Federalno ministarstvo financija/finansija
Pravilnik o mjerama i radnjama carinskih službenika u postupku otkrivanja, istraživanja, sprečavanja, dokumentiranja i prijavljivanja carinskih krivičnih djela
Na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o carinskoj službi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/00), federalni ministar finansija-federalni ministar financija, donosi
PRAVILNIK
O MJERAMA I RADNJAMA CARINSKIH SLUŽBENIKA U POSTUPKU OTKRIVANJA, ISTRAŽIVANJA, SPREČAVANJA, DOKUMENTIRANJA I PRIJAVLJIVANJA CARINSKIH KRIVIČNIH DJELA
Član 1.
Ovim pravilnikom utvrđuje se koji carinski službenici su ovlašteni da u postupku otkrivanja, istraživanja, sprečavanja, dokumentiranja i prijavljivanja carinskih krivičnih djela preduzimaju mjere i radnje u skladu sa utvrđenim ovlaštenjima organa unutrašnjih poslova predviđenim u odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) na način i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Član 2.
Ovlašteni carinski službenici u smislu ovog pravilnika su službenici raspoređeni na poslovima i zadacima:
- -carinskih istraga;
- -suzbijanju krijumčarenja i
- -obavještajni službenici
u Sektoru za sprečavanje carinskih prijevara, koji pored ovlaštenja propisanih u članu 29. Zakona o carinskoj službi ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/00), u postupku otkrivanja, istraživanja, sprečavanja, dokumentovanja i prijavljivanja carinskih krivičnih djela, preduzimaju sve mjere i radnje u skladu s ovlaštenjima organa unutrašnjih poslova utvrđenih u odredbama Zakona o krivičnom postupku, na način i pod uslovima koji su propisani u tom zakonu.
Član 3.
Ovlašteni carinski službenici iz člana 2. ovog pravilnika, svoja ovlaštenja za preduzimanje propisanih mjera, dokazuju službenom legitimacijom.
Član 4.
Za preduzimanje mjera i radnji od strane ovlaštenih carinskih službenika, potrebno je postojanje nužne pretpostavke da postoje osnovi sumnje da je učinjeno carinsko krivično djelo (koje se zvanično može sudski goniti), utvrđeno čl. 272a.; 272b. i 272c. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98, 2/99, 15/99 i 29/00).
Osnov sumnje da je učinjeno carinsko krivično djelo postoji ako ima podataka iz kojih proizilazi bilo koji stepen vjerovatnoće da je carinsko krivično djelo učinjeno.
Radi izvršenja utvrđenih zadataka iz člana 1. ovog pravilnika, ovlašteni carinski službenici mogu:
- 1.tražiti potrebne informacije od građana;
- 2.izvršiti pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga;
- 3.za neophodno vrijeme ograniče kretanje na određenom prostoru;
- 4.da preduzima potrebne mjere u vezi utvrđivanja istovjetnosti lica i predmeta;
- 5.da u prisutnosti odgovornog lica obave pregled određenih objekata, prostorija i prostora privrednih društava i drugih pravnih lica i ostvare uvid u određenu dokumentaciju, kao i da preduzme druge (dozvoljene) neophodne mjere i radnje;
- 6.da privremeno oduzmu predmete za koje se pretpostavlja da su poslužili za izvršenje carinskog krivičnog djela;
- 7.da izvrše po nalogu pretres stana i lica;
- 8.privremeno zadržavati lica;
- 9.da obave određene radnje uviđaja i
- 10.da podnesu krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu.
O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji iz stava 3. ovog člana, a koji mogu biti od interesa za krivični postupak, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka.
Član 5.
Sve radnje iz člana 4. ovog pravilnika, ovlašteni carinski službenici preduzimaju po službenoj dužnosti ili po zahtjevu javnog tužioca.
Preduzete radnje od strane ovlaštenih carinskih službenika ne predstavljaju radnje krivičnog postupka već operativne radnje pred krivičnog postupka, koje nemaju dokaznu vrijednost i čiji se rezultati mogu koristiti samo za sastavljanje krivične prijave.
