Aktio

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

Uredba o organizaciji, sadržaju i provođenju mjera zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara

Na osnovu člana 178. stav 2. Zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/96), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, donosi

UREDBU
O ORGANIZACIJI, SADRŽAJU I PROVOĐENJU MJERA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA LJUDI I MATERIJALNIH DOBARA

I - OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovom uredbom uređuje se organizacija, sadržaj, pripreme i način provođenja mjera zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih, kulturnih i drugih dobara (u daljem tekstu: materijalna dobra) od opasnosti i posljedica prirodnih nesreća, tehnoloških, ekoloških i drugih nesreća te ratnih razaranja (u daljem tekstu: prirodne i druge nesreće), kao i druga pitanja od značaja za organizaciju i provođenje mjera zaštite i spašavanja u miru i ratu.

Član 2.

Kao element civilne zaštite, mjere zaštite i spašavanja predstavljaju organizovane radnje i postupke preventivne i operativne prirode, koje se pripremaju i provode u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantonima-županijama i općinama, preduzećima i drugim pravnim licima.

Član 3.

Zaštita i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća, zasniva se na načelima samozaštite,međusobne saradnje i solidarnosti građana Federacije, a što se ostvaruje pravovremenim i usklađenim djelovanjem učesnika zaštite građana, pravnih lica, organa uprave, koordinacijskih organa za civilnu zaštitu, kantona-županija i općina.

II - ORGANIZACIJA MJERA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Član 4.

Organizacija mjera zaštite i spašavanja obuhvata pripremanje i planiranje aktivnosti za provođenje mjera zaštite i spašavanja.

Radi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od opasnosti i posljedica prirodnih i drugih nesreća, učesnici zaštite planiraju i pripremaju:

  • 1.
    aktivnosti i mjere zaštite u slučaju neposredne opasnosti od prirodnih i drugih nesreća,
  • 2.
    aktivnosti i mjere zaštite i spašavanje za vrijeme trajanja prirodnih i drugih nesreća,
  • 3.
    aktivnosti i mjere za ublažavanje i otklanjanje neposrednih posljedica od prirodnih i drugih nesreća.

Član 5.

Aktivnosti i mjere zaštite u slučaju neposredne opasnosti od prirodnih i drugih nesreća sastoje se od: aktiviranja organa civilne zaštite i drugih organa za rukovođenje zaštitom i spašavanjem; prikupljanjem podataka o prijetećim opasnostima; utvrđivanje razmjera tih opasnosti; organizacije sistema veza i rukovođenja, osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja; mobilizacija (aktiviranje) odgovarajućih službi i sredstava za zaštitu i spašavanje; aktiviranje preduzeća i drugih pravnih lica prema njihovoj djelatnosti u odnosu na vrste opasnosti; provođenja drugih aktivnosti i mjera značajnih za spriječavanje nastajanja i širenja opasnosti te zaštitu od takvih opasnosti.

Član 6.

Aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju za vrijeme trajanja prirodnih i drugih nesreća sastoje se od: neposrednog učestvovanja organiziranih službi zaštite i spašavanja, organa, odgovarajućih jedinica civilne zaštite i drugih oblika organizovanja civilne zaštite u zaštiti i spašavanju; organizacije rukovođenja akcijama zaštite i spašavanja; angažovanja odgo- varajućih preduzeća, službi i drugih pravnih lica u zaštiti i spašavanju; sklanjanju ljudi, materijalnih i drugih dobara; provođenja evakuacije, prihvata i zbrinjavanja ugroženog i stradalog stanovništva, materijalnih i drugih dobara; neposrednog provođenja drugih aktivnosti i mjera zaštite i spašavanja; koordiniranja mjera i akcija s organima i komandama Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vojska Federacije BiH) i preduzimanja drugih aktivnosti i mjera za spriječavanja širenja djelovanja nastalih posljedica, odnosno ratnih djelovanja i njihovih posljedica.

Član 7.

Aktivnosti i mjere za ublažavanje i otklanjanje neposrednih posljedica od prirodnih i drugih nesreća sastoje se od: angažovanja stručnih ekipa zdravstvene, veterinarske, komunalne i drugih službi, građevinskih preduzeća, odgovarajućih jedinica civilne zaštite za provođenje asanacije; normalizovanja uvjeta života i rada na ugroženom području; prikupljanja podataka i utvrđivanja obima posljedica prirodnih i drugih nesreća; organizovanja, prikupljanja i raspodjele pomoći postradalom stanovništvu; provođenja zdravstvenih, veterinarskih i higijensko-epidemioloških mjera zaštite; provođenja drugih aktivnosti i mjera kojima se ublažavaju ili otklanjaju neposredne posljedice izazvane prirodnom ili drugom nesrećom.

Član 8.

Aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju utvrđuju se planovima zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća, koje donose preduzeća, općine, kantoni-županije i Federacija. Ti planovi mogu biti jedinstveni, skupni prema srodnosti ili pojedinačni za pojedine vrste nepogoda ili nesreća.

Planovi zaštite i spašavanja izrađuju se na osnovu metodologije za izradu planova odbrane koju donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Vlada Federacije), odnosno prema posebno propisanim uputstvima federalnog ministra odbrane kojima se pobliže utvrđuje metodologija izrade i sadržaj planova zaštite i spašavanja.

Planove zaštite i spašavanja donose ovlašteni organi Federacije, kantona-županija, općina, preduzeća i drugih pravnih lica.

Planovi zaštite i spašavanja moraju biti međusobno usklađeni-planovi pravnih lica sa planom općine, planovi općina sa planom kantona-županije, a planovi kantonažupanija sa odgovarajućim federalnim planovima zaštite i spašavanja.

Član 9.

Kad se procjeni da postoji, ili se otkrije opasnost od prirodnih i drugih nesreća, nadležni organi za koordinaciju u civilnoj zaštiti (štabovi civilne zaštite) i drugi organi za stručno-operativno provođenje aktivnosti i mjera u zaštiti i spašavanju, obavezni su preduzeti odgovarajuće mjere pripravnosti utvrđene planom zaštite i spašavanja.

Na području na kojem prijeti neposredna opasnost, odlukom nadležnog organa mogu se aktivirati odgovarajuće službe za osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje radi praćenja nastajanja ili širenja nepogode, nesreće ili druge opasnosti.

Član 10.

