Aktio

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu

Uputstvo o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenoj nepokretnoj imovini u vlasništvu građana ("Zakon") u dopunjenoj i izmjenjenoj formi u kojoj je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 11/98, 28/98 i 27/99

UPUTSTVO
O PRIMJENI ZAKONA O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O NAPUŠTENOJ NEPOKRETNOJ IMOVINI U VLASNIŠTVU GRAĐANA ("ZAKON") U DOPUNJENOJ I IZMJENJENOJ FORMI U KOJOJ JE OBJAVLJEN U "SLUŽBENIM NOVINAMA FEDERACIJE BIH", BR. 11/98, 28/98 I 27/99

Pravo na alternativni smještaj

  • 1.
    Kada je privremeni korisnik nepokretne imovine obavezan iseliti iz nepokretne imovine u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenoj nepokretnoj imovini u vlasništvu građana ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 28/98 i 27/99) u svojoj izmjenjenoj formi ("Zakon"), organ nadležan za stambena pitanja utvrđuje da li privremeni korisnik ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa članom 7. stav 1. Zakona.

Postupak utvrđivanja prava na alternativni smještaj

  • 2.
    Prilikom utvrđivanja da li privremeni korisnik ima pravo na alternativni smještaj, nadležni organ, u roku za donošenje rješenja prema članu 12. stav 2. Zakona, u postupku utvrđuje:
    • i)
      gdje je privremeni korisnik živio 30. aprila 1991. godine;
    • ii)
      u kojem svojstvu je privremeni korisnik stanovao u stanu ili nepokretnoj imovini u kojoj je živio 30. aprila 1991. godine;

iii) da li je moguće živjeti u stanu ili nepokretnoj imovini;

  • iv)
    da li privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva na dan 30. aprila 1991. godine trenutno posjeduje taj stan ili nepokretnu imovinu;
  • v)
    da li je dobrovoljno zamijenio ili prodao predmetni stan ili nepokretnu imovinu u svom vlasništvu;
  • vi)
    ili postojanje bilo kojih drugih relevantnih činjenica koje potvrđuju da je stambeno pitanje privremenog korisnika riješeno na drugi način.
    • 3.
      U skladu sa prethodnim stavom, u osobe čije je stambeno pitanje riješeno na drugi način i koje nemaju pravo na alternativni smještaj spada, između ostalih, i privremeni korisnik koji:
  • i)
    ima pristup svom prijeratnom domu

osoba koja ima zakonsko pravo da se vrati u posjed nepokretne imovine ili stana u kojem je živjela 30. aprila 1991. godine (u daljem tekstu: dom iz 1991.), a njen dom iz 1991. je dovoljno sačuvan da omogućava osnovne uslove za život (zaštita od armosferskih uticaja, vodovodne i sanitarne instalacije na odgovarajućem nivou, struja, grijanje, privatnost, i sigurnost imovine), i omogućeno joj je da se vrati u posjed nepokretne imovine ili stana na siguran i dostojanstven način; ili

osoba koja je u posjedu svog doma iz 1991. ili je član njenog porodičnog domaćinstva u posjedu doma iz 1991. godine, a njen dom iz 1991. godine je dovoljno sačuvan da omogućava osnovne uslove za život; ili

  • ii)
    ima pristup drugom smještaju

osoba kojoj je nadležni organ veće obezbjedio alternativni smještaj; ili

osoba čiji roditelj ili član porodičnog domaćinstva na dan 30. aprila 1991. godine ima smještaj u istom gradu, općini ili mjestu; ili

iii) ima sredstva kojima može osigurati drugi smještaj

osoba koja nije raseljeno lice niti izbjeglica, a koja ima dovoljno sredstava na raspolaganju da sebu obezbjedi smještaj; ili

osoba koja je dobrovoljno zamijenila ili prodala nepokretnu imovinu ili predmetni stan, u slučajevima kada je ugovor o zamjeni ili kupoprodaji u potpunosto realizovan; ili

osoba kojoj vlasnik nepokretne imovine pruža mogućnost smještaja u svojstvu zakupca i pristaje da joj plati zakupninu za najmanje dvije godine na drugom stanu, ukoliko nivo tog smještaja nije ispod norme alternativnog smještaja prema članu 7. stav 1. kao što je utvrđeno ovim uputstvom;

  • iv)
    odbija ponuđenu pomoć

osoba koja odbija alternativni smještaj koji nudi nadležni organ ili odbija pomoć za obnovu svog doma iz 1991. godine. Kada se ponudi alternativni smještaj odnosno pomoć za obnovu, privremeni korisnik se obavještava o posljedicama odbijanja alternativnog smještaja ili pomoći za obnovu.

  • 4.
    Kada se utvrdi da privremeni korisnik nema pravo na alternativni smještaj, nadležni organ za stambena pitanja donosi rješenje kojim mu nalaže da iseli iz nepokretne imovine u roku od 15 dana u skladu sa članom 12. stav 4. Zakona.