Član 6.
Ovlašteni carinski službenici dužni su da rade na otkrivanju carinskih krivičnih djela iz člana 4. ovog pravilnika i na pronalaženju učinilaca carinskog krivičnog djela, privremeno da ga zadrži, kao i da učinioce tih djela predaju nadležnim organima.
Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno carinsko krivično djelo, ovlašteni carinski službenici dužni su preduzeti potrebne mjere, a naročito:
- -da se pronađe učinilac carinskog krivičnog djela i da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobjegne;
- -da se otkriju i obezbijede tragovi i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku;
- -da se prikupe sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka.
Član 7.
Ovlašteni carinski službenici dužni su da na zahtjev javnog tužioca prikupljaju potrebna obavještenja i preduzmu druge mjere radi otkrivanja carinskog krivičnog djela i učinioca, ako javni tužilac nije u mogućnosti da to preduzme sam ili preko drugih organa i da o preduzetim mjerama obavijesti javnog tužioca kad on to traži.
Član 8.
Ovlašteni carinski službenici dužni su na traženje javnog tužioca preduzeti pojedine istražne radnje, kada je učinilac carinskog krivičnog djela nepoznat, a okolnosti slučaja zahtijevaju preduzimanje radnje i prije otvaranja istrage.
Član 9.
Ako iz prikupljenih obavještenja ili preduzetih mjera, ovlašteni carinski radnik ocijeni da ne postoji osnov za podnošenje krivične prijave, ista se neće podnijeti.
Ako i dalje postoje razlozi da se nastavi sa prikupljanjem podataka o događaju ili licu, ovlašteni carinski službenik je dužan da i dalje radi na razrješavanju, odnosno prikupljanju tih podataka i dokaza.
PRIKUPLJANJE OBAVIJESTI OD GRAĐANA
Član 10.
Ovlašteni carinski službenik može pozivati građane da daju određena obavještenja korisna za uspješno otkrivanje carinskih krivičnih djela i od njih tražiti takva obavještenja.
Kod prikupljanja obavještenja, ovlašteni carinski službenici ne mogu saslušavati građane u svojstvu okrivljenog, svjedoka ili vještaka.
U pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja, vrijeme i mjesto gdje se građanin poziva (Obrazac br. 1.).
Ako se pozvani građanin ne odazove na poziv, ovlašteni carinski službenik ne može prinudno dovoditi građane, ali ima mogućnost da ovlašteni carinski službenici odu na kućnu adresu ili na radno mjesto i da tamo obavi razgovor ukoliko na to pozvani građanin pristane.
Član 11.
Prilikom prikupljanja obavještenja, građani imaju pravo na šutnju, a osumnjičeni i pravo na branioca o čemu je ovlašteni carinski službenik dužan da ih upozna u smislu člana 4. stav 1. Zakona o krivičnom postupku.
LIŠENJE SLOBODE
Član 12.
Ovlašteni carinski službenik može privremeno zadržati lice za koje postoje osnovi sumnje da je počinilo carinsko krivično djelo, ako postoji ma koji razlog predviđen iz člana 183. Zakona o krivičnom postupku.
Lice lišeno slobode ovlašteni carinski službenik, dužan je bez odlaganja sprovesti nadležnom istražnom sudiji na čijem je području učinjeno carinsko krivično djelo, a najkasnije u roku od 24 sata.
O razlozima i vremenu lišenja slobode, ovlašteni carinski službenik je obavezan da sačini pismeni izvještaj i isti dostavi sa licem koje je lišeno slobode istražnom sudiji (Obrazac br. 1A).
Član 13.
Lice zatečeno na izvršenju carinskog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti, ovlašteni carinski radnik može odmah lišiti slobode i predati istražnom sudiji.