Mobilizacija građana, jedinica civilne zaštite, službi osmatranja i obavještavanja, odgovarajućih službi za zaštitu i spašavanje i drugih odgovornih organa u provođenju zaštite i spašavanja, zavisno o obimu i vrsti nepogode, nesreće ili druge opasnosti, obavlja se ovim redosljedom:

  • 1.
    ako je prirodna ili druga nesreća zahvatila preduzeće ili drugo pravno lice, u zaštitu i spašavanje uključuju se radnici i odgovarajuće službe zaštite i spašavanja, vatrogasci, organi, jedinice i drugi oblici organiziranja civilne zaštite, te službe osmatranja i obavještavanja iz tog preduzeća odnosno pravnog lica, a prema potrebi pomoć su dužni pružiti preduzeća i službe koje se bave zaštitom i spašavanjem, vatrogasne i druge jedinice civilne zaštite s područja općine (angažovanje snaga pomoći vrši se preko općinskog štaba civilne zaštite);
  • 2.
    ako je prirodna ili druga nesreća zahvatila naselje ili više naselja, grad ili šire područje općine, u zaštitu i spašavanje se uključuju preduzeća i službe koje se bave zaštitom i spašavanjem, vatrogasne jedinice, organi, ostale jedininice i drugi oblici organizovanja civilne zaštite, služba osmatranja i obavještavanja, te odgovarajuće društvene i humanitarne organizacije i građani obveznici učešća u zaštiti i spašavanju s tog područja općine (angažiranje, rukovođenje i koordinaciju djelovanja snaga zaštite i spašavanja vrši općinski štab civilne zaštite);
  • 3.
    ako je prirodna ili druga nesreća zahvatila područje više općina, u zaštitu i spašavanje se uključuju sva preduzeća, ustanove i službe čija je djelatnost zaštita i spašavanje, štabovi, jedinice i drugi oblici organiziranja civilne zaštite, služba osmatranja i obavještavanja, društvene i humanitarne organizacije i građani obveznici učešća u zaštiti i spašavanju s ugroženog područja (rukovođenje i koordinaciju djelovanja snaga zaštite i spašavanja vrše kantonalni-županijski štabovi civilne zaštite).

Ako snage iz tačke 3. ovog člana nisu dovoljne nadležni upravni i koordinirajući organi za civilnu zaštitu, mogu zatražiti pomoć od susjednih kantona-županija, Federacije i odgovara-jućih jedinica Vojske Federacije BiH.

Pomoć Vojske Federacije BiH u zaštiti i spašavanju može se zatražiti i u slučaju iz stava 1. tačka 2. ovog člana, ukoliko se ocijeni da bi takva pomoć znatno ublažila posljedice prirodnih ili drugih nesreća.

Član 11.

U provođenju mjera u zaštiti i spašavanju prvenstvo ima zaštita života i zdravlja ljudi.

Pripremanje i organizovanje mjera zaštite i spašavanja iz stava 1. ovog člana osigurava se primjenom posebnih propisa i važećih standarda koji regulišu tehničko-sigurnosnu zaštitu vezanih za problematiku iz ove oblasti.

Član 12.

Građani, pripadnici organa, jedinica i drugih oblika organizovanja civilne zaštite, radnici preduzeća, pripadnici društvenih i humanitarnih organizacija i drugi nosioci zaštite i spašavanja, dužni su, u skladu sa uvjetima propisanim zakonom i bez posebnog poziva preduzimati potrebne mjere zaštite i spašavanja, ako prirodna i druga nesreća zaprijeti ili nastupi iznenada, te su o tome obavezni odmah, na najbrži način, obavijestiti centar za obavještavanje, nadležnu službu za civilnu zaštitu, odnosno policijsku upravu.

Član 13.

Vlasnici i korisnici materijalnih i drugih dobara dužni su preduzeti potrebne mjere radi zaštite tih dobara od prirodnih i drugih nesreća i opasnosti.

Vlasnici i korisnici nekretnina dužni su omogućiti da se na njihovim nekretninama provode radovi neophodni za zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća i opasnosti (rušenje objekata, uklanjanje materijala, rušenje stabala i sl.) koje naredi nadležni organ za civilnu zaštitu, kad to zahtijevaju potrebne zaštite i spašavanja.

Vlasnici i korisnici opreme odnosno materijalno-tehničkih sredstava (strojevi, cisterne, motorna vozila, zaprege, alati, sredstva veze i dr.) potrebna za zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća, dužni su tu opremu i sredstva, zajedno s potrebnim ljudstvom staviti na raspolaganje organu za civilnu zaštitu, kada to zatraži općinski načelnik.

Imaoci zaliha hrane, medicinske opreme i lijekova, odjeće, obuće, građevinskog i drugog materijala neophodnog za zaštitu i spašavanje ugroženog ili nastradalog stanovništva, dužni su ta sredstva i materijale staviti na raspolaganje nadležnom organu za civilnu zaštitu, ako to zatraži općinski načelnik.

Vlasnici i korisnici materijalnih i drugih dobara iz ovog člana, imaju pravo na naknadu za upotrebu i oštećenje njihove imovine i materijalnih sredstava, u skladu sa propisom Vlade Federacije, o naknadama troškova za izvršenje obaveze građana u oblasti odbrane.

Član 14.

Općine, preduzeća i druga pravna lica i službe, te vlasnici stambenih i poslovnih objekata, dužni su za zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća, na svom području, izvršiti nabavku potrebne opreme i sredstava i držati je u ispravnom stanju.

III - SADRŽAJ I NAČIN PROVOĐENJA MJERA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Član 15.

U zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od opasnosti i posljedica prirodnih i drugih nesreća, provode se slijedeće aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju:

  • 1.
    sklanjanje ljudi, materijalnih i drugih dobara,
  • 2.
    evakuacija,
  • 3.
    zbrinjavanje ugroženih i nastradalih,
  • 4.
    zamračivanje,
  • 5.
    zaštita i spašavanje od radijacijskih, hemijskih i bioloških borbenih sredstava,
  • 6.
    zaštita i spašavanje od rušenja,
  • 7.
    zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom,
  • 8.
    zaštita i spašavanje od požara,
  • 9.
    zaštita od neekslodoranih ubojnih sredstava,
  • 10.
    prva medicinska pomoć,
  • 11.
    zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog porijekla,
  • 12.
    asanacija terena,
  • 13.
    zaštita okoliša,
  • 14.
    zaštita i spašavanje u rudnicima,
  • 15.
    zaštita bilja i biljnih proizvoda.

Osim provođenja aktivnosti i mjera iz stava 1. ovog člana, ako za to postoji potreba, mogu se planirati, pripremati, organizirati i provoditi i druge aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju.