Bespravni korisnici

  • 5.
    Kada se utvrdi da je privremeni korisnik osoba koja koristi nepokretnu imovinu bez pravnog osnova (u daljem tekstu: bespravni korisnik), nadležni organ mu nalaže da iseli iz nepokretne imovine u roku od 15 dana u skladu sa članom 12. stav 4. Zakona, i nema obavezu da mu obezbjedi alternativni smještaj.
  • 6.
    Ukoliko je bespravni korisnik iz prethodnog stava ovog uputstva raseljeno lice ili izbjeglica, nadležni organ će prema članu 7. stav 1. Zakona obavijestiti općinski ili kantonalni organ nadležan za pitanja izbjeglica i raseljenih osoba, koji utvrđuje da li ta osoba ima pravo na privremeni smještaj prema važećem Zakonu o reseljenim osobama i izbjeglicama.
  • 7.
    Ukoliko prema važećem zakonu o raseljenim osobama i izbjeglicama bespravni korisnik nema pravo na alternativni smještaj, nadležni organ socijalne skrbi u općini ili kantonu u kojem se nalazi nepokretna imovina utvrđuje da li bespravni korisnik ima pravo na neki oblik pomoći u skladu sa važećim Zakonima o socijalnoj pomoći i skrbi.
  • 8.
    Poništavaju se rješenja odnosno akti koji su doneseni poslije 4. aprila 1998. godine u skladu sa zakonima i propisima iz člana 1. Zakona ili drugim, kojima se nepokretna imovina na teritoriji Federacije BiH proglašava napuštenom, stavlja pod upravu općine ili se dodjeljuje pravnim ili fizičkim osobama koje nisu zakoniti vlasnici, posjednici ili korisnici. Svaka osoba koja koristi nepokretnu imovinu na osnovu rješenja ili akta iz ovog stava će se smatrati bespravnim korisnikom.

Postupak nakon utvrđivanja prava na alternativni smještaj

  • 9.
    Privremenom korisniku kojem je utvrđeno pravo na alternativni smještaj u skladu sa članom 7. stav 1. Zakona i ovim uputstvom organ nadležan za stambena pitanja obezbjeđuje alternativni smještaj u skladu sa Zakonom i Zakonom o stambenim odnosima (u daljem tekstu: ZOSO). Privremeni korisnik je obavezan da iseli iz nepokretne imovine u roku iz rješenja izdatog prema članu 12. stav 2. Zakona.
  • 10.
    Prema članu 7. stav 1. Zakona, norma za alternativni smještaj neće biti manja od:
    • i)
      za porodicu iz člana 8., stav 4. Zakona o stambenim odnosima - odgovarajući smještaj kao što je utvrđeno članom 7. Zakona o stambenim odnosima, uz minimum od 8-10 m2 po osobi;
    • ii)
      za sve ostale slučajeve - nužni smještaj kao što je utvrđeno članom 8. Zakona o stambenim odnosima, uz minimum od 5-8 m2 po osobi.
  • 11.
    Organ nadležan za obezbjeđenje smještaja privremenim korisnicima nepokretne imovine prema članu 7. stav 1. Zakona je organ nadležan za stambena pitanja u općini ili kantonu u kojem privremeni korisnik trenutno živi.

Ukoliko je moguće da se privremeni korisnik vrati u općinu u kojoj je imao prebivalište 1991. godine, a kuća ili stan u kojem je tada stanovao je neuseljiv, organ nadležan za obezbjeđenje privremenog smještaja, na zahtjev privremenog korisnika, a do rekonstrukcije te kuće ili stana, bit će upravni organ nadležan za stambena pitanja u općini ili kantonu gdje se kuća ili stan iz 1991. godine nalazi.

Postupanje po zahtjevima za povrat nepokretne imovine koja nije proglašena napuštenom

  • 12.
    U skladu sa članom 17a. Zakona, upravni organ je nadležan da prima zahtjeve za povrat nepokretne imovine koja nije proglašena napuštenom u skladu sa zakonima i propisima iz člana 1. Zakona, u slučajevima gdje je vlasnik ili posjednik izgubio posjed nepokretne imovine prije 4. aprila 1998. godine.
  • 13.
    U slučajevima u kojima je zahtjev za povrat nepokretne imovine iz prethodnog stava podnesen nadležnom upravnom organu prije 4. jula 1999. godine, i kada je takav zahtjev odbačen zbog nenadležnosti, nadležni organ ponovo razmatra zahtjev po službenoj dužnosti, u skladu sa čl. 246., 247., 254. stav 2., i 255. Zakona o općem upravnom postupku,osim ukoliko se trenutno pred nadležnim sudom ne vodi postupak za povrat te nepokretne imovine.

