Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o sudačkoj i tužiteljskoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine

ZAKON
O SUDIJSKOJ I TUŽILAČKOJ FUNKCIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

I - OPĆA ODREDBA

Član 1.

Ovim zakonom se, u cilju uspostavljanja nezavisnog i nepristrasnog sudstva i tužilaštva i osiguranja samostalnosti i stručnosti u obavljanju sudijske i tužilačke funkcije u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), a u skladu sa nadležnostima Federacije utvrđenim u čl. 1., 2. i 3. glave III Ustava Federacije, međunarodnim standardima sadržanim u "Osnovnim principima nezavisnosti sudova" Ujedinjenih Naroda odobrenih 1985. godine, Preporuke Savjeta Evrope broj R. (94) 12 od strane Komiteta ministara zemalja članica o nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija i drugim međunarodnim dokumentima koji uređuju pitanje nezavisnosti sudstva, uređuju se principi ostvarivanja sudijske i tužilačke funkcije, komisije za izbor i imenovanje sudija i tužilaca, način rada Federalne komisije i kantonalnih komisija, smjenjivanje sudija i tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i tužilaca, udaljenje od vršenja sudijske i tužilačke službe, nespojivost službe u sudstvu i tužilaštvu sa drugim službama, davanje mišljenja o zakonima i preporuke u pogledu potreba finansiranja sudstva i tužilaštva, prava sudija i tužilaca, sudijska i tužilačka toga, zajednički za sudije i tužioce svih općinskih, kantonalnih i federalnih sudova, te općinskih i kantonalnih tužilaštava i Federalnog tužilaštva - Federalnog tužiteljstva u Federaciji.

II - PRINCIPI OSTVARIVANJA SUDIJSKE I
TUŽILAČKE FUNKCIJE

Član 2.

Principi sudstva, utvrđeni Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, odražavaju standarde koje primjenjuju komisije za izbor i imenovanje sudija i tužilaca.

Profesija sudije i tužioca je ugledno zvanje i zanimanje. Samo one osobe koje ispunjavaju sve uvjete i kvalifikacije propisane ovim zakonom mogu biti imenovane za sudije i tužioce.

Ponašanje sudije i tužioca, bilo tokom vršenja dužnosti ili u privatnom životu, mora uvijek biti takvo da se povjerenje javnosti u njegovu nezavisnost, nepristrasnost i integritet ne dovode u pitanje. Kodeks sudijske etike i Kodeks tužilačke etike, usvojen od strane Udruženja sudija/sudaca u Federaciji i Udruženja tužilaca/tužitelja u Federaciji i objavljen u "Službenom glasniku BiH", u "Službenim novinama Federacije BiH" i u službenim glasilima kantona, predstavlja minimum standarda moralnog i etičkog ponašanja za sudije i tužioce u obavljanju njihovih dužnosti. Ovi standardi se od strane sudija i tužilaca moraju poštivati u svakom trenutku.

Sudija odnosno tužilac uvijek mora aktivno podržavati i osiguravati poštivanje ustava i zakona Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.

Sudija odnosno tužilac uvijek mora osigurati da se prema svim stranama u zakonskom postupku postupa na isti nepri- strasan način i sa poštovanjem.

Član 3.

Sudije i tužioci moraju biti kvalifikovani, nezavisni u radu i van dometa korupcije ili neprikladnog uticaja.

Član 4.

Opće i posebne odredbe za izbor i imenovanje sudija i tužilaca propisuju se zakonima Federacije i kantona.

Minimalan uvjet u pogledu stručne spreme sudija i tužilaca federalnih, kantonalnih i općinskih sudova i tužilaštava jeste završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit.

Kandidati za sudije i tužioce ne smiju biti članovi političkih stranaka.

Radna i etička sposobnost kandidata utvrđuje se ocjenom da li je njihov prethodni rad i ponašanje bilo u skladu sa zahtjevima profesije i etičkim standardima nužnim za obavljanje sudijske i tužilačke funkcije.

III - KOMISIJA ZA IZBOR I IMENOVANJE SUDIJA I TUŽILACA

Član 5.

Osnivaju se Federalna komisija za izbor i imenovanje sudija i Federalna komisija za imenovanje tužilaca (u daljem tekstu: Federalna komisija) i kantonalne komisije (u daljem tekstu: kantonalne komisije).

Federalna komisija razmatra, daje na glasanje i zatim predlaže sve kandidate za izbor ili imenovanje sudija ili tužilaca na federalnom nivou. Kantonalne komisije razmatraju i daju na glasanje, skupa sa Federalnom komisijom, prijedloge o izboru i imenovanju sudija ili tužilaca na kantonalnom ili općinskom nivou; nakon ovog razmatranja i glasanja, kantonalne komisije predlažu kandidate kantonalnom ministarstvu pravde.

U pogledu sudija i tužilaca na federalnom nivou, Federalna komisija također odlučuje o tome da li postoje razlozi za smjenu sudija ili tužilaca, ustanovljava razloge za suspenziju sudija i tužilaca iz službe, donosi odluku u vezi nemogućnosti obavljanja sudijske i tužilačke funkcije paralelno sa nekim drugim poslom, daje mišljenje u vezi zakona koji određuju položaj, prava i dužnosti sudija i tužilaca, kao i drugih osoba u sudovima i tužilaštvima, i obavlja druge poslove propisane zakonom. Kao i u slučaju prijedloga za imenovanje, ako dotični sudija ili tužilac obavlja svoju dužnost na federalnom nivou, Federalna komisija svoje preporuke dostavlja direktno odgovarajućem organu koji je definisan ovim zakonom.

Ako sudija ili tužilac svoju dužnost obavljaju na kantonalnom ili općinskom nivou, nadležna Kantonalna komisija to daje na razmatranje i glasanje skupa sa Federalnom komisijom, nakon čega kantonalna komisija te preporuke dostavlja nadležnom kantonalnom ministarstvu pravde.

Pored nadležnosti iz st. 2. do 5. ovog člana, Federalna komisija daje preporuke Vladi Federacije, a kantonalne komisije vladama kantona, u vezi sa potrebama finansiranja sudova i tužilaštava.

Član 6.

Federalna komisija za izbor i imenovanje sudija sastoji se od sedam članova, i to tri člana iz reda sudija Vrhovnog suda Federacije, koje imenuje Opća sjednica Vrhovnog suda Federacije, dva člana iz Udruženja sudija/sudaca Federacije, jedan iz Udruženja tužilaca/tužitelja Federacije i jedan pravni stručnjak (pravnik ili profesor prava) koga biraju ostali članovi Komisije.

Kantonalne komisije se obrazuju u kantonima i imaju tri člana, ukoliko područje kantona ima do 20 sudija, a pet članova, ako područje kantona ima preko 20 sudija.

Tročlana kantonalna komisija u svom sastavu ima najmanje jednog sudiju općinskog suda, a petočlana kantonalna komisija najmanje dvojicu sudija iz općinskih sudova.

Kantonalne komisije za izbor i imenovanje sudija imenuje zajednička sjednica sudija kantonalnog suda koja će pribaviti prijedlog općinskih sudova za članove kantonalnih komisija iz tog suda.

Predsjednici kantonalnih sudova ne mogu biti članovi Federalne komisije niti kantonalnih komisija, ali mogu Federalnoj komisiji ili kantonalnim komisijama dostaviti svoje mišljenje o predloženim kandidatima.

Član 7.

