Aktio

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu

Uputstvo o primjeni zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u njegovoj izmjenjenoj i dopunjenoj formi kao što je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99 i 27/99

UPUTSTVO
O PRIMJENI ZAKONA O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O NAPUŠTENIM STANOVIMA U NJEGOVOJ IZMJENJENOJ I DOPUNJENOJ FORMI KAO ŠTO JE OBJAVLJEN U "SLUŽBENIM NOVINAMA FEDERACIJE BIH", BR. 11/98, 38/98, 12/99 I 27/99

Status izbjeglice ili raseljenog lica prema Aneksu VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

  • 1.
    Lice koje je svoj stan napustilo između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine se smatra izbjeglicom ili raseljenim licem s pravom povratka u stan, bez obzira na okolnosti pod kojima je napustio stan.
  • 2.
    U slučajevima kada je zahtjev odbijen prije 4. jula 1999. godine zbog toga što se podnosilac zahtjeva nije smatrao izbjeglicom ili raseljenim licem prema ranijem članu 3. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije BiH", broj 11/98; u daljem tekstu: "Zakon"), nadležni organ ponovo razmatra zahtjev po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 246., 247., 254. stav 2, i članom 255. Zakona o upravnom postupku.

Postupak u skladu sa ranijim članom 3. stav 6. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima

  • 3.
    U slučajevima u kojima je odluka već donijeta u skladu sa ranijim članom 3. stavom 6. Zakona, kojom je predmet proslijeđen nadležnom kantonalnom upravnom organu na odlučivanje o dodjeli drugog stana sadašnjem korisniku ili nosiocu stanarskog prava, nadležni kantonalni upravni organ vraća predmet nadležnom prvostepenom organu na odlučivanje u skladu sa članom 7. Zakona. Nadležni organ ponovo razmatra zahtjev po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 246., 247., 254. stav 2. i članom 255. Zakona o upravnom postupku.
  • 4.
    U slučajevima kada je podnesena žalba na odluku donesenu u skladu sa ranijim članom 3. stavom 6. Zakona, drugostepeni organ usvaja žalbu i vraća zahtjev prvostepenom organu na odlučivanje u skladu sa članom 7. Zakona.

Stanarska prava poništena u skladu sa članom 2. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima

  • 5.
    Svi ugovori o korištenju stana zaključeni između 1. aprila 1992. i 7. februara 1998. godine se poništavaju. Ova se odredba primjenjuje bez obzira na to da li je stan proglašavan napuštenim ili ne.
  • 6.
    Pojedinci čiji je ugovor o korištenju poništen u skladu sa članom 2. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima se smatraju privremenim korisnicima stana i nisu nosioci stanarskog prava osim ukoliko im se stanarsko pravo ne vrati u skladu sa ovim zakonom. Privremeni korisnici prema ovom stavu imaju pravo korištenja stana dok se ne utvrdi konačni pravni status stana. Ukoliko nosilac stanarskog prava podnese zahtjev za povrat stana, nadležni organ donosi odluku o povratu stana nosiocu stanarskog prava u skladu sa članom 7. Zakona, i utvrđuje da li privremeni korisnik ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa članom 3. stav 4. članom 18.e i članom 18.f Zakona, kao što je propisano tač. 28-34 ovoga uputstva.
  • 7.
    U pogledu stanova iz prethodne tačke, u slučajevima kada zahtjev za povrat stana nije podnesen u skladu sa važećim rokom prema članu 5. Zakona ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/99), ili u slučajevima kada je zahtjev za povrat stana odbijen (iz materijalnih razloga), a sve mogućnosti žalbe na odluku su iscrpljene, sadašnji korisnik može podnijeti zahtjev nadležnom organu za obnavljanje svog ugovora o korištenju stana u skladu sa članom 2. stavom 4. i članom 18.e i 18.f Zakona. Nadležni organ će pokrenuti postupak po službenoj dužnosti da bi utvrdio status sadašnjeg korisnika.
  • 8.
    U postupku iz prethodne tačke, ako je sadašnji korisnik stekao stanarsko pravo na jedan od sljedećih načina:
    • i)
      sadašnji korisnik je stekao stanarsko pravo prenosom stanarskog prava na njega kao supružnika ili člana porodičnog domaćinstva nakon smrti prethodnog nosioca stanarskog prava, u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima; ili
    • ii)
      sadašnji korisnik je stekao stanarsko pravo prenosom stanarskog prava nakon razvoda od prethodnog nosioca stanarskog prava; ili

iii) sadašnji korisnik je bio prvi nosilac stanarskog prava nakon što je stan izgrađen; ili

