Aktio

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

Osnove za izradu socijalnog programa u Federaciji Bosne i Hercegovine

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na svojoj 26. sjednici održanoj 10. novembra 1999. godine utvrdila Osnove socijalnog programa u Federaciji Bosne i Hercegovine.

OSNOVE
ZA IZRADU SOCIJALNOG PROGRAMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

I

Bosna i Hercegovina u cjelini, kao i Federacija Bosne i Hercegovine, nakon prestanka rata suočena je sa izuzetno teškim ekonomskim i socijalnim problemima. Stanje u oblasti privrede i zapošljavanja, i pored dostignutih određenih rezultata, zahtijeva hitno preduzimanje mjera i aktivnosti, prvenstveno u obnovi i pokretanju privrede, obnovi i izgradnji infra strukture, stambenog fonda i posebno rješavanju sve većih problema socijalne zaštite, zapošljavanja i stvaranja uvjeta za nesmetan povratak raseljenih, izbjeglih i prognanih lica. Ovakvo stanje u privredi, sadašnji ekonomski i politički problem u zemlji i dalje usložnjava probleme i dovodi do socijalnog raslojavanja stanovništva, što sve može imati negativne posljedice. To nameće potrebu da se odgovarajući organi aktivnije uključe u njihovo rješavanje, a posebno u rješavanju problema socijalnog karaktera i to na način kako to rade zemlje tržišne privrede. Za sprovođenje takve politike, neophodno je iznalaženje trajnih izvora sredstava, koji će omogućiti pokretanje već postojeće proizvodnje i stvaranje uvjeta za novu proizvodnju, a sve u cilju otvaranja novih radnih mjesta. Iz takvog odnosa prema ovim problemima proizilaze novi zadaci i aktivnosti za mnoge institucije, a u prvom redu za službe zapošljavanja, kao i institucije koje su najdirektnije vezane za programe zaposlenosti i zapošljavanja i rješavanje problema socijalne prirode.

Opredjeljenje za tržišni sistem privređivanja zahtijeva da se preduzeća oslobode izvorne brige o socijalnim pitanjima radnika. Ovo bi značilo da se u podjeli rada preduzeću ostavlja pravo da poduzme sve mjere koje mu omogućavaju opstanak na tržištu kroz efikasan ekonomski razvoj, a društvo na sebe preuzima u cjelini zahtjeve socijalne politike i socijalne zaštite ugroženih lica na principu solidarnosti i uzajamnosti.

Teško je donijeti funkcionalne i operativne Osnove socijalnog programa, u situaciji kada ne postoje osnove tog programa na nivou Bosne i Hercegovine,a ne postoje definisani osnovni ciljevi socijalne politike i socijalnog razvoja BiH, kao ni za Federaciju BiH. Radi se o ostvarivanju univerzalnih prava iz oblasti socijalne politike i socijalne zaštite, kao i sprovođenju međunarodnih konvencija iz ovog domena čiji je nosilac Bosna i Hercegovina.

II

U cilju sagledavanja ukupnog stanja FBiH i potrebe za donošenjem socijalnih programa u kantonima, u daljem tekstu daju se osnovni pokazatelji zaposlenosti i nezaposlenosti, kao i procjene broja socijalno ugroženog stanovništva u FBiH.

Ukupna zaposlenost u Bosni i Hercegovini, uključujući procjenjeni broj u Republici Srpskoj, iznosi 657. 047 radnika.

U Federaciji BiH broj zaposlenih krajem 1998. godine iznosio je 407. 047 radnika, u koji broj su uključeni i zaposleni u Ministarstvu odbrane i Ministarstvu unutrašnjih poslova, od čega je na čekanju 70. 985 radnika. Planirano povećanje stope zaposlenosti od 10% (34. 036 radnika) ostvareno je sa 8,4%. Stopa zaposlenosti stanovništva krajem 1998. godine iznosila je 25,1%.

Cijeni se da značajan broj radnika radi "na crno" u domaćim i međunarodnim organizacijama. Broj zaposlenih po ovom osnovu procjenjuje se na 150. 000. Veliki je broj nezaposlenih u Federaciji BiH. Na evidenciji Zavoda evidentirano je oko 224. 000 lica koja su tražila posao krajem 1998. godine, što predstavlja povećanje u odnosu na kraj 1997. godine za 31. 544 ili 16. 4%.