Federalna komisija za imenovanje tužilaca sastoji se od sedam članova, i to tri člana iz reda nosilaca funkcija Federalnog tužilaštva - Federalnog tužiteljstva i njegovih zamjenika, dva člana iz Udruženja tužilaca/tužitelja Federacije, jedan član iz Udruženja sudija/sudaca Federacije i jedan pravni stručnjak (pravnik ili profesor prava) koga biraju ostali članovi Komisije.

Kantonalne komisije se obrazuju u kantonima i sastoje se od tužilaca sa područja kantona za koji se obrazuju i imaju tri člana, ukoliko područje kantona ima do 20 tužilaca, a pet članova, ako područje kantona ima preko 20 tužilaca.

Kantonalne komisije od tri člana u svom sastavu imaju najmanje jednog općinskog tužioca ili zamjenika općinskog tužioca, a kantonalne komisije od pet članova najmanje dvojicu tužilaca ili zamjenika općinskog tužioca.

Kantonalne komisije za izbor i imenovanje tužilaca biraju se glasanjem tužilaca tog kantona.

Član 8.

Mandat članova Federalne komisije i kantonalnih komisija traje četiri godine od dana imenovanja, s tim da se članovi ne mogu imenovati dva puta uzastopno.

U cilju postizanja multietničnosti i ravnopravnosti spolova u skladu sa članom 2., glava II Ustava Federacije moraju se činiti napori koji su mjerljivi i koji se mogu identificirati.

Član 9.

Članu Federalne komisije odnosno kantonalne komisije mandat prestaje smrću, istekom vremena mandata, podnošenjem ostavke, smjenjivanjem, te prestankom ili razrješenjem od daljeg obavljanja funkcije odnosno članstva u udruženju na osnovu kojeg je i izabran u Federalnu komisiju odnosno kantonalnu komisiju.

U slučaju prestanka mandata pojedinom članu Federalne komisije ili kantonalne komisije, imenovanje se vrši na način predviđen u čl. 6., 7. i 8. ovog zakona.

Član 10.

Federalna komisija i sve kantonalne komisije će održati zajedničku konstituirajuću sjednicu u roku od 30 dana od dana stupanja ovog zakona na snagu, i na toj sjednici će izabrati predsjednike Federalne komisije i kantonalnih komisija.

Predsjednika Federalne komisije i kantonalnih komisija u slučaju odsutnosti zamjenjuje najstariji sudija odnosno tužilac iz sastava Federalne komisije odnosno kantonalne komisije.

Na zajedničkoj konstituirajućoj sjednici Federalne komisije i svih kantonalnih komisija donijet će se jedinstveni Pravilnik o radu kojim će se propisati procedura koju trebaju slijediti Federalna komisija i svaka od kantonalnih komisija u obavljanju svojih dužnosti.

Član 11.

Član Federalne komisije ili kantonalne komisije ne može učestvovati u radu ako mu je kandidat, o čijem statusu se odlučuje, bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog, a po tazbini do drugog stepena, kao i ako postoje okolnosti koje bi izazivale sumnju u nepristranost ovog člana.

Član 12.

Personalne i tehničke poslove za Federalnu komisiju za izbor i imenovanje sudija obavlja Vrhovni sud Federacije BiH i to sekretar Vrhovnog suda kao izvršni sekretar Federalne komisije sa još jednim administrativnim radnikom, za koji rad, na ime naknade, će im se mjesečne plaće uvećati za po 30%.

Personalne i tehničke poslove za Federalnu komisiju za imenovanje tužilaca obavlja Federalno tužilaštvo - Federalno tužiteljstvo i to sekretar Federalnog tužilaštva - Federalnog tužiteljstva kao izvršni sekretar Federalne komisije sa još jednim administrativnim službenikom, za koji rad, na ime naknade, će im se mjesečne plaće uvećati za po 30%.

U slučaju kantonalnih komisija, gore navedene usluge se vrše od strane nadležnog kantonalnog suda ili tužilaštva, kao i od strane sekretara te kantonalne komisije i, tamo gdje je to moguće, admnistrativnog asistenta. Pojedinačna isplata dodatnih sredstava ili naknada ovim službenicima na kantonalnom nivou određuje se od strane nadležnog kantonalnog suda ili tužilaštva, rukovodeći se gore navedenom formulom kao generalnim principom.

Član 13.

Sredstva za rad Federalne komisije se osiguravaju iz Budžeta Federacije, a sastoje se iz operativnih i administrativnih troškova. Sredstva za rad kantonalnih komisija se osiguravaju iz budžeta kantona u skladu sa kantonalnim zakonima i na način koji je u skladu sa principima navedenim u ovom zakonu.

Operativne troškove čine troškovi članova komisije po osnovu rada u komisiji (putni troškovi i dnevnica), čija visina će biti određena Pravilnikom o radu Federalne komisije i kantonalnih komisija.

Predsjednici Federalne komisije ili kantonalnih komisija su nalogodavci finansijskog poslovanja komisija.

IV - NAČIN RADA FEDERALNE KOMISIJE I KANTONALNIH KOMISIJA

Član 14.

Kada raspravlja o pitanjima na federalnom nivou, Federalna komisija radi u vijeću od sedam članova. Kada se Federalna komisija sastaje sa pojedinim kantonalnim komisijama, sastoji se od vijeća koji broji deset ili dvanaest članova.

Za glasanje o preporukama bilo kojeg od ovih vijeća, potreban je kvorum od najmanje dvije trećine članova bilo kojeg vijeća. Ukoliko na dvije uzastopne sjednice ne bude ostvaren dvotrećinski kvorum, saziva se naknadna sjednica ili sjednice na kojoj će kvorum činiti prosta većina broja članova.

Član 15.

Svoje odluke odnosno prijedloge Federalna komisija i kantonalne komisije donose prostom većinom broj članova koji učestvuju u donošenju odluke.

V - IZBOR I IMENOVANJE SUDIJA I TUŽILACA

Član 16.

Izboru odnosno imenovanju sudija i tužilaca prethodi javno oglašavanje u vezi sa upražnjenim sudijskim i tužilačkim mjestima.

Federalno odnosno kantonalna ministarstva pravde objavljuju konkurs za upražnjena sudijska i tužilačka mjesta u "Službenim novinama Federacije BiH", i u službenim glasilima kantona i u najmanje jednom dnevnom listu koji se distribuira širom Federacije.

Javno oglašavanje u vezi sa upražnjenim mjestima se takođe obavlja od strane suda ili tužilaštva koje želi popuniti ta upražnjena mjesta.

U roku od 30 dana od dana konstituisanja Federalne komisije i kantonalnih komisija, oglasit će se sva slobodna sudijska i tužilačka mjesta, u okviru usvojenih sistematizacija i potreba sudova i tužilaštava.

Član 17.

Prijave se u roku od 30 dana od dana objavljivanja konkursa podnose nadležnom ministarstvu pravde.

Primljene prijave sa svim prilozima nadležno ministarstvo pravde dostavlja odmah, a najkasnije u roku od osam dana po isteku roka za predaju molbi Federalnoj komisiji ili nadležnoj kantonalnoj komisiji za izbor i imenovanje sudija ili za imenovanje tužilaca.

Sekretar Federalne komisije ili nadležne kantonalne komisije kopije molbi i propratnu dokumentaciju dostavlja bez odlaganja Federalnoj komisiji ili nadležnoj kantonalnoj komisiji, koja će u roku od 30 dana dostaviti svoje obrazloženo mišljenje o svakom kandidatu koji se prijavio za to mjesto.