  • iv)
    sadašnji korisnik je stekao stanarsko pravo putem važećeg ugovora o zamjeni stanova, u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima; ili
  • v)
    sadašnji korisnik je prenosom stekao stanarsko pravo nakon smrti prethodnog nosioca stanarskog prava, u slučajevima kada iza prethodnog nosioca stanarskog prava nije ostao pravni sljednik na kojeg se može prenijeti stanarsko pravo;

nadležni organ mu obnavlja ugovor o korištenju stana u skladu sa tač. 10. i 11. ovog uputstva.

  • 9.
    U slučajevima koji nisu obuhvaćeni prethodnom tačkom, nadležni organ utvrđuje da li sadašnji korisnik ima na raspolaganju drugi smještaj u skladu sa članom 2. stav 4. i čl. 18.e i 18.f Zakona.

Ukoliko sadašnji korisnik ima na raspolaganju drugi smještaj, nadležni organ dosnosi odluku kojom se ukida pravo privremenog korištenja stana, i nalaže sadašnjem korisniku da napusti stan u roku od 15 dana. Ukoliko sadašnji korisnik nema na raspolaganju alternativni smještaj, nadležni organ obnavlja njegov ugovor o korištenju stana.

  • 10.
    Ukoliko nadležni organ donese odluku da obnovi poni-šteni ugovor o korištenju stana, nadležni organ stavlja pečat na ugovor o korištenju stana, uz napomenu da je ugovor obnovljen u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Primjerak ugovora o korištenju stana sa pečatom se smatra novim ugovorom o korištenju prema članu 2. stav 4. Zakona, i predstavlja važeći ugovor o korištenju stana u svrhu Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
  • 11.
    Nakon odluke da obnovi ugovor o korištenju stana sadašnjeg korisnika stana koji ima pravo na novi ili obnovljeni ugovor o korišćenju stana u skladu sa članom 2. stav 4. Zakona i ovim uputstvom, nadležni upravni organ dostavlja obavijest da je sadašnji korisnik stekao novo prebivalište
    • i)
      organu nadležnom za raseljena lica i izbjeglice; i
    • ii)
      upravnom organu nadležnom za stambena pitanja u općini u kojoj je 1991. godine stanovao sadašnji korisnik.

Raspolaganje napuštenim stanovima

  • 12.
    Nakon objavljivanja ovog uputstva, upravni organ nadležan za stambena pitanja u svakoj općini će u najkraćem roku napraviti spisak svih stanova koji su proglašeni napuštenim i za koje nije podnesen zahtjev za povrat do 4. jula 1999. godine, ili za koje je zahtjev za povrat odbijen. Primjerak tog spiska će biti dostavljen Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i okoliša.
  • 13.
    Nakon 4. oktobra 1999. godine, upravni organ će u najkraćem mogućem roku napraviti spisak svih stanova koji nisu proglašeni napuštenim, i kod kojih nosilac stanarskog prava nije u posjedu stana od prije 4. aprila 1998. godine, a za koje nije podnesen zahtjev za povrat od 4. oktobra 1999. godine, odnosno za koje je zahtjev za povrat odbijen i sve mogućnosti žalbe protiv rješenja su iscrpljene. Primjerak tog spiska će biti dostavljen Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i okoliša. U svim slučajevima stan iz ove tačke, ili tačke 12. ne dodjeljuje se ponovo sve dok se u skladu sa važećim zakonima ne donese konačna odluka u pogledu svih neriješenih zahtjeva i žalbi u vezi sa tim stanom.
  • 14.
    Prema članu 5. Zakona, smatra se da je nosilac stanarskog prava podnio zahtjev za povrat stana u predviđenom roku, ukoliko je nosilac stanarskog prava preduzeo bilo koju od sljedećih mjera u cilju povrata stana:
    • i)
      podnio zahtjev nadležnom upravnom organu, uključujući zahtjev podnesen prije stupanja na snagu Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, kao i zahtjev kojeg je nadležni upravni organ odbio zbog nenadležnosti prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, tj. 4. jula 1999. godine;
    • ii)
      podnio zahtjev nadležnom sudu za vraćanje stana u posjed;

iii) podnio zahjev Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC) u skladu sa njenim pravilima i propisima, to jeste do 2. septembra 1999. godine ili u izuzetnim slučajevima do 3. decembra 1999. godine za zahtjeve iz člana 5. stav 2. Zakona.