Realno je očekivati da će se broj nezaposlenih povećavati u narednom periodu (posljedice privatizacije, profesionalizacije vojske i priliva mladih kadrova iz obrazovnog sistema i povratkom većeg broja izbjeglica i prognanika iz inostranstva) tako da se očekuje da će krajem 1999. godine, u Federaciji BiH biti oko 320. 000 - 350. 000 nezaposlenih.

Procjenjuje se da se u 1997. i 1998. godini vratilo oko 190. 000, s tim da se u 1999. godini očekuje povratak većeg broja raseljenih i izbjeglih lica, posebno iz inostranstva (120. 000).

Oko 500. 000 građana BiH su na privremenom radu u inostranstvu (1991. godine u inostranstvu je radilo oko 350. 000 građana BiH).

Ukupan broj zaposlenih prema kadrovskoj evidenciji u mjesecu julu 1999. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine je 407. 224, od čega je na čekanju 65. 913 lica. Broj zaposlenih u julu 1999. godine u privredi je 279. 884 a u neprivredi 127. 340.

Nivo zaposlenosti u julu 1999. godine dostigao je 64,5% nivoa iz 1991. godine. Zaposlenost za prvih šest mjeseci 1999. godine u odnosu na isti period 1998. godine povećana je 4,6% to jest za 17. 948 zaposlenih, a u odnosu na prosjek za 1998. godinu to povećanje je 3% to jest za 11. 682 zaposlena lica.

Prema stanju u julu 1999. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine evidentirano je 263. 075 lica koja traže zaposlenje.

Prosječna stopa nezaposlenosti u Federaciji BiH u julu 1999. godine je 39,3%.

Oko 250. 000 penzionera ostvarili su pravo na penziju na osnovu minulog rada i drugih stečenih uvjeta za penziju. Penzioneri nisu zadovoljni sa riješenim pitanjima duga iz ranijeg perioda, kao i sa novčanim usklađivanjem penzija.

Cijeni se da u Federaciji ima oko 200. 000 socijalno ugroženih domaćinstava.

Demobilisani vojnici, ratni vojni invalidi i članovi porodica šehida-poginulih boraca, u sadašnjim uvjetima ostvaruju određena prava, ali se njihova realizacija odvija sa puno problema, čime nije zadovoljna ni vlast ni korisnici.

Mnogo je civilnih žrtava rata, a među njima i invalida sa veoma niskim primanjima. Uz to, mnogo je djece bez jednog ili oba roditelja, starih lica bez rješene mogućnosti staranja i smještaja, lica nesposobnih za rad, kao i lica sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju. Veliki je broj kompletnih porodica koje su se prijavile na evidenciju kod općinskih biroa za zapošljavanje radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu i u cilju pružanja pomoći u zaposlenju.

Nastupile su značajne promjene u sistemu zdravstvenog osiguranja i načinu korištenja zdravstvene zaštite, uvedena je participacija, veliki je porast broja lica koja prvi put traže zaposlenje što situaciju u domenu socijalne zaštite još više usložnjava. U pitanju je jedno od osnovnih ljudskih prava-obezbjeđenje minimuma zdravstvene zaštite i uvjeta za njenu realizaciju.

III

CILJEVI DONOŠENJA SOCIJALNOG PROGRAMA

Polazeći od sadašnje veoma složene ekonomske i socijalne situacije, ovim programom utvrđuju se slijedeći ciljevi:

nužno je preduzeti sve potrebne ekonomske i socijalne mjere kako bi se na području Federacije BiH ostvarila jednaka prava svih kategorija korisnika koji su predmet brige socijalne politike i socijalne zaštite društva;

uspješno riješavanje problema iz socijalne politike i socijalne zaštite nije moguće bez oživljavanja proizvodnje, otvaranja novih radnih mjesta, povećanja zaposlenosti radno sposobnog stanovništva i dr.;

na području Federacije BiH nužno je obezbijediti minimum socijalne sigurnosti za sve korisnike socijalnih programa, kao i prava koja proizilaze iz Ustava i drugih zakonskih propisa;

osnove programa treba operacionalizirati kroz kantonalne i općinske socijalne programe;

sredstva za realizaciju socijalnih programa obezbijedit će se u budžetima kantona;

na nivou Zavoda za zapošljavanje obezbijedit će se ostvarivanje stečenih prava iz radnog odnosa uposlenika koji su ostali bez posla prema utvrđenim zakonskim kriterijima.