Po prijemu mišljenja iz prethodnog stava, predsjednik Federalne komisije ili nadležne kantonalne komisije zakazuje redovnu sjednicu Federalne komisije ili nadležne kantonalne komisije.

Član 18.

Prilikom odlučivanja da li kandidati ispunjavaju uvjete za vršenje sudijske odnosno tužilačke dužnosti, Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija utvrđuje da li kandidat zadovoljava objektivne i subjektivne kriterije za ove dužnosti predviđene federalnim, kantonalnim i ovim zakonom, pri čemu će naročito cijeniti:

l. stručno znanje i stručni rad,

  • 2.
    akademske rezultate postignute u toku studiranja, kao i završenu početnu obuku za sudije odnosno tužioce uključujući i takvu obuku predviđenu zakonom,
  • 3.
    pokazani intelektualni kapacitet kroz akademske pisane radove ili kroz učešće u profesionalnim organizacijama,
  • 4.
    pokazani profesionalni kapacitet kroz rezultate postignute u toku prethodnog rada,
  • 5.
    radne sposobnosti i sposobnost pravilnog rješavanja pravnih pitanja,
  • 6.
    osiguravanje ugleda nepristrasnosti sudije, savjesnost, marljivost, odlučnost i odgovornost pri izvršavanju radnih obaveza,
  • 7.
    sposobnost usmenog i pisanog izražavanja, što se može utvrditi intervjuom, testom ili na drugi odgovarajući način,
  • 8.
    sposobnost komuniciranja i rada sa strankama,
  • 9.
    odnos sa saradnicima i ponašanje van službe,
  • 10.
    sposobnost obavljanja zadataka rukovodećeg mjesta, ako je sudija imenovan na takvo mjesto.

U okviru kriterija iz tačke 1. stava 1. ovog člana, uzima se u obzir prije svega stručnost, koja je vidljiva iz rada sudije i tužioca i ustanovljava se na podlozi ocjene kvaliteta sudskih i tužilačkih odluka, iz evidencija sudova i tužilaštava ili nadležnih ministarstava, kao i stručnost, koja je stečena dobijanjem univerzitetske diplome ili postdiplomskim studijem odnosno dobijenim naslovom doktora nauka.

Član 19.

Za kandidate, koji ranije nisu radili na sudijskim odnosno tužilačkim funkcijama, shodno se primjenjuju kriteriji iz člana 18. ovog zakona.

Član 20.

Federalna komisija će, u stvarima koje se tiču imenovanja na federalnom nivou, a u skladu sa svojim Pravilnikom o radu, utvrditi listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za izbor - imenovanje na funkciju za koju su se prijavili, a zatim će utvrditi listu prijedloga kandidata sa najboljim kvalifikacijama.

Listu prijedloga (odnosno prijedlog ako se bira samo jedan kandidat) Federalna komisija će dostaviti funkcioneru odnosno instituciji koja vrši izbor - imenovanje kandidata.

U slučaju prijedloga koji se odnose na mjesta na kantonalnom ili općinskom nivou, nadležna kantonalna komisija dostavlja listu sa prijedlozima ili prijedlogom funkcioneru odnosno tijelu koji vrši imenovanje odnosno izbor sudija i tužilaca.

U slučaju da se funkcioner koji vrši izbor - imenovanje ne saglasi sa predloženim kandidatima, dužan je o tome dostaviti pisano obrazloženje.

Po prijemu obrazloženja iz prethodnog stava, Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija može ponovo predložiti istog kandidata, dajući svoje izjašnjenje o razlozima koje je u obrazloženju naveo funkcioner koji nije prihvatio prvobitni prijedlog Federalne komisije ili nadležne kantonalne komisije ili predložiti novog kandidata.

Ako se funkcioner ponovo ne saglasi sa prijedlogom kandidata predloženog u prvom prijedlogu, tražit će od Federalne komisije ili nadležne kantonalne komisije da dostavi novi prijedlog iz spiska prijavljenih kandidata.

Kandidat za kojeg Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija nije dala zadovoljavajuću preporuku, ne može biti imenovan na sudijsku odnosno tužilačku funkciju.

Član 21.

Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija obavje- štava svakog kandidata o tome da li ga je preporučila za izbor - imenovanje.

Kandidat koji nije preporučen ima pravo prigovora Federalnoj komisiji ili nadležnoj kantonalnoj komisiji u roku od osam dana od dana prijema obavijesti, u cilju dobijanja obrazloženja takvog postupka Federalne komisije ili nadležne kantonalne komisije.

Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija dužna je svoj odgovor pismenim putem dostaviti podnosiocu prigovora, a jedan primjerak tog odgovora dostaviti funkcioneru nadležnom za imenovanje, i to u roku od 21 dan od dana prijema prigovora.

VI - SMJENJIVANJE SUDIJA I TUŽILACA

Član 22.

Prije pokretanja postupka za smjenjivanje sudije odnosno tužioca u skladu sa Federalnim i kantonalnim ustavima i zakonima, funkcioner - organ nadležan za pokretanje postupka smjenjivanja, Federalnoj komisiji ili nadležnoj kantonalnoj komisiji dostavlja zahtjev za davanje mišljenja da li je postupak za smjenjivanje sudije odnosno tužioca osnovan.

Uz zahtjev iz prethodnog stava, Federalnoj komisiji ili nadležnoj kantonalnoj komisiji dostavlja se sva dokumentacija (uključujući izjave svjedoka, pismena i slično) na osnovu koje je iniciran postupak smjenjivanja sudije i tužioca.

Na postupak rada Komisije u postupku smjenjivanja sudije i tužioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona.

VII - DISCIPLINSKA ODGOVORNOST SUDIJA I TUŽILACA

Član 23.

Disciplinski postupak protiv sudije odnosno tužioca pokreće, vodi, i tamo gdje je to potrebno disciplinsku mjeru izriče predsjednik nadležnog suda u odnosu na sudije tog suda, odnosno tužilac u odnosu na svoje zamjenike. Odmah nakon odluke da se pokreće ovakva procedura, Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija mora biti obaviještena kako bi mogla obaviti sopstvenu istragu po tom pitanju i svoje mišljenje u skladu sa svojim dužnostima prema odredbama ovog zakona dati funkcioneru zaduženom za donošenje odluke o tome da li je potrebno izreći disciplinsku mjeru.

Disciplinski postupak protiv predsjednika suda i tužioca, pokreće, vodi i tamo gdje je to potrebno disciplinsku mjeru izriče predsjednik neposredno višeg suda odnosno nesporedno viši tužilac.

Član 24.

Disciplinski postupak se vodi zbog disciplinskih prekršaja:

  • 1.
    očigledna povreda obaveze korektnog ponašanja prema strankama u postupku, pravnim zastupnicima ili postupcima,
  • 2.
    odavanje sudskih odnosno tužilačkih tajni,
  • 3.
    neispunjavanje radnih zadataka u pogledu kvaliteta i kvantiteta rada, ili nemaran odnos prema radu,
  • 4.
    neefikasno i neekonomično obavljanje sudijske i tužilačke dužnosti usljed kojeg dolazi do odugovlačenja postupka i nepotrebnog povećavanja troškova postupka,
  • 5.
    javno izražavanje neslaganja sa odlukama drugih sudija ili tužilaca u cilju njihovog omalovažavanja,
  • 6.
    neučestvovanje u obaveznim oblicima stručnog usavršavanja sudija i tužilaca,
  • 7.
    angažovanje u aktivnostima koje nisu u skladu sa sudijskom odnosno tužilačkom funkcijom,
  • 8.
    ponašanje u i van službenih prostorija koje može dovesti do kompromitovanja sudije, odnosno tužioca,
  • 9.
    svako drugo ponašanje koje može dovesti u sumnju povjerenje u nepristrasnost sudstva odnosno tužilaštva,
  • 10.
    ponašanje kojim se krše Kodeks sudijske etike i Kodeks tužilačke etike iz stava 3. člana 2. ovog zakona.