  • 15.
    Nadležni organ po službenoj dužnosti utvrđuje status sadašnjeg korisnika svakog stana koji je identificiran u skladu sa tač. 12. i 13. ovog uputstva.
  • 16.
    Osim u slučajevima u kojima sadašnji korisnik stana ima pravo na novi ugovor o korištenju odnosno na obnovu ugovora o korištenju u skladu sa članom 2. stav 4. Zakona i tač. 8., 9. i 10. ovog uputstva, stanovi iz tač. 12. i 13. ovog uputstva i stanovi na kojima je stanarsko pravo prestalo u skladu sa članom 12. Zakona, ostaju pod upravom upravnog organa nadležnog za stambena pitanja do 4. jula 2001. godine.
  • 17.
    U slučajevima kada privremeni korisnik stana koristi stan na osnovu rješenja o privremenom korištenju, i dalje ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa članom 18.e i članom 18.f Zakona, kao što je propisano tač. 28-34 ovoga uputstva, nadležni organ sadašnjem korisnika izdaje ili novo rješenje o privremenom korištenju stana ili mu obezbjeđuje drugi alternativni smještaj, i izdaje privremeno rješenje u skladu sa članom 18.d Zakona.
  • 18.
    U slučajevima kada je sadašnji korisnik nezakoniti korisnik ili privremeni korisnik koji nema pravo na alternativni smještaj, nadležni organ donosi odluku kojom mu nalaže da napusti stan u roku od 15 dana, u skladu sa članom 3. st. 3. i 4. Zakona.
  • 19.
    U vezi sa stanom iz prethodne tačke, nadležni organ mora u skladu sa članom 18.d Zakona dodijeliti taj stan na privremeno korištenje licu koje:
    • i)
      ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa članom 18.e i 18.f Zakona; i
    • ii)
      je trenutno privremeni korisnik stana ili nekretnine; i

iii) od kojeg je zatraženo da napusti stan ili nekretninu nakon donošenja odluke po zahtjevu za vraćanje stana u posjed prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ili Zakonu o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, ili odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica.

  • 20.
    Privremeno rješenje izdato prema članu 18.d Zakona daje se na period ne duži od šest mjeseci.
  • 21.
    Privremeni korisnik može podnijeti zahtjev za produženje privremenog rješenja za period ne duži od šest mjeseci, pri čemu rješenje ističe najkasnije 4. jula 2001. godine. Prilikom donošenja odluke po zahtjevu za produženje privremenog rješenja, nadležni organ mora u postupku utvrditi da li privremeni korisnik i dalje ima pravo na alternativni smještaj. Nadležni organ može izdati novo privremeno rješenje, ili naznačiti na prethodnom rješenju da se rješenje produžava za još šest mjeseci i navesti datum prestanka važenja rješenja, Ako nadležni organ donese odluku da privremeni korisnik nema pravo na alternativni smještaj, on će naložiti privremenom korisniku da napusti stan u roku od 15 dana.
  • 22.
    Ako privremeni korisnik u bilo koje vrijeme prestane da ispunjava uslove koji mu daju pravo na alternativni smještaj u skladu sa Zakonom, nadležni organ po službenoj dužnosti donosi odluku kojom se poništava privremeno rješenje i nalaže privremenom korisniku da napusti stan u roku od 15 dana.

Raspolaganje napuštenim vojnim stanovima za
koje do isteka roka nije podnesen zahtjev ili je

  • 23.
    Pravila i procedure u Zakonu i ovom uputstvu u vezi sa raspolaganjem napuštenim stanovima za koje u važećem roku nije dostavljen zahtjev se takođe primjenjuju na stanove kojima raspolaže Federalno ministarstvo odbrane, što podliježe sljedećim izmjenama kako se navodi u stavu 24. ovog uputstva.
  • 24.
    (i) Privremeni korisnik stana kojim raspolaže Federalno ministarstvo odbrane može imati pravo na novi odnosno obnovljeni ugovor o korištenju ako su ispunjeni uslovi iz člana 2. stav 4. Zakona, i iz tač. 7. i 9. ovog uputstva. U tim slučajevima, organ koji je izdao ugovor je ovlašten da obnovi poništeni ugovor o korištenju u skladu sa tač. 10. i 11. ovog uputstva, primjenjujući sve postupke koji su neophodni za ispunjenje zahtjeva iz Zakona i Uputstva, uključujući, između ostalog, i to da stambene potrebe privremenog korisnika nisu zadovoljene na drugi način u skladu sa stavom 24. (ii) ovog uputstva, te da privremeni korisnik nema na raspolaganju drugi smještaj u skladu sa stavom 9. ovog uputstva.

