Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 3/04, rješavajući zahtjev prof. dr. Nikole Špirića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 16. stav 2. tač. 1. i 13, člana 19. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica David Feldman, prof., sudija Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija Constance Grewe, prof. dr., sutkinja na sjednici, održanoj 27. maja 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovan zahtjev prof. dr. Nikole Špirića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad ("Službeni list SRBiH", broj 33/90).

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev prof. dr. Nikole Špirića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Rješenja o izmjeni naziva ulica, mostova i parkova na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 7/93), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Novi grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulice na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95) i Rješenja o izmjenama naziva ulica i mostova na području općine Stari Grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95), jer Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije nadležan za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev prof. dr. Nikole Špirića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti naziva naseljenog mjesta Hrvatska Bila, jer je podnosilac zahtjeva propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

OBRAZLOŽENJE

I - Uvod

  • 1.
    Prof. dr. Nikola Špirić, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je, 31. marta 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad ("Službeni list SRBiH", broj 33/90), ocjenu ustavnosti Rješenja o izmjeni naziva ulica, mostova i parkova na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 7/93), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Novi grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulice na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95) i Rješenja o izmjenama naziva ulica i mostova na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95), te za ocjenu ustavnosti naziva naseljenog mjesta Hrvatska Bila.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Pošto zahtjev nije sadržavao sve neophodne elemente u smislu člana 18. stav 1. tač. 1, 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, od podnosioca zahtjeva je 9. aprila 2004. godine zatraženo, u smislu člana 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, da dopuni/precizira zahtjev. Podnosilac zahtjeva je Ustavnom sudu dostavio dopunu zahtjeva 6. maja 2004. godine.
  • 3.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma i Doma naroda zatraženo je, 1. oktobra 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine dostavio je odgovor na zahtjev 9. novembra 2004. godine. Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor.
  • 5.
    U skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, navedeni odgovor na zahtjev dostavljen je podnosiocu zahtjeva 17. januara 2005. godine.

III - Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 6.
    Podnosilac zahtjeva je zatražio ocjenu ustavnosti Zakona o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad ("Službeni list SRBiH", broj 33/90), jer smatra da "navedeni zakon i opći akti ne sadrže odredbe o zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, čime su u direktnoj suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine".
  • 7.
    Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio ocjenu ustavnosti Rješenja o izmjeni naziva ulica, mostova i parkova na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 7/93), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Novi grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulice na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95) i Rješenja o izmjenama naziva ulica i mostova na području općine Stari Grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95), jer smatra da su njima izvršene promjene naziva ulica i trgova bez saglasnosti sva tri konstitutivna naroda. Pored toga, podnosilac zahtjeva navodi da novi nazivi "duboko vrijeđaju nacionalna osjećanja srpskog naroda", jer sadrže "imena ratnih muslimanskih paravojnih formacija", te kao takvi predstavljaju jednu od prepreka za povratak Srba u Sarajevo, kao glavni grad Bosne i Hercegovine.
  • 8.
    Podnosilac zahtjeva je zatražio i ocjenu ustavnosti naziva naseljenog mjesta Hrvatska Bila, jer smatra da taj naziv "predstavlja kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda".
  • 9.
    Kao odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, za koje smatra da su povrijeđene, podnosilac zahtjeva je naveo čl. II/2, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine.

b) Odgovor na zahtjev

  • 10.
    Predstavnički dom Parlamentarne Skupština Bosne i Hercegovine je u svom odgovoru naveo da ne posjeduje prateću dokumentaciju vezanu za usvajanje Zakona o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad, te da ne može dati detaljniji odgovor.

IV - Relevantni propisi

  • 11.
    Zakon o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad ("Službeni list SRBiH", broj 33/90)

"Član 1.

Naziv naseljenog mjesta "Duvno" zamjenjuje se nazivom "Tomislavgrad".

Član 2.

Naziv općine "Duvno" zamjenjuje se nazivom "Tomislavgrad".

Član 3.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odgovarajuće odredbe Zakona o područjima općina u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini ("Službeni list SRBiH", br. 47/62, 6/65, 14/66, 23/67, 3/70, 35/77, 31/78, 22/80, 28/81, 24(85 i 24/86) ukoliko se odnose na naziv mjesta i općine iz čl. 1. i 2. ovog zakona.

Član 4.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SRBiH"."

  • 12.
    Ustav Bosne i Hercegovine

Član II/2.

"Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Član II/4.

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član II/6.

Bosna i Hercegovina i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2."