Član 25.

Disciplinske sankcije su: opomena, ukor i novčana kazna umanjenjem plaće do 20% u trajanju do šest mjeseci.

Član 26.

Protiv rješenja o izricanju disciplinske sankcije sudija odnosno tužilac može izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Odluku po prigovoru donosi zajednička sjednica svih sudija odnosno kolegij tužilaštva.

VIII - UDALJENJE OD VRŠENJA SUDIJSKE I TUŽILAČKE FUNKCIJE

Član 27.

Tijelo odnosno funkcioner koji je nadležan za donošenje odluke o udaljenju (suspenziji) sudije ili tužioca od vršenja funkcije, odmah po donošenju odluke o pokretanju takve procedure o tome obavještava Federalnu komisiju ili nadležnu kantonalnu komisiju. Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija mora biti obaviještena kako bi mogla obaviti sopstvenu istragu po tom pitanju i svoje mišljenje u skladu sa svojim dužnostima prema odredbama ovog zakona dati funkcioneru zaduženom za donošenje odluke o tome da li je potrebno udaljenje sa funkcije.

Tijelo odnosno funkcioner koji je nadležan za donošenje odluke o udaljenju (suspenziji) sudije ili tužioca od vršenja funkcije, dužan je bez odlaganja obavijestiti Federalnu komisiju ili nadležnu kantonalnu komisiju o pokretanju postupka za udaljenje (suspenziju) sudije odnosno tužioca od vršenja funkcije, te razlozima za njeno donošenje, a Federalna komisija ili nadležna kantonalna komisija može u roku od tri dana od dana prijema dostaviti svoje mišljenje o osnovanosti ove odluke.

IX - NESPOJIVOST FUNKCIJE U SUDSTVU I TUŽILAŠTVU SA DRUGIM FUNKCIJAMA

Član 28.

Sudija odnosno tužilac ne smije obavljati advokatske ili notarske poslove, odnosno privredne ili druge djelatnosti, u kojima ostvaruje materijalnu korist.

Sudija odnosno tužilac ne smije obavljati poslovodne poslove i ne smije biti član upravnog ili nadzornog odbora privrednog društva ili druge pravne osobe, koji se obavljaju sa naplatom rada.

Član 29.

Sudija odnosno tužilac ne smije prihvatiti bilo kakav rad koji bi ih ometao u obavljanju sudijske odnosno tužilačke funkcije ili bi bio u suprotnosti sa ugledom sudijske odnosno tužilačke funkcije, odnosno koji bi imao takav uticaj na njihovo obavljanje sudijske odnosno tužilačke funkcije.

Sudija odnosno tužilac smije obavljati pedagoški, naučni, publicistički, istraživački i drugi sličan rad u pravnoj struci, ukoliko se time ne ometa obavljanje sudijske odnosno tužilačke funkcije.

Za obavljanje poslova iz stava 2. ovog člana, sudija odnosno tužilac ne smije zasnivati radni odnos.

Član 30.

O obavljanju poslova iz stava 2. člana 29. ovog zakona, sudija odnosno tužilac mora prethodno u pismenoj formi obavijestiti predsjednika suda odnosno nadležnog neposredno nadređenog tužioca.

Ukoliko predsjednik suda odnosno nadležni tužilac ima dvojbi u pogledu mogućnosti da određena osoba pored svojih sudijskih ili tužilačkih obavlja i neke druge aktivnosti, onda dotični sudija ili tužilac o tome informiše Federalnu komisiju ili nadležnu kantonalnu komisiju, tražeći od njih mišljenje u vezi sa navedenim aktivnostima.

U postupku odlučivanja o nespojivosti sudijske i tužilačke funkcije sa drugim poslovima shodno se primjenjuju odredbe glave III i IV ovog zakona.

X - DAVANJE MIŠLJENJA O ZAKONIMA I PREPORUKE U POGLEDU POTREBA FINANSIRANJA SUDSTVA I TUŽILAŠTVA

Član 31.

Zakonodavna tijela Federacije i kantona će nacrte odnosno prijedloge zakona kojima se uređuje položaj, prava i dužnosti sudija i tužilaca, te drugih službenika u sudovima i tužilaštvima, kao i propisa kojima se uređuje finansiranje sudstva i tužilaštva, dostavljati nadležnoj komisiji radi davanja mišljenja.

U postupku davanja mišljenja o zakonima i preporukama shodno se primjenjuju odredbe glave III i IV ovog zakona.

Član 32.

Sredstva za rad sudova na nivou Federacije i Federalnog tužilaštva - Federalnog tužiteljstva osiguravaju se Budžetom Federacije, a kantonalnih i općinskih sudova i tužilaštava budžetima kantona.

Sredstva za rad sudova i tužilaštava obuhvataju sredstva za obavljanje redovne djelatnosti (sredstva za plaće sudija i tužilaca, službenika u sudovima i tužilaštvima, sredstva za materijalne rashode, amortizaciju zgrada, opreme i stvari) i sredstva za posebne namjene (sredstva za rad pripravnika, stručno usavršavanje sudija i tužilaca, službenika u sudovima i tužilaštvima) i sredstva za namjenske i ostale troškove u vezi sa obavljanjem sudijske i tužilačke funkcije.

Navedena sredstva osiguravaju se blagovremeno i u visini koja će osigurati redovno obavljanje svih poslova u sudu i tužilaštvu.

XI - PRAVA SUDIJA I TUŽILACA

Član 33.

Sudije i tužioci imaju pravo udruživanja u udruženja sudija i tužilaca.

Član 34.

Sudija odnosno tužilac ima pravo na plaću koja odgovara mjestu sudije odnosno tužioca, odnosno položaju na koji je imenovan odnosno izabran.

Odredbe čl. od 35. do 46. ovog zakona predstavljaju minimalnu strukturu plaća za sudije i tužioce koji rade na federalnom nivou. Za sudije i tužioce koji rade na kantonalnom ili općinskom nivou, slijedeće odredbe predstavljaju opće principe kojima se reguliše ovo pitanje u cijeloj Federaciji. Ovi opći principi ne sprečavaju nadležna zakonodavna tijela kantona da usvoje zakone kojima se može odrediti drugačija struktura plaća sve dok naknada ne padne ispod nivoa definisanih u odredbama čl. od 35. do 46. ovog zakona.

Član 35.

Polazna osnova za obračun sudijske odnosno plaće zamjenika tužioca za sve sudije i zamjenike tužilaca je ista i ona iznosi 2,5 prosječnih neto plaća zaposlenih u Federaciji u posljednjem mjesecu godine koja prethodi godini isplate plaća.

Sudije i zamjenici tužioca su svrstani u tri platne skupine: prva platna skupina su sudije općinskih sudova i zamjenici općinskih tužilaca, druga platna skupina su sudije kantonalnih sudova i zamjenici kantonalnih tužilaca, i treća platna skupina su sudije sudova na nivou Federacije BiH i zamjenici federalnog tužioca.