Prilikom lišenja slobode osumnjičenog, ovlašteni carinski službenik mora odmah istog upoznati da je uhapšen, te ga upoznati sa procesnim garancijama i pravima koja mu pripadaju po ustavnim i međunarodnim standardima i omogućiti mu ostvarivanje tih prava (pravo na branioca, pravo na šutnju, pravo na obavijest o djelu za koje se tereti).
Vrijeme lišenja slobode računa se od momenta svakog ograničenja slobode, koje ima značenje prinudnog zadržavanja.
Član 14.
Lišenje slobode lica mora se obaviti na zakonski, profesionalni i siguran način, koristeći samo dozvoljenu silu, onoliko koliko je neophodno da se osigura bezbjednost osumnjičenog, ovlaštenog carinskog službenika i ostalih.
Lica koja se uhapse od strane ovlaštenih carinskih službenika će se staviti pod odgovarajući nadzor, koji omogućava siguran i human način smještaja i u sredini koja neće štetiti zdravlju osumnjičenog, niti će ga podvrgnuti psihičkom ili verbalnom zlostavljanju.
Član 15.
Lišenje slobode vršit će najmanje dva ovlaštena carinska službenika, a tačan broj ovlaštenih carinskih službenika zavisit će od mjesta i vremena lišenja slobode i ponašanja samog lica koje treba lišiti slobode.
Lice lišeno slobode mora se odmah pretresti uz pravljenje zapisnika o ličnom pretresu (Obrazac br. 1B i 1C).
ULAZAK U STAN I DRUGE PROSTORIJE
Član 16.
Ulazak u stan i druge prostorije i prostore, kao i pretres osumnjičenih lica ili drugih lica, lični pretres, mogu se preduzeti samo pod zakonskim uslovima.
Sam čin ove radnje predstavlja istražnu radnju i može se izvršiti samo po pismenom nalogu suda.
Izuzetno od navedenog ovlašteni carinski službenici mogu ući u tuđi stan i druge prostorije ili prostore, radi obavljanja pretresa i izvršiti pretres stana i drugih prostorija i bez sudske naredbe ali samo pod uslovima navedenim u članu 199. stav 1. Zakona o krivičnom postupku.
Član 17.
Ako prilikom prikupljanja obavještavanja ovlašteni carinski službenik dođe do saznanja da bi ulaskom u stan i druge prostorije i prostore, osumnjičenih i njihovim pretresom, mogli pronaći osumnjičenog, tragove carinskog krivičnog djela ili predmete važne za krivični postupak, podnose zahtjev nadležnom sudu da im odobri pretres stana ili drugih prostorija.
Pretresanje stana ili drugih prostorija, naređuje sud pismenom obrazloženom naredbom.
Zahtjev mora biti u pismenoj formi i potpisan od direktora Carinske uprave ili lica kojeg on ovlasti. U zahtjevu mora biti naznačeno čiji se stan pretresa, te šta se traži prilikom pretresa (Obrazac br. 2).
Na osnovu tako sačinjenog zahtjeva sud donosi odluku u vidu pismenog naloga, daje Carinskoj upravi ovlaštenje za pretres naznačenog stana.
Član 18.
Pretres stana, prostorija i prostora po osnovu sudskog naloga vrši se u skladu sa odredbama člana 199. stav 1. Zakona o krivičnom postupku.
Član 19.
Prilikom ulaska u stan i druge prostorije kada se isti vrši bez sudskog naloga, carinski ovlašteni službenici će izdati korisniku stana ili drugih prostorija i prostora potvrdu o ulaženju u stan i druge prostorije (Obrazac br. 3), sa tačno naznačenim razlogom za ulaženje u iste.
Prije ulaska u stan i druge prostorije i prostore, može se tražiti od korisnika stana i prostorija i prostora dobrovoljni pristanak na pretres stana i drugih prostorija (Obrazac br. 4).
Član 20.
Ovlašteni carinski službenici, prilikom započinjanja pretresa dužni su pozvati korisnika stana i drugih prostorija da prisustvuje pretresanju korisnika ili njegovog ovlaštenog zastupnika.
