Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbija se apelacija Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kvlz.73/01 od 26. rujna 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Apelacija

  • 1.
    Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo je podnijelo Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 5. listopada 2001. godine apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kvlz-73/01 od 26. rujna 2001. godine donesene u kaznenom predmetu protiv optuženog T. P., zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog pučanstva iz članka 154. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, u svezi članka 23. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Presuda je donesena po zahtjevu za zaštitu zakonitosti federalnog tužitelja Sarajevo, broj Ktz.84/01 od 27. kolovoza 2001. godine, podnesenog protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Kž.302/01 od 14. kolovoza 2001. godine.
  • 2.
    U apelaciji Kantonalnog tužiteljstva se navodi da je pobijanom presudom Vrhovnog suda Federacije BiH, došlo do "teške povrede zakona koja je ugrozila ne samo ljudska prava iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, već cjelokupni sudski sustav Federacije BiH, odnosno njegovu nepristranost, samostalnost i zakonitost".
  • 3.
    Smatrajući da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, Kantonalno je tužiteljstvo predložilo da Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), prema članku 75. Poslovnika Ustavnog suda BiH, donese privremenu mjeru kojom će privremeno obustaviti izvršenje presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj Kvlz.73/01 od 26. rujna 2001. godine, a, u svezi toga, i rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Kž-302/01 od 14. kolovoza 2001. godine.
  • 4.
    Kantonalno je tužiteljstvo zatražilo da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu Travnik da ne zakazuje glavni pretres do konačne odluke suda o meritumu predmeta prema članku 61. Poslovnika Ustavnog suda kojom će, kao stvarno i mjesno nadležni sud u predmetu T. P., za dalje postupanje odrediti Kantonalni sud Sarajevo, pred kojim je predbježno i vođen narečeni kazneni postupak.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 5.
    Ustavni je sud 27. studenoga 2001. godine zatražio od Vrhovnog suda Federacije BiH da dostavi odgovor na apelaciju .
  • 6.
    Istog dana, Ustavni je sud od Kantonalnog suda Travnik zatražio na uvid predmetni sudski spis.
  • 7.
    Odgovor na apelaciju nije dostavljen Ustavnom sudu.
  • 8.
    Kantonalni sud Travnik, aktom broj 627/01 od 29. studenoga. 2001. godine, koji je u Ustavnom sudu primljen 3. prosinca 2001. godine, izvijestio je Ustavni sud da nije u mogućnosti dostaviti na uvid sudski spis jer je postupak pred tim sudom u tijeku. Kantonalni je sud dostavio samo kopije odluka Vrhovnog suda od 26. rujna 2001. godine i 14. kolovoza 2001. godine.

III - Činjenično stanje

  • 9.
    Ustavni je sud, na temelju sadržaja apelacije i raspoložive dokumentacije, ustvrdio sljedeće činjenice:
  • 10.
    Zahtjev je za sprovođenje istrage u kaznenom predmetu T. P. podnesen 1994. godine.
  • 11.
    Ured je tužitelja Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Hagu dao suglasnost pod brojem 003898/GB/mal/RR385, od 23. ožujka 2000. godine i predmet svrstao u kategoriju "A" standardnih oznaka i odredio Kantonalni sud u Sarajevu kao sud za daljnje vođenje postupka.
  • 12.
    Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo je, aktom broj KT 15/98 RZ od 23. svibnja 2001. godine, podiglo optužnicu protiv T. P.
  • 13.
    Branitelj T. P. je podnio prigovor na optužnicu i naveo da je Kantonalni sud Travnik mjesno nadležan sud. Razmatrajući ovaj prigovor glede mjesne nadležnosti, Kantonalni je sud Sarajevo rješenjem broj Kv.316/01 od 22. lipnja 2001. godine. prigovor odbio kao neutemeljen.
  • 14.
    Protiv tog rješenja je T. P. podnio priziv Vrhovnom sudu Federacije BiH. On navodi da, prema optužnici Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo broj Kt. 15/98 od 23. svibnja 2001. godine, kaznena djela iz članka 154. Kaznenog zakona ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98, 2/00 i 29/00) koja se stavljaju na teret optuženom, uključuju kaznena djela počinjena na području općine Kiseljak, ali ne i kaznena djela počinjena izvan tog teritorija. Budući da je općina Kiseljak pripala po mjesnoj nadležnosti Kantonalnom sudu u Travniku, Kantonalni sud u Sarajevu nije nadležan za vođenje ovog kaznenog postupka.
  • 15.
    Vrhovni je sud rješenjem broj Kž.302/01 od 14. kolovoza 2001 usvojio priziv protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Kv.316/01 od 22 lipnja 2001. i proglasio Kantonalni sud u Travniku nadležnim za daljnje sprovođenje kaznenog postupka protiv T. P. glede kaznenih djela iz članka 154. Kaznenog zakona.
  • 16.
    Federalni je tužitelj iz Sarajeva podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, broj KTZ-84/01 od 27. kolovoza 2001. godine, protiv rješenja Vrhovnog suda broj Kž-302/01 od 14. kolovoza 2001. Zahtjevom za zaštitu zakonitosti federalno je tužitelj tražio da se poništi narečeno rješenje, odbaci priziv branitelja T. P. kao nedopuštena i odredi Kantonalni sud u Sarajevu kao mjesno i stvarno nadležni sud za postupanje u kaznenom postupku protiv optuženog T. P.
  • 17.
    Branitelj T. P. je zahtijevao da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude odbijen kao neutemeljen. Čak i ako bi ga se smatralo utemeljenim, bio bi podnesen na štetu optuženog i u takvom slučaju sud bi se, sukladno članku 409. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku, trebao ograničiti na ispitivanje povreda zakona bez izmjena odluke koja je bila pravomoćna.
  • 18.
    Vrhovni je sud u presudi broj Kvlz.73/01 od 26. rujna 2001. zaključio da je zahtjev za zaštitom zakonitosti utemeljen, ali da je podnesen na štetu optuženog. Vrhovni je sud, stoga, sukladno članku 409. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku, pronašao povredu zakona koja nije utjecala na odluku koja je postala konačna. Stoga bi Kantonalni sud Travnik trebao ostati mjerodavan da vodi kazneni postupak.