Koeficijent za prvu platnu skupinu je 1,5, koeficijent za drugu platnu skupinu je 1,8, i koeficijent za treću platnu skupinu je 2,1.

Član 36.

Plaća se određuje tako da se osnova iz prethodnog člana pomnoži sa koeficijentom platne skupine i poveća za sudijski odnosno tužilački dodatak radi nespojivosti službe u sudstvu i tužilaštvu sa drugim poslovima, te ukupan iznos poveća po osnovu radnog staža.

Dodatak za prvu platnu skupinu iznosi 25%, za drugu platnu skupinu 35% i za treću platnu skupinu 50%.

Plaća se povećava za 0,5% za svaku započetu godinu radnog staža, a najviše do 20%.

Član 37.

Predsjednicima, odnosno vršiocima dužnosti predsjednika suda, plaća se povećava za dodatak za rukovodeću funkciju, i to 10% za općinske sudove i 20% za kantonalne i sudove na nivou Federacije BiH.

Federalnom, kantonalnim i općinskim tužiocima, plaća se utvrđuje po istim kriterijima kao plaće predsjednika sudova na nivou Federacije BiH, kantonalnih i općinskih sudova.

Član 38.

Sudijama odnosno tužiocima, koji obavljaju dežurnu istražnu službu, pripada poseban dodatak za rad, koji se po važećim propisima računa kao rad pod posebnim uvjetima rada.

Član 39.

U slučaju da se u nekom od sudova odnosno tužilaštava ne mogu popuniti sudijska odnosno tužilačka mjesta zbog nemogućnosti osiguranja kadrova, sudije odnosno tužioci koji obavljaju rad u tim sudovima odnosno tužilaštvima imaju posebnu pogodnost u plaći, tako da se osnovna plaća uveća do 50%, u zavisnosti od povećanja obima posla nastalog zbog nedostatka kadrova.

Član 40.

Sudija odnosno tužilac ima pravo na naknadu plaće do visine jedne plaće za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog odsustva i za prvih 30 dana odsustva sa posla radi bolesti ili invalidnosti.

Član 41.

Sudija odnosno tužilac ima pravo na naknadu za određene specijalne troškove:

  • 1.
    naknada za troškove prijevoza na posao i sa posla,
  • 2.
    naknada za prehranu za vrijeme rada,
  • 3.
    regres za godišnji odmor,
  • 4.
    naknada za odvojeni život,
  • 5.
    naknada troškova prijevoza za dane u kojima se ne radi iz mjesta u kojem ima službeni stan, do mjesta stalnog prebivališta i nazad, odnosno naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja njegove obitelji u vrijeme nedjeljnog odmora, državnih praznika i neradnih dana,
  • 6.
    naknada troškova selidbe iz mjesta stalnog prebivališta u mjesto gdje ima službeni stan i nazad,
  • 7.
    naknada troškova za obrazovanje,
  • 8.
    jubilarne nagrade,
  • 9.
    otpremnine pri odlasku u penziju.

Član 42.

Sudija odnosno tužilac ima pravo na naknadu troškova u vezi sa službenim putovanjima (dnevnice, troškovi prijevoza i drugo).

Član 43.

Sudija odnosno tužilac ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana i na plaćeno odsustvo od sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini.

Korištenje godišnjeg odmora se određuje godišnjim rasporedom posla, pri čemu se nastoji da se veći dio godišnjeg odmora iskoristi u vrijeme sudskog odmora (sudsko ferije).

Član 44.

Sudije odnosno tužioci su obavezni da permanentno rade na svom stručnom usavršavanju, obrazovanju, upoznavanju sa novim zakonskim rješenjima, te da se upoznaju sa sudskom praksom, uključujući i praksu međunarodnih sudova.

Sudija odnosno tužilac ima pravo i obavezu da učestvuje u obrazovnim aktivnostima, na savjetovanjima, ili na drugim susretima pravnih stručnjaka.

Nakon početka rada Centra za edukaciju sudija i tužilaca, komisije će Centru periodično dostavljati prijedloge programa rada Centra, a učešće sudija i tužilaca u aktivnostima Centra je obavezno.

O učestvovanju sudija odnosno tužilaca na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti, odlučuje predsjednik suda odnosno nadređeni tužilac vodeći pri tome računa o proporcionalnom učešću svih sudija odnosno tužilaca.

Član 45.

U slučaju prestanka rada suda odnosno tužilaštva zbog trajnog smanjivanja obima poslova ili reorganizacije sudske vlasti, sudiji odnosno tužiocu, koji se ne može rasporediti na rad u drugom sudu odnosno tužilaštvu, osigurava se plaća iste platne skupine u trajanju od 12 mjeseci.

Član 46.

Upućivanje sudije odnosno tužioca na privremeni rad u drugi sud odnosno tužilaštvo će se obavljati u skladu sa federalnim i kantonalnim propisima.

Za vrijeme privremenog rada u drugom sudu odnosno tužilaštvu, sudija odnosno tužilac, ostvaruje primanja platne skupine suda odnosno tužilaštva sa koga je upućen na privremeni rad ili platne skupine suda odnosno tužilaštva u kojem obavlja privremeni rad, zavisno od toga šta je povoljnije za sudiju odnosno tužioca.

Član 47.

Iznos penzije sudije odnosno tužioca se određuje prema penzijskom osnovu koji predstavlja njegovu prosječnu mjesečnu plaću ostvarenu u kalendarskoj godini prije ostvarivanja prava na penziju.

Član 48.

Nadležna ministarstva pravde vode ličnu evidenciju sudija i tužilaca koja sadrži slijedeće podatke:

  • 1.
    lične podatke,
  • 2.
    odluku o izboru i imenovanju sudije odnosno tužioca,
  • 3.
    podatke o uspjehu u vrijeme studiranja,
  • 4.
    podatke o pripravničkom stažu,
  • 5.
    ocjenu kvaliteta sudijskog rada izraženu kroz procenat potvrđenih, preinačenih odnosno ukinutih odluka,
  • 6.
    ostale podatke kao što su objavljivanje stručnih radova, učešće u zakonodavnim i sličnim aktivnostima.

XII - SUDIJSKA I TUŽILAČKA TOGA

Član 49.

U toku suđenja i javnog objavljivanja odluka, sudija i tužilac nose toge.

Federalno ministarstvo pravde propisuje izgled sudijske i tužilačke toge.

XIII - PRIJELAZNE ODREDBE

A. OPĆE ODREDBE

Član 50.

Vanredni period provjere

Vanredni period provjere traje osamnaest (18) mjeseci od dana održavanja konstitutivne sjednice Federalne komisije i kantonalnih komisija (komisije) u skladu sa članom 10. ovog zakona. Tokom vanrednog perioda provjere Federalna komisija i kantonalne komisije provode sveobuhvatnu provjeru podobnosti svih sudija i tužilaca nosilaca funkcija, koji su imenovani na te funkcije prije stupanja na snagu ovog zakona.

Cilj sveobuhvatne provjere podobnosti je ocjenjivanje podobnosti sudija i tužilaca, kako bi se izvršilo smjenjivanje sudija i tužilaca nepodobnih za vršenje funkcije.

Član 51.

Sredstva komisije

Pored sredstava dodijeljenih komisiji u skladu sa ovim zakonom, komisiji se na raspolaganje stavljaju odgovarajući kadrovi i sredstva kako bi prema potrebi izvršila sveobuhvatnu provjeru u toku vanrednog perioda provjere.

Član 52.