(ii) U ostalim slučajevima, privremenom korisniku koji trenutno stanuje u stanu kojim raspolaže Federalno ministarstvo odbrane, a kome se nalaže da napusti taj stan u skladu sa odredbama Zakona, kako bi se omogućio povratak predratnog nosioca stanarskog prava ili kupca tog stana, nadležni vojni stambeni organ može izdati novi ugovor o korištenju stana za koji nije podnesen zahtjev za povrat ili je takav zahtjev konačno odbijen, pod uslovom da njegove stambene potrebe nisu zadovoljene na neki drugi način, kako se navodi u Zakonu i ovom uputstvu.

(iii) Svi organi koji se bave problematikom stanova kojim raspolaže Federalno ministarstvo odbrane će sarađivati sa nadležnim međunarodnim i domaćim organima kako bi se osiguralo da stanove, suprotno odredbama zakona, ne koriste ljudi čije su stambene potrebe zadovoljene na neki drugi način. Ova saradnja uključuje i stavljanje na raspolaganje informacija o prethodnom i sadašnjem korištenju stanova kojima raspolaže Federalno ministarstvo odbrane.

Prava na alternativni smještaj

  • 25.
    Organ nadležan za obezbjeđenje smještaja privremenim korisnicima stanova prema članu 3. stav 5. Zakona je upravni organ nadležan za stambena pitanja u općini ili kantonu u kojem privremeni korisnik trenutno živi.

Ukoliko je moguće da se privremeni korisnik vrati u općinu u kojoj je imao prebivalište 30. aprila 1991. godine, a kuća ili stan u kojem je tada stanovao je neuseljiv, organ nadležan za obezbjeđenje privremenog smještaja, na zahtjev privremenog korisnika, a do rekonstrukcije te kuće ili stana iz 30. aprila 1991. godine, bit će upravni organ nadležan za stambena pitanja u općini ili kantonu gdje se kuća ili stan iz 30. aprila 1991. godine nalazi.

  • 26.
    Što se tiče nezakonitog korisnika stana, općinski ili kantonalni organ zadužen za raseljena lica i izbjeglice je nadležan da utvrdi da li to lice ima pravo na privremeni smještaj prema važećem zakonu o raseljenim licima i izbjeglicama. Pri dono-šenju rješenja prema Zakonu kojim se nezakonitom korisniku koji je raseljeno lice nalaže da napusti stan, nadležni organ će o donošenju rješenja obavijestiti nadležni općinski/kantonalni organ zadužen za raseljena lica i izbjeglice.
  • 27.
    Prema članu 3. stav 5. Zakona, norma za alternativni smještaj neće biti manja od:
    • i)
      za porodicu iz člana 8., stav 4. Zakona o stambenim odnosima-odgovarajućim smještaj kao što je utvrđeno članom 7. Zakona o stambenim odnosima, minimum 8-10 m2 po osobi;
    • ii)
      za sve ostale slučajeve-nužni smještaj kao što je utvrđeno članom 8. Zakona o stambenim odnosima, minimum 5-8 m2 po osobi.
  • 28.
    Prilikom utvrđivanja da li privremeni korisnik stana ima pravo na alternativni smještaj prema članu 3. stav 4. ili članu 18.e Zakona, nadležni organ u postupku utvrđuje:
    • i)
      mjesto gdje je privremeni korisnik živio 30. aprila 1991. godine;
    • ii)
      u kojem svojstvu je privremeni korisnik stanovao u stanu ili nekretnini u mjestu gdje je živio 30. aprila 1991. godine;

iii) da li je moguće živjeti u stanu ili nekretnini;