Pretresanja stana, prostorija ili prostora vrši se na način utvrđen odredbama čl. 196.-200. Zakona o krivičnom postupku i obavezno je prisustvo dva punoljetna građanina u svojstvu svjedoka.
Pretresanje ženske osobe vrši samo ženska osoba.
Ovlašteni carinski službenici su dužni upozoriti svjedoke prije početka pretresa "da paze kako se pretresanje vrši", kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresu stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržina zapisnika nije tačna.
Član 21.
Zapisnik o pretresanju stana lica, prostorija i drugih prostora, sastavlja se odmah po obavljenom pretresu (Obrazac br. 5A).
Zapisnik potpisuje lice kod koje se ili na kojoj je izvršen pretres ili lice čija je prisutnost obavezna. Ako lice kod koje je ili na kojoj je izvršen pretres odbije potpisati zapisnik o pretresanju, to se mora zabilježiti u zapisniku.
Zapisnik sačinjavaju ovlašteni carinski službenici, zapisničar i lica koja vrše pretres (Obrazac 5).
Zapisnik o pretresanju stana, prostorija ili lica mora biti sastavljen tako da se iz njega vidi da li je pretresanje izvršeno u skladu sa Zakonom, ko je izvršio pretres, kako se pretres odvijao i koji su predmeti oduzeti prilikom pretresanja.
Član 22.
Neovlašteni ulazak u tuđi stan ili zatvorene prostorije, bez obzira da li je u pitanju službena osoba ili osoba koja nema to svojstvo, predstavlja krivično djelo narušavanja nepovredivosti stana u smislu člana 191. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a protuzakonito pretresanje stana ili drugih prostorija predstavlja krivično djelo protuzakonitog pretresanja stana, utvrđeno članom 192. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 23.
Evidencija o svim ulascima u stan i druge prostorije ovlaštenih carinskih službenika (Obrazac br. 5B) i evidencija zapisnika o pretresu stana, prostorija ili osoba (Obrazac br. 6), vodi se isključivo u Carinskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.
PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA
Član 24.
Prilikom vršenja pretresa, privremeno oduzet će se samo oni predmeti i isprave relevantni za otkrivanje izvršenja carinskog krivičnog djela.
Član 25.
Ovlašteni carinski službenik može privremeno oduzeti predmete na osnovu pismene naredbe Suda ili bez pismene naredbe u slučajevima predviđenim zakonom.
Član 26.
Ovlašteni carinski službenici mogu izvršiti privremeno oduzimanje predmeta po odredbama člana 200. Zakona o krivičnom postupku.
O preduzetim radnjama odmah se mora izvijestiti nadležno tužilaštvo.
Član 27.
Ovlašteni carinski službenik može bez pismene naredbe privremeno oduzeti predmete, koji se po Krivičnom zakonu i drugim propisima imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, i to:
- -ako se ne može čekati da istražni sudija naredi njihovo privremeno oduzimanje ili
- -ako se nađu prilikom pretresanja stana ili drugih prostorija, lica ili njegovog prtljaga.
Član 28.
Predmeti koji se oduzimaju po nalogu suda predaju se sudu. Predmeti koji se oduzimaju po službenoj dužnosti ili po inicijativi ovlaštenog carinskog službenika u istražnom postupku, dostavljaju se nadležnom tužilaštvu uz krivičnu prijavu ili uz posedan izvještaj, odnosno Sektoru za sprečavanje carinskih prevara ili se na drugi način obezbjeđuje njihovo čuvanje.
Član 29.
Ovlašteni carinski službenici, bez obzira na koji su način privremeno oduzeli predmete dobrovoljno ili prinudnim oduzimanjem, dužni su sačiniti Zapisnik o preduzimanju ove istražne radnje (Obrazac br. 7) i izdati potvrdu o oduzetim predmetima (Obrazac br. 7A i 7B).
Potvrda mora sadržavati podatke o tome gdje su predmeti pronađeni, tačan opis oduzetih predmeta, a po potrebi će se i na drugi način obezbijediti utvrđivanja njihove istovjetnosti.
Član 30.