Nepodobnost

Sudija ili tužilac se smatra nepodobnim:

  • 1)
    ako je nesposoban vršiti sudijsku ili tužilačku funkciju zbog nedostatka osnovnih kvalifikacija,
  • 2)
    ako ne poštuje principe nepristrasnosti ili nezavisnosti,
  • 3)
    ako je korumpiran,
  • 4)
    ako je nesposoban vršiti službene dužnosti zbog narušenog mentalnog zdravlja, alkoholizma ili narkomanije,
  • 5)
    ako se neprofesionalno ili neetički ponašao, ili je na neki drugi način suštinski zanemario svoje dužnosti,
  • 6)
    ako je ozbiljno prekršio zakon,
  • 7)
    ako je izabran na neregularan način,
  • 8)
    ako je svjesno propustio da podnese kompletirani formular sa ličnim podacima, svjesno stavio pogrešne podatke u formular ili na neki drugi način svjesno odbio sarađivati sa Komisijom po pitanju koje je materijalno suštinske prirode za procjenu nepodobnosti.

Član 53.

Lični dosje

U roku od trideset (30) dana od početka vanrednog perioda provjere, Federalna komisija pravi dosje (lični dosje) za svakog sudiju ili tužioca nosioca funkcije na centralnoj lokaciji, u uredima Federalne komisije. Lični dosje sadrži kopije svih relevantnih podataka iz službenih dosjea bilo kojeg organa vlasti koji se odnose na profesionalne kvalifikacije ili rad dotičnog, kao i kopije njegovog kadrovskog dosjea i statističke podatke o vršenju dužnosti iz sudova i tužilaštava, prethodne molbe za radno mjesto sudije ili tužioca, relevantna policijska doku- mentacija i podaci o svim pritužbama protiv dotičnog u trenutku vršenja funkcije sudije ili tužioca. Bilo koji član komisije može zatražiti da se i ostali relevantni podaci stave u lični dosje.

Lični dosje predstavlja povjerljiv dokument koji nije dostupan javnosti. Uvid u lični dosje je ograničen na članove komisije, pomoćno osoblje komisije i druge osobe posebno ovlaštene od strane komisije, kao i na osobu na koju se dosje odnosi, u skladu sa ovim zakonom.

Član 54.

Javni komentari

Sve osobe, bez obzira na prebivalište imaju pravo da podnesu informacije komisiji u vezi sa nepodobnošću sudije ili tužioca. U roku od petnaest (15) dana nakon početka vanrednog perioda provjere, Federalna komisija će objaviti u tri (3) dnevna lista distribuirana širom Federacije, opći poziv na dostavljanje podataka komisiji o kvalifikacijama, etičkom ponašanju ili radu bilo kojeg sudije ili tužioca. Poziv će sadržavati obavijest da je dostavljanje lažnih podataka kažnjivo po zakonu. Sve informacije dobivene od javnosti se pohranjuju u lični dosje, ali samo pod uvjetom da je navedeno i ime osobe koja je dostavila informaciju. Anonimne informacije se ne mogu pohranjivati u lični dosje.

Član 55.

Formular za ocjenu rada

Federalna komisija priprema i dostavlja formular za ocjenu rada predsjednicima sudova i glavnim tužiocima u roku od trideset (30) dana od početka vanrednog perioda provjere. Putem formulara za ocjenu rada predsjednici sudova i glavni tužioci ocjenjuju podobnost nižih sudija i tužilaca u skladu sa kriterijima utvrđenim u članu 51.

Predsjednici kantonalnih sudova ocjenjuju predsjednike općinskih sudova, a predsjednik Vrhovnog suda ocjenjuje predsjednike kantonalnih sudova u okviru njihove nadležnosti.

U roku od šezdeset (60) dana od početka vanrednog perioda provjere, predsjednici svih općinskih, kantonalnih i Vrhovnih sudova i glavni tužioci dostavljaju komisiji kompletirane formulare za ocjenu rada za svakog sudiju i tužioca.

Formulari za ocjenu rada sudija i tužilaca se pohranjuju u lične dosjee.

Član 56.

Formular sa ličnim podacima

U roku od trideset dana od početka vanrednog perioda provjere, Federalna komisija priprema i dostavlja formular sa ličnim podacima svim sudijama i tužiocima, koji će u roku od šezdeset (60) dana od početka vanrednog perioda provjere popuniti formular sa ličnim podacima i vratiti ga Federalnoj komisiji. Osoba koja podliježe provjeri potvrđuje da su informacije na formularu s ličnim podacima tačne i ispravne. Osoba koja podliježe provjeri će na formularu s ličnim podacima prikazati kompletno materijalno stanje od 1. januara 1998., uključujući i materijalno stanje supružnika i maloljetne djece. Osoba koja podliježe provjeri će na formularu navesti pune podatke o svim diplomama i uvjerenjima koje je u oblasti prava stekla na univerzitetu ili sličnim institucijama, te datum i mjesto uspješnog polaganja pravosudnog ispita. Formular s ličnim podacima će takođe sadržavati izjavu da sudija, odnosno tužilac: (1) nije aktivan ili pasivan član bilo koje političke stranke, (2) nije zvaničnik, direktor ili član odbora bilo kojeg javnog ili privatnog preduzeća, i (3) ne obavlja druge javne funkcije.

Formular s ličnim podacima sudije, odnosno tužioca, se prilaže u relevantni lični dosje za provjeru.

Član 57.

Davanje informacija i svjedočenje

Komisija ima ovlaštenje da osigura prisustvo svjedoka i davanje informacija putem upućivanja sudskog poziva. Komisija ima ovlaštenje da izda nalog za privođenje svjedoka ukoliko se svjedok ne odazove pozivu. Nalog za privođenje izvršava sudska policija. Ukoliko se svjedok pojavi a zatim odbije da svjedoči bez legitimnog razloga i nakon što je upozoren o posljedicama, svjedok se može novčano kazniti sumom do petstotina konvertibilnih maraka (500,00 KM).

Žalba na odluku komisije o novčanoj kazni se ulaže vijeću koje se sastoji od trojice sudija Vrhovnog suda Federacije u roku od 7 (sedam) dana nakon izricanja kazne.

Privilegija svjedoka da odbije svjedočiti se ograničava na komunikaciju sa advokatom tokom zastupanja klijenta, sa ljekarom tokom liječenja pacijenta, ili sa vjerskim zvaničnikom tokom obavljanja vjerskih dužnosti. Svjedok ima pravo odbiti da svjedoči po pitanju koje može inkriminisati svjedoka, direktnog krvnog srodnika, usvojeno dijete ili supružnika.

Postupak Komisije tokom provjere se smatra postupkom u cilju utvrđivanja da li je došlo do povrede radne dužnosti, a davanje neistinitih izjava je kažnjivo prema članu 328. Krivičnog zakona.

B. PRELIMINARNA PROVJERA

Član 58.

Provjera ličnih dosjea od strane Komisije

U roku od šezdeset (60) dana od početka vanrednog perioda provjere, Federalna komisija će otpočeti sa preliminarnom provjerom svih ličnih dosjea za provjeru koji su sastavljeni u skladu sa čl. 53-56. Tokom preliminarne provjere, Komisija će pregledati svaki pojedini lični dosje za provjeru da bi utvrdila sadrži li ikakav vjerodostojan dokaz da bi osoba koja podliježe provjeri mogla biti nepodesna za obavljanje funkcije.