Nosioci provođenja aktivnosti i mjera u zaštiti i spašavanju djeluju u skladu sa predviđenim aktivnostima i mjerama, planiranim u svom planu zaštite i spašavanja, provodeći posebno aktivnosti i mjere specifično značajne za konkretnog nosioca.

Organi uprave u okviru svoje nadležnosti vrše nadzor nad potpunosti i blagovremenosti planiranja i izvršenja mjera za štite i spašavanja iz stava 1. ovog člana.

1. Sklanjanje ljudi, materijalnih i drugih dobara

Član 16.

Sklanjanje ljudi, materijalnih i drugih dobara obuhvata: planiranje i izgradnju skloništa i drugih objekata i prostora pogodnih za zaštitu i sklanjanje, njihovo održavanje i organizaciju korištenja za zaštitu ljudi, materijalnih i drugih dobara od opasnosti vazdušnih, raketnih, topovskih, minobacačkih i drugih napada, od opasnosti upotrebe radioloških, hemijskih i bioloških borbenih sredstava i od opasnosti od velikih tehnoloških nesreća, čije su posljedice nekontrolisano istjecanje i širenje opasnih materija u okoliš.

Svim ljudima koji mogu biti ugroženi opasnostima iz stava 1. ovog člana treba osigurati sklonišno mjesto na mjestu stanovanja i u mjestu zaposlenja.

Pod materijalnim dobrima koja podliježu obavezi sklanjanja smatraju se materijalna i druga dobra koja služe za podmirenja životnih potreba građana, kao i druga materijalna i kulturna dobra i sredstva izuzetne naučne, istorijske, kulturne i umjetničke vrijednosti, pogodna za prenošenje i sklanjanje.

Član 17.

Federacija, kantoni-županije, općine, preduzeća i druga pravna lica, vlasnici stambenih zgrada i poslovnih objekata, u okviru svojih prava i obaveza, dužni su osigurati i provoditi sklanjanje ljudi, materijalnih i drugih dobara u skloništa i druge zaštitne objekte i pogodne prostorije u skladu sa svojim planovima odbrane i planu zaštite i spašavanja.

2. Evakuacija

Član 18.

Evakuacija je mjera zaštite i spašavanja koja predstavlja plansko, organizovano i privremeno premještanje stanovništva i materijalnih dobara iz područja za koja se procjenjuje da mogu biti zahvaćena borbenim dejstvima ili prirodnim i drugim nesrećama, odnosno iz područja zahvaćenih borbenim dejstvima ili prirodnim i drugim nesrećama na neugrožena ili manje ugrožena područja, iste, susjedne ili druge općine.

Evakuacija, u smislu stava 1. ovog člana, provodi se s ciljem da se izbjegne ili umanji masovno stradanje stanovništva i uništenje materijalnih dobara, ili da se Vojsci Federacije BiH osiguraju uvjeti za efikasno izvođenje borbenih dejstava.

Član 19.

Zavisno od stepena ugroženosti određenog područja, evakuacija može biti po obimu potpuna ili djelomična, a po vremenu izvođenja blagovremena ili naknadna.

Potpuna evakuacija obuhvata evakuaciju cjelokupnog stanovništva sa područja koje može biti zahvaćeno ili je zahvaćeno borbenim dejstvima, prirodnim i drugim nesrećama, u slučaju opasnosti od rušenja ili prelijevanja visokih brana na akumulacijama.

Djelomična evakuacija obuhvata evakuaciju samo određenih kategorija stanovništva, kao što su:

  • -
    teško ranjeni i bolesni,
  • -
    stari i iznemogli građani,
  • -
    trudnice,
  • -
    majke sa djecom do sedam odnosno dvoje i više djece do deset godina starosti,
  • -
    djeca i učenici osnovnih škola,
  • -
    istaknuti naučni i kulturni radnici i
  • -
    druga lica za koja se ocijeni sa nemaju uvjete za život i efikasnu zaštitu na ugroženom području.

Odluku o kategorijama stanovništva koje se evakuiše donosi nadležni organ koji naređuje evakuaciju.

Blagovremena evakuacija podrazumjeva potpunu ili djelomičnu evakuaciju koja se izvodi prije početka borbenih djelovanja ili nastanka prirodne i druge nesreće.

Naknadna evakuacija podrazumjeva potpunu ili djelomičnu evakuaciju koja se izvodi po ispoljenim borbenim dejstvima ili u njihovom toku odnosno po nastanku prirodne nesreće ili njenom prestanku.

Član 20.

Pripreme i provođenje evakuacije vrši štab civilne zaštite općine koja planira evakuaciju i štab civilne zaštite općine koja vrši prihvat evakuiranog stanovništva.

Pored štabova civilne zaštite, u izvršavanju evakuacije učestvuju i službe za upravu nadležne za prostorno planiranje i urbanizam, saobraćaj, zdravstvo i socijalnu zaštitu, snabdjevanje, stambeno-komunalne poslove, obrazovanje i drugi organi.

Pri provođenju evakuacije ostvaruje se saradnja sa nadležnom komandom Vojske Federacije BiH, policijom, humanitarnim organizacijama i preduzećima koja mogu pomoći u efikasnom izvršavanju evakuacije, na čemu se posebno angažuje nadležni štab civilne zaštite.

Član 21.

Ako je naređena evakuacija stanovništva nadležni organ, na području općine ili grada, gdje se vrši razmještaj stanovništva, dužni su osigurati smještaj i ishranu evakuisanog stanovništva, te preduzeti potrebne aktivnosti i mjere na njihovom zbrinjavanju.

Nadležni organi općine i kantona-županija, koja planiraju evukaciju, i nadležni organi općina i kantona-županija gdje se predviđa smještaj evakuisanog stanovništva, međusobno usklađuju planove evakuacije.

Evakuaciju materijalnih dobara planiraju i provode preduzeća, organi i institucije koje raspolažu tim sredstvima.

Član 22.

Vlada Federacije za vrijeme ratnog stanja ili vanrednih okolnosti naređuje evakuaciju određenih kategorija stanovništva iz ugroženih gradova i naseljenih mjesta, saglasno Planu odbrane Federacije.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, kada su u pitanju interesi vođenja borbenih dejstava, evakuaciju može narediti i nadležna komanda Vojske Federacije BiH.

3. Zbrinjavanje ugroženih i nastradalih

Član 23.