  • iv)
    da li privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine trenutno posjeduje taj stan ili nekretninu;
  • v)
    da li je dobrovoljno zamijenio ili prodao predmetni stan ili nekretninu u svom vlasništvu;
  • vi)
    ili sve druge relevantne činjenice kojima se dokazuje da su stambene potrebe privremenog korisnika zadovoljene na neki drugi način.
    • 29.
      Nadležni organ utvrđuje da privremeni korisnik može stanovati u stanu ili nekretnini, odnosno da privremeni korisnik neće imati pravo na alternativni smještaj ukoliko:
  • i)
    ima zakonsko pravo na vraćanje u posjed svog stana koji je imao na dan 30. aprila 1991. godine; i
  • ii)
    je stan koji je imao na dan 30. aprila 1991. godine sačuvan tako da omogućava osnovne uslove za život (zaštita od atmosferskih uticaja; vodovodne i sanitarne instalacije odgovarajućeg nivoa; električna energija; grijanje; privatnost i sigurnost imovine); i

iii) je u mogućnosti da vrati u posjed nekretninu ili stan i u njemu živi bezbjedno i dostojanstveno.

  • 30.
    U svim slučajevima privremeni korisnik nema pravo na alternativni smještaj ako u njegovom stanu koji je imao na dan 30. aprila 1991. godine živi član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine; ili ako jedan od roditelja ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ima smještaj u istoj gradskoj općini ili istom mjestu.
  • 31.
    Privremeni korisnik nema pravo na alternativni smještaj ukoliko je dobrovoljno prodao nekretninu u kojoj je živio na dan 30. april 1991. godine, ili ukoliko je dobrovoljno zamijenio nekretninu ili stan u kojem je živio na dan 30. april 1991. godine, pod uslovom da je ugovor o zamjeni ili prodaji u potpunosti realiziran.
  • 32.
    Ukoliko privremeni korisnik odbije alternativni smještaj koji mu ponudi nadležni organ, ili odbije pomoć za obnovu svog stana koji je imao na dan 30. april 1999. godine, privremeni korisnik više nema pravo na alternativni smještaj, i biće dužan da napusti stan u roku od 15 dana. Kada mu bude ponuđen alternativni smještaj odnosno pomoć za obnovu stana, privremeni korisnik se obavještava o posljedicama odbijanja alternativnog smještaja ili pomoć za obnovu.
  • 33.
    Bez obzira na član 7. stav 2. Zakona, krajni rok do kojeg je nezakoniti korisnik ili privremeni korisnik čije su stambene potrebe na drugi način zadovoljene, dužan iseliti iz stana je 15 dana, u skladu sa članom 3. st. 3. i 4. Zakona.
  • 34.
    Pod pojmom privremeni korisnik, čije stambene potrebe su zadovoljene na drugi način, podrazumijeva se, između ostalog:
    • i)
      privremeni korisnik kome je nadležni organ obezbijedio alternativni smještaj; ili
    • ii)
      lice koje ima na raspolaganju drugi smještaj; ili

iii) lice koje nema status izbjeglice ili raseljenog lica a raspolaže sa dovoljnim prihodima da samo sebi obezbijedi smješta; ili

  • iv)
    lice na koje se primjenjuje član 18.f stav 1. Zakona, ili
  • v)
    privremeni korisnik u slučaju kada mu nosilac stanarskog prava obezbijedi smještaj u svojstvu zakupca i kada se složi da plaća zakupninu najmanje dvije godine na drugom stanu. Standardnim smještajem se smatra odgovarajući smještaj ili nužni smještaj kako je predviđen stavom 27. ovog uputstva.
    • 35.
      U skladu sa članom 16. Zakona, rješenja o dodjeli stanova kao i ugovori o korištenju stanova, izdati odnosno zaključeni nakon 7. februara 1998. godine su ništavni, izuzev ugovora o korišćenju stana zaključenih odnosno obnovljenih u skladu sa Zakonom i ovim uputstvom, ili na drugi zakonit način, nakon objavljivanja ovog uputstva.

Postupanje po zahtjevima za razrušene i oštećene stanove

  • 36.
    Upravni organ za stambena pitanja je nadležan da prima zahtjeve za stanove koji su razrušeni ili oštećeni.
  • 37.
    Odluka po zahtjevu iz prethodne tačke sadrži:
    • i)
      rješenje kojim se potvrđuje da je podnosilac zahtjeva bio nosilac stanarskog prava na stan u razrušenoj zgradi;
    • ii)
      rješenje kojim se potvrđuje da podnosilac zahtjeva ima pravo na povrat stana ukoliko je obnovljen.

