničnom postupku, te da smatra da zbog toga nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-507/02 od 20. augusta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 10. novembra 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 1. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 20.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu."
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 21.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip prava na mirno uživanje imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Sporrong i Lönnroth protiv Švedske od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61).
- 22.Ukoliko se apelant u apelaciji pozove na jedno od navedena tri pravila, prilikom ispitivanja je li došlo do povrede prava na imovinu, treba dati odgovore na sljedeća pitanja: a) radi li se o imovini koja spada pod zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju; b) je li došlo miješanja u pravo na mirno uživanje imovine; c) u sklopu kojeg od navedena tri pravila miješanje može biti razmatrano, d) slijedi li miješanje legitimne ciljeve u javnom ili općem interesu; e) je li miješanje proporcionalno, tj. postoji li fer balans između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom osnovnih prava pojedinca; i f) je li miješanje u skladu sa principom pravne sigurnosti ili zakonitosti (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Latardis protiv Grčke od 25. marta 1999. godine).
- 23.U konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da se ne radi o apelantovoj imovini, već o imovini pravnog lica. S druge strane, apelant osporava takav zaključak sudova, smatrajući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, što je za posljedicu imalo i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Apelant nije naveo niti jednu konkretnu zakonsku odredbu za koju smatra da je prekršena pobijanim presudama. U pogledu apelantovih navoda da je sud u parničnom postupku bio vezan presudama vojnih sudova u krivičnom postupku, Ustavni sud primjećuje da je, prema zakonskim odredbama u parničnom postupku, sud vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda samo u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, a ne i u pogledu ostalih činjenica koje jesu ili nisu utvrđene u krivičnom postupku i koje su navedene u obrazloženju krivične presude. Osim toga, iz presuda donesenih u krivičnom postupku proizlazi da se sudovi nisu bavili utvrđivanjem pitanja ko je vlasnik oduzete robe.
- 24.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje materijalno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne može zaključiti da se odlukama nadležnih sudova krše apelantova ustavna prava.
- 25.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 26.Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je apelant tražio isplatu naknade za oduzetu imovinu, a u sudskom postupku nije utvrđeno da se radi o apelantovoj imovini.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.