U slučaju privremenog oduzimanja spisa kod pravnih lica koji mogu poslužiti kao dokaz, oni se popisuju, odnosno stavljaju u poseban omot i pečate.
Na zapečaćeni omot stavlja se potpis ovlaštenog carinskog službenika koji je izvršio pečaćenje, a može i vlasnik ili lice od kojeg je predmet oduzet staviti svoj pečat.
Pri pregledanju spisa, mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštena lica.
Član 31.
Predmeti koji su u toku postupka privremeno oduzeti, vratit će se vlasniku, odnosno držatelju, kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu sa odredbom člana 200. Zakona o krivičnom postupku, a ne postoje opravdani razlozi za njihovo oduzimanje (ne postoje interesi opće sigurnosti).
Za vraćene privremeno oduzete predmete vlasniku ili držaocu izdaje se potvrda (Obrazac br. 8).
U Carinskoj upravi vodi se jedinstveni registar vraćenih predmeta (Obrazac br. 8A).
OSTALA OVLAŠTENJA
Član 32.
Ovlašteni carinski službenici mogu fotografisati predmete i mjesto izvršenja carinskih krivičnih djela.
Član 33.
Ovlašteni carinski službenici mogu u istražnom postupku obaviti i formalnu procesnu radnju uviđaj i to po propisima Zakona o krivičnom postupku, koji vrijede za izvršenje te radnje u istrazi.
Uviđaj, ovlašteni carinski službenik može obaviti samo u slučajevima kad:
- -se ukazala potreba za hitno obavljanje uviđaja;
- -istražni sudija nije u mogućnosti da odmah izađe na lice mjesta;
- -im istražni sudija da usmjeno ili pismeno odobrenje.
Ako je odobrenje dato usmeno to se mora konstatovati u zapisniku o uviđaju.
Član 34.
Ako u toku uviđaja na lice mjesta naknadno dođe istražni sudija, on preuzima vršenje uviđaja.
Prilikom vršenja uviđaja ovlašteni carinski službenici su obavezni da vode zapisnik o uviđaju (Obrazac br. 9.).
Član 35.
Ovlašteni carinski službenici u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku, mogu da lica zatečena na mjestu izvršenja carinskog krivičnog djela u svojstvu svjedoka, upute istražnom sudiji ili ih zadrže do njegovog dolaska u cilju davanja potrebnih informacija.
Navedene radnje ovlašteni carinski službenik može poduzeti samo u slučajevima kada:
- -ocijeni da bi takve osobe u svojim izjavama pred istražnim sudijom mogle dati važne podatke za krivični postupak;
- -ocijeni da postoji vjerovatnoća da se saslušanje ovih osoba kasnije ne bi moglo izvršiti.
Zadržavanje navedenih osoba na mjestu izvršenja carinskog krivičnog djela ne može trajati duže od 6 (šest) sati.
Član 36.
Na osnovu prikupljenih obavještenja Carinska uprava Federacije Bosne i Hercegovine podnosi krivičnu prijavu protiv osumnjičenog u kojoj navodi sve dokaze koje je prikupila (Obrazac br. 10).
Uz krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu, dostavljaju se:
- -predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o preduzetim mjerama i radnjama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom.
Član 37.
Ako ovlašteni carinski službenik poslije podnošenja krivične prijave sazna za nove činjenice, dokaze ili tragove carinskog krivičnog djela, dužni su prikupiti potrebne izvještaje i da iste, kao dopunu krivične prijave, odmah dostave nadležnom tužiocu, kao dopunu krivične prijave. Ako se radi o licu protiv koga je otvorena istraga, izvještaj će se dostaviti istražnom sudiji.
Član 38.
Prilikom primjene svojih ovlaštenja, ovlašteni carinski službenici koriste propisane obrasce od 1. do 10., koji su sastavni dio ovog pravilnika.
Član 39.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
Broj 05-02-2183/01
27. aprila 2001. godine
Sarajevo
Ministar
prof. dr. Nikola Grabovac, s. r.