IV

OBUHVAT LICA SOCIJALNIM PROGRAMOM

Sadašnje stanje u pogledu socijalnog zbrinjavanja stanovništva u Federaciji BiH ukazuje da će socijalnim programima biti obuhvaćeno skoro svo stanovništvo, što ukazuje na potrebu da se obuhvati i:

socijalna zaštita najugroženijih kategorija stanovništva, kroz naknade za nezaposlenost na osnovu obaveznog osiguranja za slučaj nezaposlenosti, novčane pomoći pojedincu i dr.;

zaštita demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida i članova porodica šehida - poginulih boraca kroz utvrđivanje i primjenu prioriteta u zapošljavanju i dr.;

zaštita radnika u statusu "radnika na čekanjuž, kroz ostvarivanje prava na osnovu obaveznog osiguranja za slučaj nezaposlenosti, a prvenstveno stvaranjem uvjeta za oživljavanje privrede i njihovo ponovno uključivanje u proces rada u istom ili drugom preduzeću, a za onaj broj radnika za koji se ne može obezbjediti ponovno uključivanje u preces rada, obezbijediti ostvarivanje prava po osnovu osiguranja za slučaj nezaposlenosti (novčana naknada, zdravstveno osiguranje, penzijsko i invalidsko osiguranje i dodatak na djecu);

zaštita ostalih ketegorija nezaposlenih lica, koja se prijavljuju na evidenciju službi za zapošljavanje nakon završenog obrazovnog procesa ili iz drugih izvora kroz regulisanje novčanim pomaganjima ili na drugi način u procesu traženja zaposlenja (novčana pomoć, jednokratna novčana naknada, novčana pomoć zbog zaposlenja u drugo mjesto, pomoć u pribavljanju ljekarske i druge dokumentacije, pomoć u izradi i pribavljanju programa i projekata za samozapošljavanje, informisanje o mogućnostima zapošljavanja u drugim regijama i podsticanje na profesionalnu i teritorijalnu pokretljivost);

pomoć korisnicima penzija kroz subvencioniranje obaveza (plaćanje električne energije, gasa, javnog gradskog prijevoza i dr.);

pomoć đacima i studentima u subvencioniranju školovanja, ishrane i smještaja, javnog gradskog prevoza i nabavke udžbenika i literature;

pomoć onim kategorijama stanovništva koji su djelimično ili potpuno nesposobni za samoizdržavanje i koji su po prirodi svog psihičkog i fizičkog stanja upućeni na tuđu njegu i zbrinjavanje u posebnim institucijama socijalne zaštiti i na način kako to bude definisano pratećim propisima i aktima.

MJERE I AKTIVNOSTI U IZRADI
KANTONALNIH PROGRAMA

Polazeći od težine ukupne društveno-ekonomske, političke i socijalne situacije, utvrđuju se osnove za donošenje socijalnih programa u kantonima putem kojih će se obezbijediti zaštita svih kategorija socijalno ugroženog stanovništva.

1. U zapošljavanju

  • -
    Glavni oslonac na obezbjeđenju uvjeta za realizaciju ovog programa i obuhvata svih nevedenih kategorija stanovništva mjerama socijalne politike i socijalne zaštite, predstavljat će razvoj i oživljavanje privrede i na toj osnovi novo zapošljavanje. U tom pravcu, kao prva mjera koja treba da doprinese stvaranju povoljnijih razvojnih i finansijskih mogućnosti jeste da se, na osnovu usvojenih Mjera ekonomske politike u Federaciji BiH, obezbjedi izrada i usvajanje programa zapošljavanja, programa oživljavanja privrede i programa javnih radova.
  • -
    Podrška mjerama aktivne politike zapošljavanja mora biti konkretnija i izričitija, jer će se njihovim provođenjem uticati na smanjenje broja korisnika prava po svim osnovama. To podrazumijeva obezbjeđenje neophodnih finansijskih pretpostavki za sprovođenje socijalne politike i socijalne zaštite, kao i ciljeva iz ovog programa.
  • -
    U okviru donošenja programa zapošljavanja na nivou Federacije BiH, koji će uvažavati osnovne smjernice na nivou države potrebno je donijeti slijedeće operativne programe na nivou Federacije BiH, kantona i općina:

Program zapošljavanja mladih koji duže čekaju na zaposlenje;

Program zapošljavanja žena;

Program zapošljavanja hendikepiranih;

Program zapošljavanja u poljoprivredi i na selu;

Program stimulisanja podsticanja novog zapošljavanja u cilju jačanja socijalne sigurnosti;

Program zapošljavanja povratnika iz inostranstva u saradnji sa ino partnerima;

Program rekapitalizacije socijalnih prava za otvaranje novih radnim mjesta;

Program prekvalifikacije i dopunske obuke radnika koji će ostati bez posla u procesu privatizacije;

Program javnih radova.