Radi zbrinjavanja ugroženog i postradalog stanovništva od prirodnih i drugih nesreća, te progranika i izbjeglica u slučaju ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, preduzimaju se hitne aktivnosti i mjere za smještaj, ishranu i osiguravanje drugih prijeko potrebnih uvjeta za život ugroženih, postradalih, prognanih i izbjeglih građana.

Član 24.

Zbrinjavanje ugroženog, stradalog, progranog i izbjeglog stanovništva, organizuju i neposredno provode nadležni organi uprave, odgovarajuće socijalne službe, humanitarne organizacije i građani.

Organi i službe za civilnu zaštitu, usklađuju aktivnosti i neposredno vode organizaciju zbrinjavanja ugroženog, postradalog, prognanog ili izbjeglog stanovništva, dok se ne stvore uvjeti u kojima brigu o zbrinjavanju stanovništva mogu u potpunosti preuzeti organi i službe iz stava 1. ovog člana ili dok se odlukom vlade kantona-županije ili Vlade Federacije za to ne formiraju posebni uredi i službe.

Član 25.

Preduzeća i druga pravna lica, te građani koji raspolažu zalihama hrane i drugim materijalnim sredstvima, dužni su ih na zahtjev općinskog načelnika, odnosno na osnovu odluke vlade kantona-županije ili Vlade Federacije, staviti na raspolaganje radi zbrinjavanja ugroženih, postradalih, prognanih ili izbjeglih građana.

Vlasnici i korisnici objekata i prostorija u javnoj upotrebi (domovi, škole, hoteli i dr.), koji su pogodni za smještaj, dužni su primiti na privremeni smještaj građane, materijalna dobra s ugroženih područja, ako to naloži nadležni organ iz stava 1. ovog člana.

Član 26.

Vrijeme trajanja privremenog smještaja određuje općinski načelnik.

Vrijeme privremenog smještaja ne može biti duže od šest mjeseci od dana prestanka prirodne ili druge nesreće, odnosno opasnosti zbog kojih je organizovano zbrinjavanje. U izuzetno teškim okolnostima taj rok se može produžiti za još šest mjeseci.

Ako vlasnik odnosno korisnik objekta i prostorija u javnoj upotrebi pogodnih za smještaj, odbije staviti na raspolaganje objekat ili prostorije za zbrinjavanje, nadležni organ uprave može i bez njihovog odobrenja u te objekte i prostorije privremeno smjestiti građane, materijalna i druga dobra s njegova ugroženog područja.

Ulazak u objekte i prostorije radi privremenog smještaja građana, materijalnih i drugih dobara u slučaju iz prethodnog stava ovog člana, vrši se u prisutnosti komisije, uz saradnju policije i uz primjenu mjera sigurnosti zatečene imovine, na osnovu rješenja nadležnog organa uprave donesenog po skraćenom postupku. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 27.

Troškovi zbrinjavanja ugroženih, postradalih, prognanih i izbjeglih lica podmiruju se iz budžeta općina i kantona-županija na čijem području je organizovano zbrinjavanje i iz budžeta Federacije, iz sredstava solidarne i humanitarne pomoći od domaćih i inozemnih donacija, te iz pomoći Visokog komeserijata za izbjeglice pri Ujedinjenim narodima.

4. Zamračivanje

Član 28.

U ratu, a prema potrebi i u slučaju neposredne ratne opasnosti, kada prijete opasnosti od vazdušnih i drugih dejstava tokom noći, provodi se zamračivanje naseljenih mjesta, privrednih i drugih objekata, te saobraćajnih vozila u skladu s procjenom opasnosti od vazdušnih i drugih napada.

Član 29.

Zamračivanje može biti potpuno ili djelomično.

Potpuno zamračivanje obuhvata isključivanje svih svjetlosnih izvora u naseljenim mjestima i svjetlosnih izvora na saobraćajnim sredstvima i saobraćajnoj signalizaciji, a provodi se od momenta davanja znaka vazdušne ili opće opasnosti i traje do davanja znaka o prestanku te opasnosti.

Djelomično zamračivanje obuhvata selektivno isključivanje ili smanjenje svjetlosnih izvora za javnu rasvjetu, saobraćajnu signalizaciju i druge javne objekte i zamračivanje stambenih zgrada, industrijskih i privrednih objekata i saobraćajnih vozila, a provodi se od momenta proglašenja neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja i traje dok traju ove okolonosti.

Preduzeća i druga pravna lica, građani i vlasnici ili korisnici objekata, u toku trajanja zamračivanja, obavezni su provoditi naređene mjere i postupke zamračivanja.

Naredbu o neposrednom provođenju mjera zamračivanja na području općine donosi općinski načelnik.

Član 30.

Preduzeća i druga pravna lica koja su odgovorna za javnu rasvjetu, organiziraju i provode zamračivanje javnih mjesta, ulica i objekata.

Zamračivanje trgovina, stambenih, industrijskih, privrednih i drugih objekata i saobraćajnih vozila, dužni su organizovati i provoditi vlasnici i korisnici stanova odnosno objekata, te vozači saobraćajnih vozila.

Vlasnici i korisnici stanova, poslovnih i drugih objekata u naseljenim mjestima i vlasnici saobraćajnih vozila, osiguravaju materijalna sredstva potrebna za zamračivanje stanova, objekata i vozila kojima se koriste.

Kontrolu nad provođenjem mjera zamračivanja, provode nadležne inspekcijske službe, policija i služba za civilnu zaštitu, koordinirajući organi i drugi oblici organiziranja civilne zaštite.

5. Radiološka, hemijska i biološka zaštita

Član 31.

Radiološka, hemijska i biološka zaštita (u daljem tekstu: RHB zaštita) obuhvata mjere i postupke koji se organizuju i sprovode radi sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja posljedica od RHB dejstava na stanovništvo,životinjski i biljni svijet i materijalna dobra u ratu, ublažavanje i otklanjanje posljedica tehnoloških havarija i drugih akcidenata od RHB agenasa u miru.

Član 32.

RHB zaštita obuhvata: RHB kontrolu, RHB zaštitu (lična i kolektivna) i RHB dekontaminaciju.

Član 33.

RHB kontrolu iz člana 32. ove uredbe se ostvaruje: RHB izviđanjem, dozimetrijskom kontrolom i laboratorijskim poslovima.

Član 34.

RHB izviđanje sprovode izviđačke jedinice za RHB zaštitu.

Izviđanjem se prikupljaju podaci i ostvaruje uvid u posljedice RHB udara: vrsta, stepen i obim kontaminacije stanovništva, životinja, materijalnih dobara, hrane, vode, zemljišta i objekata.