Proceduralni aspekti

  • 14.
    Ukoliko je prilikom rješavanja po bilo kojem zahtjevu podnesenom u skladu sa Zakonom (o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenoj nepokretnoj imovini u vlasništvu građana), nadležni organ u mogućnosti da po službenoj dužnosti utvrdi sve materijalne činjenice vezane za vlasničko, posjedničko ili korisničko pravo podnosioca zahtjeva na povrat nepokretne imovine, i status sadašnjeg korisnika nepokretne imovine koja se potražuje, o zahtjevu se odlučuje po skraćenom postupku.
  • 15.
    U svim drugim slučajevima nadležni organ zakazuje raspravu i o tome pravovremeno obavještava strane, tj. podnosioca zahtjeva i sadašnjeg korisnika. Neprisustvovanje raspravi neće predstavljati razlog za odgađanje rasprave, niti će se smatrati osnovanim prigovorom u rješavanju po žalbi. Uzimajući u obzir postojanje javnog interesa po ovom pitanju, nadležni organ nastavlja sa postupkom u skladu sa članom 154. Zakona o upravnom postupku i utvrđuje po službenoj dužnosti (npr. inspekcijom) ili putem dokumenata podnesenih zajedno sa zahtjevom, sve materijalne činjenice vezane za zakonsko pravo podnosioca zahtjeva na nepokretnu imovinu ili status sadašnjeg korisnika nepokretne imovine koja se potražuje.
  • 16.
    U slučajevima kada je podnosilac zahtjeva lice koje trenutno koristi stan ili privatnu nepokretnu imovinu u BiH nad kojom druga osoba ima predratno pravo, stambeni organ je obavezan pribaviti od podnosioca zahtjeva pisanu ili verbalnu izjavu, datu kod nadležnog organa na službeni zapisnik, kojom izjavljuje da će, zajedno sa svim članovima svoga porodičnog domaćinstva, nakon povratka u svoju nepokretnu imovinu bezuslovno iseliti iz svog sadašnjeg odnosno privremenog smještaja koji mu je dat na korištenje na teritoriju BiH. Ova izjava će sadržavati tačnu adresu njegovo sadašnjeg odnosno privremenog smještaja. Izjava će se dati pod zakletvom i biće propisno ovjerena. U slučajevima kada podnosilac zahtjeva ne iseli iz svog sadašnjeg odnosno privremenog smještaja na teritoriju BiH nakon uspješnog povratka u svoju nepokretnu imovinu, stambeni organ je obavezan podnijeti krivičnu prijavu nadležnom organu u Bosni i Hercegovini u skladu sa članom 140. Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98).
  • 17.
    Neutvrđivanje namjeravanog datuma povratka od strane podnosioca zahtjeva u skladu sa članom 11. stav 2. tačka 3. Zakona ne spriječava upravni organ da donese rješenje po zahtjevu.
  • 18.
    Ako je nedostupan zapisnik iz perioda kada je nepokretna imovina proglašena napuštenom, nadležni organ, u cilju provođenja člana 15. Zakona, vrši inspekciju nepokretne imovine prilikom donošenja rješenja u skladu sa članom 12. Zakona. U skladu sa Krivičnim zakom, nadležni organ će tražiti krivično gonjenje sadašnjeg ili privremenog korisnika koji otuđi imovinu ili instalacije iz nepokretne imovine, ili namjerno ošteti nepokretnu imovinu prije nego što dobrovoljno ili putem deložacije iseli iz nepokretne imovine. Nadležni organ može u rješenje doneseno u skladu sa članom 12. Zakona uključiti obavijest ili upozorenje sadašnjem ili privremenom korisniku u vezi sa gore pomenutim krivičnim gonjenjem za takav čin.
  • 19.
    U skladu sa članom 13. stav 3. Zakona, žalba ne odlaže izvršenju rješenja. Prvostepeni organ zadržava dokumentaciju koja se odnosi na slučaj ili kopije dokumenata ili preduzima bilo koje druge radnje koje su potrebne da se osigura izvršenje rješenja, bez obzira na pokretanje žalbenog postupka. Ukoliko se ne riješi žalba na pozitivno rješenje u roku utvrđenom Zakonom o upravnom postupku, rješenje prvostepenog organa, a time i pravo podnosioca zahtjeva na povrat nepokretne imovine, smatra se potvrđenim.
  • 20.
    U slučaju da drugostepeni organ poništi rješenje, poni-štenje će se smatrati djelimičnim (prema članu 236. stav 3. Zakona o upravnom postupku), a rok za isljenje iz nepokretne imovine koji je utvrđen u prvobitnom rješenju (prema članu 12. stav 2. Zakona) ostaje na snazi ukoliko upravni organ ponovo potvrdi pravo podnosioca zahtjeva na povrat nepokretne imovine, osim u slučaju pogrešno utvrđenog roka.
  • 21.
    U slučajevima u kojima je zahtjev podnesen Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (Imovinska komisija) prema članu 14. Zakona, svaki drugi postupak pokrenut kod nadležnog organa se ne prekida, osim ukoliko se postupak pokrenut kod nadležnog organa ne odnosi na istu stvarnu pravnu situaciju kao i postupak kod Imovinske komisije. Naime, postupak se prekida samo u slučaju kada je kod oba ova organa podnesen zahtjev po osnovu istog prava na istu nepokretnu imovinu i kada je nadležni organ odbacio zahtjev podnosioca iz formalnih, odnosno materijalnih razloga, a Imovinska komisija je zatražila obustavu.
  • 22.
    Ovo uputstvo stupa na snagu 28. okrobra 1999. godine.

27. oktobar 1999. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s. r.