  • -
    Kantonalne službe za zapošljavanje će u skladu sa Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica vršiti posredovanje u zapošljavanju i druge poslove u vezi sa unapređenjem zapošljavanja, ostvarivanjem prava nezaposlenih lica u vezi sa osiguranjem za slučaj nezaposlenosti i socijalne sigurnosti za vrijeme nezaposlenosti.
  • -
    Federalni zavod za zapošljavanje će pratiti rad kantonalnih službi za zapošljavanje na provođenju utvrđene politike i mjera u oblasti zapošljavanja i socijalne sigurnosti nezaposlenih lica iz nadležnosti Federacije i pružati kontinuiranu pomoć na realizaciji socijalnih programa.

Nosilac:

  • 1.
    Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica;
  • 2.
    Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva;
  • 3.
    Kantonalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije;
  • 4.
    Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša;
  • 5.
    Kantonalno ministarstvo prometa i komunikacija;
  • 6.
    Kantonalno ministarstvo zdravstva;
  • 7.
    Kantonalno ministarstvo finansija;
  • 8.
    Kantonalna uprava za pitanje boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata;
  • 9.
    Privredna komora BiH i regionalne privredne komore, Sindikat BiH i Federalni zavod za zapošljavanje.

Rok: novembar 1999. godine

2. U oblasti rada

Zakonodavstvo u oblasti rada i zapošljavanja mora biti u funkciji provođenja ciljeva iz ovog programa. U okviru nove zakonske regulative obezbijediti rješenja socijalne sigurnosti radnika na čekanju po osnovu osiguranja za slučaj nezaposlenosti.

Nosilac:

Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica u saradnji sa Privrednom komorom BiH, Sindikatom BiH i Federalnim zavodom za zapošljavanje.

Rok: trajan

3. U ostvarivanju prava izbjeglica i prognanika

Povratak u mjesto življenja i stanovanja, prije aprila 1992. godine, za sve one koji to žele, i posebno, gdje za to postoje uvjeti, najhitniji je i najvažniji zadatak, od čijeg izvršenja u mnogome zavisi ukupna implementacija Dejtonskog sporazuma. Zato je nužno:

insistirati kod međunarodnih organizacija na mjerama koje će obezbijediti brži i masovniji organizovani povratak izbjeglica, prognanika i raseljenih osoba;

istovremeno raditi na rješavanju mogućnosti zapošljavanja, sa rješavanjem stambenog pitanja, jer u suprotnom bi i masovniji povratak mogao donijeti nove nedaće, sasvim druge, čisto socijalne prirode;

mnoge mjere ekonomske politike, posebno one koje se odnose na poljoprivredu i selo nužno je i konkretizirati i stimulisati povratak na imanja. U tom cilju neophodno je osigurati dodjelu napuštenog obradivog zemljišta na privremeno korištenje svakom zainteresovanom povratniku, snabdijeti zainteresovane osnovnim poljoprivrednim mašinama, obezbijediti početni stočni fond, i druge pogodnosti za život na selu (sve se ovo može definisati programom zapošljavanja);

donijeti zakon o raseljenim licima i izbjeglicama na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Nosilac:

  • 1.
    Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica;
  • 2.
    Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva;
  • 3.
    Kantonalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije;
  • 4.
    Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša;
  • 5.
    Kantonalno ministarstvo prometa i komunikacija;
  • 6.
    Kantonalno ministarstvo zdravstva;
  • 7.
    Kantonalno ministarstvo finansija;
  • 8.
    Kantonalna uprava za pitanja boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata;
  • 9.
    Federalni zavod za zapošljavanje.

Rok: trajan

4. U penzijskom, invalidskom i zdravstvenom osiguranju

Ciljevi i zadaci iz ovog programa su veoma ambiciozni i za njihovo rješavanje su neophodna adekvatna sredstva. Privatizacija će ovaj problem zaoštriti u svim segmentima socijalne politike i socijalne zaštite, zbog čega će biti neophodno izraditi program finansiranja iz vlastitih izvora i dodatnog finansiranja uz pomoć donacija i drugih izvora i to jednako za prava iz penzijskog osiguranja i obezbjeđenja minimuma socijalne sigurnosti za navedene kategorije stanovništva.