IV - Dopustivost

  • 19.
    Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud BiH je apelacijski mjerodavan u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    Člankom 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda BiH - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 24/99) je utvrđeno da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 21.
    Kantonalno tužiteljstvo pobija presudu Vrhovnog suda donesenu po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, koji je podnio federalni tužitelj. Pobijana presuda Vrhovnog suda je konačna. Prema članku 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, svi raspoloživi pravni lijekovi protiv ove presude su iscrpljeni.
  • 22.
    Vrhovni je sud donio pobijanu presudu 26. rujna 2001. godine. Obzirom da je apelacija primljena u Ustavnom sudu 5. listopada 2001. godine, očevidno je da je podnesena unutar roka od 60 dana, predviđenog člankom 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
  • 23.
    Prema tome, predmetna je apelacija dopustiva.

V - Ustavni je sud odlučio

  • 24.
    Prema članku VI/3.(b) Ustava BiH, Ustavni sud BiH je apelacijski mjerodavan u pitanjima iz Ustava koja proizilaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 25.
    Prema članku II/2. Ustava BiH, prava i slobode predviđeni Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njenim protokolima se izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Apelantovi navodi se odnose na to da je Vrhovni sud Federacije BiH pobijanom presudom, povređujući zakon, istodobno ugrozio ne samo ljudska prava i temeljne slobode oštećenih osoba narečenih u obrazloženju predmetne optužnice, odnosno osoba iz članka 6. Europske konvencije, već i cjelokupni sudski sustav Federacije BiH, odnosno njegovu nepristranost, samostalnost i zakonitost.
  • 26.
    Članak 6. Europske konvencije glasi:
  • 1.
    "Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristrsnim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi malodobnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde.
  • 2.
    Svako tko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
  • 3.
    Svako tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

a. da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obavješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega;

b. da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje obrane;

c. da se brani sam ili uz pomoć branitelja koga sam izabere ili, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branitelja, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;

d. da sam ispituje ili da zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe;

e. da koristi besplatnu pomoć tumača ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu ."

  • 27.
    Prijeporno je pitanje u ovom slučaju je li pobijanom presudom Vrhovnog suda povrijeđen članak 6. stavak 1. Europske konvencije i članak II/3.(e) Ustava BiH, time što je potvrđena mjerodavnost Kantonalnog suda u Travniku za vođenje kaznenog postupka u slučaju T. P.
  • 28.
    Ustavni sud navodi da članak 6. Europske konvencije i članak II/3.(e) Ustava BiH štiti prava optuženog a ne prava tužitelja. Međutim, u ovom slučaju odluka da će Kantonalni sud u Travniku biti mjerodavan voditi kazneni postupak je sukladna pravima optuženog T. P., a Kantonalno tužiteljstvo, a ne optuženi T. P., je to koje zahtijeva izmjenu odluke.
  • 29.
    Slijedi, dakle, da nema govora o povredi ustavnog prava T. P. na pravično suđenje zajamčenog Europskom konvencijom ili Ustavom.
  • 30.
    Ne može se smatrati da odluka Vrhovnog suda krši Ustav na bilo koji način. Ustavni sud dodaje da pitanje jesu li odredbe zakona o teritorijalnoj nadležnosti sudova pravilno primijenjene ili ne, nije ustavno pitanje koje potpada u nadležnost Ustavnog suda BiH.
  • 31.
    Stoga, apelaciju Kantonalnog tužiteljstva treba odbiti kao neutemeljenu.
  • 32.
    Obzirom da Ustavni sud odlučuje o meritumu apelacije, odlučenje o predloženoj privremenoj mjeri nije imalo svrhu.

Sukladno članku VI/4. odluke Suda su konačne i obvezujuće.

Ovu je odluku Ustavni sud donio većinom glasova (sedam naprema dva) u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i suci prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 51/01

25. veljače 2002. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, v. r.