Dozimetrijsku kontrolu provode jedinice RHB zaštite i ostale jedinice civilne zaštite, a stručno tumačenje stanja ozračenosti daju specijalizirane zdravstvene i veterinarske ustanove.

Član 35.

Laboratorijske poslove sprovode postojeće laboratorije instituta, preduzeća, škola i drugih institucija osposobljenih za vršenje ovih poslova.

Laboratorije iz stava 1. ovog člana vrše i kontrolu ispravnosti materija za RHB dekonkaminaciju, kontrolu završne dekontaminacije stanovništva i materijalnih dobara, kontrolu ispravnosti zaštitnih sredstava.

Član 36.

RHB zaštita iz člana 32. ove uredbe obuhvata mjere i postupke na preduzimanju lične i kolektivne zaštite stanovništva i materijalnih dobara od dejstava i posljedica upotrebe RHB sredstava.

Lična zaštita obuhvata mjere i postupke koje svaki pojedinac preduzima radi samozaštite upotrebom sredstava za liču RHB zaštitu (formacijska ili priručna).

Kolektivna zaštita stanovništva predstavlja osnovu zaštite u urbanoj sredini, preduzećima i drugim pravnim licima kojom se obezbjeđuje kolektivna zaštita radnih ljudi, stanovništva i materijalnih dobara od posljedica RHB dejstava.

Član 37.

RHB dekontaminacija iz člana 32. ove uredbe je mjera kojom se otklanjaju i neutraliziraju posljedice i normalizuje život poslije upotrebe RHB sredstava.

Član 38.

RHB zaštitu provode:

  • 1.
    stanovništvo u okviru samozaštite,
  • 2.
    preduzeća i druga pravna lica opremljena i osposobljena za provođenje RHB zaštite,
  • 3.
    specijalizovane jedinice za RHB zaštitu i druge jedinice civilne zaštite koje su osposobljene za sprovođenje ove mjere zaštite i spašavanja,
  • 4.
    jedinice atomsko, biološko, hemijske odbrane Vojske Federacije BiH.

Član 39.

Radi obezbjeđenja uvjeta za zaštitu od posljedica upotrebe RHB sredstava koriste se odgovarajuća formacijska sredstva za ličnu RHB zaštitu.

Sredstva za kolektivnu zaštitu obezbjeđuju:

  • -
    općina-za javna skloništa,
  • -
    preduzeća-za svoje radnike,
  • -
    vlasnici poslovnih prostora-za svoje radnike,
  • -
    vlasnici stambenih objekata i stanova-za stanovništvo.

Posebnim propisom Vlada Federacije će utvrditi vrstu i minimum sredstava iz st. 1. i 2. ovog člana i rokove za njihovu nabavku.

6. Zaštita i spašavanje od rušenja

Član 40.

Radi zaštite i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara iz ruševina, koje mogu nastati usljed potresa, odrona, klizanja tla, bujičnih voda ili drugih prirodnih nesreća, tehnoloških nesreća, te usljed ratnih razaranja, kao i sa visokih i nepristupačnih objekata, organizuju se i provode odgovarajuće aktivnosti i mjere zaštite i spašavanja u stambenim, poslovnim i drugim objektima, preduzećima i drugim pravnim licima, u općini, kantonu-županiji i na nivou Federacije.

Član 41.

Zaštita i spašavanje od rušenja obuhvata: mjere, radnje i postupke na izviđanju ruševina, i pronalaženju osoba zatrpanih u ruševinama: osiguranje oštećenih i pomjerenih dijelova konstrukcije zgrada i objekata radi sprečavanja zarušavanja, odnosno naknadnog rušenja; spašavanje zatrpanih odnosno njihovo izvlačenje izvan zona rušenja i preduzimanje mjera zdravstvenog i drugih oblika zbrinajvanja, kao i izvlačenje materijalnih dobara; spašavanje stanovništva i materijalnih dobara s visokih zgrada i objekata; druge mjere zaštite kojima se doprinosi zaštita i spašavanje iz ruševina.

Član 42.

Zaštitu i spašavanje iz ruševina provode: građani u okviru samozaštite; građevinska, komunalna, rudarska, transportna i druga preduzeća, vatrogasne jedinice, kao i druga pravna lica koja raspolažu odgovarajućim materijalno-tehničkim sredstvima, opremom, znanjem i radnom snagom; jedinice civilne zaštite, kao i jedinice radne obaveze i gorske službe spašavanja; nadležni kantonalni-županijski i općinski organi, kao i drugi sudionici zaštite i spašavanja koji se angažuju u skladu sa planom zaštite i spašavanja; inženjerijske i druge jedinice Vojske Federacije BiH.

Vlada Federacije donosi poseban plan zaštite i spašavanja od katastrofalnih potresa u Federaciji, te osigurava sredstva za njegovo sprovođenje.

7. Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom

Član 43.

Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom je mjera koja sadrži provedbu zaštite i spašavanje ljudi i materijalnih dobara u područjima oko rijeka, jezera i na moru, a koja mogu biti ugrožena poplavama, nesrećama i opasnostima izazvanim oštećenjima ili rušenjem visokih brana, nasipa ili drugih vodozaštitnih objekata, te opasnosti od bujičnih i podzemnih voda.

Član 44.

Zaštitu i spašavanje na vodi i pod vodom obuhvata: izgradnja, održavanje i saniranje oštećenih objekata za zaštitu od poplava; osmatranje i izviđanje stanja vodotoka, objekata i terena; planiranje i provođenje evakuacije stanovništva i materijalnih dobara iz ugroženih reona; planiranje i obezbjeđenje prevoženja i prelaska preko rijeka, jezera i na moru; ispumpavanje vode iz poplavljenih objekata i izvlačenje utopljenika i materijalnih dobara iz rijeka, jezera i mora; snabdjevanje poplavom ugroženog stanovništva potrebnim namirnicama i drugim materijalima radi preživljavanja; učešća na saniranju posljedica izazvanih poplavama.

Član 45.

Zaštitu i spašavanje na vodi i pod vodom provode: građani u okviru samozaštite; preduzeća i druga pravna lica čija je to osnovna djelatnost ili je vezana uz more, rijeke i jezera, kao i sportske organizacije koje se bave sportom na vodi i pod vodom i službe koje su opremljene i osposobljene za ovu vrstu zaštite i spašavanja; jedinice civilne zaštite za zaštitu i spašavanje na vodi i pod vodom, te organi uprave i službe za upravu nadležni za vodoprivredu.