Postupanje po zahtjevima za povrat vojnih stanova

  • 38.
    Općinski ili kantonalni upravni organ za stambena pitanja je nadležan da prima i odlučuje po zahtjevima za povratak u stanove kojima raspolaže Ministarstvo odbrane Federacije, u skladu sa čl. 3. i 3.a Zakona.
  • 39.
    Nadležna služba Ministarstva odbrane Federacije upućuje nadležnom kantonalnom ili upravnom organu za stambena pitanja sve predmetne spise o zahtjevima za vojne stanove koje posjeduje nadležni vojni organ za stambena pitanja, zajedno sa svim podacima ili dokumentima potrebnim za rješenja po zahtjevu.
  • 40.
    Ministarstvo odbrane Federacije ili podnosilac zahtjeva može u pismenoj formi prezentirati dokaze vezane za utvrđivanje bilo koje činjenice iz člana 3.a st. 1. i 2. Zakona. U slučaju nedostatka takvog dokaza, nadležni upravni organ donosi rješenje zasnovano na svim raspoloživim dokazima u skladu sa Zakonom o upravnom postupku.

Ukoliko podnosilac zahtjeva podnese dokaz kojim se osporava neka od činjenica iz člana 3.a stav 1. Zakona, odnosno dokaz da na dan 30. aprila 1999. godine:

  • i)
    nije bio u aktivnoj službi u SSNO (Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu) - u JNA (npr. bio penzionisan) ; ili
  • ii)
    je bio državljanin Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine prema evidenciji državljana; ili

iii) ima odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra 1995. godine,

u tom slučaju nadležni organ neće tražiti od podnosioca zahtjeva da podnese dodatne dokaze te će utvrditi da podnosilac zahtjeva nije izgubio izbjeglički status prema članu 3.a stav 1.

  • 41.
    Ukoliko Ministarstvo odbrane tvrdi da podnosilac zahtjeva nije izbjeglica u skladu sa članom 3.a stav 2. Zakona, teret dokazivanja je na Ministarstvu odbrane, koje mora obezbijediti pismeni ili drugi dokaz da podnosilac zahtjeva nema status izbjeglice.

Postupanje po zahtjevima za stanove koji nisu
proglašeni napuštenim

  • 42.
    U skladu sa članom 18.b Zakona, upravni organ je nadležan da prima zahtjeve za stanove koji nisu proglašeni napuštenim u skladu sa zakonima i propisima iz člana 1. Zakona, uključujući i oštećene i razrušene stanove, u slučajevima gdje je nosilac stanarskog prava izgubio posjed stana prije 4. aprila 1998. godine.
  • 43.
    U slučajevima u kojima je zahtjev za stan iz prethodne tačke podnesen nadležnom upravnom organu prije 4. jula 1999. godine, i gdje je takav zahtjev odbačen zbog nenadležnosti, nadležni organ ponovo razmatra zahtjev po službenoj dužnosti, u skladu sa čl. 246., 247., 254. stava 2. i 255. Zakona o općem upravnom postupku, osim ukoliko se trenutno kod nadležnog suda ne vodi postupak za vraćanje u posjed tog stana.