V - Dopustivost

  • 13.
    Podnosilac zahtjeva je podnio zahtjev, između ostalog, za ocjenu ustavnosti Rješenja o izmjeni naziva ulica, mostova i parkova na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 7/93), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Novi grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulice na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 3/94), Rješenja o izmjeni naziva ulica i trgova na području općine Centar Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95) i Rješenja o izmjenama naziva ulica i mostova na području općine Stari grad Sarajevo ("Službene novine Grada Sarajeva", broj 12/95), te ustavnosti naziva naseljenog mjesta Hrvatska Bila.
  • 14.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti ovog dijela zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tač. 1. i 13. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

"Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."

  • 16.
    Član 16. stav 2. tač. 1. i 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

  • 1.
    Sud nije nadležan za odlučivanje;

Š...Ć

  • 13.
    podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju".
  • 17.
    Prilikom ispitivanja zahtjeva u dijelu koji se odnosi na ocjenu ustavnosti osporenih rješenja Ustavni sud je pošao prvenstveno od pitanja koji opći akti mogu biti predmetom apstraktne ustavnosudske kontrole u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, dosadašnja praksa Ustavnog suda u pravilu je usmjerena na kontrolu zakonodavnih općih akata, a ne i akata organa izvršne vlasti i upravnih organa. Međutim, u Odluci U 4/05 od 22. aprila 2005. godine Ustavni sud je prihvatio nadležnost za ocjenu ustavnosti Statuta Grada Sarajeva. S obzirom da statute u lokalnoj upravi i samoupravi donose predstavnička tijela tih jedinica, statuti se mogu klasificirati prema nadležnosti za donošenje kao osnovni opći akti za djelatnost lokalne samouprave i uprave, istog logičkog tipa kao zakoni. Osporena rješenja su pojedinačni akti, koji svoju pravnu valjanost izvode iz ovlaštenja koja im daje statut i ne predstavljaju vrstu opće-normativnih akata, odnosno propisa za koje je Ustavni sud, u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležan da ocjenjuje njihovu ustavnost.
  • 18.
    Prema navedenom, u konkretnom slučaju Ustavni sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti, a posebno imajući pri tome u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju prilikom tumačenja svoje nadležnosti, zaključio da ne može prihvatiti nadležnost za odlučivanje o meritumu ovog dijela zahtjeva.
  • 19.
    U smislu odredbe člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, zahtjev će se odbaciti kao nedopušten ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.
  • 20.
    Dalje, podnosilac zahtjeva je zatražio i ocjenu ustavnosti naziva naseljenog mjesta Hrvatska Bila.
  • 21.
    Podnosilac zahtjeva u zahtjevu, niti u dopuni zahtjeva, nije naveo propis kojim je, kako on navodi, utvrđen osporeni naziv naseljenog mjesta Hrvatska Bila, niti je Ustavni sud utvrdio da u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine postoji takav propis, pa slijedi da je podnosilac zahtjeva propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira svoj zahtjev u smislu člana 18. stav 1. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, zbog čega je zahtjev u ovom dijelu nedopušten.
  • 22.
    U smislu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. i člana 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, zahtjev će se odbaciti kao nedopušten ukoliko je podnosilac zahtjeva propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev.
  • 23.
    Podnosilac zahtjeva je zatražio i ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad. Ovaj zakon je donijela Skupština SRBiH 1990. godine, dakle prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, prema članu 2. Aneksa II na Ustav Bosne i Hercegovine, svi zakoni koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav Bosne i Hercegovine stupi na snagu, ostat će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, sve dok nadležni vladin organ Bosne i Hercegovine ne odluči drukčije. Dakle, osporeni zakon je na pravnoj snazi i Ustavni sud je, u okviru člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležan da ocijeni njegovu ustavnost.
  • 24.
    Podnosilac zahtjeva je, u vrijeme podnošenja zahtjeva, bio predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i stoga je ovlašten da podnese predmetni zahtjev na temelju člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Zahtjev, u ovom dijelu, sadrži dovoljno navoda i činjenica na kojima se zasniva.
  • 25.
    Stoga, imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev podnio ovlašteni subjekt i da su ispunjeni i ostali uvjeti iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, pa slijedi da je zahtjev u ovom dijelu dopustiv.

VI - Meritum

  • 26.
    Podnosilac zahtjeva je zatražio ocjenu ustavnosti Zakona o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad, navodeći njegovu nesaglasnost sa čl. II/2, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva smatra da "navedeni zakon i opći akti ne sadrže odredbe o zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, čime su u direktnoj suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine".
  • 27.
    Članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da se u Bosni i Hercegovini direktno primjenjuju prava i slobode garantirani Evropskom konvencijom i njenim protokolima i da ovi akti imaju prioritet. Članom II/6. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da Bosna i Hercegovina i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluje unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2. ovog člana.
  • 28.
    Odredba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine odgovara odredbi člana 14. Evropske konvencije.
  • 29.
    Član 14. Evropske konvencije glasi:

"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."