Ove programe izradiće nosioci aktivnosti naznačeni u ovom programu.

Noslac:

  • 1.
    Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica;
  • 2.
    Kantonalno ministarstvo zdravstva;
  • 3.
    Kantonalno ministarstvo finansija;
  • 4.
    Kanatonalni zavod zdravstvenog osiguranja;
  • 5.
    Nositelji penzijskog i invalidskog osiguranja.

Rok: novembar 1999. godine.

5. U ostvarivanju prava demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida i članova porodica šehida- poginulih boraca

  • -
    Na osnovu potreba poslodavaca-organizacija obezbjediti zakonsko regulisanje prioriteta ovih kategorija u zapošljavanju, stručnom osposobljavanju, prekvalifikaciji i doobuci, kao i u dobivanju poslovnog prostora i kredita u cilju njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja.
  • -
    Obezbijediti konkretnu pomoć u samozapošljavanju, kućnoj radinosti, otvaranju vlastitih firmi, izradi programa i projekata i obezbjeđivanju drugih uvjeta, putem ostvarivanja funkcija Federalnog zavoda za zapošljavanje.
  • -
    Pružati pomoć u školovanju djece-stipendiranju.

Nosilac:

  • 1.
    Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica;
  • 2.
    Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva;
  • 3.
    Kantonalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije;
  • 4.
    Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša;
  • 5.
    Kantonalno ministarstvo prometa i komunikacija;
  • 6.
    Kantonalno ministarstvo zdravstva;
  • 7.
    Kantonalno ministarstvo finansija;
  • 8.
    Kantonalna uprava za pitanja boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata;
  • 9.
    Federalni zavod za zapošljavanje u saradnji sa Privrednom komorom BiH i kantonalnim privrednim komorama.

Rok: trajan

6. U zaštiti civilnih žrtava rata

Ova kategorija iako nije identična sa ratnim vojnim invalidima, ima gotovo ista prava, uključujući i prioritetno zapošljavanje, pa je nužno doslijednije i cijelovitije snimiti stanje u svakoj općini i pratiti realizaciju zakonom utvrđenih prava.

Nosilac:

  • 1.
    Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica;
  • 2.
    Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva;
  • 3.
    Kantonalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije;
  • 4.
    Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša;
  • 5.
    Kantonalno ministarstvo prometa i komunikacija;
  • 6.
    Kantonalno ministarstvo zdravstva;
  • 7.
    Kantonalno ministarstvo finansija;
  • 8.
    Federalni zavod za zapošljavanje.

Rok: trajan.

7. U zaštiti porodica sa djecom

Polazeći od velikog značaja porodice i vaspitanja djece, ovom vidu socijalne politike mora se pokloniti još veća pažnja. Prava definisana zakonima i drugim aktima, čak ako se ostvaruju bez većih poteškoća nikako ne mogu iscrpiti svu brigu društva, sve aktivnosti koje treba organizovati i provoditi u kontinuitetu, počev od pomoći bračnim parovima koji žele da dobiju djete i pomoći porodilji, pa do obezbjeđivanja stipendija djece u školama i na fakultetima.

Nosilac:

  • 1.
    Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica,
  • 2.
    Kantonalno ministarstvo zdravstva,
  • 3.
    Kantonalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.

Rok: trajan

8. U socijalnoj zaštiti posebnih kategorija lica
u stanju socijalne potrebe

Pružit će se pomoć u socijalnoj zaštiti posebnih kategorija lica u stanju socijalne potrebe za:

lica sa invaliditetom, materijalno neobezbijeđena lica, lica nesposobna za rad, djeca-bez roditeljskog staranja, čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama i vaspitno zanemarena i zapuštena djeca, druga lica ometene u fizičkom i psihičkom razvoju, stara lica bez porodičnog staranja, lica sa društveno negativnim ponašanjem i ostala lica u stanju socijalne potrebe, te njihova prava: novčana i druga materijalna pomoć, osposobljavanje za život i rad, smještaj u drugu porodicu ili u ustanovu socijalne zaštite. Broj korisnika ovih prava, relativno je veliki, te zato ova kategorija zahtijeva izuzetnu pažnju i brojnih drugih faktora. Briga društva se, na žalost najčešće, svodi na upućivanje u posebne institucije, putem kojih se ova prava ostvaruju, ali je jasno da su neophodne i posebne aktivnosti, mjere, pa i programi u vezi s tim, naročito u većim gradskim centrima.