Za otkrivanje i utvrđivanje opasnosti i organizaciju sprovođenja, zaštite i spašavanja od poplava izazvanih oštećenjem ili rušenjem visokih brana, nasipa ili dugih vodozaštitnih objekata, te opasnosti od bujičnih i podzemnih voda koje uzrokuju poplave, nadležni su organi uprave za vodoprivredu odnosno preduzeća i druga pravna lica koja upravljaju vodoprivrednim objektima.

Planom odbrane od poplava utvrđuju se, pored ostalog, zadaci, nosioci te jedinstven i usklađen način postupanja u pripremi i provođenju aktivnosti i mjere zaštite i spašavanja u slučaju vanredne odbrane od poplava na teritoriji Federacije.

Član 46.

Organi uprave, odnosno službe za upravu nadležne za vodoprivredu odnosno preduzeća koja upravljaju i koriste vodoprivredne objekte, dužni su obezbjediti redovno osmatranje, praćenje i u slučaju nastanka opasnosti od poplava, oštećenja brana nasipa i drugih objekata na vodotocima, kao i zagađivanja voda, obavještavati nadležne organe radi obavještavanja i uzbunjivanja stanovištva.

8. Zaštita i spašavanje od požara

Član 47.

Zaštita i spašavanje od požara obuhvata: pripremu i provođenje preventivnih mjera u svim sredinama, objektima, mjestima i prostorima gdje postoji mogućnost nastanka požara; organizovanje i pripremanje snage za gašenje požara; organizaciju osmatranja i obavještavanja o pojavama požara; gašenje i lokalizovanje požara; spašavanje ljudi, materijalnih i drugih dobara iz objekata i područja ugrženih požarom.

Zaštita i spašavanje od požara se organizuje i provodi u okviru stambenih i poslovnih objekata, u preduzećima i drugim pravnim licima, na području općine, kantona-županija i na nivou Federacije.

Organi uprave i službe koje se bave zaštitom od požara kao svojom glavnom djelatnošću, a posebno profesionalne i dobrovolje vatrogasne jedinice, kao i drugi oblici vatrogasnog organizovanja, planiranju, pripremaju i provode zaštitu od požara, te djeluju u skladu sa propisima o zaštiti od požara i vatrogastvu.

U okviru samozaštite, zaštitu od požara provode i građani.

Član 48.

Vlada Federacije, vlada kantona-županije i općinski načelnik donose godišnje planove aktivnosti u pripremi i provođenju mjera zaštite od šumskih i drugih požara na otvorenom prostoru koji mogu poprimiti razmjere prirodnih i drugih nesreća.

Aktivnosti u pripremi i provođenju mjera zaštite od šumskih i drugih požara na otvorenom prostoru vode i usklađuju organi civilne zaštite na svim nivoima organizovanja.

Član 49.

U slučaju neposredne ratne opasnosti u ratu, odnosno za vrijeme dok traje prirodna nepogoda, te u drugim vanrednim okolnostima, organi, organizacije i jedinice čija je djelatnost zaštita od požara, djeluju i postupaju u skladu sa uputstvima i naredbama nadležnog štaba civilne zaštite.

9. Zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava

Član 50.

Zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava je mjera koja se sastoji u pronalaženju, onesposobljavanju i uništavanju svih vrsta eksplozivnih sredstava koja zbog neispravnosti i drugih razloga nisu eksplodirala i kao takva predstavljaju potencijalnu opasnost za život i zdravlje stanovništva i za uništavanje ili oštećenje objekata i materijalno-tehničkih sredstava.

Poslove pronalaženja, onesposobljavanja i uništavanja neeksplodiranih minsko-eksplozivnih naprava i ubojnih sredstava, organizuje nadležni organ civilne zaštite na svom području, u neposrednoj saradnji sa nadležnom policijskom upravom, te odgovarajućom komandom Vojske Federacije BiH.

Član 51.

Zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava u miru i ratu obuhvata:

  • 1.
    slučajno pronalaženje, upozoravajuće obilježavanje i obavještavanje najbližeg centra za osmatranje i obavješta-vanje, policijske uprave, nadležni organ odnosno štab civilne zaštite, o mjestu ili rejonu gdje se nalazi pronađeno neeksplodorano ubojno sredstvo, te osiguranje tog mjesta do dolaska nadležnih organa i službi za uklanjanje istog;
  • 2.
    način skladištenja i određivanje mjesta i reona za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava;
  • 3.
    obilježavanje i obezbjeđenje prostora koji se pretražuje, pretraživanje, pronalaženje, obilježavanje, onesposobljavanje (dezaktiviranje), otkopavanje, izvlačenje i transport do mjesta određenog za skladištenje ili uništavanje;
  • 4.
    uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava i obezbjeđenje rejona za vrijeme uništavanja tih sredstava.

Član 52.

Zaštitu od neeksplodiranih ubojnih sredstava provode:

  • 1.
    mjere i aktivnosti iz tačke 1. člana 51. ove uredbe-građani, jedinice i povjerenici civilne zaštite, policija, radnici organa uprave, preduzeća i drugih pravnih lica,
  • 2.
    mjere i aktivnosti iz tačke 2. člana 51. ove uredbe-općinski štabovi civilne zaštite u saradnji s nadležnim općinskim organom, policijskom upravom, i nadležnom komandom Vojske Federacije BiH,
  • 3.
    mjere iz tač. 3. i 4. člana 51. ove uredbe-specijalizovane jedinice civilne zaštite za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, odnosno pravna i fizička lica ovlaštena za obavljanje tih poslova od strane Federalnog ministarstva odbrane-Federalnog ministarstva obrane,
  • 4.
    nadležna služba ministarstva unutrašnjih poslova-ukoliko se radi o improvizovanim diverzantsko-terorističkim sredstvima.

Član 53.

Građani, te radnici i odgovorna lica u preduzećima i drugim pravnim licima, dužni su o otkrivenim neeksplodiranim minsko-eksplozivnim napravama i ubojnim sredstvima odmah obavijestiti najbliži centar za osmatranje i obavještavanje, najbližu policijsku upravu ili organ civilne zaštite, te nekim vidljivim znakom obilježiti mjesto gdje se nalaze neeksplodirana minsko-eksplozivna naprava ili ubojno sredstvo, te ga osigurati dok pristignu ovlašteni predstavnici nadležnog organa ili službe.

Član 54.

Poslove iz člana 51. tač. 3. i 4., u ratu i neposredno iza rata, obavljaju jedinice Vojske Federacije BiH, kao i za to osposobljene jedinice civilne zaštite, posebni timovi za hitne intervencije i odgovarajući stručnjaci unutrašnjih poslova.