Proceduralni aspekti

  • 44.
    Ukoliko je prilikom odlučivanja o bilo kojem zahtjevu podnesenom u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, nadležni organ u mogućnosti da po službenoj dužnosti utvrdi sve materijalne činjenice vezane za stanarsko pravo podnosioca zahtjeva i status sadašnjeg korisnika stana koji se potražuje, o zahtjevu se odlučuje po skraćenom postupku.
  • 45.
    U svim drugim slučajevima nadležni organ zakazuje saslušanje i o tome pravovremeno obavještava strane, tj. podnosioca zahtjeva, sadašnjeg korisnika i davaoca stana na korištenje. Neprisustvovanje saslušanju neće predstavljati razlog za odgađanje saslušanja, niti će se smatrati osnovanim prigovorom u odlučivanju po žalbi. Uzimajući u obzir postojanje javnog interesa po ovom pitanju, nadležni organ nastavlja sa postupkom u skladu sa članom 154. Zakona o upravnom postupku i utvrđuje po službenoj dužnosti (npr. inspekcijom) ili putem dokumenata podnesenih zajedno sa zahtjevom, sve materijalne činjenice vezane za stanarsko pravo podnosioca zahtjeva ili status sadašnjeg korisnika stana koji se potražuje.
  • 46.
    U slučajevima kada je podnosilac zahtjeva lice koje trenutno koristi stan ili privatnu imovinu u BiH nad kojom druga osoba ima pravo stečeno prije 30. aprila 1991. godine, stambeni organ je obavezan pribaviti od podnosioca zahtjeva pisanu ili verbalnu izjavu, datu kod nadležnog organa u službeni zapisnik, kojom izjavljuje da će, zajedno sa svim članovima svoga porodičnog domaćinstva, nakon povratka u svoj stan bezuslovno napustili svoj sadašnji smještaj ili privremeni smještaj koji mu je dat na korištenje na teritoriji BiH. Ova izjava sadrži tačnu adresu njegovog sadašnjeg odnosno privremenog smještaja. Izjava se daje pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću i ovjerova se kod nadležnog organa. U slučajevima kada podnosilac zahtjeva ne napusti svoj sadašnji odnosno privremeni smještaj na teritoriji BiH nakon uspješnog povratka u svoj stan, stambeni organ je obavezan nadležnom organu u Bosni i Hercegovini podnijeti krivičnu prijavu u skladu sa članom 140. Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98).
  • 47.
    Neutvrđivanje namjeravanog datuma povratka od strane podnosioca zahtjeva u skladu sa članom 4., stav 4. tačka 3. Zakona ne spriječava upravni organ da donese odluku po zahtjevu. Upravni organ u pisanoj formi obavještava podnosioca zahtjeva o posljedicama utvrđenim u članu 12. Zakona u slučaju da se podnosilac zahtjeva ne vrati. Prije pokretanja postupka za prestanak stanarskog prava pred nadležnim sudom, upravni organ ispituje da li podnosilac zahtjeva ima osnovan razlog zbog kojeg se ne vraća u stan, kako je predviđeno u članu 12. Zakona.
  • 48.
    Ako je nedostupan zapisnik iz perioda kada je stan proglašen napuštenim, nadležni organi, u cilju provođenja člana 9. Zakona, vrše inspekciju stana prilikom donošenja odluke u skladu sa članom 7. Zakona. U skladu sa svojim obavezama iz Krivičnog zakona, organi vlasti će tražiti krivično gonjenje sadašnjeg korisnika koji otuđi imovinu ili instalacije iz stana, ili namjerno ošteti stan prije nego što dobrovoljno ili putem deložacije napusti stan. Upravni organ može u rješenje doneseno u skladu sa članom 7. Zakona uključiti obavijest ili upozorenje sadašnjem korisniku u vezi sa gore pomenutim krivičnim gonjenjem za takav čin.
  • 49.
    U skladu sa članom 8. stav 3. Zakona, žalba ne odlaže izvršenje odluke. Prvostepeni organ zadržava dokumentaciju koja se odnosi na slučaj ili kopije dokumenata ili preduzima bilo koje druge radnje koje su potrebne da se osigura provođenje odluke, bez obzira na pokretanje žalbenog postupka. Ukoliko se ne riješi žalba na pozitivnu odluku u roku utvrđenom Zakonom o upravnom postupku, odluka prvostepenog organa, a time i stanarsko pravo podnosioca zahtjeva na predmetni stan, smatra se potvrđenim.
  • 50.
    U slučaju da drugostepeni organ poništi odluku, poništenje će se smatrati djelimičnim (prema članu 236. stav 3. Zakona o upravnom postupku), a rok za iseljenje iz stana koji je utvrđen u prvobitnoj odluci (prema članu 7. stav 1. tačka 4. Zakona) ostaje na snazi ukoliko upravni organ ponovo potvrdi stanarsko pravo podnosioca zahtjeva, osim u slučaju pogrešno utvrđenog roka.
  • 51.
    U slučajevima u kojima je zahtjev podnesen Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (Imovinska komisija) prema članu 14. Zakona, svaki drugi postupak pokrenut kod nadležnog organa se ne prekida, osim ukoliko se postupak pokrenut kod nadležnog organa ne odnosi na istu stvarno pravnu situaciju kao i postupak kod Imovinske komisije. Naime, postupak se prekida samo u slučaju kada je kod oba ova organa podnesen zahtjev po osnovu istog prava na istu imovinu ili stan i kada je nadležni organ odbacio, odnosno odbio zahtjev podnosioca iz formalnih, odnosno materijalnih razloga, te u slučaju da Imovinska komisija zatraži prekid postupka.
  • 52.
    Ovo uputstvo stupa na snagu 28. oktobra 1999. godine.

27. oktobar 1999. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s. r.