Sistem socijalne zaštite treba da počiva na minimalnom nivou socijalne sigurnosti jednakom za sve kategorije (penzioneri, invalidi, nezaposlena lica. . .). Dodatni iznosi ovisno o kategoriji potrebe (invalidi, stara i iznemogla lica) treba da su prilagođeni konkretnim kategorijama i standardima.

Nosilac:

  • 1.
    Kantonalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica,
  • 2.
    Kantonalno ministarstvo zdravstva,
  • 3.
    Kantonalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta,
  • 4.
    Kantonalno ministarstvo finansija,
  • 5.
    Kantonalni centri za socijalni rad.

Rok: trajan

VI

MOGUĆI IZVORI SREDSTAVA ZA REALIZACIJU SOCIJALNIH PROGRAMA

Za ostvarivanje minimalnih obaveza i ciljeva socijalne zaštite iz programa potrebno je:

razmotriti mogućnosti u oblasti poreske politike kako bi se mogla obezbijediti sredstva za ove namjene,

pojačati finansijsku disciplinu i kontrolu uplate doprinosa za socijalno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti, jer ukoliko bi se nastavila sadašnja praksa, moglo bi vrlo brzo doći do teških poremećaja na najosjetljivijem području socijalne politike,

tražiti donacije i druge vrste pomoći međunarodnih organizacija i asocijacija, u vezi posebno sa isplatom dugovanja prema penzionerima, ratnim vojnim invalidima i civilnim žrtvama rata,

bez odlaganja treba pristupiti informatizaciji i informatičkom povezivanju svih državnih službi odgovornih za problematiku razvoja i praćenja sistema socijalne politike,

informisati javnost o pravima, uvjetima i mjerilima socijalnog davanja i razvijati savijest o socijalnim prilikama i naporima koji se ulažu u prevazilaženju prisutnih problema,

kantoni koji mogu obezbijediti sredstva za realiziciju socijalnog programa to će i učiniti kroz finansijski plan, a kantoni koji to ne mogu, sredstva za obezbjeđenje socijalnog programa će se formirati na nivou Federacije Bosne i Hercegovine kroz primjenu principa uzajamnosti i solidarnosti.

VII

NOSIOCI AKTIVNOSTI U KANTONIMA

Aktivnosti na izradi socijalnih programa u kantonima treba da vode ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe, općinski organi uprave za privredu i socijalno zdravstvene ustanove (centri za socijalni rad i dr.) i službe za zapošljavanja. Posebno, kada su u pitanju radnici koji će u momentu privatizacije ostati bez posla, potrebno je da se o njihovom statusu, pored navedenih organizacija, uključe i poslodavci i organizacije.

Radi ostvarivanja ciljeva socijalnog programa i koordiniranja aktivnosti Vlada će formirati zajedničko tijelo na nivou Federacije BiH koje će pratiti izvršenje programa i izvještavati Vladu Federacije BiH.

Federalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica će nakon usvajanja Osnova socijalnog programa od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine dati instrukcije nadležnim kantonalnim ministarstvima za izradu socijalnih programa na nivou kantona.

Federalno ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica će kontinuirano pratiti realizaciju socijalnih programa donesenih na nivou kantona.

Obavezuju se nadležna kantonalna ministarstva da redovno mjesečno, a najmanje tromjesečno dostavljaju Federalnom ministarstvu socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica izvještaje o realizaciji mjera i zadataka iz socijalnog programa.

Rok za izradu socijalnog programa je 30 dana od dana donošenja ovih osnova.

DOKUMENTACIONA OSNOVA

  • 1.
    Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (poglavlje III, član 1. d, član 2. e i član 3. 3.) ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94);
  • 2.
    Dejtonski sporazum (preambula, član II. 5; III. 2. e. (JP NIO "Službeni list RBiH"-Pravna biblioteka);
  • 3.
    Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/99);
  • 4.
    Zakon o zapošljavanju ("Službeni list SRBiH", broj 20/90);
  • 5.
    Zakon o radu;
  • 6.
    Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica;
  • 7.
    Zakon o raseljenim osobama i izbjeglicama-povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine;
  • 8.
    Konvencije:
    • a)
      Konvencija broj 102-o socijalnoj sigurnosti (minimum standarda) 1952. godine,
    • b)
      Konvencija broj 131-o utvrđivanju minimalne plaće 1970. godine,
    • c)
      Konvencija broj 155-o zaštiti na radu i zdravlju, 1981. godine.