Član 55.

Ako se na području jedne ili više općina nalaze veće količine neeksplodiranih ubojnih sredstava, potrebnu pomoć u organiziranju i osiguranju sredstava potrebnih za otklanjanje posljedica od takvih sredstava pružit će i nadležni organi i institucije Federacije.

10. Prva medicinska pomoć

Član 56.

Prva medicinska pomoć je mjera koja se sastoji od pružanja prve medicinske pomoći povrijeđenim i oboljelim građanima na mjestu povređivanja ili oboljevanja od posljedica prirodnih i dugih nesreća, i njihov transport i smještaj u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Prvu medicinsku pomoć obuhvata: preventivnu zaštitu koju čine protiv-epidemijske i higijenske mjere zaštite stanovništva; operativnu zaštitu koja se sastoji od pružanja prve pomoći standardnim i priručnim sredstvima na licu mjesta, medicinske trijaže ranjenih, povrijeđenih i oboljelih građana, sanitetske evakuacije i transporta do najbliže zdravstvene ustanove radi pružanja opće medicinske pomoći ili do odgovarajuće specijalističke ustanove radi potpunog zdravstvenog zbrinjavanja.

Član 57.

Prvu medicinsku pomoć organizuju i neposredno provode nadležne zdravstvene ustanove u saradnji sa organima i službama civilne zaštite.

U provođenju aktivnosti i mjera prve medicinske pomoći dužne su sudjelovati sve zdravstvene ustanove, jedinice civilne zaštite, Crveni križ-Crveni polumjesec i druge humanitarne organizacije i službe koje su za to osposobljene, te građani.

Član 58.

Zdravstvene ustanove i općine dužni su za potrebe stanovništva na svom području osigurati odgovarajuće rezerve krvi i krvne plazme.

Rezerve krvi i krvne plazme prikupljaju se od dobrovoljnih davalaca krvi.

Prikupljanje rezervi krvi i produkata od krvi iz stava 2. ovog člana obavlja se putem akcija dobrovoljnog darivanja krvi koje organiziraju zdravstvene ustanove, organizacije Crvenog križa-Crvenog polumjeseca i druge humanitarne organizacije, kao i štabovi civilne zaštite općina.

Propise o prikupljanju, čuvanju i korištenju rezervi krvi i krvne plazme, te načinu funkcionisanja tih aktivnosti, donosi Federalno ministarstvo zdravstva.

11. Zaštitu i spašavanje životinja i namirnica
životinjskog porijekla

Član 59.

Zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog porijekla je mjera koja se sastoji u zaštiti sklanjanjem i izmještanjem; u sprečavanju pojava parazitnih, zaraznih i uzgojnih bolesti; u kontroli životinja, sirovina, proizvoda i otpadaka životinjskog porijekla; u kontroli ispravnosti stočne hrane i vode; u ukazivanju prve veterinarske pomoći oboljeloj i ranjenoj stoci; u uklanjanju leševa životinja i drugog otpada animilanog porijekla i dr.

Zaštitu, spašavanje i zbrinjavanje ugroženih, stradalih, oboljelih i otrovanih životinja, kao i zaštitu i spašavanje namirnica životinjskog porijekla od opasnosti i posljedica prirodnih i drugih nesreća, organizuju, usklađuju, a po potrebi neposredno i provode nadleni organi uprave Federacije i kantona-županije i općinske službe za upravu nadležne za poljoprivredu i stočarstvo, odnosno veterinarsku zaštitu u saradnji sa nadležnim organima civilne zaštite.

U provođenju zaštite i spašavanja stava 2. ovog člana obavezno učestvuju i preduzeća (poljoprivredna, proizvodna, saobraćajna i trgovačka), slube koje su za to osposobljene, jedinice civilne zaštite, veterinarske slube Vojske Federacije BiH, te druga pravna lica i građani vlasnici životinja i namirnica ivotinjakog porijekla.

12. Asanacija terena

Član 60.

Asanacija terena je mjera koja se sastoji od preduzimanja sanitarno-higijenskih i sanitarno-tehničkih mjera na terenu, u naselju i objektima.

Identifikacija poginulih i umrlih u masovnim nesrećama je jedna od bitnih radnji u okviru asanacije terena.

Radi ublažavanja i otklanjanja posljedica od prirodnih i drugih nesreća, sprečavanja zaraza i epidemija, identifikacije poginulih i umrlih, sahranjivanja, te uklanjanja drugih opasnosti i normalizacije života na područjima zahvaćenim prirodnim i drugim nesrećama, asanaciju terena iz stava 2. ovog člana provode općine i kantoni-županije na svom području i organizuju i provode asanaciju terena i preduzimaju druge potrebne aktivnosti i mjere za ublažavanje i otklanjanje posljedica.

U otklanjanju posljedica i provođenju aktivnosti i mjera sanacije iz stava 3. ovog člana, dužni su sudjelovati preduzeća i druga pravna lica, zdravstvene i veterinarske ustanove, komunalna preduzeća, vatrogasne jedinice, jedinice civilne zaštite, te nadležni organi uprave Federacije i kantona-županija, općinske službe za upravu i građani.

13. Zaštita okoline

Član 61.

Zaštita okoline je mjera koja se sastoji u sprečavanju nastanka opasnosti i otklanjanju posljedica nastalih usljed tehničko-tehnoloških havarija u industriji, posebno hemijskoj, farmaceutskoj i petrohemijskoj i u saobraćaju, kao i drugih nesreća i katastrofa čije posljedice mogu ugroziti čovjekovu životnu i radnu sredinu, a posebno prirodne resurse.

Član 62.

Preduzeća i druga pravna lica iz oblasti proizvodnje i prometa hemijskih, toksičnih, eksplozivnih, bioloških, radijacijskih i drugih opasnih materija, te preduzeća i druga pravna lica koja se koriste tim sredstvima, obavezna su planirati, organizovati, pripremati i provoditi aktivnosti i mjere u zaštiti radi sprečavanja nastajanja, preduzimanja hitnih aktivnosti i mjera u zaštitu i spašavanju u slučaju nesreće i otkanjanju posljedica tehnoloških i ekoloških nesreća, odnosno zaštitu okoliša od nekontrolisanog širenja opasnih materija.

Preduzeća i druga pravna lica iz stava 1. ovog člana obavezna su organizovati i osposobiti stručne ekipe i osigurati potrebnu opremu i sredstva za hitne intervencije u zaštiti i spašavanju od opasnosti i posljedica od tehnološke ili ekološke nesreće u okviru preduzeća ili drugih pravnih lica, te na području općine, ako se posljedice takve nesreće prošire na njenom području.