Ukoliko u bilo kojem trenutku tokom vanrednog perioda provjere najmanje dva (2) člana Komisije imaju osnova da vjeruju da bi osoba koja podliježe provjeri mogla biti nepodesna za obavljanje funkcije, lični dosje za provjeru će postati predmetom naknadne provjere. Članovi Komisije će napismeno iznijeti svoje razloge koji će služiti kao osnova za naknadnu provjeru. Odsustvo odgovarajućih informacija u ličnom dosjeu za provjeru će se smatrati osnovom za pokretanje naknadne provjere ličnog dosjea.

Svi lični dosjei za provjeru koje Komisija ne odabere za naknadnu provjeru ostaju otvoreni tokom vanrednog perioda provjere i predmet su ponovnog ispitivanja u skladu sa članom 75.

C. NAKNADNA PROVJERA

Član 59.

Plan rada za naknadnu provjeru od strane Komisije

Najkasnije devedeset (90) dana od početka vanrednog perioda provjere, Komisija će pripremiti plan rada koji će osigurati efikasno rješavanje svih slučajeva koji zahtijevaju naknadnu provjeru.

Član 60.

Određivanje izvjestioca

Komisija će za svaki lični dosje određen za naknadnu provjeru odrediti jednog svog člana za ulogu izvjestioca čija će dužnost biti prikupljanje dokaza i provođenje istrage po potrebi, u skladu sa čl. 60., 61. i 62. Komisija može izvjestioca delegirati svoja ovlaštenja koja se odnose na osiguravanje prisustva svjedoka i davanje informacija.

Član 61.

Dužnosti izvjestioca

Između ostalog, izvjestilac:

  • 1)
    raspolaže svim ličnim dosjeima određenim za naknadnu provjeru;
  • 2)
    pregleda relevantne sudske i tužilačke dosjee, spise i registre;
  • 3)
    prikuplja druge relevantne informacije od vladinih ureda, javnih institucija, ili drugih javnih ili privatnih tijela, u cilju prikupljanja dokaza u vezi sa istragom izvjestioca;
  • 4)
    proširuje djelokrug istrage u cilju određivanja drugih osnova za nepodobnost, ukoliko istraga to nalaže;
  • 5)
    ustanovljava neophodnost i dostupnost svjedoka i nalaza vještaka;
  • 6)
    pokreće postupak za prikupljanje dokaza po nalogu Komisije; i
  • 7)
    provodi dodatne istrage u skladu sa instrukcijama Ko- misije.

Član 62.

Izvjestiočev izvještaj Komisiji

Za svaki lični dosje određen za naknadnu provjeru, izvjestilac podnosi izvještaj Komisiji u kome rezimira navode i nalaze istrage koji se odnose na slijedeće: (1) da li je osoba koja podliježe provjeri nepodobna za obavljanje funkcije, (2) da li je osoba koja podliježe provjeri izabrana na korumpiran ili nepropisan način, i (3) da li osobu koja podliježe provjeri treba podvrgnuti disciplinskim mjerama. Izvještaj sadržava preporuku o tome da li ima dovoljno dokaza za ustanovljavanje nepodobnosti. Izvještaj izvjestioca i potkrepljujući dokazi se prilažu u lični dosje za provjeru.

Član 63.

Provjera ličnih dosjea i izvještaja izvjestioca

Komisija razmatra dokaze koji se nalaze u ličnom dosjeu za provjeru kao i izvještaj i preporuku izvjestioca u cilju ustanovljavanja osnova za nepodobnost. Komisija može lični dosje za provjeru vratiti izvjestiocu uz instrukciju da provede daljnju istragu. Kada Komisija utvrdi da dalja istraga ličnog dosjea za provjeru nije potrebna, Komisija glasa o podnošenju ličnog dosjea na konačnu provjeru. Da bi lični dosje za provjeru bio podnesen na konačnu provjeru neophodno je da za to glasa većina članova Komisije. Ukoliko Komisija ne odluči da lični dosje za provjeru podnese na konačnu provjeru, lični dosje ostaje otvoren tokom vanrednog perioda provjere i predmet je ponovnog ispitivanja u skladu sa članom 75.

D. KONAČNA PROVJERA

Član 64.

Informacija o konačnoj provjeri

Za svaki lični dosje određen za konačnu provjeru, Komisija uručuje pisanu informaciju o tvrdnjama nepodobnosti lično osobi koja podliježe provjeri, ili istu dostavlja na radno mjesto osobe koja podliježe provjeri. Informacija takođe sadržava podatke o pravu osobe koja podliježe provjeri da ospori tvrdnje i da zahtijeva saslušanje pred Komisijom. U obavijesti se dalje navodi lokacija ličnog dosjea za provjeru osobe koja podliježe provjeri i pravo osobe koja podliježe provjeri da izvrši uvid u lični dosje. Komisija uz informaciju prilaže kopiju izvjestiočevog izvještaja. Postupak konačne provjere ličnog dosjea određenog za konačnu provjeru u skladu sa ovim članom može da se produži nakon isteka vanrednog perioda provjere.

Član 65. -
Odgovor osobe koja podliježe provjeri i zahtjev za saslušanje

Osoba koja podliježe provjeri ima trideset (30) dana od dana prijema informacije o statusu saslušanja da podnese Komisiji odgovor u pisanoj formi. Odgovor osobe koja podliježe provjeri prezentira odbranu na navode i uključuje precizne primjedbe na izvještaj izvijestioca. Osoba koja podliježe provjeri može podnijeti svu dokumentaciju koja ide u prilog odgovoru.

U vrijeme kada osoba koja podliježe provjeri bude podnosila odgovor u pisanoj formi u skladu sa stavom 1., osoba koja podliježe provjeri može zahtijevati saslušanje da bi se osobi koja podliježe provjeri dozvolilo da bude saslušana u skladu sa odredbama člana 67. Zahtjev za saslušanje navodi svjedoke koje osoba koja podliježe provjeri ima namjeru pozvati na saslušanje te svaki drugi dokaz koji osoba koja podliježe provjeri namjerava prezentirati na saslušanju.

Osoba koja podliježe provjeri se može odreći svog prava na saslušanje. U slučaju kada osoba koja podliježe provjeri podnese odgovor ali ne zahtijeva saslušanje ili ne odgovori Komisiji, predsjednik Komisije će odrediti lični dosje za provjeru, uključujući odgovor osobe koja podliježe provjeri, za konačnu provjeru od Komisije.

Član 66.

Zakazivanje saslušanja

Ukoliko osoba koja podliježe provjeri zahtijeva saslušanje, predsjednik Komisije će zakazati datum saslušanja. Saslušanje će se održati u roku od šezdeset (60) dana od dana podnošenja zahtjeva za saslušanje od strane osobe koja podliježe provjeri, osim u slučaju dobro opravdanog razloga o kojem odlučuje predsjednik Komisije. Komisija će obavijestiti osobu koja podliježe provjeri najmanje dvadeset (20) dana prije datuma saslušanja.

Član 67.

Procedura saslušanja

Predsjednik Komisije predsjedava tokom saslušanja. Komisija će osobu koja podliježe provjeri obavijestiti o tome šta je osnov nepodobnosti i na saslušanju može prezentirati dokaze, uključujući izjave svjedoka i mišljenje eksperata. Izvjestilac učestvuje na saslušanju kao član Komisije.

Osoba koja podliježe provjeri ima pravo da svjedoči, da pozove svjedoke, da zahtijeva od Komisije da prinudi svjedoke da prisustvuju saslušanju, da ispita sve svjedoke koji se pojave pred Komisijom, da pobije dokaze, da prezentira druge relevantne dokaze i da održi završnu riječ.