  • 30.
    Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, neki akt ili propis je diskriminirajući ako pravi razliku između pojedinaca ili grupa koje se nalaze u sličnoj situaciji, te ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, odnosno ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva čijem ostvarenju se teži.
  • 31.
    Ustavni sud se u svojoj dosadašnjoj praksi koristio kriterijima za nediskriminaciju, koje je uspostavio Evropski sud za ljudska prava, što uključuje ustavna prava i prava iz Evropske konvencije, te prava iz međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Iz navedene prakse Ustavnog suda proizlazi da član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine pruža obuhvatniju zaštitu od diskriminacije, nego što je pruža član 14. Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 44/01, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 18/04).
  • 32.
    Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine predviđa zabranu diskriminacije kako u vezi sa pravima iz Evropske konvencije, tako i pravima i slobodama iz međunarodnih instrumenata koji se nalaze u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine. Na taj je način prošireno polje zaštite prava i sloboda građana Bosne i Hercegovine i država Bosna i Hercegovina i oba njena entiteta su još čvršće obavezana da osiguraju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava, kako je to predviđeno članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
  • 33.
    Ustavni sud je, u već spomenutoj Odluci broj U 44/01, zaključio da nazivi gradova mogu dovesti do povrede člana II/4. u vezi sa članom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, a podnosilac zahtjeva tvrdi da je naziv Tomislavgrad diskriminirajući i poziva se na povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 34.
    Promjena naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad izvršena je nakon prethodno provedenog referenduma, od 12. augusta 1990. godine, na osnovu kojeg je Skupština SRBiH, 30. oktobra 1990. godine, donijela Zakon o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad, koji je objavljen u "Službenom listu SRBiH", broj 33/90 od 8. novembra 1990. godine.
  • 35.
    Ustavni sud podsjeća da je, od početka moderne državnosti Bosne i Hercegovine, princip multietničnosti, odnosno konstitutivnosti naroda (Bošnjaka, ranije Muslimana, Srba i Hrvata), bio jedan od najbitnijih elemenata koji je svoje mjesto našao u ustavu, kao najvišem pravnom aktu jedne države.
  • 36.
    Ustavni sud ističe da je sastav tadašnje Skupštine SRBiH bio višenacionalan, te da su o navedenom referendumu i kasnije zakonu odlučivali predstavnici sva tri konstitutivna naroda i Ostali.
  • 37.
    Ova činjenica ukazuje da je postojalo objektivno i razumno opravdanje i politička volja za promjenu naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad, a promjena naziva grada je izvršena u skladu sa tadašnjim Ustavom i zakonskim rješenjima.
  • 38.
    Prema nespornim historijskim podacima, Duvno, stariji oblik Dumno, ima korijen svoga imena u ilirskoj riječi D'Imno-pašnjak, odnosno dalma-ovca. Ime Duvno za grad se upotrebljavalo tek u novije vrijeme. U rimsko doba bio je to Delminium, u vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara-Županjac, po mjestu stanovanja upravitelja župe, za turske vladavine Županj-potok, u vrijeme Austrougarske - Županjac, od 1925. do 1945. godine - Tomislavgrad, od 1945. godine do 1990. godine - Duvno, da bi na kraju bilo vraćeno ime Tomislavgrad. Kralj Tomislav, po kojem je grad dobio ime, vladao je od 910. godine, u doba prodiranja Mađara prema zapadnoj i južnoj Evropi, a pobjeda u tim okršajima bila je značajna za jedinstvo naroda koji je živio na tom području.
  • 39.
    Ustavni sud konstatira da se radi o nazivu mjesta Tomislavgrad koji ima historijski značaj, te naziv sam po sebi nije u suprotnosti sa principima utvrđenim u Ustavu Bosne i Hercegovine.
  • 40.
    Ustavni sud ističe da sama činjenica da se u osporenom zakonu ne nalazi izričita odredba o nediskriminaciji ne predstavlja samo po sebi diskriminaciju, sve dok zakon nije sam po sebi diskriminacijski i dok se može provesti bez diskriminacije.
  • 41.
    Ustavni sud zaključuje da osporeni Zakon o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad ("Službeni list SRBiH", broj 33/90 od 8. novembra 1990. godine) nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

VIII - Zaključak

  • 42.
    U skladu sa navedenim, na osnovu člana 16. stav 2. tač. 1. i 13, člana 19. stav 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 43.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

U 3/04

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.