Preduzeća i druga pravna lica koja se bave proizvodnjom, preradom, prometom i upotrebom opasnih materija dužna su predvidjeti, i u slučaju neposredne ratne opasnosti osigurati, pravovremeno sklanjanje i dislokaciju tih materija u sigurne objekte i na, za to pogodne lokacije, odnosno na područja kojima ne prijeti takva opasnosti.

Član 63.

Vlada Federacije BiH donosi poseban plan zaštite i spašavanja od jonizirajućeg zračenja na teritoriji Federacije.

Zaštitu i spašavanje od opasnosti i posljedica jonizirajućeg zračenja neposredno vode i usklađuju organi civilne zaštite na nivou Federacije, odnosno Federalno ministarstvo odbrane-Federalno ministarstvo obrane.

14. Zaštita i spašavanje u rudnicima

Član 64.

Zaštita i spašavanje u rudnicima je mjera koja se sastoji od zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u slučaju rudarskih nesreća koje nastaju eksplozijom plinova, ugljene prašine, jamskih požara i poplava, trovanja otrovnim plinovima, klizišta i obrušavanja zemljišta na površinskim i podzmenim kopovima i drugih sličnih nesreća koje mogu imati karakter prirodne nepogode.

Član 65.

Zaštita i spašavanje u rudnicima obuhvata: gradnju, održavanje i korištenje rudnika u skladu sa propisima, standardima i normativima iz oblasti rudarstva i nadzor nad njihovim provođenjem; uređenje jama, površinskih kopova, muljišta i drugih rudarskih objekata od značaja za zaštitu od poplava, požara, eksplozija i trovanja i dosljedno sprovođenje svih propisa o rudarstvu; spašavanje zatrpanih, povrijeđenih i zatrovanih radnika; pružanje prve medicinske pomoći zatrovanim; sahranjivanje poginulih; raščišćavanje ruševina i asancija jama, površinskih kopova i drugih objekata u kojima je nastala nesreća; gašenje požara u jamama i površinskim kopovima sprečavanje isticanja toksičnih i drugih opasnih materija iz muljnih akumulacija i drugih rudarskih objekata i instalacija i druge mjere kojima se može doprinijeti saniranju posljedica izazvanih rudarskim nesrećama, požarima i poplavama u rudnicima i površinskim kopovima.

Član 66.

Zaštitu i spašavanje u rudnicima provode: preduzeća i inspekcijski organi iz oblasti rudarstva, građevinska, vodoprivredna i druga preduzeća koja vrše planiranje, izgradnju i održavanje rudnika, postrojenja i objekata u rudarstvu; službe zaštite i spašavanja u rudnicima, kao i službe iz oblasti zdravstva, vatrogastva, građevinarstva, komunalne i druge službe zaštite i spašavanja; preduzeća opremljena i osposobljena za ovu vrstu zaštite i spašavanja i specijalizirane jedinice civilne zaštite (za zaštitu od požara, na vodi i pod vodom, za spašavanje sa visina, prve medicinske pomoći, spasšvanje iz ruševina i asanaciju terena) i organi uprave nadležni za rudarstvo.

15. Zaštita bilja i biljnih proizvoda

Član 67.

Zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda je mjera kojom se provodi zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda od radiološke, hemijske i biološke kontaminacije i svih drugih oblika zagađivanja, kao zaraznih bolesti i štetočina.

Pod biljem i biljnim proizvodima u smislu stava 1. ovog člana podrazumjevaju se povrće, voće, žitarice, ljekovito, ukrasno, krmno, stočno i druge vrste korisnog bilja i zasada, biljne sirovine, sjeme i gotovi proizvodi od bilja koji se koriste za ishranu i liječenje ljudi i stoke.

Član 68.

Zaštitu i spašavanje bilja i biljnih proizvoda obuhvata: izbor najoptimalnijih sorti bilja i pravilan uzgoj: korištenje zaštitnih sredstava u skladu sa standardima i normativima iz oblasti poljoprivrede, industrijske proizvodnje hrane, lijekova i stočarstva; pravilno sušenje, silaža i skladištenje, čuvanje i transport sjemenskog bilja i gotovih proizvoda; zaštitu od požara, kao i druge mjere kojima se obezbjeđuje zaštita bilja i biljnih proizvoda od svih vrsta biljnih bolesti i štetočina i trovanja sirovina i gotovih proizvoda; prekrivanja bilja, sjemena, rasada, sirovina i gotovih proizvoda plastičnim folijama i drugim sličnim materijalima radi zaštite od kontaminacije; sklanjanje; sklanjanje bilja i biljnih proizvoda u za to namjenjena skloništa ili utrapljivanje; dekontaminacija, dezinfekcija, dezinskecija i deratizacija skladišta; sušenje, konzerviranje i prerada voća i povrća; ubiranje jestivog i ljekovitog bilja, krmnog, stočnog i drugih vrsta bilja i zasada u slučaju opasnosti od prirodnih i drugih nesreća.

Član 69.

Zaštitu i spašavanje bilja i biljnih proizvoda provode: organi uprave Federacije i kantona-županija, općinske službe za upravu, te preduzeća iz oblasti poljoprivrede, šumarstva i snabdjevanja; poljoprivredna gazdinstva i individualni poljoprivredni proizvo-đači druge stručne poljoprivredne institucije; uzgajivači bilja i proizvođači hrane; poljoprivredne službe zaštite i spašavanja i jedinice civilne zaštite (za zaštitu i spašavanje bilja i biljnih proizvoda, RHB zaštitu, asanaciju terena).

IV - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 70.

Federalni ministar odbrane može donijeti posebna uputstva za sprovođenje pojedinih mjera zaštite i spašavanja.

Član 71.

U gradovima podjeljenjim na općine, ako se od nekih poslova iz ove uredbe prenesu na grad i njegove organe, odredbe ove uredbe koje se odnose na općine i njene organe primjenit će se na grad i njegove organe.

Član 72.

Kantoni-županije i općine, organi uprave, preduzeća i druga pravna lica dužni su, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove uredbe, donijeti ili uskladiti svoje akte, odnosno uskladiti organizaciju za provođenje mjera zaštite i spašavanja sa ovom uredbom.

Član 73.

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

V broj 150/98
11. juna 1998. godine
Sarajevo

Premijer
Edhem Bičakčić, s. r.