Federalna Komisija utvrđuje proceduralna pravila za saslušanja u svom Pravilniku. Federalna Komisija može uspostaviti pravila kako bi spriječila prezentiranje irelevantnih dokaza i postavila razumna ograničenja u vrijeme trajanja saslušanja. Pravit će se rezime ili tonski zapis postupka saslušanja. Osoba koja podliježe provjeri može zahtijevati javno saslušanje. Predsjednik Komisije može isključiti medije i javnost sa saslušanja gdje bi publicitet štetio interesu pravde.

Član 68.

Odlaganje procesa provjere

Neopravdano odlaganje procesa provjere od člana Komisije, izvijestioca, ili osobe koja podliježe provjeri povlači kaznene i disciplinske radnje. Sveobuhvatna provjera sudija i tužilaca vodi se kontinuirano tokom cijelog vanrednog perioda provjere. Postupak iniciran radi sakupljanja dokaza ili svjedočenja se vodi svakodnevno bez odgoda ili prekida, osim kada efikasno vođenje postupka zahtijeva odgodu ili prekid iz dobro opravdanog razloga, ali u svakom slučaju, odgoda ili prekid neće biti duži od ukupno četrnaest (14) dana. Lični dopust ne predstavlja valjan razlog za odgodu ili prekid postupka. Odgoda ili prekid postupka se moraju odobriti od strane Komisije.

Član Komisije ili osoba koja podliježe provjeri koja bude učestvovala u neopravdanom odlaganju procesa provjere time što ne bude poštovala odredbe ovog zakona ili procedure Komisije ili zbog neopravdanog odsustva podliježe novčanoj kazni od najviše petstotina konvertibilnih maraka (KM 500, 00).

O svakom odlaganju u procesu provjere obavijestit će se predsjednik Komisije, koji odlučuje da li je došlo do neopravdanog odgađanja od strane člana Komisije ili osobe koja podliježe provjeri. Predsjednik Komisije će preporučiti odgovarajuću disciplinsku mjeru i naložiti novčanu kaznu ukoliko je ista opravdana. Nametnute novčane kazne podlijegat će žalbi koja se podnosi vijeću od tri (3) člana Vrhovnog suda.

Član 69.

Konačni izvještaj Komisije

U roku od dvadeset (20) dana nakon završetka postupka u skladu sa čl 65. ili 67., Komisija će razmotriti sve dokaze koje sadrži lični dosje za provjeru, izvještaj(i) izvijestioca, podneske o dokazima od strane osobe koja podliježe provjeri, te sve dokaze prezentirane na saslušanju i pripremit će konačni izvještaj u kojem se navode ustanovljene činjenice i zaključci. Komisija može izdati jedan od sljedećih zaključaka:

  • 1)
    osoba koja podliježe provjeri je nepodobna za funkciju i treba biti smijenjena,
  • 2)
    osoba koja podliježe provjeri je izabrana na korumpiran ili nepriličan način, i od iste se treba zahtijevati da ponovno podnese prijavu za svoj položaj, ili
  • 3)
    postoje dokazi da osoba koja je predmet provjere treba da se podvrgne disciplinskom postupku, ali je osoba koja podliježe provjeri inače podobna i treba da ostane na funkciji.

U slučaju da je došlo do saslušanja u ovakvoj stvari, glasaju samo članovi Komisije koji su učestvovali na saslušanju. Da bi se usvojio bilo koji od gore navedenih zaključaka potreban je potvrdan glas četiri (4) člana Federalne komisije koja djeluje samostalno, šest (6) članova desetočlane (10) Komisije ili sedam (7) članova dvanaestočlane (12) Komisije.

Konačni izvještaj Komisije i prateći dokazi stavit će se u lični dosje za provjeru. Komisija će osobi koja podliježe provjeri dostaviti primjerak konačnog izvještaja.

U slučaju da postoji nedovoljan broj glasova da bi se usvojio bilo koji od gore navedenih zaključaka, onda će lični dosje za provjeru ostati u proceduri tokom perioda provjere i podlijegat će ponovnom ispitivanju u skladu sa članom 75.

Član 70.

Određivanje nepodobnosti

Ukoliko Komisija zaključi da je osoba koja podliježe provjeri nepodobna i da se treba smijeniti sa funkcije, Komisija će u roku od deset (10) dana od takve odluke dostaviti primjerak konačnog izvještaja, sa zvaničnim pečatom Komisije, nadležnom tijelu vlasti ovlaštenom po Ustavu da smijenjuje sudije ili tužioce sa funkcije. Komisija će zahtijevati od nadležnog tijela vlasti da sa funkcije smijeni osobu koja podliježe provjeri.

Član 71.

Neodgovarajući izbor

Ukoliko Komisija ustanovi da je osoba koja podliježe provjeri izabrana na korumpiran ili nepriličan način, Komisija će u roku od deset (10) dana dostaviti primjerak konačnog izvještaja, sa pečatom Komisije, nadležnom tijelu vlasti zahtijevajući otpočinjanje procedure imenovanja u skladu sa članom 5. ovog zakona.

Procedura ponovnog imenovanja započinje u roku od trideset (30) dana od dostave konačnog izvještaja Komisije nadležnom tijelu. Osoba koja podliježe provjeri može podnijeti molbu za ponovno imenovanje, ali će se molba te osobe razmatrati na isti način kao i molbe svih drugih podnosilaca.

U toku perioda imenovanja osoba koja podliježe provjeri će biti suspendirana sa posla ali će primati plaću. Ukoliko osoba koja podliježe provjeri ne bude izabrana za popunu tog položaja na završetku procedure imenovanja, njegov ili njen radni odnos će biti prekinut.

Član 72.

Preporuka disciplinske mjere

Ukoliko Komisija zaključi da dokazi ne potvrđuju nalaz da je osoba koja podliježe provjeri nepodobna da ostane na funkciji već da osoba koja podliježe provjeri treba da se podvrgne disciplinskom postupku, Komisija će u roku od deset (10) dana dostaviti konačni izvještaj, sa zvaničnim pečatom Komisije, nadležnom disciplinskom tijelu.

E. ZAVRŠETAK SVEOBUHVATNE PROVJERE

Član 73.

Kratki pregled nalaza Komisije

Na završetku sveobuhvatne provjere svih osoba koje podliježu provjeri Komisija izdaje kratki pregled svojih nalaza. U kratkom pregledu Komisije navode se imena svih osoba koje podliježu provjeri a za koje je utvrđeno da su nepodobni da obavljaju funkciju, uključujući i naknadne mjere poduzete od strane nadležnog tijela. U kratkom pregledu Komisije navodi se status svih osoba koje podliježu provjeri za koje je utvrđeno da su imenovani na korumpiran ili nepriličan način, kao i naknadne mjere poduzete od strane nadležnih tijela. U kratkom pregledu Komisije također će se navesti imena osoba koje podliježu provjeri a za koje nisu evidentirani nalazi o nepodobnosti. Kratak pregled Komisije se objavljuje javno.

Svaka osoba za koju nije utvrđeno da je nepodobna i od koje se ne zahtijeva da ponovo podnese prijavu za svoju službu smatrat će se podobnom za obavljanje funkcije i nastavit će da obavlja tu funkciju dok ne navrši (70) godina života, osim ukoliko ne bude smijenjena u skladu sa postupcima predviđenim u Ustavu.

Sudska praksa po ovom aktu

1 odluka iz 0 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (1)